Kako prestati biti lijen?

Osjećaj lijenosti može biti subjektivan, no obično nam je vrlo jasno o čemu se radi. Manjak želje za svakodnevnim aktivnostima, a posebice nekim dodatnim hobijima, bi svakako opisali lijenost. Nije neobično da ste u svom životu barem jednom tražili savjete kako prestati biti lijen, jer lijenost može biti zamarajuća i smanjivati kvalitetu života. 

U nekim slučajevima lijenost može biti naučena prilikom odgoja, ali i simptom nekih mentalnih poteškoća poput anksioznosti i depresije. Vrlo je važno lijenost, pogotovo onu pojačanu, shvatiti ozbiljno i potruditi se boriti protiv lijenosti.

Lijenost kao znak bolesti

Lijenost ili gubitak volje svakako mogu biti znak ili simptom bolesti. Uz lijenost se nerijetko vežu umor, poteškoće sa spavanjem, želja za stalnim mirovanjem ili snom, manjak apetita ili povećan apetit. Stoga, nije neobično da tražite načine i korake kako prestati biti lijen.

Međutim, treba razjasniti da u ovom slučaju ne govorimo o lijenosti koja se događa rijetko, primjerice kod djece kada trebaju pisati domaću zadaću. Lijenost u ovom smislu opisuje potpuni manjak volje za aktivnosti koji traje duže vrijeme. Ova pojava je obično kontinuirana i s vremenom počne stvarati pojačan osjećaj nezadovoljstva, anksioznosti i tuge. Može utjecati i na društveni život, posao i obrazovanje.

Iz tog razloga se u obzir treba uzeti i mogućnost da je lijenost znak bolesti. U nastavku donosimo poteškoće koje mogu zadesiti osobu, a koje izazivaju lijenost kao reakciju.

1. Depresija

Depresija može izazvati osjećaj gubitka volje, energije i interesa za aktivnosti koje bi prije izazivale uživanje. Riječ je o kompleksnom psihijatrijskom stanju koje obuhvaća niz emocionalnih, kognitivnih i tjelesnih simptoma.

Iako se lijenost ne smatra klasičnim simptomom depresije prilikom dijagnoze, postoje jasne veze između depresije i gubitka motivacije za aktivnostima. To se može manifestirati kao osjećaj umora, apatije, nedostatka interesa za stvari koje su nekada bile uživanje, gubitka energije i osjećaja bezvrijednosti.

Neka istraživanja su pokazala da uz depresiju često dolazi do fizičke neaktivnosti.

Depresivni simptomi, kao što su tuga, beznađe i gubitak interesa za stvari koje su nekada donosile zadovoljstvo, mogu smanjiti motivaciju za tjelesnom aktivnošću. Ovo može dovesti do povećanog rizika za pretilost i fizičke zdravstvene probleme.

Depresija također može utjecati na kvalitetu sna, što dovodi do osjećaja umora i iscrpljenosti tijekom dana, što može dodatno poticati lijenost.

2. Anksioznost ili tjeskoba

Iako su anksioznost i lijenost dvije različite karakteristike, mogu biti povezane te se vrlo često međusobno preplavljuju. Anksioznost za početak može iscrpiti osobu što rezultira osjećajem umora i bezvoljnosti koji utječe na stvaranje osjećaja lijenosti. 

Gubitak motivacije može doći i zbog anksiozne preokupacije brigama i opsesivnim razmišljanjem. Zbog ovih simptoma dolazi do manjka koncentracije i povećava se sklonost odugovlačenju.

Anksioznost potiče prokrastinaciju, odnosno, odgađanje obaveza i izbjegavanje odgovornosti što ide ruku pod ruku s lijenošću. Najgore je to što se anksioznost i lijenost mogu međusobno ojačavati.

Odnosno, osoba koja pati od anksioznosti će postati lijena, a onda će zbog lijenosti, odgađanja obaveza ili smanjenja društvene interakcije postati anksiozna.

3. Sindrom kroničnog umora

Ovaj sindrom karakterizira izražen umor i iscrpljenost, što može rezultirati lijenim ili pasivnim ponašanjem. Riječ je o sindromu koji se najčešće pojavljuje kod mlađih odraslih ljudi, kao i kod žena srednje životne dobi, odnosno onima u 40-tima i 50-tim godinama.

Kronični umor uzrokuje probleme sa spavanjem, poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, česte glavobolje, umor nakon aktivnosti te sve jaču lijenost.

