Generalno

Ubrzo počinje ljetno računanje vremena, nekima može poremetiti ritam sna

Ove godine satove pomičemo na ljetno računanje vremena u noći sa subote na nedjelju 26. ožujka. Te noći satovi se pomiću jedan sat unaprijed, što znači da ćemo spavati sat vremena kraće.

Jedan od razloga za uvođenje ljetnog računanja vremena 1980. godine donijela je naftna kriza 70-ih godina prošloga stoljeća, kada je bilo nužno uštediti električnu energiju. Time se željelo bolje iskoristiti dnevno svijetlo, no niti danas nije jasno je li računica dala rezultate tijekom više od 40 godina koliko se koristi.

Mnogo je lakše primijetiti osobne i negativne utjecaje pomicanja sata, na primjer neispavanost i povećanu razdražljivost te zbunjenost iznenadnom promjenom.

Danas je Svjetski dan voda – Svaka treća osoba na Planeti bez sigurne voda

Svjetski dan voda UN-a je godišnji događaj koji se obilježava 22. ožujka kako bi se skrenula pažnja na važnost očuvanja vode i promovirale prakse održivog upravljanja vodama. Tema Svjetskog dana voda UN-a 2023. je “Ubrzavanjem promjena za rješavanje krize vode i sanitacije”, koja naglašava hitnu potrebu rješavanja globalne krize vode i sanitacije i poduzimanja odlučnih mjera za postizanje cilja održivog razvoja SDG 6 do 2030. godine, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.   

Polovina populacije bez pristupa sanitarnim objektima

Globalna kriza sa vodom je značajan izazov koji pogađa milione ljudi širom svijeta, posebno u zemljama u razvoju. Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 2,2 milijarde ljudi nema pristup sigurnoj tj. zdravstveno ispravnoj vodi za piće, dok 4,2 milijarde ljudi nema pristup adekvatnim sanitarnim objektima. Zdravstveno neispravna voda i neadekvatni sanitarni uslovi glavni su uzroci bolesti i smrti, a također doprinose siromaštvu, nejednakosti i degradaciji životne sredine.

Program SDG 6 (strateški ciljevi razvoja), koji ima za cilj osigurati univerzalni pristup vodi i sanitaciji za sve do 2030. godine, ključan je za rješavanje globalne krize vode i sanitacije. Međutim, napredak ka postizanju ovog cilja je spor i neujednačen. Prema UN-u, više od polovine svjetske populacije još uvijek nema pristup osnovnim sanitarnim objektima, a gotovo svaka treća osoba nema pristup sigurnoj vodi za piće.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda UN-a posebno je relevantna, jer naglašava potrebu za ubrzanjem promjena i poduzimanjem hrabrih akcija za rješavanje krize vode i kanalizacije. Da bismo postigli SDG 6 do 2030. godine, moramo ubrzati napredak, povećati investicije i mobilizirati resurse za podršku održivim rješenjima za vodu i kanalizaciju. Za to su potrebni zajednički napori vlada, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i pojedinaca, tvrde stručnjaci.

Kako bi se ubrzale promjene i riješila kriza vode i sanitacije, ključno je ulagati u održivu infrastrukturu za vodu i sanitaciju. Ovo uključuje poboljšanje sistema vodosnabdijevanja, izgradnju sanitarnih objekata i promovisanje higijene i promjene ponašanja. Održiva infrastruktura ne samo da poboljšava pristup vodi i sanitarnim uslugama, već i doprinosi ekonomskom rastu i održivosti životne sredine.

Ulaganje u održivu infrastrukturu zahtijeva značajna sredstva i podršku. Nedostatak finansiranja za postizanje SDG 6 procjenjuje se na oko 114 milijardi dolara godišnje, a mobilizacija resursa za podršku održivim rješenjima za vodu i sanitaciju je ključna za ubrzanje napretka. Ovo uključuje povećanje javnog finansiranja inicijativa za vodu i kanalizaciju, jačanje investicija privatnog sektora i poboljšanje efikasnosti i efektivnosti finansiranja pomoći i razvoja.

