Purić i ostali: “Uhvatite ga živog, nemojte ga ubijati”

Na suđenju Ibrahimu Puriću i ostalima, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je kako ne zna da li je bilo zarobljenih tijekom deblokade Starog Viteza, te da u Armiji Bosne i Hercegovine nije bilo izvještaja o nepravilnostima 22. prosinca 1993. godine.

Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću sudi se za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Esed Sipić, izjavio je da je periodu sukoba Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i HVO-a vršio dužnost pomoćnika zapovjednika brigade za sigurnost, napominjući da je operativna grupa više bila “koordinator i pomagala u organizaciji”.

“Nisam imao nadležnosti nešto da poduzimam”, rekao je Sipić, dodavši da on nije bio direktno uključen u djelovanja, ali da mu je poznato da su se izvodila borbena djelovanja i da je bilo pomjeranja linije.

Kako je kazao, što se tiče deblokade Starog Viteza, poznato mu je da su mještani bili gladni i žedni, ali da ne zna da li je bilo uspjeha ili neuspjeha, odnosno zarobljenih s obje strane.

Tužitelj Ivan Matešić je predočio dio ranijeg iskaza, iz 2017. godine, u kome je svjedok naveo da mu je Nijaz Sivro rekao da je bilo zarobljenih, na šta je Sipić kazao da je moguće.

Na upit Obrane da li mu je poznato da je bilo nekih izvještaja o nepravilnostima u ABiH 22. prosinca, svjedok je rekao da nije.

Drugi svjedok Nikola Livančić izjavio je da je bio kod kuće kada mu je javljeno za sukob, te da je odmah krenuo prema liniji.

“Nama je rečeno – ako zapuca, moramo odmah ići na liniju”, kazao je Livančić, dodavši da je bilo jutro, te da je došao do jedne kuće i sakrio se u podrum, gdje je ostao dok nije pao mrak.

On je rekao da su pripadnici ABiH bili u potoku i na katu kuće, te da je čuo kako govore: “Uhvatite ga živog, nemojte ga ubijati.”

Livančić je kazao da je, kada je navečer napustio kuću, vidio nekoliko leševa.

Na upit Obrane svjedok je odgovorio da mu nije poznato da je Jerko Miličević poginuo tog dana, te da ga je posljednji put vidio dan prije.

Na današnjem ročištu pročitana su i dva iskaza preminulih svjedoka.

Tužitelj Matešić pročitao je iskaz svjedoka Muharema Sivre, koji je rekao kako je 1993. godine obavljao dužnost zapovjednika sigurnosti Trećeg bataljona, te da se tijekom sukoba nalazio u prostorijama zapovjedništva.

“Bio sam u prostorijama zapovjedništva, nisam nigdje išao. Gdje je išao Ibro Tarahija, ja ne znam”, naveo je svjedok u iskazu.

Kako je navedeno u iskazu, Sivro je kazao da zna da su tri pripadnika HVO-a zarobljena, te kasnije ubijena i da je čuo da Almir Sarajelić Roki ima veze s tim.

U iskazu svjedoka Marka Šafradina, kako je pročitao tužitelj Matešić, navodi se da je on bio na položaju druge linije HVO-a, kod “Crne kuće”, te da je njegov sin Josip, koji je također bio na liniji, odveden i nakon toga ubijen. Pri prepoznavanju tijela sina, svjedok je rekao da je vidio rane na vratu, te da pretpostavlja da je zadavljen ili obješen.

“Prilikom razmjene moj sin nije imao na sebi uniformu, bio je prekriven samo platnom”, kazao je svjedok u iskazu, dodavši da na sebi nije imao oznake maltretiranja, ali da je vidio da su nekim vojnicima nedostajale uši i nos.

“Poznato mi je da su pripadnici Armije počinili taj zločin”, rekao je svjedok u iskazu.

Nastavak suđenja je zakazan za 13. prosinca.

(www.detektor.ba)

Suđenje za zločin u Križančevom Selu: Svjedok čuo da je Nijaz Sivro naredio ubojstva, a da je Roki jedan od počinitelja

Suđenje za ratni zločin, počinjen na području općine Vitez, u Križančevom Selu, bit će nastavljeno 19. studenog ove godine, objavio je detektor.ba. Prethodno ročište održano je 29. listopada.

