Danas je Dan planete Zemlje: Ove godine se obilježava pod sloganom “Naša snaga, naša planeta”

Dan planete Zemlje, koji se obilježava svake godine 22. travnja, globalni je podsjetnik na važnost očuvanja okoliša i prirodnih resursa za buduće generacije. Ove godine obilježava se pod motom “Naša snaga, naš planet“, a naglasak je na zajedničkoj akciji svih zemalja svijeta s ciljem utrostručenja proizvodnje čiste električne energije do 2030. godine.

Dan planeta Zemlje prvi put je održan 1970. godine u Philadelphiji, na inicijativu američkog senatora Edmunda Muskieja, kao reakcija na sve očitije ekološke probleme uzrokovane ljudskim djelovanjem.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, planeta je suočena s još ozbiljnijim izazovima: klimatskim promjenama, krčenjem šuma, onečišćenjem zraka i mora te ubrzanim gubitkom biološke raznolikosti.

Ovogodišnja tema stavlja naglasak na snagu pojedinaca i zajednica u borbi za očuvanje planeta. Poruka je jasna: prave promjene ne dolaze samo odozgo — one počinju od svakoga od nas.

Inicijative poput one udruge “Trees for the Future”, koja kombinira pošumljavanje i regenerativnu poljoprivredu kako bi obnovila tlo i pomogla lokalnim zajednicama, dokazuju da snaga ljudi može obnoviti Zemlju – jedno po jedno stablo.

Ovogodišnje obilježavanje usmjereno je na deset glavnih područja:

  • 1. Zagovaranje promjena – promjena životnih navika, poput recikliranja i kompostiranja.
  • 2. Klimatske promjene – podizanje svijesti o ljudskom utjecaju i rješenjima za usporavanje globalnog zatopljenja.
  • 3. Očuvanje biološke raznolikosti – zaštita ugroženih vrsta i prirodnih staništa.
  • 4. Obrazovanje – stvaranje edukativnih programa o održivom životu.
  • 5. Energija – razvoj obnovljivih izvora energije i prelazak s fosilnih goriva.
  • 6. Hrana i poljoprivreda – poticanje održivih, lokalnih i organskih praksi.
  • 7. Zelena ekonomija – stvaranje zelenih radnih mjesta i industrija.
  • 8. Zelene škole – zdraviji školski obroci, ekološki sadržaji i održiva gradnja.
  • 9. Recikliranje i smanjenje otpada – kontinuirana borba protiv stvaranja otpada.
  • 10. Održivi razvoj – ravnoteža između čovjeka i prirode.

Zemlja više ne može čekati. Klimatski poremećaji, degradacija tla i gubitak šuma već sad ugrožavaju prehrambene sustave i živote milijuna ljudi. No promjena je moguća i to sada. Svaka odluka, svaki glas, svaka akcija broji se.

Dan planeta Zemlje 2025. poziva nas da budemo dio rješenja. Bez obzira živiš li u gradu ili na selu, tvoji izbori imaju težinu. Zajedno možemo promijeniti smjer – za sebe i za generacije koje dolaze.

Danas je Velika subota: U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća

Velika subota spomen je na Isusov počinak u grobu, a završava vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanom u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva, grijehu i smrti. U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život. Prema drevnoj tradiciji, za vazmenoga bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.

Dani Vazmenog Trodnevlja –  Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju ‘svetima’ ili ‘velikima’ jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine, kao i života Crkve.

Znanost potvrdila: Hobiji štite starije osobe od depresije

Osobe treće životne dobi koje se bave nekim hobijem osjećaju se zdravije i zadovoljnije te pokazuju manje simptoma depresije od onih koji nisu skloni bilo kakvim redovitim slobodnim aktivnostima, rezultati su znanstvene analize pet studija kojima su obuhvaćeni sudionici iz 16 zemalja svijeta.

Istraživači smatraju da bi iz ovih vrlo konkretnih podataka kreatori politika mogli izvući pouku i poduzeti odgovarajuće mjere.

