Senada Vurm

Bolnice u BiH pojačale potrošnju medicinskog kisika koji se trenutno nabavlja u Mađarskoj

Pogoršana epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini, izazvana četvrtim valom koronavirusa, povećala je potrebu zdravstvenih ustanova za medicinskim kisikom neophodnim u borbi protiv COVID-19. U ožujku ove godine, tokom trećeg vala pandemije, situacija s nabavkom medicinskog kisika bila je alarmantna. Što nas čeka ovu jesen?

– Osjećamo pritisak potrošnje. Sve bolnice su pojačala potrebe. Radimo izvanredne isporuke. Recimo, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu potroši pet tona kisika za 12 sati. Potrošnja je povećana i u Tuzli, Bihaću, Mostaru, Tešnju, Zenici… Naša punionica u Zenici radi prekovremeno i vikendom – kaže Suada Hadžalić, šefica logistike u kompaniji Messer Tehnoplin/Messer BH Gas, jedinog proizvođača kisika u BiH.

Domaća proizvodnja u ovo pandemijsko doba nije dovoljna da podmiri potrebe bh. tržišta, zbog čega se dodatne količine medicinskog kisika nabavljaju u inozemstvu. – Trenutno je došlo do zastoja u proizvodnji kisika u Sloveniji i Hrvatskoj, pa smo se morali okrenuti Mađarskoj.

Nadamo se da će se postrojenja u Sloveniji i Hrvatskoj uskoro pokrenuti. To bi u značajnoj mjeri rasteretilo nabavku kisika u danima i tjednima kada se može očekivati još veći broj bh. građana koji će u borbi za život morati imati podršku medicinskog kisika – ističe Hadžalić.

vecernji.ba

Brza cesta kroz PC 96 prolazi u dužini od 4,2 kilometra, čine je četiri vozna traka, pet kružnih tokova, tri mosta,…

Brza cesta Lašva – Nević Polje je projekt koji se najavljuje već više od desetljeća. Vlada Federacije BiH je još 2007. godine proglasila javni interes za izgradnju ove prometnice.

Naime, prema zvaničnim i posljednjim dostupnim podacima Javnog poduzeća Ceste FBiH iz 2018. godine, koji su objavljeni 2020. godine, prosječni godišnji dnevni promet (PGDS) na dionici od Lašve do Nević Polja na dva brojačka mjesta, i to Nević Polje – Kaonik i Kaonik – Lašva, iznosio je 18.611 vozila, što je ovu dionicu svrstalo među pet najfrekventnijih prometnica u FBiH.

Opis nije dostupan.

Gradnja brze ceste dugo se iščekuje. Danas je u Vitezu, na zahtjev Općine Vitez, prezentiran projekt Brza cesta.

Današnjoj prezentaciji  nazočio je veliki broj građana, a na samom početku obratio im se direktor Cesta FBiH, Ljubo Pravdić.

Opis nije dostupan.

Brza cesta kroz PC 96 prolazi u dužini od 4,2 kilometra, a čine je četiri vozna traka, pet kružnih tokova, tri mosta, pristupne ceste dvosmjerne i tri pješačka prijelaza. Ova dionica ceste nalazi se u LOT 4 fazi projekta.

Opis nije dostupan.

HUM u središnjoj Bosni pokrenuo novu humanitarnu akciju “Ispružena ruka”

Hrvatska udruga mladih u središnjoj Bosni je pokrenula akciju pod nazivom ,,Ispružena ruka” u kojoj žele obići, posjetiti i pomoći ugroženim obiteljima u skladu s njihovim mogućnostima. 

Zatražili su pomoć svih dobri ljudi da uz njih budu “ispružena ruka”. 

 “Uz pomoć vas dobrih ljudi, uvijek je bilo lakše realizirati naše akcije, zato smo ovu akciju i nazvali ,,Ispružena ruka” jer mi to želimo biti. Pokažimo i ovaj put našu solidarnost i pomozimo drugima u nevolji”, poručili su iz Udruge.

 Svi oni koji žele pomoći u ovoj HUMANITARNOJ AKCIJI to mogu učiniti uplatom na račune Udruge, a detalje o akciji možete pronaći na njihovoj Facebook stranici.