Na suđenju za zločine na području Viteza, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je da optuženi Ibrahim Purić bio u prostoriji u kojoj je bilo riječi o ubistvu zarobljenika. Svjedok je kazao da je čuo da je Nijaz Sivro naredio ubojstva, a da je Sarajlić, zvani Roki, jedan od počinitelja.

Edin Mehić je kazao da je bio pomoćnik zapovjednika 325. brigade za personalne poslove. On se prisjetio kako je nakon akcije u prosincu 1993. prvo čuo da ima oko 60 zarobljenih, a na kraju da ih je pobijeno između deset i 12. On je rekao da je otišao do ureda zapovjednika i da je Purić sjedio, a načelnik stožera razgovarao telefonom s generalnom Alagićem.

“Berberović vrišti na telefon, vrpolji se… Alagić vrišti: ‘Šta se desilo, ko pobi vojnike?’ Kaže: ‘Taj ko je to uradio, treba ga strijeljati’”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, Purić je sjedio na kauču i blijedo gledao, sliježući ramenima, što je svjedok shvatio u smislu: “Desilo se, pa šta.”

Mehić je rekao da je čuo da je Sarajlić, kojeg su zvali Roki, počinitelj ubojstava, kao i da je “dolje bilo još ljudi”. Naveo je da se pričalo da je ubojstva naredio Nijaz Sivro.

Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću, zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću sudi se za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost, a Nurković pomoćnik za moral, dok su ostala četvorica bili pripadnici Brigade.

Mehić je naveo da je Roki izvršavao naredbe Sivre, koji je “vedrio i oblačio”. Ispričao je da su mu, kada je htio da prebaci jednog prijatelja iz HVO-a, rekli da to može uraditi samo preko Sivre.

“Svi su govorili da sve ide preko Sivre, šverc, prelasci preko linije”, kazao je svjedok.

On je rekao da u vrijeme kad je izvedena akcija nisu imali najbolja sredstva veze, ali da su imali dovoljno da se akcija izvede po vojnim pravilima. On je kazao da su motorole imali zapovjednik, načelnik stožera i pomoćnik zapovjednika za sigurnost.

Mehić je naveo da je nakon što je dao izjavu u istrazi kod njega dolazio Sivrin sin i tražio da ne kaže da je njegov otac imao motorolu.

Optuženi Purić je tijekom ispitivanja tvrdio da nisu točni navodi svjedoka da je bio u uredu kada je razgovarano na telefon. Na pitanja branitelja Envera Baždara, Mehić je potvrdio da se u studenom 1993. protivio postavljenju Purića za zapovjednika, jer je, kako je naveo želio da ode iz te postrojbe i da je htio da izazove revolt kod optuženog kako bi ga pustio.

Svjedok je negirao da je on švercao cigarete preko linije.

Na pitanja Sivrine braniteljice Lejle Čović, Mehić je rekao da nije vidio da Sivro ima motorolu na dan kada je izvedena akcija, kao i da nikada nije vidio da optuženi izdaje neko naređenje Sarajliću.

On nije mogao da navede ime nijedne osobe koja je pričala da je Sivro izdao naređenje za ubojstva.

Obrane je zanimalo zbog čega Mehić nije prijavio da je čuo za ubojstva, na što je on rekao: “Šta ću prijaviti, kad su svi znali.”

Na pitanja Sarajlićevog branitelja Nermina Vile, svjedok je rekao da je “čuo u selu” da je Roki izvršitelj ubojstava, ali da ne može navesti konkretna imena. Za optuženog je kazao da je “dobričina” i da ne vjeruje da je on to učinio.

Tužitelj Ivan Matešić podsjetio je svjedoka da je u istrazi za Sarajlića naveo da je “nestabilan i agresivan” i da je svakog bilo strah da pokrene istragu, jer nije znao kako bi “Roki reagirao”. Mehić je potvrdio navode.

Svjedok Nadir Patković je potvrdio da je čuo da su Almir Sarajlić Roki, te Šaćir i Sadik Omanović sudjelovali u strijeljanjima, te da je to 1995. rekao Suadu Džaferoviću. Patković, koji je 1993. imao 16 godina, kazao je da je ubacio u kamion određena tijela u vrećama.

Na pitanje branitelja Vile zbog čega u iskazu 2013. nije spominjao ništa u vezi sa zarobljenicima, svjedok nije mogao objasniti. Kazao je da su o počiniteljima svi znali i pričali, uključujući i njegovog oca.

On je potvrdio da je imao nekoliko sukoba sa Sarajlićem nakon rata, uključujući i fizičke obračune.