U sklopu istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u stručnom znanstvenom časopisu Nature Medicine, ispitano je sveukupno više od 93.000 ljudi prosječne dobi između 71,7 i 75,9 godina u Sjedinjenim Državama, Kini, Japanu i nekim europskim zemljama.

Sudionici su odgovarali na pitanja o svojim slobodnim aktivnostima i dobrobiti koju im one donose.

Autori studije zaključili su da se, općenito bolje osjećaju ispitanici koji se bave hobijima i uživaju u slobodnim aktivnostima koje im odgovaraju.

Na rezultate nisu utjecali čimbenici poput postojanja partnerske veze, statusa zaposlenja ili redovitih kućnih prihoda.

Kreativno provođenje slobodnoga vremena

Izraz hobi (engl. hobby) koristi se da bi se opisala aktivnost kojom se ljudi najradije bave u slobodno vrijeme, sami ili s drugima, iz zadovoljstva i zabave, poput primjerice, bavljenja slikanjem ili drugim umjetnostima, izradom raznih predmeta, čitanjem, sportom, vrtlarenjem, volontiranjem, članstvom u nekom klubu….

Kada je posrijedi prevalencija pokazalo se da postoje velike razlike od zemlje do zemlje.

Tako je više od 90 posto ispitanika treće životne dobi u Njemačkoj u upitniku odgovorilo da se bavi nekim hobijem.

Istodobno je taj postotak u Italiji iznosio samo 54 posto, a u Španjolskoj 51 posto. Pokazalo se da je uvjerljivi lider Danska s 96 posto.

Različiti životni uvjeti nisu bitno utjecali na rezultate

Pokazalo se da je u zemljama u kojima su evidentirana visoka mjesta na ljestvici Svjetskoga indeksa sreće i onima s očekivanim duljim životnim vijekom stanovnika, poput Danske, Švedske i Švicarske zastupljenost hobija među pripadnicima treće životne dobi bila vrlo visoka.

Autori su ustanovili da je povezanost između hobija i psihološkog blagostanja bila relativno postojana među ispitanicima svih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju.

Premda studija ukazuje na korelaciju, ipak ne uspostavlja uzročno-posljedičnu vezu između aktivnosti kojima se stariji bave u slobodno vrijeme i njihova blagostanja.

Posljedično nije moguće sa sigurnošću zaključiti čine li hobiji ljude sretnijima i zdravijima ili je vjerojatnije da će se sretniji i zdraviji ljudi odlučiti za neki hobi.

Sophie Wickham sa Sveučilišta u Liverpoolu, koja nije sudjelovala u istraživanju, komentirala je da su rezultati uvjerljivi zbog opsežnosti analize.

Globalno mentalno zdravlje u krizi

Može se pretpostaviti da postoji uzročno-posljedična veza, smatra ona i dodaje da su rezultati osobito važni s obzirom na činjenicu da je globalno mentalno zdravlje u krizi.

Depresija je jedan od najčešćih uzroka invaliditeta, s globalnim ekonomskim troškom koji je u 2010. procijenjen na 2,5 bilijuna dolara, nakon čega je nastavio naglo rasti, piše Hina zdravlje. 

Prioritet bi trebala biti isplativa rješenja, smatraju istraživači koji pozivaju donositelje odluka i kreatore politika iz cijeloga svijeta da razmisle i da se zamisle nad rezultatima studije koja potvrđuje da aktivnost starijih, ali i svih ostalih u slobodno vrijeme znatno koristi mentalnom zdravlju pojedinca.

Istraživački tim, koji je vodila Daisy Fancourt sa Sveučilišnog koledža u Londonu, vjeruje da bi rezultati istraživanja mogli utjecati na razvoj programa za pomoć starijim osobama i na to da se svi koji žele mogu baviti hobijem koji ih privlači i raduje.

Ističe da bi takav pristup mogao biti od golemog značaja, osobito s obzirom na to da je životni vijek sve dulji i da živimo u sve starijim društvima.

Svjetski dan radioamatera

Svake godine 18. travnja obilježava se Svjetski dan radioamatera, u čast osnivanja Međunarodne radioamaterske unije (IARU) 1925. godine.

