Otvorite oči: Kako prepoznati da je vaše dijete žrtva

Vršnjačko nasilje danas je možda rasprostranjenije nego ikad. Živimo u svijetu u kojem društvo izrugivanje, ignoriranje ili ismijavanje još posmatra kao dječiji nestašluk.

No, nasilje predstavlja veliki društveni problem.

U školskom okruženju i među vršnjacima ono nije rijetka pojava, godišnje više od milijardu djece doživi neki oblik nasilja.

Stjecanje statusa u grupi vršnjaka

Danas, kaže nam psihologinja i psihoterapeutkinja transakcione analize Elma Omersoftić, živimo u društvu s visokim pragom tolerancije na nasilje tako da odrasli modeli koji pokazuju i toleriraju nasilno ponašanje u bliskom dječijem okruženju, utječu na razvijanje tolerantnih stavova prema nasilju među djecom. 

– Kroz program prevencije nasilja u školama Kantona Sarajevo detektirano je da je u osnovnim školama svako sedmo dijete izloženo riziku od nasilja, a u srednjim školama svako četrnaesto. To je poziv na akciju. Pokretanjem programa stvaraju se pretpostavke za prevenciju nasilja i negativnih posljedica. Veći angažman nastavnika u praćenju ponašanja učenika, kao i faktora rizika, u saradnji s roditeljima, može mnogo utjecati na preveniranje – rekla je Omersoftić.

Djeca u nasilnom okruženju počinju razvijati pozitivne stavove prema nasilju radi odbrane, ali i radi stjecanja statusa u grupi vršnjaka. U okruženju u kojem je ono hronično prisutno, posljedice trpe djeca koja su žrtve, djeca koja čine nasilje, ali i ona koja ga posmatraju. Djeca koja često svjedoče nasilju, trpe posljedice i nerijetko postaju ili žrtve ili počinioci. Zbog toga je veoma bitno podizanje svijesti javnosti o obavezi prijavljivanja.

– Najčešći oblici nasilja u školskoj dobi su fizičko, verbalno i seksualno te novi oblik nasilja, putem informaciono-komunikacionih tehnologija. Vršnjačko nasilje može biti rezultat zanemarivanja i nasilja u porodici, nasilnog okruženja u susjedstvu i zajednici, loše klime u školi, odnosno narušenih odnosa u školi, primjene pogrešnih metoda u vođenju nastave, kao i nedostatka adekvatnih resursa za djecu i mlade u zajednici – govori Omersoftić.

Djeca koja, kako navodi, dožive nasilje, imaju posljedice po mentalno zdravlje, ali nerijetko i na somatsko ili fizičko, što se može manifestirati čestim mokrenjem ili odlaskom u toalet, bolovima u stomaku ili glavoboljama. Također, često bivaju povučena, što u najtežim slučajevima može dovesti i do socijalne isključenosti.

– Ukoliko dijete dugo trpi nasilje, posljedice mogu biti pogubne i mogu utjecati na razvoj ličnosti djeteta. Takva djeca mogu biti tužna, plašljiva, zabrinuta, niske koncentracije, niskog samopoštovanja ili s osjećajem nezadovoljstva i tuge. Ukoliko se blagovremeno ne prepozna žrtva i ne pruži podrška, posljedice se mogu manifestirati u odrasloj dobi i takve osobe mogu imati panične napade, depresiju, poremećaje spavanja i prehrane, suicidalne misli – rekla je mr. sc. Omersoftić.

Pokušati pridobiti djetetovo povjerenje

Kad govorimo, ističe, o detekciji nasilja, roditelj je taj koji bi prvi trebao primijetiti da njegovo dijete ima problem, jer on najbolje zna navike i ponašanje djeteta. Često mokrenje, bolovi u stomaku, bolovi u leđima, stezanje u prsima, slab san… samo su neki od simptoma koje moraju primijetiti. 

Pored toga, mogu se javiti i slaba koncentracija, odbijanje pisanja zadaća, popuštanje u učenju, reagiranje na iznenadne zvukove, izbjegavanje nastave ili traženja drugih puteva od kuće do škole.

