Generalno

EU od danas uvodi univerzalni punjač

Iz Europskog parlamenta najavili su da će pažljivo pratiti prilagodbu proizvođača na nova pravila

Mali i srednji prijenosni elektronički uređaji prodani na tržištu Europske unije od subote 28. prosinca moraju biti kompatibilni s USB-C punjačima. Unija je na tu odluku došla s ciljem smanjenje količine otpada i olakšavanja života potrošačima. Isti punjač od danas će se moći koristiti za pametne telefone, tablete, kamere, slušalice, igraće konzole i slične uređaje.

Ukidanje alternativnih metoda punjenja u Europskom parlamentu i državama članicama gotovo je jednoglasno podržano još 2022. godine. Prema novim pravilima, kupci će moći birati žele li kupiti uređaj s novim punjačem ili bez, a obvezi ujednačavanja priključka za punjenje moraju se pridružiti i proizvođači laptopa do 28. travnja 2026. godine.

“Ta pravila omogućuju rješavanje tona otpada koliko se svake godine stvara odbacivanjem punjača. Eliminacija nepotrebnih kupnji punjača europskim kućanstvima donosi uštedu od oko 250 milijuna eura godišnje” poručila je predsjednica Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta, Anna Cavazzini.

Iz Europskog parlamenta najavili su da će pažljivo pratiti prilagodbu proizvođača na nova pravila. Neki su dugo pružali otpor standardizaciji punjača, naročito Apple koji se branio “brigom za inovacije”. Ipak, i taj je tehnološki gigant počeo usklađivati proizvode s novim direktivama koje bi trebale olakšati život potrošačima i smanjiti količinu elektroničkog otpada.

Ako poslije večere šetate samo 15 minuta, evo kako će reagirati organizam

Stručnjaci uvijek napominju da poslije jela nikako ne bismo smjeli odmah leći. Zapravo je najbolje nakon obroka uputiti se u kratku šetnju, a hodanje će posebno biti korisno ako ga prakticirate poslije večere.

Već dugo slušamo kako je lagana šetnja poslije obroka jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje, no ponekad nam se to čini neizvedivo jer ujutro jurimo na posao, a u pauzi za ručak često ne stignemo otići i prošetati se. Kultura hodanja nakon jela naročito je popularna kod Talijana, koji su već stoljećima upoznati s njezinom dobrobiti za opće zdravstveno stanje i probavu, piše Zadovoljna.hr.

Jedna studija sada je pokazala i da je hodanje poslije obroka korisno i za sprečavanje dijabetesa tipa dva. U studiji su sudjelovali stariji ljudi koji su nakon jela 15 minuta hodali na pokretnoj traci, što je utjecalo na manje oscilacije šećera u krvi u narednim satima. Nadalje, istraživanje je otkrilo da su te kratke šetnje nakon večere još korisnije u snižavanju razine šećera u krvi nego 45-minutna šetnja u prijepodnevnim satima ili kasnije popodne. Ova saznanja svakako idu u prilog mnogima koji se tijekom dana ne stignu prošetati poslije jela jer navečer je za to ipak lakše naći vremena.

Mnogi ljudi najveći obrok u danu jedu navečer te najčešće nakon njega odu sjesti ili leći. Rezultat toga bit će veliko povišenje glukoze u krvi, koje može trajati satima, napominje voditeljica studije Loretta DiPietro, profesorica znanosti o vježbanju na George Washington University’s Milken Institute School of Public Health.

Što se točno dogodi u tijelu kada hodamo poslije jela?

Mišići koje upotrebljavamo za hodanje koriste se glukozom za energiju te je tako ‘izvlače’ iz cirkulacije i na taj način smanjuju količinu glukoze koja ostaje u krvi. Dakle, najbolje što nakon večere možete napraviti jest ustati od stola i kretati se, kaže Andrew Reynolds sa Sveučilišta Otago u Novom Zelandu.