4. Manjak vitamina i minerala

Osjećaj gubitka volje, osjećaj lijenosti i manjka motivacije može biti uzrokovati nutritivnim deficitom. Odnosno, ako tijelo nije zaprimilo dovoljno hranjivih tvari u vidu minerala i vitamina, može doći do osjećaja umora, slabosti pa i lijenosti. Ovo se posebno odnosi na vitamin D i željezo, no manjak bilo kojeg važnog vitamina može uzrokovati bezvoljnost, posebice ako se manjak očituje kroz dulje razdoblje.

Ako se radi o nekoj od poteškoća liječenje ili tretiranje istih bi trebalo dovesti do smanjivanja lijenosti. Unatoč tomu, sigurno će vam dobro doći znati korake kako prestati biti lijen.

Kako prestati biti lijen? Ključni koraci

S obzirom na to da je lijenost subjektivna pa nekome tko je sportski tip ona može označavati tjedan dana bez tjelovježbe, dok netko drugi vježba jednom godišnje pa za sebe ne smatra da je lijen. Međutim, kada lijenost postane problem i osjećate da negativno utječe na vaš život, vrijeme je za promjene.

U nastavku donosimo korake kako prestati biti lijen.

1. Postavite realna očekivanja

Budite realni prema sebi, prema svojim sposobnostima i nemojte si postavljati nerealne ciljeve. Počnite s malim koracima i pratite svoj napredak.

2. Planirajte i organizirajte

Koristite planer ili aplikacije koje će vam pomoći u organizaciji vremena i svaki ispunjeni zadatak prekrižite, to će vam donijeti osjećaj zadovoljstva i ispunjenja i navesti vas da ispunjavate i druge zadatke s liste.

Ponovno budite realni i nemojte u jednom danu zadati nerealno puno zadataka već razmislite koliko zapravo možete ispuniti. Planiranje će pomoći u smanjivanju anksioznosti.

Ako vam na kraju dana ostanu zadaci i to vam stvara anksioznost, ipak pokušajte biti ponosni na sebe jer ste ispunili ove koje jeste, a prije ne biste ispunili niti toliko. U tome će pomoći ako postavite prioritete i na taj način podijelite zadatke.

3. Eliminirajte ono što vas ometa

Iako možda zvuči jednostavnije nego što to zaista jest, pokušajte se riješiti onih stvari koje vas ometaju. Maknite od sebe mobitele ili s mobitela (barem s naslovne strane) maknite društvene mreže kako biste prestali s navikom čestog skrolanja.

Istraživanja pokazuju kako tipični korisnik provodi više od 2.5 sata na društvenim mrežama, a lako je zaključiti kako taj broj još raste kod lijene osobe. Osim mobitela, ako trebate raditi, ugasite radio, televiziju ili druge distrakcije.

5. Stvarajte rutinu malim stvarima

U onom ranije napravljenom popisu zadataka za svaki dan pokušajte staviti nešto što ćete zaista činiti svakog dana poput pospremanja kreveta nakon što se probudite. Razvijanje rutine pomaže u smanjivanju razine stresa, stvara bolju koncentraciju, povećava osjećaj korisnosti.

Kod stvaranja rutina pronađite vlastiti ritam i ako vam nešto ipak ne odgovara, naprosto to zamijenite nečim drugim, nemojte biti strogi prema sebi i svojim sposobnostima.

6. Nagradite se

Premda bi bilo dobro činiti dobre stvari bez očekivanja neke nagrade u procesu one mogu dobro doći. Nakon ispunjenih zadataka si dajte malu nagradu koja je dobra i zdrava.

Nemojte čekati ispunjavanje samo velikih ciljeva da biste se nagradili. Nagrada može biti i samo dobra riječ samom sebi, ili neka pohvala.

7. Pokušajte razumjeti uzrok vlastite lijenosti

Sve ranije navedene korake možete činiti i biti uspješni u njima, ali da biste zaista postigli rezultate i saznali kako prestati biti lijen, morate pronaći uzrok problemu.

Razmislite o tome kada se dogodilo da ste postali toliko lijeni, je li u pitanju neki događaj, neka trauma ili promjena.

Pronalazak uzroka nije lak zadatak, ali bi uvelike mogao pomoći pri rješavanju lijenosti i poboljšavanju cjelokupne kvalitete života.

Svi ovi koraci mogli bi vam pomoći saznati kako riješiti vaš problem, ali najvažnije je da sami donesete odluku i zaista je se držite. Možda neće biti lako, ali nemojte posustati jer svaki korak prema naprijed smanjuje vašu lijenost i povećava šanse za kvalitetniji i ispunjeniji život.