 Naime, Hum u središnjoj Bosni je u posljednjih nekoliko godina na području Viteza i središnje Bosne posjetila nešto više od 200 obitelji i pomogla im na razne načine (kupovinom ogrjeva, namirnica, kućanskih potrepština i sl.).  ,,Nemojte se nikad umoriti čineći dobro”  – stalna je vodilja članova ove Udruge. A nova poruka koju su nedavno poslali svim ljudima ovih prostora kroz pjesmu i spot je – ,,Ne brini, nisi sam”. 


U Njemačkoj nestao Perica Grgić iz BiH: Obitelj otkrila detalje i moli za pomoć

Traži se Perica Grgić (34) iz Odžaka (BiH). Viđen je zadnji put u Rath-Düsseldorfu, a nestanak brata njemačkoj policiji prijavio je njegov brat Juro Grgić. 

“U slučaju da ga sretnete, molim vas, recite mu da se hitno javi bratu. Ako vam nije teško, ponudite mu vaš telefon za poziv, samo za taj jedan poziv. Ne znam da li ima dovoljno novca. Pojavila se informacija da je tražio nešto novca kad su ga zadnji put vidjeli, ali naravno da nije provjerena informacija”, napisao je brat u svojoj poruci, prenosi Fenix magazin.

Mole zdravstvene djelatnike koji govore hrvatski jezik da obrate pozornost na pacijente koji su “eventualno” bez valjanog zdravstvenog osiguranja primljeni kao hitni slučaj.   Također mole i vozače u njemačkom javnom prijevozu koji mogu pročitati ovu poruku da obrate pozornost na sliku nestalog Perice Grgića i ako ga vide da o tome obavijeste nadležne ili pošalju MSN poruku Nadi Schori-Tolić ili Katarini Čamber.

vecernji.ba

Dodjela književne nagrade za kratku priču „Marko Martinović Car”

U subotu su završeni V. dani Marka Martinovića -Cara 2021. s književnom tribinom „Marko Martinović – U carstvu riječi“ i svečanom dodjelom Međunarodne nagrade za priču koja nosi ime ovog istaknutog književnika koji je živio i stvarao u Vitezu.

Tribinu za nastavnike materinskog jezika i književnosti, i učenike organizirala je književnica Sanja Babić Đulvat uz suradnju profesorice Renate Toljušić, a sudionike je pozdravio dopredsjednik središnje uprave gospodin Josip Križanović.

Poslije tribine održana je svečanost dodjele Međunarodne književne nagrade za priče (standardnu priču od 5 kartica ili oko 8000 znakova) „Marko Martinović-Car“.

U ime organizatora i domaćina nazočne je pozdravila predsjednica podružnice HKD „Napredak“ Vitez,gospođa Gordana Mišković, a u ime Središnje uprave HKD „Napredak“, koja ovu manifestaciju drži među najvažnijim u svom kalendaru, i koja je izdašno potpomogla održavanje iste, obratio se član središnje uprave gospodin Franjo Bratić.

Žiri od tri člana imenovan je 16. kolovoza 2021. godine u 18:15 na sjednici UO HKD „Napredak“ Vitez izvlačenjem iz šešira od predloženih 6 članova žirija. U prvom krugu glasovanja svaki član žirija vršio je dodjelu bodovapo eurovizijskom principudvadeset i tri (23) priče, prema Pravilniku za dodjelu nagrade koji propisuje neovisno ocjenjivanje svakog člana. Tako je izlučeno deset (10) priča koje su ušle u širi izbor.

U drugom krugu glasovanja žiri u sastavu:doc. Dr. Larisa Softić-Gasal iz Tuzle, Tihomir Jovanović-Tika iz Beograda i Nikola Šimić-Tonin iz Zadra, dodijelio je bodove eurovizijskim sustavom kojim su morali ocijeniti svih deset priča koje su ušle u drugi krug, a zbrajanjem tih bodova došli smo do poretka odnosno do priča za prvo, drugo i treće mjesto, a to su:

1. MJESTO: „Uz ponizni šapat mog srca“pod šifrom: KAD MLIDIJAH UMRIJETI,

2. MJESTO:„Vuk u koži kunića“ pod šifrom: DUGE UŠI,

3. MJESTO:„Jednokratna pomoć“  pod šifrom: 1.9. TDI.

Žiri je također pohvalio i još priče: „Što je vidio Bepo“ pod šifrom: PRIJE 100 GODINA, „Crveni car“pod šifrom: PLAVI PISAC, „Ona se zove Branka“ pod šifrom: PETAR PAN i „Putopis prošlosti komšije Dimitria“ pod šifrom: REANIMATOR UMA.

