Odbijene apelacije osuđenih za zločine u Vitezu

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovane apelacije Mineta Akeljića, Šabana Haskića, Senada Bilala i Hazima Patkovića, osuđenih na ukupno 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vitezu, smatrajući da ne postoji povreda prava na pravično suđenje.

Akeljić, Haskić, Bilal i Patković su 2019. godine u pojedinačnim slučajevima podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH.

Apelacijsko vijeće Državnog suda je u ljeto 2019. godine potvrdilo prvostupanjsku presudu kojom su Akeljić, Haskić, Bilal i Patković osuđeni na 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima zatočenim 1993. u Kruščici kod Viteza, dok je Šemsudinu Đeliloviću potvrđena oslobađajuća presuda.

Prvostupanjskom presudom iz listopada 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici, dok je Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim točkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika.

Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji zapovjednik Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.

U odlukama o apelaciji osuđenih, Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda njihovih prava na pravično suđenje.

U svojoj odluci Ustavni sud je zaključio da nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak protiv Akeljića nije bio pravičan, da nije, kako se navodilo u apelaciji, pogrešno i proizvoljno primijenjeno relevantno materijalno pravo, kao i da nije povrijeđeno procesno pravo zbog načina na koji su redovni sudovi cijenili provedene dokaze i usvojili dokaznu građu. To što su apelant Akeljić i suoptuženi S.B. u početnoj fazi postupka imali istog branitelja po službenoj dužnosti nije dovelo u pitanje njegovo pravo na obranu, smatra Sud.

Ustavni sud je u odluci o Haskićevoj apelaciji naveo da nije došlo do povrede prava na pravičnu obranu kada je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, kada se ocjena dokaza ne čini proizvoljnom, već je Sud dao obrazloženje zašto određenim dokazima poklanja vjeru.

“Osim nezadovoljstva apelanta donijetim odlukama, ništa u predmetu ne upućuje na nepoštivanje garancija sadržanih u Ustavu BiH i Europskoj konvenciji”, navodi se u odluci o odbijanju Haskićeve apelacije, kao i da mu nije povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek, jer je koristio pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude.

Do povrede prava na pravično suđenje, prema odluci Ustavnog suda, nije došlo ni u slučaju Bilala, iz razloga što su vijeća Suda BiH za svoje odluke dala detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz ocjenu njihove prihvatljivosti i zakonitosti, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je Bilal počinio krivično djelo za koje je osuđen.

Ustavni sud je zaključio kako su Apelacijsko i Prvostupanjsko vijeće Suda BiH za svoje odluke o Patkoviću dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je on počinio krivično djelo za koje je u konačnici osuđen, pri čemu nema ničega što bi ukazivalo da je narušen princip jednakosti i ravnopravnosti stranaka.

“S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa ‘in dubio pro reo[‘u dvojbi u korist optuženika’ – načelo prema kojem u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog], uz jasne i argumentirane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

(detektor.ba)

Identificirane četiri žrtve ratnih zločina s područja Bugojna

Na lokaciji Gradskog groblja Praulje u Travniku vrši se konačna identifikacija žrtava ratnih zločina sa područja Bugojna, nestalih 1993. godine, koje su ekshumirane prošle godine na lokalitetu Rostova.

Izvršenom DNK analizom i sudsko-medicinskom obradom pronađenih posmrtnih ostataka, utvrđeno je da se radi o posmrtnim ostacima žrtava – Dragana Miličevića, Zorana Galića, Frane Jezidžića i Ante Markulja, prenosi Fena.

Na mjestu događaja nalaze se predstavnici obitelji nestalih kao i pravni zastupnik oštećenih koji će, u skladu s procedurom, biti upoznati o rezultatima identifikacije.

Uz istražitelja Posebnog odjela za ratne zločine, na lokalitetu identifikacije nalaze se i predstavnici Instituta za nestale osobe (INO) BiH, Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP), kao i policijski djelatnici MUP-a Srednjobosanske županije.

Predstavnici Tužiteljstva Bosne i Hercegovine sudjeluju u procesima, ekshumacija, traženja nestalih i identifikacija na lokacijama diljem Bosne i Hercegovine, priopćeno je iz te institucije.

(dnevnik.ba)

Potpisan Interni financijski Memorandum u KSB

Ministarstvo financija i trezora BiH kao koordinator Projekta potpisalo je Ugovor o Grantu IPA 2019 s izaslanstvom Europske unije za Projekt „Unaprjeđenje rada na predmetima ratnih zločina“.

Ovim Grantom je predviđeno da Projekt traje 24 mjeseca s početkom implementacije 1.1.2021. godine do 31.12.2022. godine.