Osim finansiranja, ubrzanje promjena zahtijeva kolektivne napore svih učesnika. Vlade igraju ključnu ulogu u postavljanju politika i propisa koji promovišu održiva rješenja za vodu i sanitaciju, dok organizacije civilnog društva i privatni sektor mogu doprinijeti inovativnim rješenjima i novim tehnologijama. Pojedinci također mogu igrati ulogu u promoviranju promjene ponašanja i zalaganju za održivi razvoj. Postizanje SDG 6, koji ima za cilj da osigura univerzalni pristup vodi i sanitaciji za sve, do 2030. godine je ključno za poboljšanje života miliona ljudi i unapređenje održivog razvoja.

Zagađenje mikroplastikom

Zagađenje mikroplastikom je rastući ekološki problem koji se sve više prepoznaje kao dio globalne krize vodosnabdijevanja, navode iz Instituta. Mikroplastika su sitne plastične čestice koje su manje od pet milimetara u dužinu, a nastaju kada se veći plastični predmeti razgrađuju ili raspadaju na manje komade. Mikroplastika je sveprisutna u okolini, a nalazi se u okeanima, jezerima, rijekama, pa čak i u zraku. Oni mogu ući u vodoopskrbu kroz različite izvore, uključujući otjecanje sa deponija i poljoprivrednih polja, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, pa čak i iz proizvoda za ličnu njegu poput kozmetike i odjeće.

Nakon što mikroplastika uđe u vodosnabdijevanje, može imati značajan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Vodeni organizmi mogu progutati mikroplastiku, što može dovesti do toksičnih učinaka, pa čak i smrti. Kada ljudi konzumiraju ribu ili školjke koje su progutale mikroplastiku, te se čestice mogu akumulirati u našim tijelima, potencijalno dovesti do zdravstvenih problema poput upale, oksidativnog stresa i raka. Mikroplastika također može utjecati na okoliš na druge načine. Oni mogu poremetiti lanac ishrane, promijeniti vodene ekosisteme, pa čak i doprinijeti širenju invazivnih vrsta. Osim toga, mikroplastika može doprinijeti nestašici vode i krizi vodosnabdijevanja tako što začepljuje sisteme za filtriranje vode i smanjuje efikasnost postrojenja za prečišćavanje vode.

Za rješavanje problema zagađenja mikroplastikom u vodosnabdijevanju, ključno je implementirati različite strategije. Jedna strategija je smanjenje upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu, kao što su plastične vrećice, slamke i boce za vodu, koje mogu doprinijeti zagađenju mikroplastikom. Druga strategija je poboljšanje sistema za tretman otpadnih voda kako bi se uhvatila i uklonila mikroplastika iz otpadnih voda prije nego što se ispusti u okoliš.

Pored ovih strategija, neophodno je i podizanje svijesti javnosti o problemu zagađenja mikroplastikom u vodosnabdijevanju. To može uključivati obrazovne kampanje koje imaju za cilj promicanje promjene ponašanja, kao što je ohrabrivanje ljudi da pravilno odlažu plastični otpad i biraju ekološki prihvatljive proizvode.

INZ

Savjeti postačima za pravilnu prehranu tokom Ramazana

Povodom dolaska mjeseca ramazana nutricionistkinja Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica Maja Jonjić-Trifković priredila je niz savjeta kako da što lakše i zdravije isposte ovaj mjesec i da postignu i dodatnu fizičku obnovu organizma.

“Preporuke za pravilnu prehranu postača u toku mjeseca ramazana u suštini se ne razlikuju mnogo u odnosu na preporuke izvan tog mjeseca, ali ipak, neke prehrambene preporuke su specifične tokom ovog perioda”, kaže Jonjić-Trifković.

Osnovna prehrambena pravila su raznolikost, umjerenost i uravnoteženost unesenih namirnica. Ovi principi pravilne prehrane posebno su važni tokom mjeseca ramazana, kada se muslimani širom svijeta suzdržavaju od hrane i pića i poste od izlaska do zalaska sunca.

