‘Molim vas zrno razumijevanja za buduće pogreške, bit će ih, ali neće biti namjerne’
Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto da dostojanstvo i mirno živi od svog poštenog rada. Ovo je kuća za sve nas, poručio je na kraju svog govora Zoran Milanović nakon prisege za predsjednika RH
Zoran Milanović na Pantovčaku je prisegnuo za novog predsjednika Republike Hrvatske, a na dužnost stupa sutra. U svom govoru pozvao je na prihvaćanje različitosti te je naglasio kako je Hrvatska država svih ljudi koji u njoj žive.
– Zahvala onima koji su ovaj posao i dužnost obnašali prije mene, predsjedniku Tuđmanu kojeg nisam poznavao, predsjedniku Josipoviću, Mesiću i gospođi Grabar-Kitarović koji su dali maksimum od sebe, svatko na svoj način, ali sam uvjeren s jednim zajedničkim nazivnikom, a to je dobra vjera – počeo je svoj govor Zoran Milanović.
– Jedan od po mom mišljenju vodećih mislilaca današnjice ovih je dana rekao da se budućnost može osigurati tako da se istinu sačuva neovisnom o željama većine birača, kao i želju većine birača neovisnom od istine. Izbori nisu metoda za pronalaženje istine i apsolutne istine. Oni su metoda za postizanje kompromisa između brojnih želja različitih ljudi. Većina birača ili većina narodnih zastupnika može, primjerice, izglasati odluku da ne postoji problem klimatskih promjena ili da to uopće nije problem, ali to neće promijeniti istinu da taj problem – postoji.
Jedno je istina, a drugo je legitimna politička volja da se s tom istinom učini nešto ili da se ne učini ništa. Istina nije pitanje želje naroda – rekao je Milanović. Kazao je kako su zaštita i promicanje neovisnosti sudstva, medija i znanosti najvažniji sadržaj načelne ustavne formulacije o odgovornosti predsjednika Republike za stabilnost državne vlasti. Dotaknuo se vanjske politike.
– Kad je riječ o područjima izravne nadležnosti ili sunadležnosti predsjednika Republike, ali i općenito, ne kanim biti korektivni nego – konstruktivni faktor. Prema mom shvaćanju, upravo to proizlazi iz duha našeg Ustava. Bit ću predan, prije svega, onim elementima obrane i nacionalne sigurnosti koji otvaraju mogućnosti iskoraka, kako u pogledu profesionalnih dosega i obrazovanja, tako i u pogledu stupnja transparentnosti tih važnih i osjetljivih sustava. U vanjskoj politici fokusirat ću se, također, na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet. Nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kad su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja – rekao je Milanović.
Unaprijed je potom tražio razumijevanje za ”nenamjerne pogreške” koje će učiniti. – Dame i gospodo, molim vas zrno razumijevanja za svoje buduće pogreške, bit će ih. Jer te pogreške nikada neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize, nikada nisu ni bile. Uložit ću sve što znam da iz tog zrna povjerenja izraste mandat od koristi svim njezinim građanima. Pritom ne pristajem na to da je pogreška kada se razilazimo u mišljenjima i stavovima – nastavio je.
– Borit ću se da lošu praksu da se ljudima osporava patriotizam i dobre namjere u borbi za Hrvatsku prokazujem, jer nas ta praksa nažalost prati kao, kako bi Tin Ujević rekao, kao mramorna gromada, kao tamna sjena već 30 godina. Učinit ću sve da to prestane. Patriotizam je, za razliku od sirovog nacionalizma, kritička privrženost i negacija isključivosti. Patriotizam je stalno i uporno nastojanje na afirmaciji onih aspekata državnosti koje su naše društvo i naše živote učinili i čine boljima, sadržajnijima, nadahnutijima.
Što bude širi i nijansiraniji taj spektar privrženosti Hrvatskoj, to će naša zemlja biti bolje mjesto za život. Patriotizam podrazumijeva neizbrisivo sjećanje muškarcima, ženama i djeci koji su dali živote, patili i poginuli za našu slobodu u Domovinskom ratu, kao i u onom prethodnom ratu u antifašističkoj borbi. Patriotizam je svijest i naša svijest o trijumfalističkim posrnućima koja su nažalost ponekad pratila naše pobjede u ratovima pri čemu ne treba uvijek uspoređivati i izjednačavati ta postignuća, ratovi su gotovi – rekao je. Kazao je kako se svaki građanin u Hrvatskoj treba osjećati prihvaćeno.
– Danas je naša obaveza i odgovornost u tome da se nijedan građanin naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili na bilo koji način isključenim zbog činjenice da je drukčija ili drukčiji. Kad kažem drukčija, mislim na to i slabija, malobrojnija i to prema više kriterija, rodnom, nacionalnom, spolnom, seksualnom, radnom, dobnom. To je patriotizam zasnovan na najvišim vrijednostima našeg Ustava i ako hoćete puke ljudskosti, a ne na mitovima, prošlim traumama i predrasudama.
Dotaknuo se i obrazovanja. – Naša budućnost ovisi o kvaliteti školovanja i o aktivnoj vjeri u to da je znanje ključ ispunjenja uspješnijeg života. Hrvatska je danas usprkos svemu ipak dovoljno imućna i zrela i iskusna da može kvalitetno obrazovanje na svim razinama omogućiti svima ljudima. Govorio je i o kulturi. – Naša budućnost u velikoj mjeri ovisi i o tome kako ćemo se odnositi prema vlastitoj kulturi. A kultura je i amatersko društvo, film na velikom svjetskom festivalu, dom kulture na otoku i nacionalna institucija. Kultura je otvorenost svijetu, tradicija i suvremena kreativna industrija, ali oduvijek je jedan od plemenitijih načina suprotstavljanja socijalnoj isključenosti naših ljudi – rekao je.
– Našu Republiku ne čine i nikad je neće činiti samo visokoobrazovani, poduzetni, znanstveno, umjetnički ili sportski nadareni. Hrvatska je domovina nekvalificiranog radnika jednako kao i uglednog akademika. Hrvatska jednako pripada i nezaposlenom tokaru i prezaposlenom programeru i potplaćenoj radnici na blagajni i menadžerici u javnom ili privatnom poduzeću. Osnaživanje solidarnosti u društvu, pravednija raspodjela nacionalnog bogatstva, suzbijanje klijentelizma, kulture laži i pohlepe glavni su i najučinkovitiji u borbi protiv nejednakosti i daljnjeg klasnog i ljudskog udaljavanja.
Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto da dostojanstvo i mirno živi od svog poštenog rada. Ovo je kuća za nas, sve nas, za one koji smo tu, generacije koje dolaze i one koji će se vratiti svojoj kući. Hvala vam, živjeli i živjela Republika Hrvatska – zaključio je svoj govor Zoran Milanović.