Daljnjim promatranjima ustanovljeno je da je hodanje poslije jela mnogo učinkovitije od hodanja prije jela kada je riječ o održavanju zdrave razine šećera u krvi. Daljnja istraživanja pokazala su i da hodanje ubrzava vrijeme potrebno da hrana iz želuca dospije u tanko crijevo, što može produžiti osjećaj sitosti nakon jela. Postoje i dokazi koji povezuju ovakav oblik brže probave s manjom pojavom žgaravice i drugim simptomima refluksa.

Danas je blagdan sv. Ivana apostola, znate li čega je zaštitnik

Danas, 27. prosinca, Katolička Crkva slavi blagdan Svetog Ivana, apostola i evanđelistu. Današnji sveti zaštitnik je Isusov učenik, najmlađi od 12 apostola. Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara te kao zaštitnik prijateljstava.

Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovu križnom putu te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.

Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su dvojica, zajedno sa Svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života Gospodina. Tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori, piše Nedjelja.ba.

Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva ”sinovima groma”. Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju.

Jakov je prvi od apostola podnio mučeničku smrt, a Sveti Ivan je svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočio životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon Marijine smrti, koju joj je Isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otok Patmos u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.

Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže ovako: ”Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje”. Njegove se pak poslanice često nazivaju ”poslanice ljubavi”, jer se ljubav u njima spominje više od 50 puta.

“Bolest poljupca” je vrlo zarazna i često ostane neotkrivena

Izbjegavajte dijeliti čaše i pribor za jelo te ljubiti zaražene osobe. Osim slinom, virus se prenosi i drugim tjelesnim tekućinama

Infektivnu mononukleozu, poznatu kao “bolest poljupca”, u 90% slučajeva uzrokuje Epstein – Barr virus (EBV) iz grupe herpes virusa. Ostali uzročnici su drugi herpes virusi, posebno citomegalo virus.

Ljubljenje i kontakt sa stvarima natopljenim inficiranom slinom su uobičajeni načini širenja virusa. Zato je mononukleoza često raširena među djecom i mladima (igračke u vrtiću, dijeljenje boce za vodu…).Virus se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini čak i do godine poslije infekcije. Nakon preboljenja stvara se doživotni imunitet.

Simptomi mononukleze

Najčešće se javljaju četiri do šest tjedana nakon zaraze, a manifestiraju se kao:

  • izrazita slabost,
  • povišena temperatura,
  • bolno grlo,
  • bolovi u tijelu
  • glavobolja
  • osip
  • natečeni limfni čvorovi u vratima i pazuhima
  • natečena jetra i slezena.

Temperatura, povećani limfni čvorovi i upala grla najčešći su simptomi, no ako se bolest javi u djece često ostane nedijagnosticirana jer može proći bez simptoma.

Čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je gotovo bez simptoma, piše portal plivazdravlje.hr

Obično se prvo javlja umor i iscrpljenost koji traju nekoliko dana, a iza toga slijedi vrućica (oko 39.5° C), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini), i povećani limfni čvorovi (obično simetrično s prednje i stražnje strane vrata). Iako rijetko, mononukleoza može izazvati komplikacije pa treba mirovati tijekom bolesti, piti puno vode te jesti i voće i povrće.

Oporavak je dug, može potrajati i nekoliko mjeseci, no kod osoba s dobrim imunitetom u 95 posto slučajeva dolazi do potpunog ozdravljenja. Kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže.

Crni led je najveća zamka: Evo savjeta za najsigurniju zimsku vožnju

Zimski uvjeti otežavaju vožnju, posebice cestama koje cestari nemaju vremena očistiti u slučaju iznenadnih padalina. Stoga stručnjaci daju savjete za vožnju u uvjetima snijega i leda na cesti, posebno za mlade vozače i one starije s manje iskustva za volanom.