– Kad roditelj primijeti neke od ovih znakova, bitno je da pažljivo pristupi prema djetetu i da pokuša pridobiti povjerenje djeteta da bi se ono otvorilo. Osim toga, bilo bi dobro da se u takvim slučajevima obrati psihologu – istaknula je Omersoftić.

Zbog toga je, kaže, uloga psihologa u obrazovnom sistemu od velikog značaja, jer djeca u školi provode veoma mnogo vremena i u školi se mogu veoma dobro vidjeti sve interakcije između vršnjaka, između roditelja i djeteta, djeteta i nastavnika, ali i između nastavnika i roditelja.Z. KARIĆ

Nedostatak edukacije nastavnika

Nedostatak edukacije nastavnika, kao i loša školska klima, dovode do toga da nastavnici često u svom radu vrše emocionalno nasilje nad djecom koristeći neadekvatan rječnik ili ophođenje, poput izrugivanja pred cijelim razredom ili koristeći metode uklanjanja iz razreda učenika umjesto iznalaženja adekvatnog rješenja i dijaloga.

U takvim situacijama, nastavnici vrše nasilje nad djecom. Rješenje leži u edukaciji nastavnog osoblja, ali i u boljoj saradnji sa stručnom službom, koja bi morala imati psihologa, pedagoga i socijalnog radnika

Važnost društvene zajednice

Društvena zajednica, pogotovo lokalna, treba da gradi sistem vrijednosti, koji je u velikoj mjeri narušen, sa nula posto tolerancije na nasilje. Potrebno je da više pažnje daju sadržajima namijenjenim djeci, da im omoguće zdrave izbore bavljenja sportom, i to ne samo gradnjom sportskih igrališta nego i organiziranjem takmičenja. Također, organiziranje kulturnih ili edukativnih sadržaja, koji mogu pomoći djeci da ispolje svoju kreativnost i da je pokažu u lokalnoj zajednici, značajno bi doprinijeli manjem riziku razvoja nasilja.

(avaz.ba)

Manje djece u osnovnim i srednjim školama, a više u predškolskim ustanovama

U školskoj 2018/2019. godini u Bosni i Hercegovini ukupno je bilo 359 predškolskih ustanova sa 28.511 djece.

U odnosu na prethodnu školsku godinu broj predškolskih ustanova veći je za 8,1 posto, broj djece korisnika predškolskih ustanova porastao je za 10,1 posto, a broj zaposlenih veći je za 9,8 posto.

U školskoj 2018/2019. godini u BiH u 1.803 osnovne škole upisano je 280.018 učenika, što je u odnosu na prethodnu školsku godinu manje za 2.928 učenika, ili jedan posto.

U školskoj 2018/2019. godini u nastavni proces bilo je uključeno 24.175 nastavnika, a od toga 17.527 žena ili njih 72,5 posto. U 313 srednjih škola u BiH u školskoj 2018/2019. godini upisano je 117.475 učenika, što je u odnosu na prethodnu školsku godinu manje za 6.673 učenika, ili 5,4 posto, podaci su Agencije za statistiku BiH, javlja Fena.

U školskoj 2018/2019. godini u nastavni proces u srednjim školama bilo je uključeno 12.551 nastavnika, a od toga 7.736 žena ili 61,6 posto.

U školskoj 2018/2019. godini na prvi ciklus studija visokog obrazovanja, uključujući i integrirane studije, u zimski semestar upisano je 87.696 studenata, od toga je 75.952 studenta upisano na sve godine studija, a 11.744 su apsolventi.

U 2018. godini je diplomiralo /završilo studije prvog ciklusa i integrirane studije 14.220 studenata, što je za 2,5 posto manje u odnosu na školsku 2017. godinu. Od ukupnog broja diplomiranih/završenih studenata 59 posto su studentice.

(www.vecernji.ba)

Kad je pravo vrijeme i koliko izvanškolskih aktivnosti dijete može pohađati?

Strani jezici, sport, glazbena škola, robotika, gluma, ples… ogroman je broj izvanškolskih aktivnosti koje se s početkom školske godine nude djeci.

Danas je uobičajeno da dijete ide na dvije, tri ili čak četiri aktivnosti jer se roditelji vode logikom da je dobro sve naučiti, no često zanemare činjenicu da je djetetu potrebno i slobodno vrijeme za odmor i igru.

