Generalno

‘Sveta Kata, snijeg na vrata’, stara je to uzrečica koju mnogi i dan danas ozbiljno shvaćaju

Prema katoličkom kalendaru, 25. studenog svake godine se obilježava blagdan Svete Katarine, a imendan slave sve Katarine, Katice, Tine i svi s izvedenicama imena Katarina.

Na današnji dan se prema pučkom kalendaru označavao i zadnji dan jeseni i početak zime, a poznata izreka ‘Sveta Kata, snijeg na vrata’ je jasno davala do znanja da se u ovo vrijeme vremenske prilike naglo pogoršavaju. Također na današnji dan su se u prošlosti započinjale pripreme za Božić.

Za Svetu Katu se smatra da je simbol hrabrosti, a priča o njoj govori da je pogubljena zbog svoje čvrste vjere u Boga. Rođena je oko 282. godine, a pogubljena 305. godine. Poznata je i kao Katarina Aleksandrijska. Nakon smrti postala je među ljudima simbol vjere i čistoće. 

Danas se smatra zaštitnicom djevica, umirućih i govornika. Djevica jer je umrla kao djevica, zaštitnica je umirućih jer je umrla za svoju nepokolebljivu vjeru, a govornika jer unatoč uvjeravanjima filozofa tog vremena da Bog ne postoji, ona je čvrsto branila svoju vjeru.

Prema legendi, bila je izuzetno učena mlada djevojka plemenitog porijekla, vjerojatno princeza. Prosvjedovala je protiv progona kršćana pod rimskim carem Maksencijem, čiju je ženu i nekoliko vojnika obratila dok je bila zatočena te obranila svoje tvrdnje kod najuglednijih učenjaka koje je car Maksencije pozvao da joj se suprotstave.Tijekom kasnijeg mučenja, priznala je da je svoje djevičanstvo posvetila Isusu Kristu, te potom osuđena na smrt. Točak sa šiljcima kojim je trebala biti ubijena slomio se kada ga je dotaknula (odakle naziv Katarinin kotač), a zatim joj je odrubljena glava.

Nakon smrti, anđeli su navodno odnijeli njezino tijelo na planinu Sinaj, gdje je, prema legendi, otkriveno oko 800. godine. U srednjem vijeku, kada je priča o njezinoj mističnoj udaji s Kristom naširoko kružila, bila je jedna od najpopularnijih svetica i jedna od najvažnijih djevica mučenica. Od njezinih ostataka do danas ne postoji ništa, a njeno postojanje je dovedeno u pitanje.

U šestom stoljeću car Justinijan je naredio da se u njeno ime osnuje samostan. Samostan Svete Katarine ostao je do danas i jedan je od najstarijih na svijetu.

Brzo, lako i jeftino: Evo kako spriječiti stvaranje leda na vjetrobranskom staklu

Većina nas je, barem jednom, doživjela situaciju kada ujutro krenemo na posao i zateknemo zaleđeno vjetrobransko staklo. Tada cupkamo, stružemo i govorimo kako ne volimo zimu, ponajviše jer gubimo dragocjeno vrijeme.

Ako vam parkiranje u garaži ili na zaštićenom mjestu nije opcija, ne brinite se – postoji jednostavan trik koji vam može pomoći da spriječite zaleđivanje vjetrobranskog stakla i struganje leda svakog jutra.

Ne radi se o skupim proizvodima, već o mješavini octa i vode, koja je prirodan i učinkovit način za prevenciju zaleđivanja.

Kako djeluje ocat?

Ocat smanjuje točku smrzavanja na staklu, pa voda, koja bi se inače mogla smrznuti, ostaje u tekućem stanju. Na taj način ujutro ćete moći sjesti u auto bez potrebe za grebanjem zaleđenih stakala.

Osim te mješavine, postoji još nekoliko trikova koji vam mogu pomoći da spriječite stvaranje leda na vjetrobranskom staklu:

  •  Alkohol i voda – Za još brže rješenje pomiješajte medicinski alkohol i vodu u omjeru 2:1 te ulijte u raspršivač. Tekućina odmah uklanja led s stakla i sprječava njegovo stvaranje. Također, može se koristiti za čišćenje stakala ujutro ako su se malo smrznula.
  • Vrećica s toplom vodom: Dobro je poznato da nipošto ne smijemo zalijevati staklo toplom (pa čak ni mlakom) vodom jer ono može puknuti. Ali malo tople vode možete staviti u plastičnu vrećicu pa polako prijeći preko stakla.
  • Luk: Sličan učinak kao ocat ima i luk. Prerežite glavicu luka napola, njome prijeđite preko stakla i led bi se trebao brzo otopiti.