Gospođa Larisa Softić-Gasalje pročitala obrazloženje žirija, a književnik Anto Zirdum otkrio nam je tko su pobjednici.

1. MJESTO: „Uz ponizni šapat mog srca“napisala je EsmaBandić-Softić iz Travnika,

2. MJESTO: „Vuk u koži kunića“ napisao je Dušan Mijajlović iz Niša,

3. MJESTO: „Jednokratna pomoć“  napisala je Ivona Grgić iz Tuzle.

Nagrade je uručila gospođa Helena Witkin, kćerka pokojnog Marka Martinovića-Cara. U glazbenom dijelu svoj obol dali su članovi Napretkovog „Riter etno“ orkestra, a stihove Marka Martinovića-Cara čitali su učenici srednje škole.

Završen ‘inBox’: Pobjednici festivala Vahid Duraković i Tarik Filipović

Nakon izuzetna četiri dana u kojima je publika disala teatar u Novoj Biloj, došlo je do spuštanja zavjese i zatvoren je 1. Regionalni festival monodrame inBox. Četvrta noć je prošla u znaku proglašenja pobjednika festivala i dodjeli nagrada uz izvedbu predstave „Prekvalifikovana“ Sanele Krsmanović u revijalnom dijelu programa.

Ovogodišnji pobjednici festivala su Vahid Duraković za najbolji tekst, dok je nagradu festivala za najbolju predstavu u cjelini stručni žiri, u sastavu prof. Dr. Sanja Nikčević, novinar i kulturni radnik Dževdet Tuzlić te glumica Tina Laco, dodijelio Tariku Filipoviću za predstavu „Ćiro“.  „Ovaj festival je povratak istinskim vrijednostima kazališta i to me izuzetno veseli“ istaknula je predsjednica žirija Sanja Nikčević, te dodala da je bez obzira na to što je Tarik Filipović zvijezda, njegova predstava cjelokupna i potpuna priča, drama, o životu i borbama jednog čovjeka i da je to ono što je čini pobjedničkom.

Tarik Filipović se zahvalio i izrazio svoju podršku festivalu: „Čestitam Aneli na sjajnoj organizaciji, svaki detalj je bio na svom mjestu. Ima moju punu podršku u sljedećim godinama koje dolaze i razvoju samog festivala.“ Nagradu za najbolji originalni tekst monodrame dobio je Vahid Duraković, a predsjednik stručnog žirija Josip Mlakić je naglasio važnost natječaja koji podržavaju pisce u BiH i regiji, te je izrazio svoju podršku s nadom da će ovaj natječaj prerasti u tradicionalan i da će iznjedriti nova imena regionalne dramaturgije.

Vahid Duraković je čestitao na organizaciji festivala te rekao da je festival u startu postavljen na dobrim temeljima i mudro profiliran u postojeću strukturu teatarskih festivala u BiH i regiji.

Ova odlična četiri dana završila su uz smijeh sa Sanelom Krsmanović i inBox after partyem.

U 68. godini života u Beogradu je preminula Marina Tucaković, autorica nekih od najvećih hitova

Marina Tucaković bila je jedna od najpoznatijih hitmejkerica na ovim prostorima, a posljednjih nekoliko godina vodila je bitku s karcinomom dojke no do samoga kraja nije gubila pozitivan stav koji je nadahnuo mnoge. Preminula je, nakon teške borbe sa opakom bolesti, potvrdio je za Telegraf.rs, njen suprug, Aleksandar Radulović Futa.

Ova čuvena autorica napisala je pjesme za Severinu, Olivera, Mišu, Magazin, Zdravka Čolića i mnoge druge, a nedavno se za srpske medije osvrnula na svoje zdravstveno stanje i karijeru. -Pišem, ali manje otkako sam se razboljela. Mnogo sam se naradila u životu, s neke strane meni ovaj poluodmor i odgovara.

Nekako su pjevači uvijek zvali mene, ja sam jednostavno radila za ljude koji su to tražili od mene. Maštala sam o tome da radim za neke pjevače i to se dogodilo. Moj je najveći uspjeh to što sam uspjela bez obzira na sve hitove podjednako uživati u tuđim tekstovima i pjesmama- ispričala je Marina te se osvrnula na svoje zdravstveno stanje. -Da sam dobro – nisam dobro sigurno. Ali nisam ni loše! Idem na terapije, moram izgurati, vidjet ćemo. Na ove promjene vremena osjećam se lošije, ali kad je ljepše vrijeme, ljepša sam i ja- ispričala je tada Marina te otkrila kako joj je muž Aleksandar Radulović bio najveći oslonac.