Omiljena blagdanska salata, mi vam donosimo klasičan recept s kojim ne možete pogriješiti

Blagdanski stol nezamisliv je bez izdašnog jela u kojem se miješaju okusi kuhanog krumpira, povrća, jaja i majoneze, a koje iz nekog razloga nazivamo “nevinim” imenom zdravog prizvuka – salata. Obogaćeno je raznim dodacima, kao što su grašak, mrkva, kiseli krastavci, a ponekad se u njoj može pronaći i jabuka ili meso poput piletine ili šunke. Recept za francusku salatu, baš kao i njezino ime, ima bezbroj varijanti i svatko se drži one na koju je navikao. U nastavku donosimo najklasičniji recept i postupak pripreme, te kratku, ali zanimljivu povijest ovog omiljenog jela.

Iako se svaka zemlja diči vlastitom varijacijom ovog jela, naziv “francuska salata”, kako ju nazivamo u ovim krajevima, nikada nije dobio priznanje niti jedne druge zemlje. Kako je to moguće? Originalni recept potječe iz 1860-ih godina. Tada je chef belgijskog podrijetla, Lucien Olivier, osmislio salatu koja se u mnogočemu razlikuje od francuske salate kakvu poznajemo danas. Olivier je u svoje “remek jelo” ubacio crni kavijar, kapare, kokošje meso i repove slatkovodnih rakova. U njegovoj su delikatesi tada mogli uživati isključivo gosti popularnog moskovskog restorana L’Hermitage gdje je radio i spremao jela za one “dubljeg džepa”.

U SVAKOJ ZEMLJI OVU SALATU ZOVU IMENOM NEKE DRUGE ZEMLJE

U sljedećih 150 godina, ovo je jelo postajalo sve dostupnije srednjem staležu, a sastojci su se postepeno počeli mijenjati dostupnijim i puno jeftinijim namirnicama. Danas gotovo svako kućanstvo ima svoju verziju Olivierove salate, kako bi je zapravo bilo najviše fer nazivati. Najzanimljivija je ipak činjenica da različite zemlje pripisuju salatu različitim zemljama.

Na Balkanu se ponekad naziva ruskom, ponekad francuskom salatom. Razlika između te dvije obično je samo u tome ima li u njoj mesa, najčešće šunke, ili nema. U Norveškoj i Danskoj naziva se talijanskom salatom, ali Talijani sami nazivaju je ruskom salatom. U Alžiru je nazivaju makedonskom, a u Turskoj čak američkom salatom! S druge strane, nitko je ne naziva belgijskom salatom, što kad malo bolje razmislite, uopće nije pošteno budući da je Olivier bio Belgijanac.

NAJPRIKLADNIJE IME VJEROJATNO BI BILO “BLAGDANSKA SALATA”

S obzirom na to da se najveće količine ove salate u Hrvatskoj jedu upravo za vrijeme Božića i Uskrsa, ne bi bilo neobično da se jednoga dana uhvati i naziv “blagdanska salata”. Neki je obogate kukuruzom, drugi bi se zakleli da je bolja s jabukom umjesto s krumpirom, a neki je ne mogu zamisliti bez mesa. U božićno vrijeme, na Balkanu se francuska salata radi u kilogramima. Najčešće nestane do Nove godine, kada se radi nova tura. Kako god se nazivala, činjenica je da za blagdanskim stolom svi najprije posegnemo za ovom slasnom salatom bez domovine.

RECEPT ZA FRANCUSKU SALATU

Kao što smo već rekli, postoji više verzija ovog jela. Recept za francusku salatu koji vam predstavljamo jednostavna je verzija, bez jabuke, mesa, kukuruza… Samo uobičajeno sjeckano povrće i obilje slasne majoneze. Količina odgovara velikoj zdjeli koja se iznosi na stol na Božić, a redovito nestaje već do blagdana svetog Stjepana. Ako malo promijenite omjere, dodate više povrća koje vam je draže, a smanjite ono koje vas toliko ne veseli, ništa se neće dogoditi. Samo ćete, kao i mnogi prije vas, napraviti svoju verziju ovog slavnog jela.