“Prije svega, treba napomenuti da tijelo postača tokom ovog mjeseca prilagođava svoj rad novonastaloj situaciji, tj. postu pa tako metabolizam postača usporava svoj rad, probavni sistem također odmara, omogućava se čišćenje i detoksikacija tijela te valja napomenuti da za rad osnovnih metaboličkih funkcija treba manje energije nego inače pa je i normalno da tokom mjeseca posta unosite količinski manje hrane nego inače”, objašnjava.

Dodaje da je najvažnija umjerenost, pravilan izbor i raspored namirnica u toku dana, tj. od iftara do sehura kako biste svom tijelu što duže omogućili energiju, ali bez prevelikog opterećenja probavnog sistema.

Preporuke za sehur

Preporuke nutricionista za sehur su poprilično slične preporukama za uobičajeni doručak, koji treba biti glavni izvor energije za početak svakog dana. Za sehur treba kombinovati namirnice bogate proteinima (meso, riba, jaja, mlijeko, sir, jogurt, mahunarke, zatim sjemenke i orašasti plodovi, koji su ujedno i izvori zdravih masnoća koje daju energiju i produžavaju osjećaj sitosti) s namirnicama bogatim složenim ugljikohidratima i vlaknima radi dužeg otpuštanja energije i osjećaja sitosti (integralne žitarice, proizvodi od integralnog brašna i povrće).

Prijedlozi idealnog obroka za sehur su, na primjer, kajgana s povrćem i posnim sirom plus domaći integralni kruh sa sjemenkama uz tzv. satricu od krastavaca i rotkvice; Salata od piletine, kuhano jaje, kuhani grah ili leća, neslani sir, kombinacija svježeg povrća i tostirani integralni domaći kruh preliven maslinovim uljem po želji.

Za sehur posebnu pažnju obratiti na dovoljnu hidraciju, popijte dovoljne količine vode ili čaja kako post ne biste započeli dehidrirani i umorni. Izbjegavajte konzumaciju kafe za sehur, budući da je ona diuretik, tj. potiče izlučivanje vode iz tijela pa može dovesti do dehidracije. Kafa, uz obavezno minimalno jednu čašu vode, preporučuje se u vrijeme iftara.

Preporuke za iftar

“Najvažnije od svega je ne ‘pretrpati’ se naglo velikim količinama hrane u jednom obroku”, ističe nutricionistica Jonjić-Trifković. Zbog dugog perioda posta, probavni sistem se poprilično uspavao, pa je jako važno pokrenuti ga na pravilan način. Najbolje je započeti iftar s jednom do dvije hurme ili laganom voćnom salatom za nadoknadu šećera i energije uz čašu vode ili limunade za rehidraciju organizma. Svom probavnom sistemu treba dati bar pola sata da se lagano pokrene i da apsorbira nutrijente iz unesenog voća, nakon čega slijedi glavno jelo.

Za glavno jelo preporučuje se najprije domaća supa uz dodatak raznog povrća za dodatnu nadoknadu vode i elektrolita, a nakon toga obrok nek se sastoji od nemasnog mesa i raznog sezonskog povrća kao prilog. Dodatni izvor ugljikohidrata nek bude malo riže ili krompira.

Osim toga, za iftar se preporučuju čorbe s nemasnim komadima mesa u kombinaciji s mahunarkama i raznim povrćem uz šnitu domaćeg kruha od integralnog brašna. Prijedlog idealnog okrepljujućeg predjela za iftar je tradicionalna paradajz supa s crvenom lećom ili bamijom, a ako u ovo jelo dodate i crveno meso, dobit ćete nutritivno bogato glavno jelo.

Šetnja nakon iftara

Nakon iftara bilo bi idealno prošetati za dodatno ubrzanje probave, a ako se zaželite deserta, nek to bude kombinacija suhog ili svježeg voća, hurme u tamnoj čokoladi, kompot po želji, bez dodanog šećera ili neka zdravija varijanta kolača, npr. umjesto jabukovače u agdi napravite osvježavajući kolač od jabuka u prhkom integralnom tijestu s brusnicama, cimetom i limunom.