Marina je napisala brojne hitove među kojima su “Što to bješe ljubav”, veliki hit Olivera Dragojevića, “Zora je” Nede Ukraden , “Gas Gas” koji je otpjevala Severina i brojne druge.

Čuvena autorica rođena je u Beogradu 1953. godine gdje je završila svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a potom je upisali ekonomski fakultet. Tekstove je počela pisati vrlo mlada, a gotovo da nije bilo godine kada neka njezina pjesma nije postala hit. Tucaković je bila u braku s poznatim kompozitorom i producentom Aleksandrom Futom Radulovićem s kojim je odradila brojne zajedničke projekte i albume, a imali su dva sina-Milana Radulovića Laću i mlađeg sina Miloša koji je preminuo 2008. godine, a njegovo beživotno tijelo u centru Beograda pronašla je njegova djevojka.

Marina se nekoliko godina borila s karcinomom dojke, a zbog bolesti više nije mogla ni hodati, no nije se predala do samoga kraja. -Potpuno sam slomljena, ali pišem. Ne odustajem od posla- rekla je tada autorica pa dodala. -Ma život je borba i borim se sama sa sobom. Ovo vrijeme je depresivno, ljudi su depresivni, sve je stalo, ali nadam se da će se sve uskoro vratiti u normalnu, pa i ja.

Za posmrtnine Zavod MIO daje 7 milijuna KM, u tri godine 3 milijuna više

Zbog većeg broja smrti umirovljenika Federalni zavod MIO ove godine izdvaja dodatna sredstva kako bi uspio isplatiti sve zahtjeve za isplatu naknada za troškove pokopa umirovljenika – tzv. posmrtnina, piše Večernji list BiH. 

Naime, korisnici Zavoda imaju pravo na naknadu kojom se snosi dio troškova pogreba. Kako navode iz Federalnoga zavoda MIO, Upravni odbor Zavoda na svojoj je posljednjoj sjednici donio odluku o preraspodjeli sredstava iz financijskoga plana, čime su osigurana dodatna dva milijuna konvertibilnih maraka za navedene svrhe. Dodatna sredstva – Navedena sredstva bit će dovoljna da se naknade uredno isplaćuju do konca kalendarske godine – kazao je Tomislav Kvesić iz Ureda za odnose s javnošću Zavoda MIO Federacije Bosne i Hercegovine.

Istaknuo je kako je financijskim planom Zavoda za ovu godinu na stavci koja se odnosi na naknadu troškova pokopa planiran iznos od 5 milijuna konvertibilnih maraka. – No, budući da su navedena sredstva utrošena za isplatu naknada već do kraja kolovoza, bilo je potrebno osigurati dodatna dva milijuna maraka kako bi se naknade isplaćivale do kraja godine – objasnio je Kvesić.

Tako će Federalni zavod MIO u ovoj godini isplatiti čak sedam milijuna maraka naknada za troškove pokopa, što je oko milijun konvertibilnih maraka više nego godinu prije, a čak tri više nego 2019. – Dakle, 2019. godine u svrhe naknada za troškove pokopa isplatili smo oko četiri milijuna konvertibilnih maraka, a prošle godine oko šest milijuna – zaključio je Kvesić.

O uzrocima povećane smrtnosti umirovljeničke populacije u Zavodu ne mogu govoriti. Međutim, činjenica je da je pandemija koronavirusa tome doprinijela, što zbog samog virusa što zbog odgađanja pregleda u zdravstvenim ustanovama. Inače, posmrtnina iznosi 428 konvertibilnih maraka, odnosno u visini je prosječne mirovine u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na upit koliko vremena prođe od predaje zahtjeva za posmrtninu do isplate novca, iz Zavoda MIO objašnjavaju kako je zakonski rok za donošenje odluke o pravu na naknadu troškova pokopa 60 dana od dana zaprimanja kompletne dokumentacije te se sukladno tome rok poštuje.