Sastojci:

    500 g mrkve
    500 g krumpira
    400 g smrznutog graška
    4 jaja
    1 staklenka kiselih krastavaca (350 g ocijeđene mase)
    400 g majoneze
    180 g kiselog vrhnja ili čvrstog jogurta
    1 žličica senfa
    sol, papar

POSTUPAK PRIPREME

– Kuhajte jaja najmanje 10 minuta, pa ih pustite da se ohlade.
– Mrkvu očistite i skuhajte, a krumpir operite i skuhajte u ljusci.
– Desetak minuta prije nego je povrće skuhano, skuhajte i smrznuti grašak jer njemu najmanje treba za termičku obradu.
– Vrijeme je za sjeckanje! Kuhanu mrkvu i krumpir narežite na male kockice i stavite u zdjelu s poklopcem u kojoj salata može stajati kad bude gotova. Dodajte kuhanom povrću i grašak i narezane kisele krastavce.
– Jaja ogulite. Bjelanjke narežite na sitno, a žumanjke zasad sačuvajte.
– Pomiješajte povrće s bjelanjcima, pa dodajte smjesi majonezu, žličicu senfa i kiselo vrhnje. Sve dobro izmiješajte, pa posolite i popaprite po svom ukusu.
– Kad ste zadovoljni gustoćom i okusom salate, uzmite cjedilo i kroz njega po vrhu protisnite kuhane žumance.
– Pohranite u posudu s poklopcem i poslužite uz blagdansku trpezu!

Svećenik objasnio zašto se ove godine na Badnjak ne preporučuje post

Naime dan prije Božića pada u nedjelju, ujedno četvrtu nedjelju došašća. Prema crkvenom nauku, nedjeljom nema ni posta ni nemrsa, kao ni tijekom blagdana, osim onih u korizmi. Tako se kod mnogih stvorila dilema trebaju li postiti ili ne. Odgovore smo potražili kod fra Ivana M. Lotara, župnika i rektora bazilike sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, piše tportal.

“Ove godine nam na dan 24. prosinca dolazi do “kolizije” dvaju svetih dana: četvrte nedjelje došašća i Badnjaka. Jednostavnim riječima: toga dana svaki vjernik treba pohađati svetu misu četvrte nedjelje došašća (u većini crkava to će biti jutarnje i prijepodnevne svete mise), a sveta misa polnoćka je ‘fakultativna’, dakle izbor”.

Post i nemrs na Badnjak ove godine nisu obvezni. “Post se ne preporučuje jer ga ‘dokida’ nedjelja, a nemrs se ne zabranjuje. Tijekom došašća imali smo i više nego dovoljno prilike za mala odricanja koja nisu svrha samima sebi. Smisao kršćanskog odricanja je rast u zahvalnosti i otvaranje vlastitih dobara drugima, onima koji su u životu manje sretni. Pa tako i posta i nemrsa. Da ne govorimo o blagodatima posta za tjelesno i opće zdravstveno stanje”, kaže fra Ivan M. Lotar.

U godini je post obvezan u Čistu srijedu i Veliki petak. “Nemrs u korizmene petke je obavezan, a ostale petke se preporučuje po drevnoj kršćanskoj tradiciji. Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore. Post i nemrs ne obvezuju one kojima bi to na bilo koji način ugrozilo zdravlje”, objasnio je fra Ivan M. Lotar.

Badnjak pada u nedjelju, postiti ili ne? Evo što kaže svećenik

Ove godine katolike kopka jedna jako neobična dilema – postiti ili ne postiti na Badnjak. Naime, dan prije Božića pada u nedjelju, koja je ujedno i četvrta nedjelja došašća. Poznato je da prema crkvenom nauku nedjeljom nema ni posta ni nemrsa, kao ni tijekom blagdana, izuzevši onih koji padnu u korizmi.

U želji da se riješi ova dilema novinari Slobodne Dalmacije su se obratili don Mihaelu Miši Proviću, župnik Župe sv. Križa u Velom Varošu.

– Zapovijedani dani posta u Crkvi su samo Pepelnica (ČISTA SRIJEDA – početak korizme) i Veliki petak (dan muke Isusove). Post na Badnjak je pučki običaj vjernika u želji da što pobožnije dočekaju Božić – kaže Prović.

Naše bake i djedovi pamte kad je Badnji dan bio službeno određen kao dan na koji se obvezno treba postiti, no reformom liturgije i discipline u Katoličkoj crkvi na Drugom vatikanskom koncilu, ta je odredba ukinuta.

– Nepisano pravilo je da se post prebacuje na dan prije, dakle trebalo bi postiti u subotu. Tako ću ja napraviti, a vjerujem i mnogi naši vjernici – objašnjava svećenik kako postupiti ove godine.