– Korist izvanškolskih aktivnosti je višestruka. Dijete stječe znanja i vještine poput stranog jezika, sviranja, pjevanja…, a potiče se i pravilan tjelesni i intelektualni razvoj. Djeca se uče organizaciji i upravljanju vremenom, važnosti truda, zalaganja, strpljenja, stvaraju dobre navike, uče o donošenju odluka, timskom radu, razvijaju socijalne vještine, potiču emocionalnu samoregulaciju te grade pozitivnu sliku o sebi – pojašnjava prof. psihologije Hana Hrpka.

Odabir aktivnosti bi trebala biti djetetova odluka

Kod odabira aktivnosti, nastavlja, važno je razgovarati s djetetom jer bi to trebala biti njegova odluka. Naravno, kod nekih aktivnosti su važne predispozicije koje dijete treba imati, postoje ograničenja vezano uz dob ili roditelji moraju ograničiti aktivnosti s obzirom na cijenu ili daljinu, no djetetova, unutar mogućnosti, mora biti zadnja. Ponekad djeca žele pohađati nekoliko aktivnosti paralelno, no pregust raspored i previše obaveza mogu dovesti do zamora i zasićenja.

– Pravilo bi trebalo biti da dijete može sudjelovati u onoliko aktivnosti koliko mu ne ometa izvršavanje školskih obaveza, a da se stigne i odmoriti. Nije dobro pretjerati jer djeca moraju imati i vrijeme za sebe, da se ponekad i dosađuju, jer tad mogu puno naučiti o sebi, svojim afinitetima i razviti kreativnost – kaže prof Hrpka.

Ipak, napominje, nema univerzalnog odgovora koliko je izvanškolskih aktivnosti optimalno za osnovnoškolsko dijete. Djeca su različita, drukčije se nose sa stresom i obavezama i ne umaraju se svi jednako.

– Ne treba forsirati dijete da ide na silu ni na jednu aktivnost, ali niti dopustiti da se preforsira i da trči s jedne aktivnosti na drugu bez odmora. Tada možemo očekivati psihosomatske smetnje uoči odlaska u školu ili na aktivnosti, pad koncentracije, umor, poteškoće spavanja, hranjenja, pad ocjena, bezvoljnost, apatiju, razne strahove itd. U tom slučaju važno je razgovarati s djetetom i potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje te prilagoditi broj aktivnosti – pojašnjava prof. Hana Hrpka.

Kad je pravo vrijeme za određenu aktivnost?

Roditelji trebaju razmisliti i o tome postavljaju li pred dijete prevelika očekivanja očekujući da budu najuspješniji u svim područjima života. Učenje stranog jezika stručnjaci preporučuju već od treće ili četvrte godine. Ako je govor uredno razvijen strani jezik stimulira razvoj dječjeg mozga. Učenje glazbe potiče kreativnost, a stvaranje glazbe utječe i na kognitivni, psihomotorni i socijalni razvoj.

Stručnjaci kažu da nikad nije prerano, samo se razlikuju metode učenja. Važan je za pravilan razvoj, a stručnjaci smatraju da je šesta godina najbolja za početak. S 12 godina mogu se početi ozbiljnije baviti sportom. Na digitalne akademije i robotiku djeca mogu krenuti s polaskom u prvi razred. Potiče im znatiželju, razvija kreativnost i kritičko razmišljanje te uče o modernim tehnologijama.

(24sata.hr)

Abeceda zdravog spavanja za najmlađe

Koliko djeci zapravo treba sna? Prema najnovijim istraživanjima, odraslima je dovoljno 7 do 8 sati sna, novorođenče treba čak 16-18 sati sna, djeca predškolskog uzrasta 10-12 sati sna, a djeci školskog uzrasta minimalno je potrebno 9 sati sna dnevno.

Koliko djeci zapravo treba sna? Prema najnovijim istraživanjima, odraslima je dovoljno 7 do 8 sati sna, novorođenče treba čak 16-18 sati sna, djeca predškolskog uzrasta 10-12 sati sna, a djeci školskog uzrasta minimalno je potrebno 9 sati sna dnevno.