Ovaj dan slavi zajednicu entuzijasta koji koriste radio valove za povezivanje s ljudima širom svijeta, često premošćujući granice, jezike i kulturne razlike.

Radioamateri, poznati i kao “hamovi”, igraju ključnu ulogu, ne samo u tehničkim inovacijama, već i u pružanju komunikacije u hitnim situacijama kada svi drugi sustavi zakažu. Njihov doprinos posebno dolazi do izražaja tijekom prirodnih katastrofa, kada postaju glas onih koji su inače odsječeni od svijeta.

Ovogodišnja tema dodatno ističe važnost radioamaterizma u modernom digitalnom dobu, gdje tehnologija brzo napreduje, ali osnove komunikacije ostaju jednako važne.

Svjetski dan radioamatera prilika je da se podsjetimo na vrijednost ove zajednice, njihovu predanost i strast prema tehnologiji, uvezivanju ljudi i pomaganju drugima.

Veliki petak: Dan tišine, molitve i sjećanja na Kristovu žrtvu

Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrt, a slavi se u petak prije Uskrsa. Dan kada se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i smrti na križu, dio je Vazmenoga trodnevlja koje čini s Velikim četvrtkom i Velikom subotom, i jedini je dan kada Katolička crkva ne slavi misnu žrtvu.
Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati, kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka – čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.

Oltar je na ovaj dan bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali to je ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Kod katolika post je obvezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

Na Veliki petak sve je tiho jer se vani ništa ne radi, a posebno se ne radi ako se mora nešto tući npr. čekićem i slično.

Katolici obilježavaju Veliki četvrtak: Početak Vazmenog trodnevlja i spomen na Posljednju večeru

Katolici širom svijeta danas obilježavaju Veliki četvrtak, dan kojim započinje Vazmeno trodnevlje, središnji dio liturgijske godine.

Ovaj dan u kršćanskoj tradiciji ima posebno značenje jer se Crkva prisjeća Posljednje večere, trenutka kada je Isus Krist, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakramente Euharistije i svetoga reda.

Fra Ivan Landeka, meštar novaka iz Franjevačkog samostana na Humcu, istaknuo je kako je Veliki četvrtak duboko ukorijenjen u kršćansku vjeru i predaju:

“Slaveći Posljednju večeru u zajedništvu svojih učenika, Isus je uzeo kruh i vino, nad njima izgovorio riječi blagoslova i dao ih svojim učenicima kao svoje Tijelo i Krv. Darovao se njima, a preko njih i svima nama, kao duhovna hrana s pozivom da to trajno činimo njemu na spomen”.

Na ovaj dan, u jutarnjim satima, biskupi u katedralama predvode misu posvete ulja, tijekom koje se posvećuju ulja za sakramente krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda.

Večernjim slavljem, tzv. Misom večere Gospodnje, vjernici se prisjećaju ustanovljenja euharistije, u kojoj se vjerno obnavlja Isusova žrtva i poziv na služenje bližnjima.

“Misa večere Gospodnje nije samo spomen na davni događaj, već živa prisutnost otajstva ljubavi koje nas trajno poziva na jedinstvo, služenje i predanost Bogu i čovjeku”, rekao je fra Ivan, dodavši kako su ključni dijelovi mise služba riječi i euharistijska služba.

Naglasio je i važnost pažljivog slušanja molitava unutar mise, jer su one, kako kaže, “poučne i odgojne”, sažimajući bit svetkovine i pozivajući vjernike da obnovu koju slave, dožive i u vlastitim životima.

Veliki četvrtak također je dan u kojem se Crkva posebno spominje ustanovljenja svećeničkog reda.

“Osim euharistije, danas slavimo i ustanovljenje sakramenta svetog reda, dakle, slavlje onih koji u Isusovo ime predsjedaju misnim slavljem.

Zato vjernike pozivamo da mole za svećenike, kako bi oni mogli vjerno i predano služiti Bogu i narodu”, zaključio je fra Ivan.

Svjetski dan glasa: (Dobar) glas vrijedi više nego što mislite

Svjetski dan glasa, koji se svake godine obilježava 16. travnja, prilika je da zastanemo i razmislimo o nečemu što svakodnevno koristimo, a često uzimamo zdravo za gotovo – našem glasu.