DORH dostavio BiH prijavu za zločine nad Hrvatima: Među prijavljenima Sefer Halilović, Selmo Cikotić, Šerif Patković, Đemal Merdan,…

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) u prosincu prošle godine proslijedilo je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine kaznenu prijavu protiv šesnaest bošnjačkih časnika, među kojima su generali Sefer Halilović, Vehbija Karić, Selmo Cikotić, Amir Kubura…, koje se tereti za ratne zločine nad Hrvatima u BiH, uglavnom na području središnje Bosne i sjevernog dijela Hercegovine.

Ekskluzivno je to potvrđeno Večernjem listu iz DORH-a uz navode da je ovaj spis u Tužiteljstvo BiH stigao u prosincu prošle godine, piše Večernji list BiH.

DORH-ova zamolnica

– Državno odvjetništvo RH u prosincu 2020. godine dostavilo je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine navedenu kaznenu prijavu, materijale i obavijesti iz predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu radi mogućeg poduzimanja kaznenog progona u Bosni i Hercegovini – izjavila je glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Martina Mihordin.

Objasnila je da je ta kaznena prijava, koju je inače u ožujku 2017. DORH-u dostavilo sedam stradalničkih udruga Hrvata iz Bosne i Hercegovine, proslijeđena sukladno Protokolu o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida potpisanog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine od 3. lipnja 2013.

Na takav potez DORH se odlučio jer, po objašnjenju glasnogovornice Mihordin, prijavljene osobe imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini (prebivalište je temeljna pretpostavka za preuzimanje progona), a iz prikupljenih obavijesti proizlazi kako u Republici Hrvatskoj nemaju ni prebivalište, ni boravište, ni državljanstvo te posebno uvažavajući činjenicu da je kazneno djelo i počinjeno na području Bosne i Hercegovine. Na taj je način DORH doslovno, vrlo slično kao što je to učinilo Tužiteljstvo BiH prije više od mjesec dana, poslao svojevrsnu zamolnicu za procesuiranje osoba koje se smatra odgovornima za ratne zločine. No, za razliku od ovoga slučaja, velika se prašina podigla s različitim interpretacijama s hrvatskim generalima. Kako se doznaje, sadržaj kaznene prijave, koja je sada u posjedu Tužiteljstva BiH, govori o tome kako udruge smatraju da su počinjeni ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, no da istodobno nisu procesuirani zapovjednici i pripadnici Armije BiH iako je o svim zločinima upoznato Tužiteljstvo BiH.

– Podnošenjem ove kaznene prijave očekuje se provođenje postupka protiv odgovornih za počinjene zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a – stoji u dokumentu.

Među prijavljenima su prvi zapovjednik Armije BiH, na funkciji načelnika Glavnog stožera Armije BiH Sefer Halilović, zatim Jovan Divjak, koji je u međuvremenu umro, Vehbija Karić kao član Stožera vrhovnog zapovjedništva ABiH, Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa ABiH, te Selmo Cikotić, zapovjednik Operativne skupine Zapad ABiH (Bugojno, Uskoplje, Novi Travnik) i načelnik Stožera Zapovjedništva 7. korpusa ABiH, te Asim Koričić, zapovjednik 37. muslimanske lake brigade 3. korpusa ABiH.

Zločini mudžehedina

Među prijavljenima su i Sakib Mahmuljin, zapovjednik odreda El Mudžahid u sastavu 3. korpusa, Amir Kubura kao zapovjednik 7. muslimanske brigade, Šerif Patković, zapovjednik 2. bataljuna 7. muslimanske brigade, Đemal Merdan, zamjenik zapovjednika 3. korpusa.

Na kaznenoj prijavi su i Ramiz Dreković, zapovjednik 4. korpusa ABiH, te Salko Gušić, zapovjednik 6. korpusa ABiH, i Enes Kovačević, zapovjednik 44. brdske brigade Armije BiH.

Na popisu 16 prijavljenih su i Bakir Alispahić kao ministar unutarnjih poslova BiH i načelnik Centra službe sigurnosti te zapovjednik 317. brigade Fahrudn Agić, kao i zapovjednik 7. brigade “Suad Alić” 4. korpusa ABiH Midhat Cerovac. Njih se tereti, nasuprot mirovnim planovima i prije njihovih potpisivanja, preko središnje Bosne, sjeverozapadne Hercegovine i dolinom rijeke Neretve, za namjeru osvajanja područja pod nadzorom HVO-a kako bi ostvarili izlaz na more, a Hrvate protjerali. Pri tome su zajedno s mudžahedinima počinili brojne zločine.