San je iznimno važan za vaše dijete jer u ranom razvoju izravno utječe na psihički i fizički razvoj. Spavanje prema znanstvenicima dijelimo na faze koje se izmjenjuju tokom noći – REM i non REM. Određene faze sna su potrebne kako bismo se osjećali odmorno i prikupili energiju potrošenu tijekom dnevnih aktivnosti, dok nam druge faze sna pomažu kako bismo lakše pamtili i učili.

Spavanje je nužno kako bi se fiziološka ravnoteža u organizmu, narušena tijekom budnosti, ponovno uspostavila. Jeste li znali da ritam budnosti i sna kojeg zadržavamo cijeli život počinje već sa šest tjedana starosti djeteta, a ravnomjerna uspostava ritma kod neke djece uspostavlja se sa tri mjeseca starosti?

Od najranijeg doba djecu je potrebno „učiti“ spavati. Potrebno je uvesti određene rituale kako bi dijete spoznalo da se bliži odlazak na odmor, a i kako bi bilo dnevni, bilo noćni odmor shvaćala kao nešto afirmativno za duh i tijelo, a ne kao kažnjavanje. Prema istraživanja čak 20% djece starije od 6 mjeseci ima problema sa insomnijom ili nekim drugim poremećajem sna. U nastavku ćemo vam s nekoliko savjeta pokušati pomoći kako bi vaše dijete zavoljelo san.

  1. Još od najranijih bebinih dana u predvečerje učiniti atmosferu koja će naviknuti vašu bebu da dolazi vrijeme za počinak (prigušiti svjetla, tiše pričati, stišati radio ili televiziju). Mirno okruženje je preduvjet da vaše dijete spokojno uranja u san
  2. Naučiti dijete da je spavanje ugodno i korisno, a ne kazna ili izolacija
  3. Potruditi se da spavanje uvijek bude u isto vrijeme
  4. Kupanje – večera – priča za laku noć – uspavanka – san – neka to bude ritual u kojem će vaše dijete uživati i radovati mu se
  5. Korigirajte djetetov popodnevni odmor. Ako dijete popodne spava duže od 2 sata, postoji mogućnost da neće biti dovoljno umorno za večernje spavanje.
  6. Pažljivo izaberite djetetov madrac i jastuk.Za pravilan razvoj djetetove kralježnica, posebno je važno na kakvom madracu i jastuku dijete spava.

(dormeo.ba)

Sve je više djece s bolovima u vratu i kralježnici

Specijalisti fizijatrije i srodnih specijalizacija prmijetili su povećanje broja adolescenata s bolnom kralježnicom i čak degenerativnim promjenama kralježnice.

Uzrok nisu samo teške školske torbe ili povećana tjelesna težina u dječjoj dobi. Najveći je problem, ističu stručnjaci, činjenica da se djeca ne bave fizičkom aktivnošću.

– Sve je više djece koja dolaze s bolovima u vratu i kralježnici. To je vezano uz sjedilački način života. Dijete dnevno provede dva do tri sata nakon učenja za nekakvom vrstom uređaja poput računala, tableta illi mobitela. Kad pitam djecu i roditelje, odgovaraju kao da je normalno tako sjediti dva do tri sata na dan – upozorila je Nikolina Cvitanović, specijalistica fizijatrica u Klinici za dječje bolesti Zagreb.

Uprava te bolnice zamijetila je povećani problem priljeva djece s tegobama kralježnice.

– Plan uprave i bolnice je daljnji razvoj djelatnosti fizikalne terapije u kadrovskom te dodatnom opremanju bolnice potrebnom opremom – kazao je ravnatelj Klaićeve dr. Goran Roić. Današnja djeca i adolescenti više se ne igraju na ulici kao što su to radila djeca nekad, pa su time uskraćeni za fizički napor i gibanje koje su imale generacije prije njih.