U razgovoru je posebno naglasio da nije bitno što jedemo, nego koliko jedemo i da se razlike između odabira posta i nemrsa razlikuju od lokaliteta do lokaliteta, ovisno o narodnom običaju.

Naši ljudi će, po tradiciji i u skladu s financijskim mogućnostima, i ove godine posegnuti za bakalarom ili nekom drugom alternativom među plodovima mora. No, mnogi svećenici će vam reći da je u svemu tome najbitnije razmisliti zašto postimo, a Božić kao blagdan mora služiti svrsi da od nas napravi bolje vjernike i ljude.

Blagdan je Svete Lucije

U vrijeme božićnih blagdana, jedno od najvećih slavlja je ono za dan Svete Lucije, 13. prosinca.

Ime Lucija dolazi od latinske riječi lux, što znači svjetlost. Na hrvatskom jeziku isto značenje ima ime Svjetlana.

Svetu Luciju (Sancta Lucia) slave katolici, pravoslavci, kao i protestanti- luterani i anglikanci. Zaštitnica je vida, slijepih, krojača, ratara, lađara, staklara, tkalaca i kovača.

U narodu se tradicionalno na današnji dan sije pšenica – dvanaest dana prije blagdana Božića da bi tada proklijala. Tako se simbolički štuje život. Nekad se datum njenog blagdana poklapao sa zimskim solsticijem, kada je najduža noć. Tako se u skandinavskim zemljama Sv. Lucija posebno štuje i slavi, jer nakon nje dolaze duži dani i javlja se više svjetla, a noć se skraćuje.

Sama svetica je živjela u vrijeme rimskog Cara Dioklecijana i bila je među zadnjim žrtvama progona kršćana. Predaja kaže da je za života, a nakon što je ozdravila od teške bolesti, svoje imanje prodala i raspodijelila vrijednosti siromašnima i potrebitima. Postoje nekoliko legendi o njenom mučeništu. Umrla je mučeničkom smrti 304. godine u Sirakuzi na Siciliji ne odričući se svoje vjere. Njeno tijelo 400 godina je počivalo u katakombama sv. Ivana. Potom je tijelo seljeno na nekoliko lokacija. Njene relikvije se nalaze na nekoliko mjesta u Europi, a glava i dio kostiju su pohranjeni u Veneciji.

Međunarodni dan planina

Međunarodni dan planina proglasila je opća skupština Ujedinjenih naroda 2003. godine, a nakon što se ukazala potreba kontinuiranog osvještavanja velikog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.

Međunarodni dan planina je prilika za podizanje svijesti o važnosti planina za život, isticanje potencijala ili otežavajućih okolnosti za razvoj planinskih resursa, te prilika za sklapanje partnerstava koja će donijeti pozitivne promjene za planine i planinske predjele cijelog svijeta.

Našim planinarima iz HPD Vitez a i svim planinarkama, planinarima i drugim istinskim prijateljima prirode čestitamo 11. prosinac Međunarodni dan planina.

Blagdan je sv. Nikole, zaštitnika djece, pomoraca i studenata

Sinoć su se čistile čizmice i čarape, a danas su se u njima mogli pronaći slatkiši i darovi

​Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djecu, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je ime dobio po stricu biskupu u Miri. Nažalost, roditelji su brzo umrli i Nikola je ostao sam. Iako je naslijedio njihovo bogatstvo, ostao je skroman, piše Britannica.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima, umro je 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. 

Spomendan mu je 6. prosinca, a posebno mu se raduju djeca čiji je zaštitnik jer ujutro, na današnji dan, on donosi slatkiše i darove i ostavlja ih u čizmicama koje smo očistili i ostavili na prozoru. Djeca koja su cijelu godinu bila dobra, dobit će samo darove, dok će kod onih koji možda nisu slušali mamu i tatu, zastati i Krampus, koji prati Svetog Nikolu i djeci ostavlja šibe.

Osim djece, Nikola je zaštitnik pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. 

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je bogat čovjek koji je izgubio carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, ali ih nije mogao udati, pa je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. One su molile za spas svoje časti i poštenja. 

Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put. 

Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. 

Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Ukusan i sočan brownie gotov je za manje od pola sata

Američki brownie izuzetno je jednostavan kolač, a ukusan i sočan i pun čokolade.