Ovaj dan, koji je prvi put obilježen 1999. godine u Brazilu, posvećen je podizanju svijesti o važnosti očuvanja zdravlja glasa, prevenciji glasovnih poremećaja te pravovremenoj dijagnostici i liječenju potencijalnih problema.

Ovogodišnja poruka “Empower Your Voice” – “Osnaži svoj glas” nosi višeslojno značenje. S jedne strane poziva na brigu, pažnju i nježnost prema vlastitom glasu, a s druge ističe važnost razumijevanja složenih mehanizama oštećenja glasnica, kako u profesionalnom, tako i u svakodnevnom životu. Kako poručuje prof. dr. sc. Santa Večerina Volić, otorinolaringologinja i fonijatrica iz Centra za ekspertnu medicinu, riječ je o ozbiljnom i često zanemarenom zdravstvenom pitanju.

Glas kao alat – i oružje

Za mnoge profesionalce – odgojitelje, nastavnike, djelatnike u call centrima, glumce, pjevače, pa sve do novinara – glas nije samo sredstvo izražavanja, već ključni alat njihova rada. No, u teškim radnim uvjetima, uz stres i neadekvatne uvjete, dolazi do preopterećenja glasnica i razvoja različitih poremećaja – od kronične promuklosti do ozbiljnijih oštećenja.

Možemo li za te probleme kriviti lošu tehniku govora ili način života, ili je ipak riječ o profesionalnim rizicima koji zahtijevaju sustavnu zaštitu i podršku? Idu li moderni pristupi, poput personaliziranih vježbi i AI terapija, u smjeru stvarnog osnaživanja glasa, ili su samo privilegija malobrojnih koji si to mogu priuštiti?

Ekstremni glasovi – ekstremni rizici

Glumci koji sinkroniziraju crtiće, pjevači koji izvode zahtjevne vokalne linije i svi oni koji koriste tzv. ekstremne glasove često nesvjesno narušavaju anatomske granice svojih glasnica. Posljedice mogu biti ozbiljne – od čvorića i polipa, do trajnih oštećenja koja zahtijevaju operativne zahvate.

Ni svakodnevni život nije bez rizika. Glasovna nekultura – vikanje, preglasni govor, pušenje, loša prehrana, ali i emocionalno nasilno okruženje – sve to stvara predispozicije za nepravilno korištenje glasa i dugoročne probleme.

Kako sačuvati svoj glas? Savjeti umjetne inteligencije

Zamolili smo umjetnu inteligenciju da sastavi jednostavne, ali učinkovite savjete za očuvanje glasa. Evo što preporučuje:

1. Održavajte hidrataciju
Pijte dovoljno vode tijekom dana. Vlažna sluznica grla smanjuje rizik od iritacija i omogućuje zdravije vibracije glasnica.

2. Prakticirajte pravilnu tehniku disanja i govora
Koristite dijafragmu pri govoru – to ne samo da štedi vaše glasnice, već i poboljšava jasnoću i snagu glasa.

3. Dajte glasu odmor
Ako ste izloženi dugotrajnom govoru ili pjevanju, osigurajte redovite pauze. Glasnice, baš kao i svaki drugi mišić, trebaju vrijeme za oporavak.

Glas zaslužuje više

Poruka “Osnaži svoj glas” nije tek slogan – ona je poziv na akciju, edukaciju i brigu o nečemu što nam omogućuje izražavanje emocija, ideja, ljubavi i protesta. Glas je dio našeg identiteta, našeg posla i svakodnevice. Njegov gubitak može ozbiljno narušiti kvalitetu života.

Zato, sačuvajte svoj glas – vrijedi više nego što mislite.

Danas je godišnjica smrti blaženog Petra Barbarića

Na Veliki četvrtak 15. travnja 1897. u popodnevnim satima preminuo je najbolji travnički sjemeništarac, a danas sluga Božji, Petar Barbarić, javlja Nedjelja.ba.

Život Petra Barbarića koji je trajao svega 23 godine može se podijeliti u četiri dijela: predškolsko doba, osnovna škola u Veljacima, trgovački pomoćnik u Vitini te sjemeništarac u Travniku.