Za ljubitelje nešto tradicionalnijih obroka, sutlija s medom, orašastim plodovima i cimetom je također poželjan desert nakon iftara (ukoliko već u njemu niste imali neki od škrobnih izvora ugljikohidrata), a ako ne možete odoljeti tradicionalnim kolačima i slasticama, vodite se pravilom umjerenosti i učestalosti, dakle, ove namirnice nemojte konzumirati svaki dan, nego jednom do dva puta sedmično i pazite na njihovu količinu.

Dodatni savjeti

Osim toga, nutritivno bogat, a uz to i praktičan međuobrok od iftara do sehura je i smoothie od raznih vrsta voća po vašoj želji. Također, između iftara i sehura trudite se da u što većoj mjeri nadoknadite unos vode i tako pravilno hidrirate i pripremite svoj organizam za predstojeći post.

Uz navedene preporuke, važno je u što većoj mjeri izbjegavati jako masno i prženo meso, rafinirane proizvode i proizvode od bijelog brašna, preslane i prezačinjene obroke, prešećerene deserte, kafu u vrijeme sehura (dehidracija!) i svakako, prejedanje u slijedovima visokokaloričnih obroka, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane.

Uz pravilnu prehranu tokom mjeseca ramazana, iako postite, osjećat ćete se vitalno i bit ćete puni energije, a vaš organizam će vam biti zahvalan na priuštenom “proljetnom čišćenju” od nakupljenih toksina.

Dan Downovog sindroma – Danas obucite rasparene čarape!

Down Syndrom International (DSI) službeno je odredio 21. ožujak kao Svjetski dan osoba s Down sindromom (WDSD). Taj datum odabran je kako bi označio jedinstvenost Downova sindroma u potrostručenju (trisomiji) 21. kromosoma.

Danas, na prvi dan proljeća, a ujedno i na Dan darovitih, Obilježavanju Svjetskog dana sindroma Down nošenjem šarenih rasparenih čarapa pridružili su se i župan Željko Kolar te njegovi zamjenici Jasna Petek i Anđelko Ferek – Jambrek. Šarenim čarapama želi se upozoriti na poteškoće osoba s Downovim sindromom i potaknuti poboljšanje njihovog  položaja u društvu.

Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom kako bi se što bolje integrirali u naše društvo.

 Zašto danas nositi rasparene šarene čarape?

Zato da se priča o problemima osoba s Down sindromom. Kada vas upitaju: zašto nosiš šarene (različite) čarape? Progovorit ćete o problemima osoba s Downom i pokazati podršku.

Prosječno sejedno od 650 novorođene djece rađa s Downovim sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj djeteta. Down sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja pri kojem postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta. Uzrok Downova sindroma otkrio je 1959. godine genetičar Jerome Lejeune kada je na 21. paru kromosoma otkrio još jedan kromosom viška – umjesto 2 tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma. Downov sindrom kao naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika potječe od engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je još 1866. godine prvi opisao sindrom kod osoba s određenim stupnjem poremećaja u razvoju  (mentalni hendikep). Svjetski dan osoba s Down sindromom prvi puta obilježen je u Singapuru 2006. godine.

Beč među 50 najboljih turističkih destinacija u svijetu

Renomirani američki magazin Time je Beč po prvi put svrstao među 50 najboljih turističkih destinacija na svijetu u 2023. godini. Jedan od glavnih razloga za ovu odluku je održivi razvoj grada.

Magazin već od 2018. godine odaje počast gradovima svojim izborom najboljih mjesta na svijetu.Pored nacionalnih parkova, ostrva i drugih svjetskih metropola, ove godine je izdvojio glavni grad Austrije kao “klasičan, modernizovan” grad. U obrazloženju svog izbora navodi sve održive doprinose grada i gradski razvoj koji su Beč više puta na različitim rang listama učinili najboljim gradom za život na svijetu.

Opširno se tematizira gradsko okruženje prilagođeno biciklistima i pješacima, dobro razvijeni javni saobraćaj, veliki broj zelenih površina kao i najveći urbanistički razvojni projekat Aspern Seestadt.Istaknuti su i brojni vrhunski kulturni događaji ove godine poput 150 godina Svjetske izložbe u Beču te nova obogaćena ponuda u hotelskom i gastronomskom sektoru.

