Magnezij na Kupresu—je li javni interes samo sintagma bez primjene?
Planirana izgradnja pogona za proizvodnju magnezija na Kupresu izazvala je veliki interes građana Kupresa i susjednih Općina. Dok se u medijima projekt naziva „investicijom stoljeća“, građani i ekološke udruge izrazili su zabrinutost zbog posljedica koje bi ovaj projekt mogao ostaviti na prirodu i zdravlje ljudi. Bez obzira koju poziciju zauzeli—za ili protiv projekta—analiza dostupnih informacija i dosadašnjeg tijeka događaja otkriva niz nelogičnosti i otvara mnoga pitanja. U nastavku ukratko opisujemo neke od njih.
1. Kako se narativi mijenjaju
U jednome od prvih novinskih članaka objavljenih na temu projekta na stranicama Kupreškog radija 2021. navodi se, u pozitivnom tonu, kako je tvrtka DOLOMIT d.o.o. Kupres kupljena od strane njemačkih investitora, koji žele ponovno pokrenuti rad pogona eksploatacije građevinskog kamena, te zaposliti oko 50 domaćih radnika. U članku nema spomena tvornice magnezija. Do 2024. g. došlo je do narativa o „investiciji stoljeća“ i zaposlenju 300–600 radnika, a projekt je opisan kao ključni značaj za Europsku Uniju. U isto vrijeme, njemačka tvrtka Magnesium for Europe, koja je osnivač ideje o megalomanskom projektu rudarenja magnezija na Kupresu, osnovana je još 2021., u isto vrijeme kad se lokalnim medijima „na mala vrata“ priopćavalo o revitalizaciji lokalne firme i zapošljavanju 50 domaćih radnika. Također, na web stranici Magnesium for Europe jasno se može vidjeti definirani plan proširenja kamenoloma do 47,5 ha, za koji je tvrtka dobila i dozvolu za istraživanje od Ministarstva gospodarstva HBŽ-a 2023. godine. Ovakve manipulacije u medijskom prostoru otvaraju prostor za pitanje koliko su informacije koje dobivamo o projektu potpune i vjerodostojne?
2. Dvije Studije utjecaja na okoliš
Nepovjerenje u točnost informacija koje se serviraju građanima potvrđuje i činjenica da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma u prosincu 2024. odbilo okolišnu studiju za projekt, zbog mogućih negativnih utjecaja na okoliš i neusklađenosti s prostornim planom. Nakon samo dva mjeseca, investitor je najavio da se projekt ipak nastavlja, i u ožujku 2025. podnesen je novi zahtjev za okolišnu dozvolu. Zanimljivo je primijetiti kako se dvije studije koje analiziraju utjecaj istog projekta na okoliš poprilično razlikuju. Posebno intrigira činjenica da su se određeni podaci u drugoj studiji znatno promijenili u odnosu na prvu. Primjerice, na javnoj raspravi o sadržaju prve studije, autori su tvrdili da voda nije ulazna sirovina u proizvodnom procesu, dok se u drugoj studiji voda navodi kao sirovina u procesu, u iznosu od 180 000 m3/god. Postavlja se pitanje zašto su se informacije u prvoj studiji skrivale?
3. Kumulativni utjecaj projekta: izostavljena dimenzija?
Projekt proizvodnje magnezija ne uključuje samo tvornicu za koju se trenutno traži okolišna dozvola. Tvornica ovisi o obližnjem kamenolomu dolomita, a u studiji se spominju i dodatni elementi poput vjetroparkova, transportnih cijevi i drugih infrastrukturnih zahvata. No, o kumulativnom utjecaju svih ovih dijelova na okoliš ne govori se nikako, a studija zaključuje da nema potrebe za analizom kumulativnog utjecaja jer je kamenolom neovisan poslovni subjekt. Zanimljivo kako je direktor tog neovisnog poslovnog subjekta i direktor tvrtke koja je investitor planirane tvornice, sasvim slučajno—isti. Paradoks leži u tome što se samo nekoliko stranica kasnije u studiji navodi kako je kamenolom, koji je od planirane tvornice udaljen 2,5 kilometara, isključivo vezan za planiranje tvornice.