Djetinjstvo u Šiljevištima-Klobuk

Petar je rođen 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk u Hercegovini. Roditelji su mu bili Ante Barbarić i Kata, rođ. Tolj. Još se i danas u Šiljevištima čuva Petrova rodna kuća, koja je nedavno obnovljena i pretvorena u kapelicu. Nalazi se u kršnom hercegovačkom kamenjaru, gdje je zemlja vrlo škrta te uspijeva samo duhan, raštika i još pokoja biljka, a posljednjih godina na veliko se sadi i uzgaja smilje.

Život je tamošnjih ljudi bio tvrd i težak, no unatoč tome imali su brojne obitelji. Petrovi su roditelji imali su devetero djece: pet sinova i četiri kćeri. Bili su to pobožni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva, zajednička večernja obiteljska molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se živi.

Petrovi roditelji bili su pismeni što je bila rijetkost za ono doba. Znali su čitati i pisati pa su u tom, kao i u kršćanskom nauku, bili prvi Petrovi učitelji. Sve vjerske vrijednosti usadili su svojoj djeci duboko u dušu pa je najstariji sin Marko postao franjevac, a Petar je pošao u Sjemenište u Travniku.

Prva knjiga koju je Petar dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je naučio napamet i tako naučio o vjeri i vjerskim dužnostima ono najvažnije. Počeo je po vjeri živjeti, često i pobožno moliti. U proljeće 1881. primio je prvu pričest, a u ljetu iste godine sakrament potvrde. U vjeri neprestano rastao. Tome je pripomogla i njegova duhovna glad za znanjem. Od malena je bio prijatelj dobre, poučne i pobožne knjige. Na pašu gdje je čuvao domaće blago, uz kruh u torbici nosio je i kakvu knjižicu, do koje je tada u onoj zabiti mogao doći.

Petar je bio dobro, ali i živahno dijete pa je svojim nestašlucima koji put zaslužio i šibu.

Osnovna škola u Veljacima

U proljeće 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Velja­cima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Petar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti.

Njegov učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav život zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu. Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom.

Završivši osnovnu školu Petar je imao želju za daljnjim školovanjem. Roditelji su ga međutim dali u trgovinu u obližnje mjesto Vitinu, čiji je vlasnik bila dobra kršćanska obitelj Babića koja se s njima veoma dobro pazila.

Petru je bilo teško zamijeniti knjigu sa službom trgovca, ali kad druge nije bilo prihvatio se svog posla. Brzo je pokazao u poslovanju veliku vještinu pa ga je njegov gazda zavolio kao vlastitog sina. Sve mu je mogao povjeriti i u svemu se na njega osloniti. Iako je Petar bio dobar trgovački pomoćnik, taj mu posao nije ležao na srcu. Prihvatio ga je iz poslušnosti prema roditeljima, ali je njegovo srce bilo izvan njega. Ono je čeznulo za nečim drugim, za školom i knjigom. Providnost se uskoro pobrinula da svoga odabranika dovede na pravo mjesto.

Pitomac Travničkoga sjemeništa i gimnazije

Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu.

Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili. Sam je napisao molbu upravi Sjemeništa, prikupio potrebne dokumente te krajem kolovoza 1889. pošao s ocem u Travnik.

Sjemenište mu je postalo drugi dragi dom u kojem je toliko toga primio u duhovnom, odgojnom i kulturnom pogledu. Kroz svih osam razreda bio je uvijek prvi u svom razredu, uzoran u svakom pogledu. Provodio je običan život tadašnjega đaka sjemeništarca, vrijeme je dobro koristio, s milošću Božjom surađivao, odgojiteljima i profesorima bio poslušan, prema njima pun poštovanja i poučljivosti, a prema sudrugovima uvijek društven, nesebičan, spreman pomoći. Postao je pravo svjetlo travničko­ga sjemeništa. Bio je zdravo ambiciozan mladić, talentiran, koji je imao pred očima jasan cilj te prema njemu hrabro i dosljedno koracao. Vođen apostolskim žarom za spasenje i posvećenje duša.