Predviđanje je ključno: držite sigurnu udaljenost

Prvo pravilo zimske vožnje je pravilo koje biste trebali primijeniti na vožnju općenito: predvidite što dolazi. Ovaj je savjet još važniji u zimskim uvjetima s lošim prianjanjem jer vam je potrebno više vremena za usporavanje ili sigurno upravljanje.

Prema istraživanju, snijeg može odgoditi reakciju vozača za 34 posto, dok put kočenja može biti deset puta duži do potpunog zaustavljanja u zimskim uvjetima na cesti. 

Što sporije vozite i što se više držite na udaljenosti od vozila ispred, to imate više vremena za reakciju. Predvidite što slijedi i vozite polako, to je osnovno pravilo vožnje u teškim uvjetima. Mnogi pak žure jer postaju nestrpljivi kad se formiraju kolone i precjenjuju svoje sposobnosti, što može dovesti do katastrofe. Strpljenje je jako važno, bolje ikad nego nikad.

Koristite kočenje motorom

Korisna tehnika usporavanja na strmim nizbrdicama oduvijek je bila tzv. kočenje motorom. Ako imate ručni mjenjač, ​​prebacite u niži stupanj prijenosa i polagano otpustite spojku kako biste izazvali inerciju bez korištenja kočnice, a u automobilu s automatskim mjenjačem jednostavno otpustite papučicu gasa ili ručno prebacite u niži stupanj prijenosa ako imate tu mogućnost, i okretaja motora će se povećati.

Dok koristite nožnu kočnicu, možete osjetiti kako ABS sustav protiv blokiranja kotača “radi prekovremeno”, pa vas kočenje motorom usporava i kontrolira kotače od proklizavanja. Zatim možete pažljivo početi kočiti. Vožnja nizbrdo malim brzinama pomoći će vam da zadržite kontrolu nad automobilom i usporite.

Crni led” je nevidljivi ubojica

Kad vozite zimi, uvijek imajte na umu pojavu “crnog leda” koji je izuzetno opasan jer ga je vrlo teško primijetiti. To je tanak ledeni sloj na cesti koji se stvara nakon ledene kiše ili se snijeg ponovno smrzne na cesti kada temperatura padne.

Toj pojavi čak pridonose i automobili jer “tople” gume tope snijeg i led na cesti, ali se snijeg kad nema prometa brzo ponovno smrzne u vrlo tankom, često prozirnom sloju. Zapamtite to posebno ako vozite cestama na kojima nema puno prometa: noću i u jutarnjim satima, kada je na cestama najmanje vozila.

Što učiniti kada vidite da ste odjednom izgubili kontrolu i da više nema prianjanja na crnom ledu?

Važno je ostati smiren što je više moguće i izbjegavati nagle manevre. Treba lagano okretati volan i lagano dozirati kočnicu sve dok ne prođete zaleđenu podlogu i kotači ponovno ne počnu hvatati asfalt. Također bi bilo dobro prebaciti u niži stupanj prijenosa kako biste mogli usporiti bez kočenja.

Koristite svjetla za maglu, ali samo po potrebi!

Ovo je savjet za dobrobit ostalih sudionika u prometu, a tiče se i prednjih, a posebno stražnjih svjetala za maglu. Svjetla za maglu namijenjena su samo kada je snijeg, kiša ili magla izuzetno gusta i osiguravaju da vas drugi vozači ranije vide. Ipak, kada izađete iz loših vremenskih uvjeta, ne zaboravite ugasiti svjetla za maglu, jer jako smetaju drugim vozačima, pogotovo stražnja svjetla.

Spremno za parkiranje

Stigli ste, ali nije kraj. Ako auto ostavljate do jutra, podignite brisače da se ne zalijepe za vjetrobransko staklo kad se vratite u auto. Također, svakako ostavite svoj automobil “u brzini” – to će povećati vjerojatnost da će i dalje biti tamo kada se vratite.