Sretno tijekom zimskih mjeseci.

izvor: zadovoljna.hr/radiovitez.ba

Danas se obilježava Svjetski dan djece

Svjetski dan djece obilježava se svake godine 20. studenoga jer je na taj nadnevak 1989. usvojena Konvencija o pravima djeteta. Kao međunarodni dokument Ujedinjenih naroda, ona sadrži univerzalne standarde koje države moraju jamčiti svakom djetetu.

Konvenciju je tada potpisalo 196 zemalja, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti. Time je svijet dao obećanje kako će svoj djeci biti osigurana jednaka prava te da će učiniti sve kako bi se zaštitila i osigurala njihova prava na preživljavanje, razvoj, učenje i razvijanje do punih potencijala, bez diskriminacije. 

Prije 32. godine svijet se ujedinio u želji da zajedno stvara svijet kakav zaslužuju djeca. Svijet u kojem će svako dijete imati priliku rasti, učiti, razvijati svoje sposobnosti i talente, odrastati u obitelji, biti sigurno i zaštićeno.

U trenucima kada se mijenjao svjetski poredak, padao Berlinski zid, rađao internet – svijet se ujedinio u obrani djece i djetinjstva.

Prije prihvaćanja Konvencije o pravima djeteta, nije postojalo široko prihvaćanje temeljne veze između dobrobiti djece i snage društava u kojima žive. Zato je Konvencija tako važna prekretnica. Ona je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Kako je navedeno Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

Prava djece nemaju rok trajanja. Ona su univerzalna i svevremenska. Djeca su budućnost, no njihova budućnost počinje sada. Svaka generacija, prilika je za stvaranje temelja za novi, bolji svijet. Prilika koju se ne smije propustiti. Prilika da se stvori svijet dostojan djeteta.

Napomenimo kako su dječja prava ona kojima se štite sve osobe mlađe od 18 godina. Označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može. Sva su prava povezana i jednako važna.

Danas slavimo Međunarodni dan muškaraca

Danas, 19. studenog, obilježava se Međunarodni dan muškaraca koji stavlja fokus na zdravlje muškaraca, rodnu ravnopravnost i ulogu muškaraca u društvu. Iako je manje poznat od Međunarodnog dana žena, ovaj dan pruža priliku da se preispitaju izazovi s kojima se muškarci suočavaju te da se slavi njihov doprinos obitelji, zajednici i društvu u cjelini.

Međunarodni dan muškaraca prvi je put službeno obilježen 1999. godine u Trinidadu i Tobagu, a od tada se proširio na više od 80 zemalja diljem svijeta. Posebno važan naglasak stavlja se na teme poput mentalnog i fizičkog zdravlja, borbe protiv stereotipa i promicanja pozitivnih uzora među muškarcima.

Posebno važan dio obilježavanja ovog dana povezan je s pokretom Movember, koji kroz različite aktivnosti podiže svijest o zdravstvenim problemima muškaraca poput raka prostate, raka testisa i mentalnog zdravlja.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, muškarci u prosjeku žive 5 godina kraće od žena, što često proizlazi iz manjka prevencije i zanemarivanja zdravstvenih problema.

Statistike o muškarcima

  1. Prosječan životni vijek muškaraca u Hrvatskoj iznosi 74 godine, što je kraće od prosječnog životnog vijeka žena koji iznosi 81 godinu. Slično je i u ostatku svijeta, gdje muškarci u prosjeku žive kraće zbog bioloških, ali i društvenih faktora.
  2. Obrazovanje: Prema podacima Eurostata, manji je postotak muškaraca koji diplomiraju na visokoškolskim institucijama u usporedbi sa ženama. Međutim, češće se odlučuju za tehničke i inženjerske smjerove, što ih čini dominantnima u tim sektorima.
  3. Mentalno zdravlje: Samoubojstva su češća među muškarcima nego ženama. U Europi, muškarci čine čak 75% ukupnog broja samoubojstava. Nedostatak emocionalne podrške i društvene stigme oko traženja pomoći ključni su faktori ovog problema.
  4. Sudjelovanje u kućanskim obavezama: Iako su muškarci sve više uključeni u odgoj djece i kućanske poslove, žene i dalje obavljaju dvostruko više neplaćenog rada kod kuće, prema podacima UN-a.
  5. Zdravstveni pregledi: Zabrinjavajuće je da 40% muškaraca odlazi liječniku samo kada osjeti ozbiljne simptome, čime povećavaju rizik od kasnog otkrivanja bolesti.

