Kako su najavili iz Župnog ureda Vitez, u nedjelju, 29. svibnja, svete mise uz blagoslov polja, bit će služene na slijedećim grobljima:
-Donja Večeriska,
-Dubravica,
-Jardol – staro groblje i
-Mošunj – staro groblje.
(Radio Vitez)
Kako su obavijestili iz Župnog ureda Vitez, ove nedjelje, 12. rujna 2021. godine, jesenje mise zahvalnice služit će se na grobljima Donja Večeriska, Dubravica, Jardol – novo groblje i Mošunj – staro groblje.
Naredne nedjelje, 19. rujna, mise će biti na grobljima Krčevine, Nebašce i Rijeka, a 26. rujna u Jardolu – staro groblje, na Kraljevici, u Kruščici (sveti Matej) i na Zvizdi.
(Radio Vitez)
Još jednu tužnu, 28. po redu, godišnjicu strašnog ratnog zločina Armije BiH, ubojstva osmero mališana, Vitežani su obilježili dostojanstveno i s dužnim pijetetom – cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom.
Sinoć je, uz spomen-obilježje „Osmica“, podignuto u znak sjećanja na ubijene mališane, služena sveta misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju fra Marija Dadića, predvodio viteški župnik, fra Velimir Bavrka.
Fra Velimir je kao i prethodnih godina govorio vrlo nadahnuto i iz srca. Okupljene vjernike nije rastjerala ni snažna kiša koja je padala neko vrijeme.
Jedna od najvećih tragedija u Središnjoj Bosni, ona nad nedužnom djecom u Vitezu, i ove godine protječe u sjeni činjenice da za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, niti je procesuiran.
Vitežani danas obilježavaju 28. obljetnicu stradanja osmero djece u naselju Podgradina tijekom proteklog rata. Desetog lipnja 1993. godine, oko 20 sati i 45 minuta, doletjela je granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14-ero djece u igri. Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC.
Vitežani se s tugom sjećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate u naselju Podgradina poginulo osmero djece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).
Kod spomenika „Osmica“ danas u 18 sati služit će se sveta misa.
U nedjelju, 6. lipnja, proljetne mise i blagloslov polja bit će na grobljima Dubravica, Kraljevica i Krčevine.
Proljetno sunce i toplije vrijeme, sve nas nekako spontano izmamljuje u prirodu!
Mjesec svibanj i lipanj, tradicionalno su i mjeseci u kojima se obavlja većina poljoprivrednih radova na zemlji. A da se od bolesti, tuče, groma, potresa te drugih nepogoda nije boriti samo ljudskom snagama, nego da je još moćnija Božja zaštita – znali su dobro i naši stari! Zbog toga je i ovo vrijeme bilo neizostavno vrijeme svetih misa na grobljima i blagoslova usjeva i polja! Odakle dolazi ta tradicija?
Blagoslov polja seže u daleku kršćansku prošlost. U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) počinju se obavljati procesije na blagdan sv. Marka (25. ožujka), u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Ova pobožnost bila je nadomjestak za rimsku pogansku procesiju koja se obavljala istoga dana. Ta se procesija kod poganskih Rimljana zvala Robigalija (Robigalia). Njezin smisao je bio odvraćanje štete od pšeničnih polja. Drugi oblik zaziva blagoslova i zaklinjanja štetnih sila jesu procesije koje su se obavljale tri dana prije blagdana Kristova uzašašća. I ove su procesije nadomjestak rimske poganske prakse ophoda poljima koji se zvao Amabarvalia.
Zazivi Božjeg blagoslova na polja i usjeve osobito su njegovani u srednjem vijeku. Liturgijska reforma poslije Drugog vatikanskog sabora je dokinula blagoslov polja na blagdan sv. Marka, a blagoslovne procesije pred blagdan Kristova uzašašća, tzv. prosne dane, ostavila je u nadleštvo mjesnih biskupa ili biskupskih konferencija.
Postoje različiti obredi blagoslova polja, a kod nas se ustalio obred moljenja litanija Svih Svetih i blagoslova na četiri mjesta, počevši od istoka, juga zapada i sjevera. Na tim se mjestima blagoslivljalo i molilo za Božju zaštitu, križem, jednom svijećom /jedinstvom/, tri svijeće/trojstvo/ te blagoslovljenom vodom.
Moli se da nas Bog zaštiti od naših neprijatelja, od kuge, gladi i rata, te munje, grada i zla vremena, te se moli da Bog udijeli svoj blagoslov, da Bog udijeli plod zemlji našoj i da te plodove uzdrži.