Već od prvog razreda postao je vrlo aktivan član Marijine kongregacije. Zagrijan za pobožnost prema Gospi revno je širio moljenje svete krunice koju i sam svakodnevno molio. Bio je veliki štovatelj Srca Isusova i širitelj pobožnosti prema njemu. Oduševljavao se za misijske, ekumenske, crkvene i domovinske ideale. Ozbiljno se spremao i izgrađivao za službu Crkvi i narodu. Čuvena je njegova rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.”

U višim razredima gimnazije pomalo mu je dozrela odluka da stupi u Družbu Isusovu i postane isusovac. Odgojitelji su mu međutim savjetovali da s izvršenjem odluke pričeka dok ne završi maturu. Međutim, pred kraj školovanja teško se razbolio od smrtonosne tuberkuloze pluća.

U bolesti je pokazivao divan primjer predanja u volju Božju i svetačkog podnošenja trpljenja. Dva dana prije smrti uz posebno dopuštenje položio je redovničke zavjete te je umro kao član Družbe Isusove. Svoju je preranu smrt primio svjesno kao dar iz Božje ruke, o čemu svjedoče njegova dirljiva pisma ocu i bratu fra Marku.

Opis Petrove smrti

Na veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u Travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeništarca Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života. Njegovi posljednji časovi bili su dirljivi. Otac Puntigam mu je pružio raspelo. Petar, nevina i pobožna duša, prihvati ga posljednjim silama živo i svojim blijedim usnama utisnu mu zadnji cjelov.

U nj je sažeo svu vjernost i ljubav svoga života prema Isusu, Njegovu Srcu, koje je za života tako žarko i tako djetinje štovaše. Pri potpunoj svijesti molio je pred Raspetim čine kajanja, pouzdanja, ljubavi te razne strelovite molitve. Petar je u životu od djetinjstva bio revan molitelj. Ta ga revnost ne ostavlja ni u agoniji. Zadnja je riječ u toj molitvi bio pobožan uzdah: »Isuse!« S njime je izdahnuo. I tako se dovršio jedan mladi život koji je mnogo obećavao.

U bolesti se pokazala sva duhovna i moralna Petrova veličina. Najbolje je to izrazio njegov odgojitelj pater Antun Puntigam, pisac njegove prve biografije:

»Ja ne mogu Petra Barbarića proglasiti svetim. Ali toliko mogu reći sasvim iskreno da si ne mogu predstaviti kako mladić može vjernije Bogu služiti i bolje na smrt se pripraviti nego li je to Barbarić učinio. I zato se ne bih čudio ako bi jednom bio proglašen svecem.«

Ova slutnja p. Puntigama počela se ostvarivati 1935. kada je Petrovo tijelo preneseno s groblja Bojne u travničku sjemenišnu crkvu te je započelo veliko štovanje. Mnogi su mu se utjecali u molitve i bili uslišani.

Do kraja 1945. registrirano je više od 1 600 primljenih uslišanja. Službeni proces za Petrovu beatifikaciju započeo je u Sarajevu 1938. i potom se nastavio u Rimu. Službeno je završen 2015. Tada je papa Franjo odobrio objavu dekreta da je Petar posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Još se čeka dekret o priznanju čuda po Petrova zagovoru i potom je put za beatifikaciju otvoren.

Za kraj dodajmo kako je sluga Božji Petar Barbarić bio suvremenik Sv. Male Terezije. Rođeni s godinu dana razlike oboje su u svojoj petnaestoj godini ušli u stalež Bogu posvećenog života, od iste su bolesti bolovali i iste godine, 1897., su umrli i ušli u vječni život.

Prirodni saveznik protiv sezonskih alergija: Napitak koji vrijedi probati

Dolazak proljeća za mnoge od nas znači i neugodne simptome sezonskih alergija. Kihanje, suzne oči, začepljen nos i umor postaju svakodnevica zbog peludi, trava i drugih alergena u zraku.

Umjesto da odmah posegnete za antihistaminicima, možda vrijedi iskušati prirodni pripravak koji može ublažiti simptome alergije za koji su potrebna tri sastojka. Ovaj je napitak odličan saveznik u borbi protiv alergijskih reakcija jer kombinira protuupalna, antihistaminska i imunološki poticajna svojstva.