Naposljetku, ako su prometni uvjeti zaista teški, ponekad je bolje ne krenuti na put i odgoditi putovanje jer zimska vožnja nosi brojne izazove, a u trenutku se može puno toga dogoditi, a i najiskusnije iznenaditi…

Katolički vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana

Stjepanova povijest mnogo nam toga govori. Na primjer, poučava nas da ne treba nikada odvajati socijalnu karitativnu zauzetost od odvažnog navještaja vjere. Stjepan je bio jedan od sedmorice određenih ponajprije za djela milosrđa, ali nije bilo moguće odvojiti milosrđe od navještaja. Tako uz milosrđe naviješta raspetoga Krista sve do prihvaćanja mučeništva. To je prva pouka koju možemo naučiti od svetog Stjepana: milosrđe i navještaj uvijek idu zajedno. Sveti Stjepan prije svega govori nam o Kristu, o Kristu raspetome i uskrslome kao središtu povijesti i našega života. Možemo shvatiti da križ uvijek ima središnje značenje u životu Crkve, a i u našem osobnom životu. (Papa Benedikt XVI.)

Dan nakon Božića katolički vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim početcima. Prema tradicionalnim hrvatskim običajima, na taj dan odlazi se u posjet rodbini i prijateljima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak.

Sveti Stjepan sve do današnjeg dana zavrijedio je poštovanje zbog svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti. Umro je za svoju vjeru i ljubav nebesku, a posljednje riječi koje je izrekao prije svoje smrti dočaravaju veličinu njegova duha: ”Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”

Na početku je većina obraćenika bila palestinskog podrijetla, ali kako su Židovi bili raštrkani po Maloj Aziji i istočnoj Europi, Evanđelje se širilo po svim krajevima gdje se govorilo grčki. Najugledniji i najenergičniji između njih bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati, istaknuo se u revnosti i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. On je navukao na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi.

Tradicija obilježavanja spomendana svetog Stjepana u crkveni liturgijski kalendar uvedena  je 380. godine. Iako nema zapisa o tome kada je Stjepan Prvomučenik točno rođen, pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u svibnju.

Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema te pravi praktični kršćanin. Prva ga je kršćanska zajednica imenovala jednim od sedmorice đakona, a u Djelima apostolskim istaknuta je njegova briga za siromašne i nemoćne te snaga i milost kojom je djelovao na narod.

Stjepan je posvuda naviještao Radosnu vijest svoga Učitelja, dok se oko njega okupljao sve veći broj Židova koji su se zbog njegovih propovijedi obraćali na kršćanstvo. Utjecaj koji je imao među židovskim narodom te svećenstvom izazvao je gnjev Židova u sinagogi i u Hramu koji su, u znak odmazde, odredili njegovo uhićenje i konačno pogubljenje. Nakon što je uhićen, Stjepan je održao svoj čuveni govor pred sudom, osvrnuvši se na čitavu povijest kršćanstva, od svetih patrijarha, preko Mojsija i proroka, pa sve do Isusa Krista, kojega su židovske vođe također pogubile. Zbog toga govora židovske glavešine odlučile su da Stjepana izvedu izvan grada te ga tamo kamenuju.

Poput svoga Učitelja Isusa, Stjepan je oprostio svojim neprijateljima dok su ga ubijali, a priča o njegovu kamenovanju povezana je i s drugim velikim likom kršćanske povijesti, koji se u trenutku kamenovanja zvao Savao. Savao je bio najveći progonitelj Kristova nauka te je odobravao Stjepanovo pogubljenje. Nakon obraćenja prepoznajemo ga u liku svetog Pavla koji je kasnije postao jedan od najvećih boraca za Krista te najveći propovjednik Kristova evanđelja.

Stjepan Prvomučenik u kršćanskoj se ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, koji drži palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen u drugoj.

Većina nas na Badnjak kiti jelku, a znate li zašto je to tako?