Austrijska prijestolnica ove godine slavi svjetsku izložbu “Expo” kojom je 1873. godine velikim urbanim vizijama i inovacijama tadašnjeg vremena privukla svjetsku pažnju i koja je bila pokretač razvoja Beča u svjetsku metropolu.

Grad i danas profitira od dostignuća tog vremena. Iako danas više ne postoje izložbeni paviljoni i ostale izložbene lokacije, inovativna energija tog vremena nastavlja da živi u novim projektima. Beč je i danas vizionarski grad optimističkog duha, nezamisliv bez inovacija. Jedina razlika danas je u tome što je u fokusu čovjek.

Time je četvrti renomirani medij koji je slijedivši međunarodni turistički medij “Conde Nast Traveler”, “Travel + Leisure” i “Town and Country” austrijsku metropolu proglasio jednom od najboljih svjetskih turističkih destinaciJA u 2023. godini. Osnovan je 1923. godine i dostiže preko 50 miliona pretplatnika širom svijeta, prenosi Eurocomm PR. 

Na današnji dan prije 48 godina umro je Ivo Andrić

Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku. Njegovi roditelji Antun i Katarina (rođeno Pejić) živjeli su u Sarajevu.

Kad su Andriću bile dvije godine, otac mu umire od tuberkuloze, te ga majka seli kod tetke Ane i njenog muža Ivana Matkovščika u Višegrad.

U Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gdje 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju (Prva gimnazija Sarajevo). U tom periodu počinje pisati poeziju i 1911. godine u časopisu “Bosanska vila” objavljuje svoju prvu pjesmu “U sumrak”, piše Historija.ba.

U oktobru 1912. godine upisuje studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta. Sljedeće godine prelazi u Beč, gdje posjećuje predavanja iz historije, filozofije i književnosti.

Zbog slabog zdravstvenog stanja, uz pomoć gimnazijskog profesora Tugomira Alaupovića, 1914. godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakowu, gdje uči poljski jezik.

Između dva svjetska rata radi u konzulatu u Marseilleu, Madridu, Parizu…

Na Filozofskom fakultetu u Grazu 1924. godine brani doktorsku disertaciju pod nazivom “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine” (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft).

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (“Ex Ponto” 1918., “Nemiri” 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga zapisa “Znakovi pored puta”.

No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojem na početku stoji pripovijetka “Put Alije Đerzeleza” (1920.).

Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima “Travnička hronika” (1945.), “Na Drini ćuprija” (1945.), “Gospođica” (1945.), “Prokleta avlija” (1954.), “Omer-paša Latas” (1976., posmrtno)…

“Sve moje je iz Bosne”

Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. “Sve moje je iz Bosne”, ovom rečenicom sam je najbolje objasnio način na koji je Bosna, “zemlja mrke ljepote”, u centru njegovog književnog mikrokosmosa.

A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, svoju vezanost za Bosnu pokazivao je i na drugi način.

Nagradu koju je dobio, od Nobelove nagrade, odlučio je pokloniti za unapređenje bh. bibliotekarstva.

U pismu koje je 17. maja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine, napisao je:

“Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.”

Nekoliko godina kasnije Andrić je poklonio i ostatak novca za unapređenje bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.

Tačno 50 godina od svog prvog pojavljivanja u književnim vodama (1911.), kada je u časopisu “Bosanska vila” objavljena njegova prva pjesma “U sumrak”, ovaj Travničanin dobio je najprestižnije priznanje u domenu književnosti. Nobelova nagrada Ivi Andriću uručena je 1961. godine za roman “Na Drini ćuprija”, kao i za cjelokupni dotadašnji književni rad.

Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.

Gašenje FB-a i Instagrama imalo bi utjecaj i na BiH

Svijet se trese već godinama ili se tresao oduvijek, ali, kako su se razne katastrofe slile u kratko vrijeme, čini nam se da je nekad bilo bolje i mirnije živjeti, piše Večernji list BiH.