U nedjelju, 30. svibnja, proljetna misa i blagloslov polja bit će na grobljima Topala, Mošunj (staro groblje), Gradsko groblje i Jardol (novo groblje).
Raspored ostalih proljetnih misa zahvalnica:
6. lipnja – Dubravica, Kraljevica i Krčevine.
U nedjelju, 9. svibnja, proljetna misa i blagloslov polja bit će na grobljima Nebašce, Gornja Večeriska i Rijeka u 11 sati i Zvizda u 11,30 sati.
Raspored ostalih proljetnih misa zahvalnica:
16. svibnja – Jardol (staro groblje), Kruščica i Donja Večeriska;
30. svibnja – Topala, Mošunj (staro groblje), Gradsko groblje i Jardol (Novo groblje);
6. lipnja – Dubravica, Kraljevica i Krčevine.
Papa Franjo ovih je dana obavijestio javnost kako će svetu misu polnoćku slaviti u 19.30 sati, na Badnji dan 24. prosinca.
Što se tiče Crkve u BiH, posebnih uputa za vjernike još nema. Međutim, u Hrvatskoj se zbog ograničenja broja od 25 vjernika na svetim misama već naveliko negoduje, odnosno upozorava na nelogičnost odluke o broju od 25 vjernika bez obzira na veličinu crkve.
Najangažiraniji u tome je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji se u svome predbožićnom pismu pozvao na francuski primjer, gdje je broj vjernika bio ograničen na 30, ali su protiv te odluke ustali francuski biskupi, piše Večernji list.
– U laičkoj Francuskoj na temelju odluke višeg tijela (u ovom slučaju Državnog vijeća) da bi se zaštitilo vjernike od diskriminacije, određeno je da se u roku od tri dana donesu mjere koje će voditi računa o proporcijama veličine crkve, kao i da se pravila o slobodi prodaje i industrijske proizvodnje primijene i na slobodu bogoštovlja.
Sve to navodi na zaključak da je i u nas nužno donijeti propis koji će se temeljiti na sigurnosnoj fizičkoj udaljenosti među vjernicima. Tada se taj kriterij može primjenjivati sukladno veličini određenoga prostora, pri čemu taj isti kriterij, s određenim razumljivim odstupanjima, može biti primjenjiv i u drugim društvenim ozračjima – napisao je kardinal Bozanić. Crkva je, također, poručila da neće odustati od slavljenja misa s narodom, kao u prvome valu, no da će se prilagoditi uvjetima, što i dosad čini, pridržavajući se propisanih epidemioloških mjera, kao i preporuka vjernicima da misna slavlja prate putem elektroničkih medija.
(www.vecernji.ba)
Posebnu draž za katolike s Prvom nedjeljom došašća predstavljaju rane jutarnje mise, s tim u skladu nazvane zornice.
U nastavku pročitajte pet zanimljivih informacija o njima.
Naziv
Naziv za rane jutarnje mise koje se slave u zoru – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate. Ovaj latinski naziv dolazi od riječi ulazne misne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“ – „Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite“, koja preriče tekst starozavjetnog proroštva o spasenju (Iz 45,7-8).
Povijest
Mise zornice nastale su vjerojatno već u V. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenim na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnima danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću.
Liturgijska boja
Prije liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora liturgijska boja misa zornica, zbog njihova marijanskog obilježja, bila je bijela, a ne ljubičasta. Danas, budući da zornice više nisu zavjetne mise na čast Gospi već redovite adventske mise, njihova liturgijska boja je ljubičasta.
Smisao
Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, kako ne bi izgubili vječni život. Misa zornica podsjeća i na drevna kršćanska vremena u kojima se – posebno u galskoj i bizantskoj liturgiji – došašće smatralo asketskom pripravom, što je sačuvano i danas. No, najnovija liturgijska obnova daje tijeku dana došašća veliko značenje. Obilježava ga „pobožno i radosno iščekivanje“, što je vidljivo i iz nedjeljnih liturgijskih čitanja. U došašću ne treba previdjeti budnost i molitvu, ali niti zaboraviti radost. Jer, došašće je ponajprije „radosno vrijeme, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svome izvorištu – u misi polnoćki“.
Posjećenost
U različitim traženjima i lutanjima nakon Drugog vatikanskog sabora lijepa tradicija slavljenja misa zornica neko je vrijeme bila izgubljena. Nakon njihova u početku sramežljiva vraćanja, zornice su postajale sve veći „hit“. Danas, u većini župa diljem BiH za vrijeme zornica crkve su dupkom pune, a posjećuje ih otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise.
(J.P., KT)