Zašto se uopće kiti bor, pitate se? Kršćani kićenjem bora na neki način odaju počast Bogu, a ovo se nekada smatra i usvojenom poganskom tradicijom štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Postoji nekoliko teorija koje kažu zašto se taj običaj radi baš na Badnjak, a prva je da je sve počelo u Njemačkoj u 16. stoljeću kod luterana i onda se proširilo na cijeli svijet.

Druga legenda govori o propovjedniku iz Engleske koji je u 7. stoljeću došao u Njemačku i smatrao da je najbolji način da objasni jedinstvo Svetog trojstva tako da uzme jelu u obliku trokuta koja bi simbolizirala to Trojstvo.Možda ćete naići i na još jednu teoriju koja kaže da je Martin Luther ukrasio drvce na Božić u 16. stoljeću – svjećicama. To je bio običaj kada bi se u to blagdansko vrijeme u crkvama igrale predstave o raju, tijekom kojih bi se na stablo vješale jabuke kao simbol razlike između dobra i zla, a jabuke potječu još iz priče o Adamu i Evi.U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća pod njemačkim utjecajem. Domovi su se prije toga ukrašavali zelenilom, plodovima i cvijećem na Badnjak. Stabla su se nakon toga ukrašavala ukrasima od papira i, primjerice, pozlaćenim orasima i lješnjacima. Nekad su se na drvca stavljale i svijeće koje su još od doba Rimskog Carstva bile simbol božanstva i nade.

Blagdan je Svete Lucije: Dan kada se sadi pšenica i daruju djeca

Datum 13. prosinac je vrlo bitan u božićnom krugu hrvatskih narodnih običaja. U Dalmaciji i na otocima djeca se nisu darivala na Sv. Nikolu, već na blagdan Sv. Lucije. U čarapama, papučama ili ispod jastuka dočekali bi ih slatkiši i suho voće. Osim toga, uz ovaj blagdan vezani su i drugi stari i mistični običaji. Tko je bila Sveta Lucija? Sveta Lucija, zaštitnica vida, krojača i kovača, živjela je u 4 st. u Siracusi na Siciliji u vrijeme vladara Dioklecijana.

Bila je iz bogate obitelji i bila je zaručena. Jednom je hodočastila grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila ozdravljenje za svoju bolesnu majku. Tada joj se ukazala mučenica Agata i predvidjela joj vrlo skoru mučeničku smrt.

Odmah po povratku u Siracusu je otkazala zaruke i podijelila sav svoj imetak siromasima. Uvrijeđeni zaručnik ju je prijavio vlastima sa optužbom da je kršćanka. Takva optužba, po Dioklecijanovim zakonima koji je proganjao kršćane, je bila smrtno opasna. Zatvorili su je u tamnicu, mučili su je polijevajući je vrelom smolom i vrelim uljem, ali svoju vjeru nije zatajila. Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave. Prije toga uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana.

Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Svetu Luciju su počeli štovati već u 5. stoljeću i vrlo brzo su je štovali u svom zapadnom kršćanskom svijetu. U narodu je sirakuška djevica vrlo poštovana. U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti je Sveta Lucija zaštitnica vida i vrlo često je prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. Njen praznik 13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa. Legenda govori da si je Lucija sama iskopala oči kako bi se riješila mladića koji ju je želio zaprositi. Narodni običaji vezani uz blagdan Sv. Lucije Na dan Sv. Lucije i večer uoči nje djeca i mladi su u manjim skupinama obilazili od kuće do kuće noseći izdubenu tikvu kojoj bi izrezali šupljine u obliku očiju, nosa i usta i osvijetlili je svijećom dajući joj sablasni izgled. Tikvu su dizali do prozora i njome plašili djecu, govoreći “Ide baba Luca, po selu se smuca”. Tako bi izmamili domaćine da im otvore vrata i da im daruju jabuke, novac i sl. U mnogim hrvatskim krajevima se na dan sv. Lucije sije pšenica, kako bi ozelenila do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini.