Samo u središnjoj Bosni ubijeno je 876 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, a protjerano je i izbjeglo 118.000 Hrvata. Srušeno je i spaljeno 270 katoličkih objekata.

(www.vecernji.ba)

BiH: Stupio na snagu zakon o zabrani nijekanja ratnih zločina

U Bosni i Hercegovini danas su stupile na snagi izmjene kaznenog zakona kojima je propisana kazna do pet godina zatvora za osobe koje niječu ratne zločine i veličaju njihove počinitelje.

Odluka koju je 23. srpnja nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko u utorak je objavljena u Službenom glasniku BiH i po automatizmu je postala važećim zakonom dan nakon toga.

“Tko javno odobri, zaniječe, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, stoji u izmjenama kaznenog zakona.

Također je propisano da će se zatvorskom kaznom od najmanje tri godine kazniti osobe koje “dodijele priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ili imenuje javni objekt kao što su ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin”.

Neposredno nakon što je Inzko nametnuo ove odluke iz Tužiteljstva BiH su potvrdili kako će odmah formirati predmet i početi s procesuiranjem osoba koje budu kršile nove zakonske odredbe.

Najviši dužnosnici iz Republike Srpske su najavili kako ove zakonske odredbe neće poštovati a parlament tog entiteta bi u petak trebao razmatrati prijedlog posebnog zakona kojim bi se izrijekom zabranila provedba nametnute odluke visokog predstavnika.

Također planiraju usvojiti zakon kojim bi se kaznom do tri godine zatvora sankcionirala “povreda ugleda RS i njenih naroda” a odnosila bi se na osobe koje taj entitet kvalificiraju kao genocidnu tvorevinu.

(dnevno.hr)

U nastavku suđenja za ratni zločin kod Viteza, svjedoci ispričali što su čuli o akciji u Križančevom Selu

U nastavku suđenja za ratni zločin kod Viteza, počinjen u prosincu 1993. godine, svjedoci su ispričali što su čuli o akciji u Križančevom Selu.

Svjedok Tužiteljstva Sabahudin Kablar rekao je da je u prosincu 1993. godine bio referent za pravne poslove, a kasnije i pomoćnik zapovjednika za sigurnost u 325. brdskoj brigadi. On je kazao da je akcija od 22. prosinca imala za cilj deblokadu Viteza.

“Dan kada je bila akcija, ja sam bio u zapovjedništvu. Čuo sam da je akcija izvedena, ali se ne sjećam detalja. (…) Preko medija sam čuo da je hrvatska strana inzistirala na velikom broju zarobljenih, ali se kasnije pokazalo da je to bila propaganda. Poznato mi je da su tri vojnika HVO-a zarobljena i da su oni vjerojatno završili u KP-u Zenica”, rekao je Kablar.

On je ispričao kako je situacija u brigadi bila konfuzna “jer je bilo šverca cigareta i ljudi”, dodavši da se radilo o zamjeni kuća na različitim teritorijama. Kako je kazao, to je izazivalo revolt kod vojnika, a nakon smjene vrha brigade bilo je uhićenja.

“U šverc je bio umiješan Nijaz Sivro, jer tada ništa oko toga nije poduzimao, a morao je”, rekao je Kablar.

Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović optuženi su za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok je na upit Obrane Ibrahima Purića kazao kako je i preko medija, točnije radija, čuo da je bilo strijeljanja hrvatskih civila. Također, svjedok je Obrani potvrdio da su uhićenja zbog šverca počela kada je Purić bio zapovjednik.

Na upit Obrane trećeoptuženog Sivre, svjedok nije mogao potvrditi je li se sastanak nakon kojeg su uslijedile smjene zbog lošeg stanja u brigadi održao na Sivrinu inicijativu. S druge strane, potvrdio je da kao referent za pravne poslove nije imao pristup dokumentima organa sigurnosti.

Obrana Almira Sarajlića pitala je svjedoka je li optuženi Sarajlić sudjelovao u uhićenju švercera, na što je Kablar odgovorio potvrdno.

Džemal Bektaš, drugi svjedok Tužiteljstva, bio je vojnik u 325. brdskoj brigadi koji je, kako tvrdi, za vrijeme napada na Križančevo Selo bio stacioniran u Sivrinom Selu.

