Zbog proširenja opsega poslovanja BOSSIL d.o.o. raspisuje oglas za posao na mjestu knjigovođa M/Ž (2 izvršitelja). Ako tražite stabilan posao, spremni ste za timski rad i imate želju za učenjem i napredovanjem, ovo je prilika za vas.!
Mjesto rada je u Vitezu, a svoje prijave možete dostaviti putem e-maila: bossil.marketing@gmail.com ili na kontakt broj: 063/775-850. Natječaj ostaje otvoren 20 dana.
Postani dio BOSSIL tima.
Dvije pobjede na predzadnjem turnusu II.Federalne lige BiH!
U nedjelju je u Fojnici odigran predzadnji turnus II. Federalne lige BiH na kojem je naša druga seniorska ekipa ostvarile dvije pobjede iz isto toliko mečeva.
Turnus smo otvorili pobjedom protiv ekipe STK Mostar III rezultatom 3:0, te zatim pobjeda protiv neugodnog domaćina STK Fojnica rezultatom 3:1.
Za ekipu su nastupili David Zrnić, Luka Sučić i Bernard Velte uz logističku podrŝku našeg Mirka Miloševića.
Sa ove dvije vrijedne pobjede naša ekipa se zadržala u vrhu tabele, te će u direktnim mečevima protiv ekipa STK Stolac i ekipe iz Zenice odlučivati o putnicima u viši rang.
Čestitke još jednom našoj ekipi na pobjedama i odličnim igrama, te se nadamo da će nastaviti i na posljednjem turnusu istim tempom – stoji u objavi STK ”CM” Vitez.
Čestitke!
Načelnik Općine Bugojno, Edin Mašić, jučer je sudjelovao u hodočasničkoj šetnji Josipa Jelinića, kroz centar grada sa Križem oprosta kojeg nosi hodočasnik Jelinić.
Križ oprosta, koji nosi poruku mira, oprosta i pomirenja, u Bugojnu je dočekan s poštovanjem, a šetnji su se pridružili i brojni građani, predstavnici vjerskih zajednica, udruženja i institucija.
Hodočasnik Jelinić obišao je Spomen obilježja, poklonio se žrtvama rata, a na kraju su svi zajedno prošetali kroz Bugojno i sudjelovali na svetoj misi.
Načelnik Mašić je tom prilikom istakao važnost njegovanja međuljudskih odnosa, tolerancije i zajedničkog djelovanja na dobrobit svih građana Bugojna.
“Ova šetnja simbol je jedinstva, zajedništva i nade. Bugojno je oduvijek bilo grad različitosti, i to je naša snaga. Moramo jedni drugima biti podrška, graditi mostove, a ne zidove i barijere”.
Danas, 16. 4. 2025. godine, OO HDZ-a BiH Vitez na čelu s predsjednikom Borisom Marjanovićem i Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata HVO-a Vitez položili su cvijeće i upalili svijeće za sve poginule pripadnike HVO-a.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomen obilježja u Vitezu, kod udruge HVIDRA i kod groblja Topala obilježena je još jedna godišnjica na sjećanja 16. travnja, početak ratnih sukoba na području općine Vitez.
Počivali u miru Božjem.
Vjerojatno vam se barem jednom dogodilo da jaja tijekom kuhanja popucaju. Osim što se bjelanjak izlije u vodu i jaje izgubi oblik, takva jaja ne možemo ukrasiti za Uskrs.
No, postoji jednostavan trik koji može spriječiti pucanje jaja i dodatno vam olakšati njihovo guljenje, čak i ako se radi o jako svježim domaćim jajima koje je inače teško guliti bez da se raspadnu.
Postoji nekoliko savjeta i trikova kako da jaja ne popucaju tijekom kuhanja. Prije svega, važno je da su jaja svježa. Kako biste bili sigurno da ste kupili svježa jaja, isprobajte trik s vodom koji će vam pomoći da jajima odredite starost.
Također, trebate paziti na temperaturu, ne smijete pretrpati lonac i bolje je uzeti smeđa jaja jer je bijela ljuska puno krhkija. Klikom na ovaj lik provjerite još savjeta kako da jaja ne popucaju.
Osim ovih trikova, postoji još jedan koji će smanjiti šansu da jaja popucaju tijekom kuhanja.
Radi se o limunovom soku. Limunov sok je prirodna kiselina koja omekšava ljusku. Kada se doda u vodu dok se jaja kuhaju, limun pomaže učvrstiti bjelanjak unutar jaja i sprječava njegovo curenje ako ljuska slučajno i napukne. Osim toga, olakšava guljenje jaja nakon kuhanja jer smanjuje prianjanje membrane uz bjelanjak.
izvor: zadovoljna.hr/radiovitez.ba
Na Veliki četvrtak 15. travnja 1897. u popodnevnim satima preminuo je najbolji travnički sjemeništarac, a danas sluga Božji, Petar Barbarić, javlja Nedjelja.ba.