A novi “potres” odnosi se na društvene mreže, i to one koje praktički dirigiraju ljudske živote, nameću im trendove, ali im i pomažu ostati u komunikaciji s dragim ljudima za koje su vezani. Tako se ovih dana raspravlja o gašenju META-inih servisa u Europi, odnosno o potpunoj zabrani Facebooka i Instagrama na Starom Kontinentu.

Slanje podataka

Epilog je to “rata” koji se vodi između Europe i SAD-a zbog toga što Facebook i Instagram šalju podatke SAD-u, a EU itekako strahuje od nadzora podataka, što potvrđuje činjenica da je Sud pravde EU poništio dva dosadašnja sporazuma s SAD-om. Šefica irskoga Povjerenstva za zaštitu podataka (DPC) Helen Dixon je za Politico rekla kako će “vrlo vjerojatno” donijeti konačnu presudu posljednjem Facebookovu legalnom alatu za slanje osobnih podataka u SAD prije nego što EU i SAD uspiju dogovoriti novi sporazum o prijenosu podataka. META je priopćila da bi takva odluka mogla ugasiti njezine usluge u Europi, a koje obuhvaćaju Facebook i Instagram.

– Ako Europska komisija ne usvoji nikakvu odluku o primjerenosti i ne budemo se mogli i dalje oslanjati na standardne ugovorne klauzule ili na druge alternativne načine prijenosa podataka iz Europske unije u Sjedinjene Države, vjerojatno nećemo moći ponuditi niz naših najznačajnijih proizvoda i usluga, uključujući Facebook i Instagram, u Europi – navodi se u priopćenju META-e. Do 14. travnja Europski odbor za zaštitu podataka treba odlučiti hoće li potvrditi prethodnu irsku odluku o obustavi prijenosa podataka u SAD-u izvan standardne klauzule. Helen Dixon ističe da ni pod koju cijenu ne planira odustati od provedbe europskih zakona o zaštiti podataka i privatnosti, dok se iz META-e brane da je riječ o sukobu zakona EU-a i SAD-a i da se traži novi okvir za privatnost podataka.

– Podržavamo napredak političara prema osiguravanju nastavka transfera podataka preko granica i čekamo finalnu odluku regulatora – poručili su iz META-e, a jasno je da vlada zabrinutost i pitanje je što bi uopće bilo s tvrtkom kad bi ostala bez Europe. Kako bismo temu sveli u lokalne okvire, da provjerimo što bi kraj Facebooka i Instagrama u Europi značio za bh. građane, pitali smo Damira Bećirovića ekonomskog analitičara i poznatog tuzlanskog profesora.

– To što je META uputila prema Europskoj komisiji dio je pritisaka. Sasvim je normalno da u svijetu globalnog biznisa, gdje velike tvrtke po svojim prihodima imaju snagu manjih država, dolazi do ovakvih pritisaka. Mislim svakako da Facebook ne želi izgubiti tržište Europe i Europske unije i da to nije realno. Ali, pretpostavimo da se to dogodi, što bi to značilo za bh. gospodarstvo. Sigurno, ne previše i to zbog niske razine oglašavanja bh. tvrtki. Općenito bi nanijelo štetu, ali ne bi došlo do nekog radikalnog pada prodaje, prometa, odnosno ne bi previše utjecalo na oglašavanje tih društvenih mreža u BiH – kazao je, među ostalim Bećirović.

Praćenje tuđih života

Ako se čuju glasovi bh. građana na društvenim mrežama, mnogi su podijeljeni. A najzanimljivije je da konačni kraj Facebooku, Instagramu i sličnim platformama žele upravo oni koji tu provedu najviše vremena.

– U stanci od posla volim vidjeti što se događa, prelistam portale, ali mnogo mi je lakše kada Facebook objavi vijest jer njihovi algoritmi su mi već ušli u kod, tako da znaju što me zanima, a što ne. Žalosno, ali tako je, kao što mi pratimo nečiji život na internetu, tako i netko iz META-e prati naš i predlaže nam one vijesti, one proizvode i ostale slične stvari prema dosadašnjim afinitetima – ispričao nam je Marko koji u slobodno vrijeme voli provjeriti što se događa na bespućima društvenih mreža.