“Nisam čuo ništa o rezultatima akcije na taj dan. Poslije dva-tri dana čuo sam da je mnogo ljudi izginulo i zarobljeno”, rekao je Bektaš.

Na upit Tužiteljstva je li čuo da je bilo ubojstava, jer je tako tvrdio u izjavi iz 2018. godine, svjedok je odgovorio da to nikada nije kazao. On je potvrdio da potpis na izjavi iz istrage jeste njegov.

“Da je bilo zarobljenih, čuo sam od ljudi i žena”, rekao je Bektaš na upit Obrane prvooptuženog.

Nastavak suđenja planiran je 23. ili 30. srpnja, a točan datum bit će poznat naknadno.

(detektor.ba)

Odbijene apelacije osuđenih za zločine u Vitezu

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovane apelacije Mineta Akeljića, Šabana Haskića, Senada Bilala i Hazima Patkovića, osuđenih na ukupno 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vitezu, smatrajući da ne postoji povreda prava na pravično suđenje.

Akeljić, Haskić, Bilal i Patković su 2019. godine u pojedinačnim slučajevima podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH.

Apelacijsko vijeće Državnog suda je u ljeto 2019. godine potvrdilo prvostupanjsku presudu kojom su Akeljić, Haskić, Bilal i Patković osuđeni na 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima zatočenim 1993. u Kruščici kod Viteza, dok je Šemsudinu Đeliloviću potvrđena oslobađajuća presuda.

Prvostupanjskom presudom iz listopada 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici, dok je Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim točkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika.

Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji zapovjednik Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.

U odlukama o apelaciji osuđenih, Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda njihovih prava na pravično suđenje.

U svojoj odluci Ustavni sud je zaključio da nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak protiv Akeljića nije bio pravičan, da nije, kako se navodilo u apelaciji, pogrešno i proizvoljno primijenjeno relevantno materijalno pravo, kao i da nije povrijeđeno procesno pravo zbog načina na koji su redovni sudovi cijenili provedene dokaze i usvojili dokaznu građu. To što su apelant Akeljić i suoptuženi S.B. u početnoj fazi postupka imali istog branitelja po službenoj dužnosti nije dovelo u pitanje njegovo pravo na obranu, smatra Sud.

Ustavni sud je u odluci o Haskićevoj apelaciji naveo da nije došlo do povrede prava na pravičnu obranu kada je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, kada se ocjena dokaza ne čini proizvoljnom, već je Sud dao obrazloženje zašto određenim dokazima poklanja vjeru.

“Osim nezadovoljstva apelanta donijetim odlukama, ništa u predmetu ne upućuje na nepoštivanje garancija sadržanih u Ustavu BiH i Europskoj konvenciji”, navodi se u odluci o odbijanju Haskićeve apelacije, kao i da mu nije povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek, jer je koristio pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude.

Do povrede prava na pravično suđenje, prema odluci Ustavnog suda, nije došlo ni u slučaju Bilala, iz razloga što su vijeća Suda BiH za svoje odluke dala detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz ocjenu njihove prihvatljivosti i zakonitosti, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je Bilal počinio krivično djelo za koje je osuđen.

Ustavni sud je zaključio kako su Apelacijsko i Prvostupanjsko vijeće Suda BiH za svoje odluke o Patkoviću dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je on počinio krivično djelo za koje je u konačnici osuđen, pri čemu nema ničega što bi ukazivalo da je narušen princip jednakosti i ravnopravnosti stranaka.

“S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa ‘in dubio pro reo[‘u dvojbi u korist optuženika’ – načelo prema kojem u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog], uz jasne i argumentirane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

(detektor.ba)

Identificirane četiri žrtve ratnih zločina s područja Bugojna

Na lokaciji Gradskog groblja Praulje u Travniku vrši se konačna identifikacija žrtava ratnih zločina sa područja Bugojna, nestalih 1993. godine, koje su ekshumirane prošle godine na lokalitetu Rostova.

Izvršenom DNK analizom i sudsko-medicinskom obradom pronađenih posmrtnih ostataka, utvrđeno je da se radi o posmrtnim ostacima žrtava – Dragana Miličevića, Zorana Galića, Frane Jezidžića i Ante Markulja, prenosi Fena.

Na mjestu događaja nalaze se predstavnici obitelji nestalih kao i pravni zastupnik oštećenih koji će, u skladu s procedurom, biti upoznati o rezultatima identifikacije.