Veći broj umirovljenika Kako je ove godine povećan broj umrlih umirovljenika, svjesni su i u udrugama umirovljenika s obzirom na to da je veliki broj njih učlanjen u te udruge. Inače, kako bi se ostvarilo pravo na posmrtninu, srodnik umrloga pri predaji dokumentacije u poslovnicu Zavoda MIO treba popuniti zahtjev za naknadu troškova ukopa. Uz zahtjev, osoba je dužna priložiti originalne dokumente ili ovjerene preslike, i to izvod iz matične knjige umrlih, izvod iz matične knjige vjenčanih – kada zahtjev podnosi supružnik, i to ako na izvodu iz matične knjige umrlih nije upisana činjenica o sklopljenom braku umrloga, zatim punomoć – ako zahtjev podnosi punomoćnik.

Također, potrebno je dostaviti dokaz o srodstvu s umrlim korisnikom mirovine u slučaju kada zahtjev ne podnosi supružnik, nego drugi član uže obitelji umrloga korisnika mirovine te potvrdu o prebivalištu umrloga korisnika mirovine (koju izdaje CIPS ili MUP), račun o troškovima ukopa (koji izdaje pravni subjekt registriran za ukope i srodne djelatnosti) te umirovljenički ček umrloga korisnika iz posljednjeg tromjesečja isplate mirovina.

Kako je Marko Lujić Markeša iz Viteza pomogao proizvesti prvu hrvatsku raketu 128 mm

Hrvatska ratna mornarica grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske koja je ustrojena radi zaštite integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, a 18. rujan obilježava se kao Dan Hrvatske ratne mornarice, piše Večernji list BiH.

Na pitanje što povezuje HRM i središnju Bosnu, kilometrima udaljenu od mora, odgovor je – Marko Lujić Markeša. Ovaj Vitežanin iz Jardola u ratu je bio član Zapovjedništva HRM-a te je blisko surađivao, među ostalima, i s admiralom Svetom Leticom, koji je odlukom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. imenovan zapovjednikom HRM-a, a na čelu ove postrojbe ostao je do kraja Domovinskog rata.

Ratni put i znanje Kojim je putovima Markeša iz Jardola doplovio do Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice, pitali smo Vitežanina koji danas umirovljeničke dane krati pisanjem pjesama o Vitezu, ali i Vitezitu u kojem je proveo najveći dio svojeg radnog vijeka. – Zbog specifičnosti posla kojim sam se bavio, dugogodišnjeg rada u tvornici Vitezit, naučio sam puno toga što je itekako bilo korisno u Domovinskom ratu. Kako bih pomogao u obrani Hrvatske od srpske agresije početkom 1991., kao dragovoljac javio sam se sad već pokojnom generalu Ivi Jeliću, u to vrijeme zapovjedniku Zbora narodne garde. Moj ratni put tako počinje u 4. brigadi ZNG-a – započinje priču o sudjelovanju u obrani Hrvatske Marko Lujić Markeša. Svoj ratni put ovaj Vitežanin nastavlja radeći na izradi metalnih dijelova za raketu 128 mm u splitskom škveru te na remontu pirotehničkoga lanca velikog broja mina koje je bivša JNA potopila u more u Pločama.

I tako je Markeša iz Viteza “doplovio” do Hrvatske ratne mornarice. – Po osnivanju Hrvatske ratne mornarice u prvom Zapovjedništvu obnašao sam dužnost logističara i instruktora u početnim dijelovima. Kada su se uvjerili da mogu biti bolje iskorišten na drugom mjestu, admiral Sveto Letica poslao me je u ratnu luku Pula u Zapovjedništvo Hrvatske ratne mornarice za sjeverni Jadran kod zapovjednika kontraadmirala Ante Budimira. Ondje sam radio na nabavi, remontu, upotrebi i proizvodnji starih i novih minsko-eksplozivnih sredstava – kazuje nam Markeša. Ovaj je Vitežanin svoje znanje i iskustvo dugogodišnjeg pirotehničara u Vitezitu iskoristio za proizvodnju prve hrvatske rakete 128 mm koja se masovno koristila u oslobađajućim akcijama Hrvatske vojske, na čemu su mu priznanje odali i kolege iz hrvatskog Končara. Na osobni zahtjev, sredinom ožujka 1992. godine Markeša se vraća u Vitez, gdje najprije aktivno radi na osiguranju transporta oružja i minsko-eksplozivnih sredstava uglavnom iz središnje Bosne, Viteza i Novog Travnika, ali i Goražda za potrebe MORH-a i Hrvatske vojske.