Google Translate sada ima novu zanimljivu i korisnu funkciju

Google Translate za web sada može da konvertira tekst sa fotografija. Za ovo koristi istu tehnologiju koju ima AR Translate alatka za Google Lens, a služi za prevođenje sadržaja u realnom vremenu na telefonima.

Nova opcija je dostupna na Google Translate sajtu, gdje možete da vidite novi Images tab u vrhu.

Nakon ubacivanja fotografije ili skrinšota sa računara, pojavljuje se “prijevod” koji bi u najvećem broju slučajeva trebalo da izgleda kao originalni tekst.

Web interfejs uključuje opciju kopiranja teksta, preuzimanja prevedene fotografije ili njeno brisanje.

Pored toga, sajt lista 113 dostupnih jezika sa kojih može da se vrši prevođenje (takođe može i da ih automatski detektira), kao i 133 dijalekata, prenose Nezvisne novine.

Međunarodni je dan žena: Znate li kako je zapravo nastao?

Početkom 20. stoljeća pojavila se ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena. To je bilo vrijeme brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije, zbog kojih je često dolazilo do protesta zbog loših radnih uvjeta.

Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila odlučile su održati javne demonstracije 8. ožujka 1857. u New Yorku, ali policija ih je rastjerala. Ipak, nisu odustajale i dva mjeseca kasnije osnovale su sindikat.

Idućih godina, na isti datum, demonstracije su se nastavile. Jedna od njih ostala je zabilježena u povijesti kao jedna od najutjecajnijih, a to je bilo 1908. godine kada je 15 tisuća žena marširalo kroz New York i tražilo kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.

Dvije godine kasnije održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu, u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.

Nije dugo trebalo čekati da se obilježavanje proširi i na druge zemlje pa je već 1911. Međunarodni dan žena obilježilo preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

Uoči Prvog svjetskog rata u kampanji za mir, Ruskinje su svoj prvi Međunarodni dan žena obilježile 23. veljače, posljednje nedjelje u veljači. Nakon rasprava, dogovoreno je da se Međunarodni dan žena obilježava svake godine 8. ožujka i taj dan od tada ostaje globalni datum Međunarodnog dana žena, kako piše IWD.

Ujedinjeni narodi prvi su put Međunarodni dan žena proslavili 1975. Zatim je u prosincu 1977. Generalna skupština usvojila rezoluciju kojom se proglašava Dan Ujedinjenih naroda za ženska prava i međunarodni mir koji će se bilo kojeg dana u godini promatrati u državama članicama, u skladu s njihovom povijesnom i nacionalnom tradicijom.

Međunarodni dan žena danas je globalni dan kojim se slave društvena, ekonomska, kulturna i politička dostignuća žena. Dan također obilježava poziv na akciju za jednakošću i ravnopravnošću.

Što učiniti ako niste dugo bili na ispovijedi?

Sržni dio korizme jest poziv na obraćenje. Odgovor na to jest ispovijed. No, što ako se netko nije dugo ispovjedio ili je zaboravio kako se ispovijeda. Ovdje donosimo devet jednostavnih koraka za ispovijed.

Kao napomenu valja podsjetiti kako se svećenik koji ispovijeda naziva ispovjednik, a onaj tko dolazi na ispovijed naziva se penitent (pokajnik, pokornik); molitve, postovi i(li) djela milosrđa koje ispovjednik nakon što penitent kaže svoje grijehe, zada nazivaju se: pokora.

1) Napravite temeljit ispit savjesti razmišljajući o grijehu u svom životu, počevši od toga da se sjetite kada ste se zadnji put ispovjedili. Svoj je život potrebno ponizno sagledati kroz prizmu Božjih zapovijedi i odredaba (minimum je Deset Božjih zapovijedi i Sedam glavnih grijeha).