Uz istražitelja Posebnog odjela za ratne zločine, na lokalitetu identifikacije nalaze se i predstavnici Instituta za nestale osobe (INO) BiH, Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP), kao i policijski djelatnici MUP-a Srednjobosanske županije.

Predstavnici Tužiteljstva Bosne i Hercegovine sudjeluju u procesima, ekshumacija, traženja nestalih i identifikacija na lokacijama diljem Bosne i Hercegovine, priopćeno je iz te institucije.

(dnevnik.ba)

Potpisan Interni financijski Memorandum u KSB

Ministarstvo financija i trezora BiH kao koordinator Projekta potpisalo je Ugovor o Grantu IPA 2019 s izaslanstvom Europske unije za Projekt „Unaprjeđenje rada na predmetima ratnih zločina“.

Ovim Grantom je predviđeno da Projekt traje 24 mjeseca s početkom implementacije 1.1.2021. godine do 31.12.2022. godine.

Nakon što je potpisan ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava („Grant sporazum“) u cilju pružanja neophodne financijske pomoći institucijama Bosne i Hercegovine koji rade na predmetima ratnih zločina Interni financijski memorandum dana 14.1.2021. godine potpisale su u ime Ministarstva financija KSB, ministrica Mirjana Plavčić i u ime Kantonalnog suda u Novom Travniku, predsjednica Katica Jozak-Mađar.

U skladu s Odlukom Projektne strukture poveden je javni natječaj i 15.1.2021. godine u Kantonalni sud u Novom Travniku primljena su  dva stručna suradnika, Minela Šumarić i Marko Lovrinović za rad na predmetima ratnih zločina u BiH.

Sredstva za rad osigurlo Izaslanstvo Europske unije.

Više: https://hjpc.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=97903 https://hjpc.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=97882

Zločin u Središnjoj Bosni: Po 14 godina zatvora trojici Srba za ubojstvo 28 Hrvata i Bošnjaka

Drugostupanjsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je na po 14 godina zatvora trojicu Srba za ubojstvo 28 zarobljenih Hrvata i Bošnjaka na području Donjeg Vakufa u Središnjoj Bosni tijekom ratne 1995. godine.

Prema presudi, Žalbeno vijeće suda BiH potvrdilo je prvostupanjsku presudu protiv trojice bivših pripadnika Vojske Republike Srpske Branka Čigoje, Željka Todića i Saše Boškića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Prema detaljima optužnice oni su 13. rujna 1995. godine kao pripadnici Prvog krajiškog korpusa Vojske RS-a u mjestu Oborcima u Donjem Vakufu u središnjoj Bosni ubili 28 osoba iz Mrkonjić Grada od kojih su 24 bili Bošnjaci, a četvorica Hrvati.

Prema podacima hrvatskih i bošnjačkih udruženja ubijeni su iz Mrkonjić Grada koje su srpske snage ranije uhitile, a nakon toga ih prisiljavale da kopaju rovove po raznim mjestima.

(www.vecernji.ba)

Hajriz Doglod osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina u Dubravici kod Viteza

Županijski sud u Novom Travniku, postupajući po optužnici Županijskog tužiteljstva Srednjobosanske županije, donio je prvostupanjsku i nepravomoćnu presudu protiv osuđenog Doglod Hajriza zbog počinjenog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iz člana 142. stav 1. preuzetog Kaznenog zakona SFRJ, kojom je spomenuti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Doglod Hariz se optužnicom teretio da je u vremenskom periodu od 21.6.1993. godine do 1.7.1993. godine izvršio ubojstvo civila u mjestu Dubravica, općina Vitez.

Doglod Hajriz je optužen da je kao pripadnik ARBiH, Samostalnog diverzantskog bataljona (SDB), u svojstvu zamjenika zapovjednika SDB-a, nakon što je oštećeni T.T., prilikom kretanja preko Vjetrenice prema Vitezu, ranjen od strane nepoznatih vojnika, na lokalnom putu pucao u oštećenog iz pištolja u predjelu oba ramena, čime je prouzrokovao ozljede i bolove oštećenom, mučio ga, nakon čega je iz puške, dok je oštećeni ležao u bespomoćnom stanju, ispalio u oštećenog više hitaca u predjelu glave i gornjeg dijela tijela i na taj način ga usmrtio.

(Dnevnik.ba)