1. Med

Med je snažan prirodni lijek. Njegova protuupalna svojstva mogu ublažiti iritaciju grla i kašalj uzrokovan alergijama.

Također, neka istraživanja sugeriraju da med može pomoći tijelu da se postupno prilagodi peludi u okolišu, djelujući kao prirodna imunoterapija. Redovita konzumacija meda može smanjiti intenzitet alergijskih reakcija i osnažiti organizam, piše zadovoljna.dnevnik.hr.

2. Đumbir

Đumbir je od davnina je poznat kao prirodni lijek za razne tegobe, uključujući respiratorne probleme. Njegova glavna aktivna komponenta, gingerol, ima snažno protuupalno i antihistaminsko djelovanje.

Studije su pokazale da đumbir može smanjiti proizvodnju histamina u tijelu, tvari odgovorne za alergijske reakcije. Osim toga, đumbir potiče cirkulaciju i pomaže u otvaranju dišnih puteva, čime olakšava disanje.

3. Limun

Limun je neizostavan saveznik zdravog imuniteta zahvaljujući visokom udjelu vitamina C. Ovaj snažni antioksidans smanjuje upalne procese u tijelu i jača obrambeni sustav. Vitamin C također pomaže u smanjenju razine histamina, što ga čini učinkovitim prirodnim saveznikom u borbi protiv alergijskih simptoma. Osim toga, limun osvježava organizam, poboljšava hidrataciju i pridonosi detoksikaciji.

Kako pripremiti napitak za ublažavanje simptoma alergije?

Za pripremu ovog moćnog napitka potrebno vam je nekoliko jednostavnih sastojaka:

Sastojci:

  • 1 komad svježeg đumbira (oko 5 cm), nariban ili narezan na tanke ploške
  • 1 limun, iscijeđen
  • 1 žlica domaćeg meda
  • 500 ml tople vode (ne prevruće kako bi se sačuvala svojstva meda)

Priprema:

  1. Prokuhajte vodu i ostavite je da se malo ohladi na temperaturu ugodnu za konzumaciju.
  2. U šalicu stavite naribani ili narezani đumbir i prelijte ga toplom vodom.
  3. Pustite da odstoji 5-10 minuta kako bi đumbir otpustio svoje aktivne sastojke.
  4. Dodajte svježe iscijeđeni limunov sok i žlicu meda, te dobro promiješajte.

Osim što djeluje ljekovito, ovaj napitak je ukusan i lako se uklapa u svakodnevnu rutinu. Vrijedi pokušati.

izvor: vecernji.ba/radiovitez.ba

Svjetski dan Parkinsonove bolesti

Danas, 11. travnja, obilježavamo Svjetski dan Parkinsonove bolesti s ciljem podizanja svijesti o ovoj neurodegenerativnoj bolesti koja utječe na milijune ljudi diljem svijeta

Parkinsonova bolest, koja se često manifestira tremorom, sporim pokretima i krutosti mišića, predstavlja izazov za svakodnevni život pacijenata.

Ovogodišnja kampanja fokusira se na potrebu za razumijevanjem i podrškom osobama koje žive s Parkinsonovom bolesti, kao i njihovim obiteljima.

Važno je osvijestiti javnost o simptomima i posljedicama ove bolesti te poticati istraživanja koja mogu dovesti do novih terapija i poboljšanja kvalitete života oboljelih.

Prema riječima stručnjaka, ranotrajna dijagnoza i pravodobno liječenje ključni su za uspješno upravljanje simptomima Parkinsonove bolesti. Stoga se potiče redoviti medicinski pregled i educiranje javnosti o važnosti rane identifikacije simptoma.

Svjetski dan Parkinsonove bolesti podsjeća nas na važnost solidarnosti i podrške osobama koje žive s ovom bolešću.

Ujedinjeni u borbi protiv Parkinsona, možemo zajedno graditi svijet u kojem je svatko, bez obzira na zdravstvene izazove, u potpunosti prihvaćen i podržan.