– Čak i ako se nisu bavili sportom kretali su se dovoljno. U razvojnoj dobi trebali bi napraviti milijun pokreta tijekom dana. Danas jednostavno nema te vrste kretanja. Posljedica su bolovi. Sve je više djece s bolovima kralježnice, a to se više ne može rješavati ni kroz terapeutske vježbe opet zato jer se djeca nisu dovoljno kretala. Dolazi do prijevremenih degenerativnih promjena na kralježnici. Nije u pitanju samo kifoza i skolioza, nego se primjećuju promjene i kod fizioloških zakrivljenosti koje su inače normalne za kralježnicu. Sada su te zakrivljenosti postale prenaglašene uz promjene na malim zglobovima. Imate djece s 15 godina koja pate zbog bolne kralježnice te glavobolja nastalih zbog bolova u vratu, a sve zajedno rezultat je nepravilnog držanja – kazala je dr. Cvitanović.

Smatra da bi trebalo pojačano raditi na osvješćivanju javnosti, a prije svega roditelja.

– Nije rješenje samo ih zabaviti nečim ili ih odvesti na neki sport, nego ih osnažiti i kroz kućanske poslove i druge aktivnosti. Tu treba početi od sebe jer roditelji su najbolji primjer djeci. Trebalo bi ih pokrenuti, jer današnja djeca imaju jako malo fizičkih aktivnosti i uglavnom samo sjede ili leže – pojasnila je dr. Cvitanović. Preporuka je i da težina školske torbe ne bi trebala prelaziti 10 do 15 posto djetetove tjelesne težine. Poželjno je da torba ima podstavljen stražnji dio. Ako pak dijete ima problema s viškom kilograma, možda je rješenje jednostavno bavljenje nekom sportskom aktivnošću. Ukoliko ni to ne pomogne, trebalo bi se posavjetovati sa liječnikom i promijeniti stil prehrane.

(24sata.hr)

Ipak je istina! Manje igračaka za Božić djecu čini sretnijima

Krenule su pripreme za najljepše doba u godini – miris kolača, kuhanog vina, pokloni i lijepe pjesama jer se bliži Božić.

Naravno, svaka mama već je počela razmišljati što će staviti ispod bora. Igračka, knjiga, bojice ili omiljena video igrica? Izbor je velik, a i djeca su već pripremila svoju listu želja. To je scenarij koji ti je sigurno poznat. Međutim, kada prođe Božić mnogi od tih darova potpuno su zaboravljeni, a šarene vrpce i ukrasni papiri skrivene su negdje među stvarima. Djeci je postalo dosadno u kući punoj igračaka, a što kažu znanstvenici i istraživanja o tome. Kako veliki broj igračaka utječe na razvoj djeteta? Djeca trebaju kvalitetno igranje zbog razvoja

Istraživanja pokazuju da djeca kroz igru uče tumačiti svijet oko sebe, unapređujući razvoj kognitivnih, emocionalnih, socijalnih i fizičkih vještina što je dobro za njihovo kasnije zdravlje i dobrobit u životu. Osim toga, učenje koje se temelji na igrama priprema djecu za akademsku spremnost i uspjeh, pa je važno optimizirati okruženje u kojem se djeca igraju.

U nedavnom istraživanju Sveučilišta Toledo znanstvenici su pretpostavili da “obilje igračaka smanjuje kvalitetu igranja djeteta i da će manje igračaka dugoročno biti korisno za dijete”. U istraživanju je sudjelovalo 36-ero djece koja su se igrala pola sata s četiri ili 16 igračaka. Djeca koja su imala 16 igračaka manje su se igrala sa svakom igračkom i konstantno su išla od igračke do igračke. “U jasličkoj dobi djeca se razvijaju, ali ne moraju još imati kontrolu i pažnju. Njihovu pažnju, a time i igru mogu poremetiti čimbenici u njihovoj okolini koji predstavljaju distrakciju. Rezultati istraživanja upućuju na to da obilje igračka može stvoriti takve distrakcije”, objašnjava voditelj dr. Carly Dauch za časopis Infant Behaviour and Development. “Kada djeca dobiju samo četiri igračke s kojima se mogu igrati, sa svakom se igraju dva puta duže, razmišljaju više o svakoj igrački i produžavaju i šire te igre, bolje se fokusiraju na kreativno istraživanje i dugoročnu igru”, nastavlja dalje.