Život Petra Barbarića koji je trajao svega 23 godine može se podijeliti u četiri dijela: predškolsko doba, osnovna škola u Veljacima, trgovački pomoćnik u Vitini te sjemeništarac u Travniku.
Djetinjstvo u Šiljevištima-Klobuk
Petar je rođen 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk u Hercegovini. Roditelji su mu bili Ante Barbarić i Kata, rođ. Tolj. Još se i danas u Šiljevištima čuva Petrova rodna kuća, koja je nedavno obnovljena i pretvorena u kapelicu. Nalazi se u kršnom hercegovačkom kamenjaru, gdje je zemlja vrlo škrta te uspijeva samo duhan, raštika i još pokoja biljka, a posljednjih godina na veliko se sadi i uzgaja smilje.
Život je tamošnjih ljudi bio tvrd i težak, no unatoč tome imali su brojne obitelji. Petrovi su roditelji imali su devetero djece: pet sinova i četiri kćeri. Bili su to pobožni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva, zajednička večernja obiteljska molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se živi.
Petrovi roditelji bili su pismeni što je bila rijetkost za ono doba. Znali su čitati i pisati pa su u tom, kao i u kršćanskom nauku, bili prvi Petrovi učitelji. Sve vjerske vrijednosti usadili su svojoj djeci duboko u dušu pa je najstariji sin Marko postao franjevac, a Petar je pošao u Sjemenište u Travniku.
Prva knjiga koju je Petar dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je naučio napamet i tako naučio o vjeri i vjerskim dužnostima ono najvažnije. Počeo je po vjeri živjeti, često i pobožno moliti. U proljeće 1881. primio je prvu pričest, a u ljetu iste godine sakrament potvrde. U vjeri neprestano rastao. Tome je pripomogla i njegova duhovna glad za znanjem. Od malena je bio prijatelj dobre, poučne i pobožne knjige. Na pašu gdje je čuvao domaće blago, uz kruh u torbici nosio je i kakvu knjižicu, do koje je tada u onoj zabiti mogao doći.
Petar je bio dobro, ali i živahno dijete pa je svojim nestašlucima koji put zaslužio i šibu.
Osnovna škola u Veljacima
U proljeće 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Veljacima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Petar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti.
Njegov učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav život zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu. Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom.
Završivši osnovnu školu Petar je imao želju za daljnjim školovanjem. Roditelji su ga međutim dali u trgovinu u obližnje mjesto Vitinu, čiji je vlasnik bila dobra kršćanska obitelj Babića koja se s njima veoma dobro pazila.
Petru je bilo teško zamijeniti knjigu sa službom trgovca, ali kad druge nije bilo prihvatio se svog posla. Brzo je pokazao u poslovanju veliku vještinu pa ga je njegov gazda zavolio kao vlastitog sina. Sve mu je mogao povjeriti i u svemu se na njega osloniti. Iako je Petar bio dobar trgovački pomoćnik, taj mu posao nije ležao na srcu. Prihvatio ga je iz poslušnosti prema roditeljima, ali je njegovo srce bilo izvan njega. Ono je čeznulo za nečim drugim, za školom i knjigom. Providnost se uskoro pobrinula da svoga odabranika dovede na pravo mjesto.
Pitomac Travničkoga sjemeništa i gimnazije
Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu.
Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili. Sam je napisao molbu upravi Sjemeništa, prikupio potrebne dokumente te krajem kolovoza 1889. pošao s ocem u Travnik.
Sjemenište mu je postalo drugi dragi dom u kojem je toliko toga primio u duhovnom, odgojnom i kulturnom pogledu. Kroz svih osam razreda bio je uvijek prvi u svom razredu, uzoran u svakom pogledu. Provodio je običan život tadašnjega đaka sjemeništarca, vrijeme je dobro koristio, s milošću Božjom surađivao, odgojiteljima i profesorima bio poslušan, prema njima pun poštovanja i poučljivosti, a prema sudrugovima uvijek društven, nesebičan, spreman pomoći. Postao je pravo svjetlo travničkoga sjemeništa. Bio je zdravo ambiciozan mladić, talentiran, koji je imao pred očima jasan cilj te prema njemu hrabro i dosljedno koracao. Vođen apostolskim žarom za spasenje i posvećenje duša.
Već od prvog razreda postao je vrlo aktivan član Marijine kongregacije. Zagrijan za pobožnost prema Gospi revno je širio moljenje svete krunice koju i sam svakodnevno molio. Bio je veliki štovatelj Srca Isusova i širitelj pobožnosti prema njemu. Oduševljavao se za misijske, ekumenske, crkvene i domovinske ideale. Ozbiljno se spremao i izgrađivao za službu Crkvi i narodu. Čuvena je njegova rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.”