4. Kritika kritičnih sirovina
Sintagma koja se uz „investiciju stoljeća“ provlači kroz sve tekstove koji guraju projekt je ona o magneziju kao „kritičnoj sirovini“ za Europu. Kritične sirovine odnose se na regulaciju Europske komisije iz 2023. godine u kojoj su definirane kao sirovine koje su „ekonomski i strateški važne za Europsku ekonomiju, ali imaju visoki rizik povezan s [njihovom] opskrbom“. Jedno izvješće pokazuje kako industrija rudarenja kritičnih sirovina u prosjeku troši 21 milijun eura godišnje na lobiranje i na utjecaj na zakone Europske Unije. Zanimljivo je kako ovaj pritisak u ime spasa europske ekonomije ipak najviše osjete rubna područja Europe i Europske Unije. Konkretno u slučaju magnezij, projekti proizvodnje planirani su u Rumunjskoj i u Bosni i Hercegovini, iako je cijela Europa bogata nalazištima dolomita iz kojeg se magnezij dobiva, i diljem Europe, na primjer u Norveškoj i Francuskoj, postoje napuštene tvornice magnezija. Budući da lobiji prezentiraju nove postupke proizvodnje kao „zelene“ i „održive“, postavlja se pitanje zašto se veći broj ovakvih projekata ne potencira i na drugim lokacijama u Europi, posebice u Zapadnoj Europi, bliže tržištima gdje postoji velika potražnja. Nažalost, povijest stranih industrijskih investicija u Bosni i Hercegovini svjedoči da isti dolaze ovamo baš zato što ne moraju poštovati na papiru obećane visoke ekološke standarde. Na putu odobravanja ovakvih projekata svjesno se koristi političko i društveno stanje: visoka razina korupcije i nedostatak transparentnosti. Također se svjesno manipulira odnosom „svijetle budućnosti“ za regiju u vidu ekonomskog prosperiteta i cijene koju za to treba platiti, a plaća se u pristanku na zagađenje i narušenom okolišu.
5. Turistički i sportski centar usred kamenoloma?
Ove zime svjedočili smo kolonama turista koje su se uputile na Kupres, zimsku prijestolnicu za turiste iz Dalmacije i Hercegovine, ali i šire. Osim zimske, i ljetna turistička, ali i kulturna ponuda na Kupresu svake godine privlači sve više posjetitelja. Netaknuta priroda, čisti zrak, i ugodne temperature najčešće su spominjani razlozi izabiranja upravo Kupresa za ljetni odmor. Uz to, Kupres privlači mnoge ljubitelje sporta. Planinarenje i biciklizam—bilo u amaterskom ili nešto ozbiljnijem obliku—samo su neki od sportova po kojima je Kupres poznat. Turizam je dapače i u strategijama razvoja Općine i HBŽ istaknut kao glavna odrednica razvoja, čemu u prilog ide i činjenica da predstavnici Vlade HBŽ sudjeluju na važnim turističkim sajmovima poput Sajma turizma ITB Berlin 2025.
Netaknuta priroda, čisti zrak, i ugodne temperature—sama pomisao na megalomansku industrijsku proizvodnju i masovnu eksploataciju sirovina u potpunosti je kontradiktorna sa navedenim najvažnijim adutima Kupresa i s njegovom sadašnjom turističkom ponudom.
6. Na kraju dana, koga se pita?
Dosadašnji tijek planiranog projekta na Kupresu je nažalost potvrdio puno sumnji iznesenih u prethodnom tekstu: od manipulacije medijskog prostora, uskraćivanja stvarnih brojki i činjenica, do dozvola stečenih na sumnjivi način i bez znanja javnosti. S obzirom na to, zabrinutost Kuprešaka je normalna ljudska reakcija. Bez obzira na tvrdnje investitora o visokom ekološkom standardu tvornice, sami obujam projekta zasigurno će promijeniti naličje Kupresa. I da se radi o najzelenijoj tvornici na svijetu—a povijest nas je naučila da su ovo prazna obećanja kad se radi o Bosni i Hercegovini—posljedice za okoliš su neupitne. I na kraju dana, i da se radi o najzelenijoj tvornici na svijetu, koga se pita želi li lokalna zajednica takav projekt, lokalnu zajednicu ili industrijske lobije i Europsku Uniju?
Tekst: Inicijativa mladih za Kupres