Sastojci:

2 jaja
100 g brašna
100 g šećera
180 g maslaca
200 g mliječne čokolade

Priprema:

Pjenasto umutite jaja sa šećerom te dodajte otopljeni maslac i izmiksajte. Dodajte otopljenu čokoladu i prosijano brašno i sve dobro promiješajte. Smjesu izlijte u tepsiju obloženu papirom za pečenje i poravnajte. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 170°C oko 15 minuta. Ohladite prije rezanja, a po želji ga možete preliti otopljenom čokoladom.

Ako nemate ideju za serviranje, usudite se isprobati nove kombinacije. U keramičku zdjelicu naspite ulja od buče, potom stavite brownie, dodajte sladoled od vanilije i bučine sjemenke. Čini se nespojivo, ali je jako ukusno.

U slast!

Kako ukloniti masne mrlje s kuhinjskih krpa? Uz ovaj trik će biti blistavo čiste

Savjet koji će vam olakšati kuhinjske neugodnosti s kojima se susrećete svakodnevno.

Kuhinjske krpe koristimo svakodnevno i koliko god da ih peremo, postoje neke s kojih nikako ne možete skinuti mrlje. Donosimo stari način za pranje krpa sa sastojcima koji savršeno uklanjaju prljavštinu i mrlje.

Sastojci:

10 litara vode
2 žlice ulja za kuhanje
5 žlica izbjeljivača za rublje
1 čaša praška za pranje rublja
2 žlice praška za pecivo

U loncu zagrijte vodu do vrenja pa ugasite štednjak. Pomiješajte ostale sastojke, ulijte u vodu i ubacite krpe. Poklopite lonac i pustite da se voda ohladi. Zatim izvadite krpe, malo ih istrljajte i isperite.

Možete ih potopiti i u zdjelu čiste vode (u kojoj ste otopili 2 žlice sode bikarbone) i ostaviti nekoliko sati. Vaše krpe će biti savršeno čiste bez mrlja i fleka.

izvor: večernji.ba/radiovitez.ba

Promjene vremena nas sve više smetaju jer sve manje izlazimo iz kuće

Meteoropatija je zajedničko ime za niz simptoma i reakcija našeg organizma na promjenu vremena. Većina ljudi žali se na južinu koja im izaziva glavobolju, a promjene vremena često potenciraju i kronične boli.

Brojna istraživanja dokazala su da meteorološki uvjeti nisu glavni krivac, nego samo okidač za već postojeće tegobe, a sve je povezano s načinom života. Procjenjuje se da čak 40 do 60 posto ljudi ima meteoropatske tegobe, a istraživanja su potvrdila vezu sa sjedilačkim načinom života.

Simptomi meteoropatije 

Manifestiraju se obično od 24 do 48 sati prije promjene vremena, posebno kod osjetljivijih skupina ljudi. Oni mgu uključivati sljedeća stanja

  • depresija
  • glavobolje
  • vrtoglavice
  • fizička slabost
  • visok tlak
  • bol u zglobovima i mišićima
  • pogoršanje simptoma postojeće bolesti 
  • promjene raspoloženja
  • nervoza
  • pojačani otkucaji srca

Zašto nam smeta promjena vremena?

Vremenske promjene uzrokuju elektromagnetski valovi koji utječu na hipotalamus u mozgu i pojačavaju izlučivanje hormona stresa. Usput se smanjuje hormon sreće (endorfin) što uzrokuje anksioznost, nervozu, glavobolju…

Pad atmosferskog tlaka sužava žile što uzrokuje rast krvnog tlaka, dok povećanje atmosferskog tlaka čini žile širima i uzrokuje pad krvnog tlaka. Sličan pritisak se događa u kostima i zglobovima zbog čega se javlja bol.

Kako ublažiti smetnje

Kako biste svoj organizam učinili prilagodljivim na vremenske prilike, trebali biste što više vremena provoditi na otvorenom.

Pijte najmanje dvije litre tekućine na dan, najbolje vodu i konzumirajte što više voća i povrća te hrane bogate vitaminima i mineralima, kako bi održali organizam zdravim. Dehidracija će pojačati osjetljivost na atmosferske promjene jer se simptomi meteoropatije javljaju uoči oscilacija atmosferskog tlaka, koje utječu i na balans tjelesnih tekućina.

Meteoropatija nije bolest sama po sebi, već skup simptoma zbog kojih bismo trebali promisliti živimo mli zaista najzdravije što možemo. Praćenje bioprognoze pomoći će meteoropatima kako bi se lakše prilagodili promjenama.