U višim razredima gimnazije pomalo mu je dozrela odluka da stupi u Družbu Isusovu i postane isusovac. Odgojitelji su mu međutim savjetovali da s izvršenjem odluke pričeka dok ne završi maturu. Međutim, pred kraj školovanja teško se razbolio od smrtonosne tuberkuloze pluća.
U bolesti je pokazivao divan primjer predanja u volju Božju i svetačkog podnošenja trpljenja. Dva dana prije smrti uz posebno dopuštenje položio je redovničke zavjete te je umro kao član Družbe Isusove. Svoju je preranu smrt primio svjesno kao dar iz Božje ruke, o čemu svjedoče njegova dirljiva pisma ocu i bratu fra Marku.
Opis Petrove smrti
Na veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u Travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeništarca Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života. Njegovi posljednji časovi bili su dirljivi. Otac Puntigam mu je pružio raspelo. Petar, nevina i pobožna duša, prihvati ga posljednjim silama živo i svojim blijedim usnama utisnu mu zadnji cjelov.
U nj je sažeo svu vjernost i ljubav svoga života prema Isusu, Njegovu Srcu, koje je za života tako žarko i tako djetinje štovaše. Pri potpunoj svijesti molio je pred Raspetim čine kajanja, pouzdanja, ljubavi te razne strelovite molitve. Petar je u životu od djetinjstva bio revan molitelj. Ta ga revnost ne ostavlja ni u agoniji. Zadnja je riječ u toj molitvi bio pobožan uzdah: »Isuse!« S njime je izdahnuo. I tako se dovršio jedan mladi život koji je mnogo obećavao.
U bolesti se pokazala sva duhovna i moralna Petrova veličina. Najbolje je to izrazio njegov odgojitelj pater Antun Puntigam, pisac njegove prve biografije:
»Ja ne mogu Petra Barbarića proglasiti svetim. Ali toliko mogu reći sasvim iskreno da si ne mogu predstaviti kako mladić može vjernije Bogu služiti i bolje na smrt se pripraviti nego li je to Barbarić učinio. I zato se ne bih čudio ako bi jednom bio proglašen svecem.«
Ova slutnja p. Puntigama počela se ostvarivati 1935. kada je Petrovo tijelo preneseno s groblja Bojne u travničku sjemenišnu crkvu te je započelo veliko štovanje. Mnogi su mu se utjecali u molitve i bili uslišani.
Do kraja 1945. registrirano je više od 1 600 primljenih uslišanja. Službeni proces za Petrovu beatifikaciju započeo je u Sarajevu 1938. i potom se nastavio u Rimu. Službeno je završen 2015. Tada je papa Franjo odobrio objavu dekreta da je Petar posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Još se čeka dekret o priznanju čuda po Petrova zagovoru i potom je put za beatifikaciju otvoren.
Za kraj dodajmo kako je sluga Božji Petar Barbarić bio suvremenik Sv. Male Terezije. Rođeni s godinu dana razlike oboje su u svojoj petnaestoj godini ušli u stalež Bogu posvećenog života, od iste su bolesti bolovali i iste godine, 1897., su umrli i ušli u vječni život.
Danas je u Gradskoj sportskoj dvorani u Vitezu održano natjecanje iz Prve pomoći na općinskoj razini za učenike osnovnih i srednjih škola. Prvo mjesto ispred osnovnih škola zauzela je ekipa OŠ Vitez pod vodstvom nastavnika Senada Šehića, drugo mjesto je zauzela OŠ “Dubravica” Vitez- Preočica, a treće mjesto OŠ Vitez sa nastavnikom Tomislavom Ljubosom. Srednja škola Vitez je pobjednička ekipa. Sudjelovanje u natjecanju ove godine iz Prve pomoći uzelo je blizu 40 sudionika, kako natjecatelja, šminkera, glumaca na poligonima, sudija i nastavnika, te im se ovim putem, Crveni križ Vitez zahvaljuje.
Čestitke učenicima na pokazanom znanju iz ove oblasti.
Ako ste u potrazi za idejama za uskrsne dekoracije, na pravom ste mjestu jer donosimo jedan jednostavan, a tako dobar recept za bojenje jaja krep-papirom.
Bojanje jaja krep-papirom jednostavan je i zabavan pothvat u kojemu će uživati cijela obitelj, a posebno najmlađi.
Za pripremu jaja u krep-papiru, trebat će vam oko 45 minuta, ali vrijeme proleti u sekundi jer je ovaj način ukrašavanja pisanica, prije svega, izrazito zabavan. U nastavku pogledajte i pročitajte postupak za izradu veselih pisanica.