2) Ako u crkvi nema ispovjedaonice ili ako svećenik nije u ispovjedaonici na raspolaganju za ispovijed, zamoliti ga za ispovijed. (Većini svećenika to bude drago, jer znaju da ispred sebe imaju čovjeka koji se želi popraviti.)

3) Ukoliko svećenik već sjedi u ispovjedaonici, nakon što kleknete na klecalo (ili sjednete na stolicu, ovisno kako je uređeno) pozdravite s: „Hvaljen Isus i Marija!“ Ako ste sa svećenikom već prethodno, maloprije, razgovarali nema potrebe ponovno pozdravljati nego započinjete praveći znak križa („U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen!“)

4) Svećenik potom kaže: „Gospodin ti bio u srcu da se skrušeno i valjano ispovjediš!“ Vi odgovarate: „Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio od svoje posljednje ispovijedi (i kažete kada je ona bila). Pri tome nije nužno kazati točan datum, nego približno vrijeme – poglavito ako se niste dugo ispovjedili.

5) Nakon što vas je saslušao (i eventualno u međuvremenu ili nakon što ste kazali grijehe, priupitao još nešto vezano uz to što ste ispovjedili), svećenik uputi nekoliko poticajnih misli osvrćući se na materiju grijeha.

[Ovdje je važno uočiti kako ne može biti ispovijedi ako čovjek ne kaže niti jedan grijeh da je počinio – jer svaki sakrament ima svoju materiju i formu. Kao što je npr. materija sakramenta krštenja voda te ne bi bilo krštenja da svećenik na polije vodom krštenika, tako su u ispovijedi materija sakramenta grijesi. U slučaju da netko ne kaže nijedan grijeh ili govori uopćeno, primjerice „Sve sam počinio“ ili „Pa, ima se grijeha“ ili „Griješim ‘ko i svi“…, onda će mu svećenik postaviti dodatna poticajna pitanja kako bi ga naveo na čin pokajanja koji uključuje govorenje grijeha „po vrsti i broju“ tj. koje sam grijehe počinio i (približno) koliko puta.]

Potom svećenik daje pokoru, uvijek imajući na umu kako je ispovijed čin Božjega milosrđa.

6) Onda izmolite Kajanje (ili kako u Bosni stariji kažu: Djelo skrušenja). „Kajem se od sveg srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. I čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti“). Ako se čovjek ne može točno sjetiti ovih riječi potrebno je da na adekvatan način izrekne kako se kaje za grijehe i odlučuje popraviti.

7) Svećenik potom moli molitvu odrješenja: Ja te odrješujem od grijeha tvojih, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Vi odgovarate: „Amen!“ [Na latinskom je to glasilo: „Ego te absolvo a peccatis tuis in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen!“]

8) Na kraju ispovjednik govori završni blagoslov riječima koje mogu biti: „Gospodin ti oprosti, idi u miru!“ (Neki svećenici uključuju i dijaloški oblik blagoslova pri čemu pozovu: „Blagoslivljajmo Gospodina jer je dobar“, a vi odgovarate: „Jer je vječna ljubav njegova“, te onda dodaju ovo „Gospodin ti oprostio…“)

9) Nakon što ste se ispovjedili, uobičajeno je da idete – ukoliko je ispovijed bila u crkvi – sjesti/kleknuti u klupu te izmoliti svoju pokoru (ako je riječ isključivo o molitvama).

Onaj kojemu crkveni zakon priječi ispovjediti se (gledajući u muškom rodu, npr. živi nevjenčano sa ženom/djevojkom; prethodno je bio oženjen pa se razveo i ponovno civilno oženio; razveo se od žene i živi sam ali nije tražio od Crkve „rastavu od stola i postelje“; ili je upao u neku drugu Crkvenu kaznu) imat će to na umu te će na drugi način od Boga zatražiti oproštenje grijeha, kajući se u svojoj duši i čineći pokoru, ali neće pristupati sakramentu ispovijedi. Ako takav i dođe onda je dužan kazati svoje stanje te će mu svećenik, nakon što ga sasluša, dati blagoslov i potaknuti na molitvu i djela ljubavi, ali mu ne može udijeliti odrješenje.

(KT)