Međunarodni dan muškaraca također je prilika za slavljenje pozitivnih uzora. To mogu biti očevi koji aktivno sudjeluju u odgoju djece, muškarci koji promiču ravnopravnost na radnim mjestima ili oni koji volontiraju i daju doprinos zajednici.

Današnji dan podsjeća nas da, kako bi društvo napredovalo, moramo zajednički raditi na prevladavanju stereotipa i unapređenju dobrobiti svih njegovih članova. Zato, neka ovaj Međunarodni dan muškaraca bude poticaj za otvoreni dijalog, osnaživanje i podršku muškarcima u njihovim izazovima, ali i priznanje njihovih uspjeha.

Evo koja europska zemlja više neće pomicati kazaljke na satu

Nakon izmjene zakona u srpnju, Ukrajina je odlučila trajno zadržati zimsko računanje vremena – poznato i kao standardno ili srednjoeuropsko vrijeme.

To znači da se prelazak na ljetno računanje vremena za Ukrajinu ukida 30. ožujka 2025. godine. Odluka Ukrajine ima različite razloge.

S jedne strane, promjena vremena dovodi do promjena u bioritmovima ljudi, što negativno utječe na njihovo fizičko i psihičko stanje, objavila je agencija Interfax.Nakon promjene kazaljki građani se osjećaju lošije, smanjuje im se radna sposobnost, a uočava se i značajno pogoršanje kroničnih bolesti, stoji u obrazloženju zakona.

Nadalje, nije utvrđena ušteda energije s ljetnim računanjem vremena. Mnoge zemlje članice EU-a u prošlosti su uvele promjenu vremena kako bi uštedjele energiju i bolje iskoristile dnevno svjetlo. Danas je, međutim, kontroverzno je li se to doista isplatilo.

Odluku Ukrajine obrazložili su i njezinim razgraničenjem od ratnog neprijatelja Rusije. – Stoga će uvođenje i uspostava jedinstvenog kijevskog vremena u cijeloj Ukrajini ojačati sigurnosnu poziciju Ukrajine i pridonijeti evakuaciji i reintegraciji privremeno okupiranih područja, navodi se.Prethodno se ukrajinsko ljetno vrijeme od kraja ožujka do kraja listopada poklapalo s moskovskim vremenom tijekom cijele godine.Dugo se raspravlja o tome treba li ukinuti promjenu vremena dva puta godišnje. Prije nekoliko godina Europska komisija predložila je zadržavanje uredbe o ljetnom računanju vremena. Međutim, ta je odluka na pojedinačnim državama članicama. Na primjer, na Islandu i Grenlandu više nema promjene vremena. Brazil , Turska , Egipat i Namibija također su ukinuli sezonsku promjenu prije nekoliko godina. Neke zemlje poput Afganistana , Indonezije ili Tajlanda nikada nisu okrenule kazaljke sata.

Psihijatri savjetuju: Ove vježbe disanja pomažu kod tjeskobe

Anksioznost je zajedničko ljudsko iskustvo. Primjerice, pomisao na javni nastup pred velikom grupom ljudi ili polaganje ispita može izazvati osjećaj tjeskobe.

Međutim, ako osjećaji straha i nemira postanu preplavljujući i ometaju svakodnevne aktivnosti, to može ukazivati na anksiozni poremećaj. Neke brojke pokazuju da čak svaki peti Hrvat pati od nekog oblika anksioznog poremećaja. I dok anksiozni poremećaji obično počinju u djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi, simptomi se s godinama čine blažima, piše ama-assn.org. Serija ‘What Doctors Wish Patients Knew’ Američkog liječničkog udruženja (AMA) omogućuje liječnicima da podijele ono što žele da pacijenti znaju o aktualnim zdravstvenim temama.Dvoje psihijatara, Nicolas Fletcher i Sandra Swantek, podijelili su što pacijenti trebaju znati o prepoznavanju i upravljanju anksioznim poremećajima. “Svatko u nekom trenutku u životu osjeća tjeskobu ili stres. To je normalan dio svakodnevnog života. No, kad to počinje ometati funkcioniranje osobe u svakodnevici, tada je vrijeme da razmotrimo anksioznost kao bolest,” rekla je dr. Swantek. To može uključivati poteškoće pri izlasku iz kuće, obavljanje posla ili sudjelovanje u aktivnostima u kojima bi inače uživali.