Borio se i za rodni Vitez Po povratku u Vitez pridružuje se Viteškoj brigadi HVO-a koja svoj dan slavi istog dana kao i Hrvatska ratna mornarica, stavljajući svoje znanje i vještine na raspolaganje u obrani još jedne svoje domovine – BiH. Marko Lujić Markeša hrvatski je dragovoljac koji je dao nemjerljiv doprinos obrani dviju domovina, najprije Hrvatske, a potom i BiH.

Obje je branio srcem i bez ikakve naknade, stavljajući svoje znanje i iskustvo u službu obrane od agresije i neprijatelja. Jedini ratni staž koji mu je priznat je 41 dan proveden u Hrvatskoj ratnoj mornarici, zbog čega je pomalo ogorčen, ali ni danas, unatoč takvom iskustvu, kaže kako ne bi imao dvojbe, srcem bi i znanjem ponovno branio i BiH i Hrvatsku i hrvatski narod.

Narednih mjeseci će se zaraziti svi koji koronu nisu preboljeli i necijepljeni

Slovenski imunolog i profesor na Medicinskom fakultetu u Ljubljani Alojz Ihan kaže kako su cjepiva uveliko smanjila broj “naivne” populacije koja prvenstveno puni bolnice – ljudi koji nikada nisu bili u kontaktu s virusom odnosno njegovim komponentama.

  “S takvim zaraznim virusom, koji je gotovo usporediv s pljuskavicama, morat ćemo biti oni koji ćemo zaustaviti virus i epidemiju svojim tijelima, našim imunološkim sustavom. I zna se kako možemo osposobiti naš imunološki sustav za borbu protiv dosadnog virusa na najmanje rizičan način – cijepljenjem”, kaže Ihan.

  “Cijepljenjem možemo dodati i one koji su preboljeli virus i koji su također zaštićeni od težeg oblika bolesti, a količinu ovog “dodatka” je teže odrediti, radi se samo o procjenama i također od ovih potrebno je oduzeti one koji su nakon bolesti bili cijepljeni”, pojašnjava.  “Iako u posljednje vrijeme najviše ragovaramo o soju virusa, ne bi trebali ne vidjeti širu priču. Ovo je priča o potpuno novom virusu SARS-CoV-2, s kojim se ljudska vrsta prvi put susrela prije godinu i pol i ova uvertira bit će puna neočekivanih iznenađenja i preokreta sve dok se većina populacije barem jednom ne susretne s virusom. Tada ćemo doći u novu, stabilniju fazu odnosa između nas samih i virusa.

Gotovo svi ćemo imati dugotrajne memorijske T limfocite protiv virusa, a oni će nas zaštititi od ozbiljnijih bolesti. Čak i ako se budu pojavljivali novi sojevi virusa, malo je vjerojatno da memorijski odgovor T limfocita neće dovoljno djelovati protiv starih verzija, kako bi se spriječilo teže oboljenje”, istaknuo je.  “To znači da će epidemija, u današnjem smislu riječi, kada strahujemo zbog akutne preopterećenosti bolnica, konačno proći.

O virusu i novim sojevima moći ćemo saznati više, što će nas još više neprijatno iznenaditi, na primjer nove činjenice o uzroku kroničnih bolesti kod preboljelih. Ali tako velika zdravstvena i sveobuhvatna društvena kriza, koju je izazvala ova dvogodišnja uvertira s novim virusom, to više ne očekujem”, kaže Ihan.  “Nakon što svi svojim imunološkim sustavom budemo upoznati s virusom, cijepljenjem ili infekcijom, ući ćemo u mnogo mirniju, endemsku fazu odnosa s virusom.

Virus će zaraziti nove i nove generacije djece i starijih osoba, čiji će razina antitijela pasti, ali se neće ozbiljnije razboljeti zbog memorijskih T limfocita. Sve ukazuje na to da ćemo ovaj korak u sljedećim mjesecima, početno upoznavanje s virusom, završiti, jer će se vrlo vjerojatno zaraziti praktično svi, koji zarazu još nisu preboljeli i nisu bili cijepljeni”, pojasnio je imunolog. Kaže i kako postoje scenariji koji mogu zakomplicirati budućnost ako se, primjerice virus promijeni toliko da može potpuno izbjeći imunološki odgovor, što je malo vjerojatno.

vecernji.ba