Savjet: U posudici s octom pomiješat će se boje krep-papira pa bi bilo dobro često mijenjati obojeni ocat u koji umačemo krep papir. Tako će svaka boja doći do izražaja.
Za postupak bojenja jaja krep-papirom najbolje je koristiti bijela jaja. Ako nemate bijela jaja, možete ih izbijeliti octom. Ovisno o tome koliko jaja želite izbijeliti, stavite potrebnu količinu vode. Ono što je najvažnije jest da potom vodi dodate ocat u jednakom omjeru. Stavite li u lonac za kuhanje pola litre vode, pripazite da dodate i pola litre octa.
Jaje kuhajte u toj otopini desetak minuta. Kako vrijeme bude prolazilo, primijetit ćete da ljuska postaje sve svjetlija, a da na površinu otopine izlazi pjena smećkaste boje. Nju možete odstranjivati žlicom kako se ne bi prelila preko ruba.
Nakon kuhanja, jaja isperite pod mlazom hladne vode uz pomoć nježne krpice. Budite pažljivi jer je nakon izbjeljivanja ljuska tanja. Pustite ih nekoliko minuta da se ohlade na sobnoj temperaturi.
Sretno i zabavite se uz ukrašavanje pisanica.
izvor: zadovoljna.hr/radiovitez.ba
Dolazak proljeća za mnoge od nas znači i neugodne simptome sezonskih alergija. Kihanje, suzne oči, začepljen nos i umor postaju svakodnevica zbog peludi, trava i drugih alergena u zraku.
Umjesto da odmah posegnete za antihistaminicima, možda vrijedi iskušati prirodni pripravak koji može ublažiti simptome alergije za koji su potrebna tri sastojka. Ovaj je napitak odličan saveznik u borbi protiv alergijskih reakcija jer kombinira protuupalna, antihistaminska i imunološki poticajna svojstva.
1. Med
Med je snažan prirodni lijek. Njegova protuupalna svojstva mogu ublažiti iritaciju grla i kašalj uzrokovan alergijama.
Također, neka istraživanja sugeriraju da med može pomoći tijelu da se postupno prilagodi peludi u okolišu, djelujući kao prirodna imunoterapija. Redovita konzumacija meda može smanjiti intenzitet alergijskih reakcija i osnažiti organizam, piše zadovoljna.dnevnik.hr.
2. Đumbir
Đumbir je od davnina je poznat kao prirodni lijek za razne tegobe, uključujući respiratorne probleme. Njegova glavna aktivna komponenta, gingerol, ima snažno protuupalno i antihistaminsko djelovanje.
Studije su pokazale da đumbir može smanjiti proizvodnju histamina u tijelu, tvari odgovorne za alergijske reakcije. Osim toga, đumbir potiče cirkulaciju i pomaže u otvaranju dišnih puteva, čime olakšava disanje.
3. Limun
Limun je neizostavan saveznik zdravog imuniteta zahvaljujući visokom udjelu vitamina C. Ovaj snažni antioksidans smanjuje upalne procese u tijelu i jača obrambeni sustav. Vitamin C također pomaže u smanjenju razine histamina, što ga čini učinkovitim prirodnim saveznikom u borbi protiv alergijskih simptoma. Osim toga, limun osvježava organizam, poboljšava hidrataciju i pridonosi detoksikaciji.
Kako pripremiti napitak za ublažavanje simptoma alergije?
Za pripremu ovog moćnog napitka potrebno vam je nekoliko jednostavnih sastojaka:
Sastojci:
Priprema:
Osim što djeluje ljekovito, ovaj napitak je ukusan i lako se uklapa u svakodnevnu rutinu. Vrijedi pokušati.
izvor: vecernji.ba/radiovitez.ba
Mala Mirsada ima samo jednu želju: ruksak za školu
Ekipa emisije Ispuni mi želju posjetila je obitelj iz Starog Viteza, a njihov susret s malom Mirsadom rasplakao je i najtvrđa srca. Šestogodišnja djevojčica uskoro kreće u školu, a njezina jedina želja – jednostavna, ali duboko dirljiva, da ima svoj školski ruksak.
Mirsadina obitelj broji šest članova – otac, majka i četvero djece. Otac radi povremeno, na dnevnice, dok dječji doplatak iznosi 570 KM, što jedva pokriva osnovne životne potrebe. Iako im se situacija tek neznatno popravila otkad je Mirsadin brat počeo raditi, svakodnevica im je i dalje ispunjena borbom i odricanjima.
Težak život ovu je obitelj naučio zajedništvu – najveću snagu pronalaze jedni u drugima. I dok se Mirsada tiho nada svojem, prvom školskom danu, majčine suze svjedoče o boli majke koja ne može svojoj djeci pružiti sve što im treba.
Ponekad jedna iskrena dječja želja govori više od tisuću riječi.
izvor: Hayat TV/radiovitez.ba