“Oko jedne trećine Amerikanaca u nekom trenutku života pati od anksioznosti, a potencijalno i anksioznog poremećaja,” rekao je dr. Fletcher. Dodao je da je oko 12% do 15% ljudi dijagnosticirano s anksioznošću, dok se kod 25% i više dijagnosticira anksiozni poremećaj. Ističe da različite vrste anksioznih poremećaja pogađaju različite dobne skupine, od separacijske anksioznosti kod djece do socijalne anksioznosti u adolescentskoj dobi i generalizirane anksioznosti koja se često pojavljuje u 30-im godinama.

“Ako je razdražljivost rezultat anksioznosti i utječe na važne odnose kod kuće ili na poslu, to je znak za liječenje jer ometa normalno funkcioniranje,” ističe dr. Swantek. Ako se anksiozni poremećaj ne liječi, može se razviti u depresiju i povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, povišenog krvnog tlaka i drugih medicinskih stanja. Također, neliječena anksioznost može dovesti do nezdravih načina nošenja s njom, poput pušenja, alkohola ili opijata. “Anksioznost je normalna pojava, ali kad počnete izbjegavati situacije koje su vam potrebne za funkcioniranje u svakodnevnom životu, vrijeme je da potražite pomoć,” rekao je dr. Fletcher. Izbjegavajte lijekove dok ne probate nefarmakološke metode, poput dubokog disanja i vježbanja, koji mogu pomoći u smanjenju anksioznosti. Medikamentozna terapija preporučuje se tek kada nefarmakološke metode ne daju rezultate.

“Postoji nekoliko različitih metoda dubokog disanja, ali u osnovi se radi o dubokom, sporom udahu kroz nos u uzorku pet-tri-osam. Znači, duboko udahnite u trajanju od pet sekundi, zadržite taj dah tri sekunde, a zatim izdahnite najmanje osam sekundi,” kaže, napominjući da potiče pacijente s anksioznim poremećajem da to rade barem tri puta dnevno, i još češće tijekom epizode anksioznosti ili ako imaju problema s uspavljivanjem. “To je najjednostavnija moguća intervencija i aktivira parasimpatički živčani sustav, što je u suštini naša osobna ‘tableta za smirenje’,” rekla je dr. Swantek. “Zato je to tako dobar način borbe protiv tjeskobe, doslovno koristite vlastiti tjelesni refleks za smirenje.” I ne zaboravite, trebat će vam vremena da se izborite sa anksioznošću. “Ne postoji način da se situacija riješi preko noći. Neka istraživanja kažu da čak i uz lijekove, treba i do šest mjeseci da počnu djelovati, odnosno da pacijent osjeti poboljšanje u svakodnevnici.”

Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti

Svjetski dan šećerne bolesti obilježava se 14. studenog u skladu sa preporukom Međunarodne dijabetičke federacije (engl. International Diabetes Federation- IDF).

Šećerna bolest je najčešća kronična endokrina bolest. Glavno obilježje ove bolesti je povišen nivo šećera u krvi. Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima, ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta.

Od šećerne bolesti može oboljeti bilo ko. Iako se dijabetes tip 2, koji u prosjeku čini oko 90% oboljelih najčešće javlja u odraslih, on sve češće postaje problem i u mlađim dobnim grupama. Svaka osoba, svugdje i u bilo kojoj životnoj dobi je pod rizikom obolijevanja od šećerne bolesti.

Šećerna bolest se javlja kod osoba kojima gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili u slučajevima kada tijelo efikasno ne može koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je važan enzim koji je odgovoran za prenošenje šećera – ugljikohidrata koji unosimo hranom te se nakon resorpcije u crijevima prenosi u krvotok, a iz krvotoka u stanice. Taj šećer – glukoza se mora vezati za inzulin i samo takav se može unijeti u svaku stanicu u tijelu gdje se koristi kao izvor energije neophodan za rad svih mišića i tkiva, a samim tim i svih organa u ljudskom tijelu.

Ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija), nivo šećera u krvi raste. Ako se takvo povećanje šećera u krvi ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravilno, nastupa trajno oštećenje zidova krvnih žila, što dovodi do slabije prokrvljenosti srca, mozga, bubrega, oka i krvnih sudova na stopalima

Određeni faktori koji mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti su:

  • prekomjerna tjelesna težina (80% osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu)
  • starost (u dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste)
  • nedostatak fizičke aktivnosti
  • nasljedni faktori
  • pojava dijabetesa u trudnoći
  • smanjena tolerancija glukoze
  • dugotrajna izloženost stresu

Najučestaliji simptomi šećerne bolest su:

  • žeđ i suhoća usta
  • učestalo mokrenje
  • gubitak težine
  • pojačana glad
  • umor i iscrpljenost
  • zamućenje vida
  • trnci u stopalima
  • sporo zarastanje rana uz učestale infekcije

Tri su glavna tipa šećerne bolesti:

  • Šećerna bolest (dijabetes) tip 1 (ranije je korišten naziv juvenilini ili mladalački dijabetes)
  • Šećerna bolest (dijabetes) tip 2 (dijabetes u odrasloj dobi, ranije je korišten naziv starački dijabetes)
  • Gestacijski dijabetes (dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda).

Međunarodna dijabetička fondacija u svom Atlasu dijabetesa iz 2021. godine izvještava da 10.5% (otprilike 537 milijuna) odrasle populacije u dobi od 20 do 79 godina ima dijabetes, a gotovo polovina njih nije svjesna da živi sa tim stanjem. Projekcije IDF-a pokazuju da će jedna od osam odraslih osoba (otprilike 783 milijuna) živjeti s dijabetesom, što je povećanje od 46% do 2045. godine.

Danas je Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac

Danas se Crkva spominje Sv. Nikole Tavelića – prvog hrvatskog proglašenog svetca i misijskog velikana koji je 12 godina proveo u Bosni.

Sv. Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. O njegovu djetinjstvu i odrastanju ne zna se mnogo, kao ni o tome što je djelovalo na mladu dušu, te potaklo Nikolu da stupi u franjevački red. Upravo kad je Nikola završio studije, zatražio je Bl. Bartul Alvernski, koji je tada upravljao Bosanskom franjevačkom zajednicom (vikarijom), na nagovor pape Grgura XI., 60 dobrih i učenih redovnika koji će širiti Kristovo Evanđelje u Bosni.

Poziv u zemlju u kojoj su nešto prije vladali Tavelićevi zemljaci, a možda i rođaci, moćni Šubići, morao je za Nikolu biti privlačan. I on se zaputio u tu brdovitu zemlju čije je stanovništvo u znatno mjeri bilo bogumilsko. Nikola je u Bosni proboravio 12 godina. Proživljavao je u njoj radosti obraćenja i tugu neuspjeha. Teškoće nisu bile malene. Surova klima i neprohodna mjesta bili su samo sjena prema surovosti života i teškoj pristupačnosti ljudskom srcu.

Premda je Bosna bila misijska zemlja, ipak su se misije među opasnim Saracenima držale u franjevačkom redu bez sumnje za jedne od najtežih. Pravilo franjevačkog reda od svih nevjernika jedino imenuje Saracene. Sam Sv. Franjo Asiški bio se zaputio u Svetu zemlju da ih obraća. Ne treba se čuditi ako je i Nikola očekivao tu priliku koja mu se ubrzo i pružila.

Došavši u Jeruzalem, nije se zadovoljio ispovijedanjem hodočasnika i još malobrojnijih vjernika koji su boravili u svetom gradu. On je htio privući Kristu i one koji ga ne poznaju. Zbog toga je zapravo i pošao u Bosnu, a iz Bosne u Palestinu. Poslije duljih razmišljanja i rasprava s braćom o propovijedanju Saracenima, o opasnosti takva pothvata, o opravdanosti izlaganja svog života mučeništvu držeći na umu onu Pavlovu “Jao meni ako ne propovijedam”, Nikola je zaključio da je za njega “život Krist, a smrt dobitak”.

U društvu s vjernim subratom i prijateljem fra Deodatom iz Ruticinija, koji je već u Bosni dijelio s njim životne tegobe i radosti, i još dvojicom subraće, Nikola se odvažio na odlučan korak: javno propovijedati Krista. Držeći da će najlakše pridobiti Saracene ako pridobiju njihova poglavara kadiju, oni su se, po primjeru osnivača Reda Sv. Franje, najprije zaputili k njemu. Ali kao što je Franjina riječ ostala bez uspjeha, tako je bila i njegovih duhovnih sinova. Jedino što je Franjo poslije svog neuspjeha mirno mogao otići, dok su ova četvorica osuđena na smrt i izmrcvarena mučenjem prispjela u mračno podzemlje i u teške okove.