Narasla se pšenica po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, i stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće. Blagdan Sv. Lucije i predviđanja 12 dana od Svete Lucije do Božića prepuni su folklornih elemenata kao što su predviđanje uspješnosti godine prema 12 nasoljenih režnjeva crvenog luka koji od soli pusti tekućinu. U tom se periodu predviđalo vrijeme prema 12 brojanica, tj. zapisa vremena svakog dana od Svete Lucije do Božića. Prema predaji, sljedeće će godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na dan Sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.

Međunarodni dan planina

Jedanaesti prosinca obilježava se svake godine kao Međunarodni dan planina. Taj dan proglasila je Opća skupština UN-a, nakon što su tijekom Međunarodne godine planina 2002. brojni stručnjaci ukazali na potrebu stalnog osvješćivanja svjetskog stanovništva o golemom značenju planina i nužnosti održivog razvoja koji omogućava njihovo očuvanje.

Međunarodni dan planina je prilika za podizanje svijesti o važnosti planina za život, isticanje potencijala ili otežavajućih okolnosti za razvoj planinskih resursa, te prilika za sklapanje partnerstava koja će donijeti pozitivne promjene za planine i planinske predjele cijelog svijeta.

Ovogodišnji Međunarodni dan planina fokusira se na kapacitete i potrebe svojih ljudi kroz trostruki pristup: “Planinska rješenja za održivu budućnost – inovacije, prilagođavanje i mladi”.

Ujedinjeni narodi ističu da su planine prirodni dragulji koje bismo trebali čuvati. Prema pokazateljima UN-a, one su dom za 15% svjetske populacije i u njima se nalazi oko polovica žarišta svjetske bioraznolikosti.

Planine daju slatku vodu za svakodnevni život polovici čovječanstva, pomažu u održavanju poljoprivredne proizvodnje i opskrbe čistom energijom i lijekovima. Nažalost, planine su pod prijetnjom klimatskih promjena, prekomjernog iskorištavanja i kontaminacije, povećavajući rizik za ljude i planet.

Ne treba zaboraviti da su Bosansko- Hercegovačke planine jedinstvene u svijetu upravo po svojoj velikoj raznolikosti na relativno malom prostoru.

Bosna i Hercegovina je većinom planinska zemlja, a planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom.

Svim planinarkama, planinarima i drugim istinskim prijateljima prirode čestitamo 11. prosinac Međunarodni dan planina.

Recept za praline od pistacije i bijele čokolade

Ljubitelje pistacije ne treba previše nagovarati na isprobavanje novih deserata s dodatkom omiljene grickalice. U nastavku vam donosimo recept za fine praline od pistacije i bijele čokolade u kojima ćete sigurno uživati.

Praline od pistacije i bijele čokolade – sastojci

  • 200 g maslaca od pistacije
  • 200 g bijele čokolade
  • 100 g grubo mljevene pistacije

Praline od pistacija i bijele čokolade – sastojci

  1. Čokoladu natrgajte na kockice i stavite u manju zdjelu. Ubacite maslac od pistacija u zdjelu s čokoladom i polako topite na laganoj vatri uz redovito miješanje.
  2. Kada se maslac i čokolada sjedine, maknite s vatre i ohladite na sobnu temperaturu, a zatim ohlađenu smjesu prebacite u hladnjak na sat vremena da se stisne.
  3. Nakon hlađenja, malom žličicom grabite smjesu i oblikujte kuglice koje potom uvaljajte u mljevene pistacije.
  4. Kako vam se smjesa ne bi ljepila za ruke, lagano ih vlažite vodom tijekom postupka izrade. Praline možete stavljati u papirnate košarice, a čuvajte ih u hladnjaku, u posudi s poklopcem.

izvor: zadovoljna.hr/radiovitez.ba