Kada su bez igračaka izmišljaju svoje igre

Istraživanja su pokazala da “djeca koja očekuju mnogo i puno skupih darova mogu pretrpjeti negativne socijalne i emocionalne posljedice koje se protežu na odraslu dob”, piše u istraživanju sa Sveučilišta Misssouri u Kolumbiji. “Kao odrasle osobe, ova djeca su sklona dugovima na kreditnoj kartici, kockanju, kompulzivnoj kupovini, nezasitnosti u hrani”, piše dalje u istraživanju. U njemačkom projektu “Der Spielzeugfreie Kindergarten” ili dječji vrtić bez igračaka, njemački su istraživači proveli pokus u kojem su igračke maknute iz vrtića na tri mjeseca. Projekt su osmislili zaposlenici u javnom zdravstvu Rainer Strick i Elke Schubert koji su radili s osobama s različitim oblicima ovisnosti.

Njihov projekt krenuo je s idejom da sklonost ovisnostima kreće u ranom djetinjstvu, željeli su pokazati djeci da mogu biti sretni i kreativni i kada se ne utapaju u igračkama. “Tri mjeseca ponudili smo djeci prostor i vrijeme da se upoznaju, a budući da nisu bili povezani s igračkama ili učiteljima djeca su morala pronaći nove načine kako bi ispunila dan na drugačiji način”, objasnila je učiteljica u vrtiću Gisela Marti. Prepuštena sama sebi, djeca izmišljaju svoje igre i odlučuju što će učiniti za sebe. Marti je otkrila da jednom kad se djeca prilagode, njihova igra postaje više kreativna i socijalna. “Voljeli su glumiti i pripremati predstave, pretvarali su se da su u cirkusu ili u vlaku, ali što je najvažnije, cijelo vrijeme su se igrali, učili, družili se”, objašnjava učiteljica Marti.

Osim toga, Marti je otkrila da se koncentracija kod djece jako poboljšala, pogotovo kod crtanja i slikanja. “Prije nego što smo im maknuli olovke i papir, djeca bi nešto nacrtala i onda bacila papir i olovku. Kad smo im nakon tri mjeseca vratili olovke i papire, crtali su toliko da nije bilo ni traga bijelom papiru”, objasnila je dalje.

Istraživanje Claire Lerner koja se bavi razvojem djece naglašava da se djeca ne razvijaju i ne igraju dovoljno dobro jer imaju previše igračaka. “Naše istraživanje pokazuje da previše igračaka ili pogrešnih vrsta može zapravo štetiti djeci. Oni su preplavljeni i ne mogu se usredotočiti na nešto što bi mogli naučiti”, kaže Lerner za Motherly. Njezine zaključke podržava i prof. Michael Malone za rani razvoj djece sa Sveučilišta Cincinnati koji je rekao da roditelji trebaju biti oprezni s brojem igračaka. “Više nije nužno bolje. To je mit koji treba biti izbačen iz zapadne kulture. Naš rad pokazuje da je manji broj igračaka povezan s manje osamljenim igrama i većim altruizmom. Isto tako, previše igračaka može uzrokovati osjećaj preopterećenja”, kaže Malone.

Igračke nisu zamjena za roditeljsku pažnju

Ne samo da previše igračaka može ometati, nego su i loša zamjena za roditeljsku pažnju. Kathy Sylva, profesorica sa Sveučilišta Oxford radila je istraživanje u kojem je sudjelovalo 3000 djece u dobi od tri do pet godina i zaključila. “Postoji kompleksa veza između dječjeg napretka, vrsta igračaka koje imaju i vremena koji roditelji provode s njima”, rekla je. Otkrila ja da ona djeca koja imaju manje igračaka, a čiji roditelji provedu više u interakciji s njima nadmašuju ostalu djecu u nekoliko područja emocionalnog i društvenog razvoja. Implicira se da izravni angažman roditelja pobjeđuje bilo koju igračku ili ekran. Naravno, znanstvenici nisu dali točan broj igračaka koje bi dijete trebalo imati. Djeca su se oduvijek igrala različitim materijama i stvarima oko sebe pa ih treba pustiti da budu kreativni i da razvijaju maštu. Za ovaj Božić odaberi samo nekoliko posebnih stvari za koje znaš da će dijete uživati i kasnije. Pobrini se da igračka koju odabereš ima vrijednost i izvan trendova, tako ćeš znati da neće biti brzo zaboravljena.

(miss7mama.24sata.hr)