Tako je Nikola postigao krunu mučeništva i time postao slika svog naroda koji će kroz buduća stoljeća proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere, gažen i mrcvaren, nabijan na kolac, spaljivan u plamenu vatre vlastitog ognjišta, gušen u svojoj vlastitoj krvi sve dotle dok od njega nije ostao “ostatak ostataka”, “plačuća”, “suha kao prut”, mala, pritješnjena Hrvatska.

Godine 1889. Nikola je proglašen blaženim, a 21. lipnja 1970. postao je prvim hrvatskim kanoniziranim svetcem.

Svetište u Bosni Sv. Nikole Tavelića nalazi se u sarajevskom naselju Kovačići, gdje je i sjedište Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Ime mu je grčkog podrijetla i znači pobjedonosan među narodima.

Svjetski je dan dobrote i ljubaznosti

Današnjem svijetu više nego ikada potrebni su empatija, ljubaznost i dobrota. Upravo na tu činjenicu i važnost dobrote i ljubaznosti u našim životima i svakodnevnim interakcijama s drugim ljudima želi se ukazati obilježavanjem Svjetskog dana dobrote i ljubaznosti.

Prvi Svjetski dan dobrote i ljubaznosti proglašen je i obilježen u Tokiju 13. studenog 1998., prvom konferencijom volonterskog Svjetskog pokreta ljubaznosti osnovanog godinu dana ranije u Japanu. Tom prilikom je usvojena i posebna deklaracija o toleranciji i prihvaćanju različitosti. Od tada se svake godine na ovaj dan u zemljama diljem svijeta organiziraju različite humanitarne akcije, prikupljaju donacije, hrana i odjeća za beskućnike i potrebite, dijele besplatni obroci, volontira u različitim udrugama i slično.

Obilježavanje Svjetskog dana dobrote i ljubaznosti za cilj ima promicanje pozitivnosti i poticanje ljudi da čine dobra djela. Neovisno o organizacijama, i mi kao pojedinci, samoinicijativno i svakodnevno, možemo i trebamo doprinijeti ostvarivanju ovoga cilja i stvaranju boljeg svijeta. Možemo to činiti na mnoge načine. Pomoć i dobročinstvo nije nužno samo materijalno, jer ”ne živi čovjek samo od kruha” (Mt 4,1-11) … Čin ljubaznosti je upitati nekoga za zdravlje, odvojiti koji minut svoga vremena i samo saslušati, biti na raspolaganju, ne osuđivati, dati savjet i dobar primjer iz svoga života, priskočiti susjedu u pomoć i prekopati gredicu u vrtu; starijima dati prednost, ustupiti mjesto u autobusu, pomoći prijeći ulicu; uputiti lijepu riječ, biti podrška, pokloniti osmjeh ili zagrljaj…

Uistinu je mnogo načina. Odaberimo barem jedan. I zapamtimo – što god u životu prolazili i gdje god bili, uvijek budimo dobri i ljubazni, jer dobrota i ljubaznost nikada ne prolaze i uvijek, ali baš uvijek se isplate!!

Budimo primjeri i svaki dan živimo i slavimo dobrotu i ljubaznost!

Bosanski burek među najboljih peciva na svijetu

Gastro vodič TasteAtlas objavio je snimak koji predstavlja listu od 10 najboljih peciva svijeta, a zanimljivo je da je bosanski burek na 10. mjestu, dok su prvu poziciju zauzele pazarske mantije.

Naime, snimak koji prikazuje jela koja su se našla na listi najboljih peciva svijeta započinje sa snimkom bureka koji je zauzeo 10. mjesto.

“Usprkos turskom porijeklu, ovo jelo je evoluiralo u ponosni dragulj bosanske nacionalne kuhinje. Iako većina mještana tvrdi da se samo burek sa mljevenim junećim mesom može nazvati burekom, isto jelo se pojavljuje i sa drugim nadjevima”, navodi se na stranici TasteAtlasa.

Prvo mjesto zauzele su pazarske mantije za koje TasteAtlas navodi: “Ovo jelo po okusu podsjeća na bosanski burek, ali je oblikom sasvim drugačije – oblikuje se u male kuglice koje se slažu u tepsiju i peku zajedno”.

Drugo mjesto zauzima Pastel de Belem, a slijede malezijski karipap, grčki trigona panoramatos te francuski kroasan. Na šestom mjestu je grčka bougatsa, a ostatak liste čine turski katmer, paczki iz Poljske te makedonski zelnik.

Na mrežama su se našalili da sudeći prema listi najbolja peciva zapravo dolaze iz šire regije Balkana.