Nakon što je potpisan ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava („Grant sporazum“) u cilju pružanja neophodne financijske pomoći institucijama Bosne i Hercegovine koji rade na predmetima ratnih zločina Interni financijski memorandum dana 14.1.2021. godine potpisale su u ime Ministarstva financija KSB, ministrica Mirjana Plavčić i u ime Kantonalnog suda u Novom Travniku, predsjednica Katica Jozak-Mađar.

U skladu s Odlukom Projektne strukture poveden je javni natječaj i 15.1.2021. godine u Kantonalni sud u Novom Travniku primljena su  dva stručna suradnika, Minela Šumarić i Marko Lovrinović za rad na predmetima ratnih zločina u BiH.

Sredstva za rad osigurlo Izaslanstvo Europske unije.

Više: https://hjpc.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=97903 https://hjpc.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=97882

Zločin u Središnjoj Bosni: Po 14 godina zatvora trojici Srba za ubojstvo 28 Hrvata i Bošnjaka

Drugostupanjsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je na po 14 godina zatvora trojicu Srba za ubojstvo 28 zarobljenih Hrvata i Bošnjaka na području Donjeg Vakufa u Središnjoj Bosni tijekom ratne 1995. godine.

Prema presudi, Žalbeno vijeće suda BiH potvrdilo je prvostupanjsku presudu protiv trojice bivših pripadnika Vojske Republike Srpske Branka Čigoje, Željka Todića i Saše Boškića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Prema detaljima optužnice oni su 13. rujna 1995. godine kao pripadnici Prvog krajiškog korpusa Vojske RS-a u mjestu Oborcima u Donjem Vakufu u središnjoj Bosni ubili 28 osoba iz Mrkonjić Grada od kojih su 24 bili Bošnjaci, a četvorica Hrvati.

Prema podacima hrvatskih i bošnjačkih udruženja ubijeni su iz Mrkonjić Grada koje su srpske snage ranije uhitile, a nakon toga ih prisiljavale da kopaju rovove po raznim mjestima.

(www.vecernji.ba)

Hajriz Doglod osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina u Dubravici kod Viteza

Županijski sud u Novom Travniku, postupajući po optužnici Županijskog tužiteljstva Srednjobosanske županije, donio je prvostupanjsku i nepravomoćnu presudu protiv osuđenog Doglod Hajriza zbog počinjenog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iz člana 142. stav 1. preuzetog Kaznenog zakona SFRJ, kojom je spomenuti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Doglod Hariz se optužnicom teretio da je u vremenskom periodu od 21.6.1993. godine do 1.7.1993. godine izvršio ubojstvo civila u mjestu Dubravica, općina Vitez.

Doglod Hajriz je optužen da je kao pripadnik ARBiH, Samostalnog diverzantskog bataljona (SDB), u svojstvu zamjenika zapovjednika SDB-a, nakon što je oštećeni T.T., prilikom kretanja preko Vjetrenice prema Vitezu, ranjen od strane nepoznatih vojnika, na lokalnom putu pucao u oštećenog iz pištolja u predjelu oba ramena, čime je prouzrokovao ozljede i bolove oštećenom, mučio ga, nakon čega je iz puške, dok je oštećeni ležao u bespomoćnom stanju, ispalio u oštećenog više hitaca u predjelu glave i gornjeg dijela tijela i na taj način ga usmrtio.

(Dnevnik.ba)

Uhićeno više osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti na području D. Vakufa

Na području Banje Luke uhićeno je više osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti. Akciju su izveli pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po nalogu Tužiteljstva BiH.

Osumnjičeni se terete za zločine počinjene nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa, u proljeće i ljeto 1992. godine.

Postupajući po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine, policijski službenici SIPA-e, na području Banja Luke, locirali su, identificirali i uhitili više osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti.

Osumnjičeni su pod istragom i terete se da su, u svojstvu pripadnika policije i VRS, na području Donjeg Vakufa, u proljeće i ljeto 1992. godine, počinili kazneno djelo zločin protiv čovječnosti.

Terete se da su sudjelovali u nezakonitom zatočenju oko 150 žrtava, civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, nad kojima su počinili mučenje, zlostavljanje, premlaćivanje, nečovječna postupanja, nanošenja tjelesnih i duševnih povreda, što je rezultiralo smrću više osoba, te trajnim i teškim tjelesnim i duševnim povredama kod većeg broja zarobljenih osoba.

Osumnjičeni će u zakonskom roku, uz poštivanje mjera sigurnosti zbog pandemije Covid 19, biti predani postupajućem tužitelju koji će ih ispitati i nakon toga donijeti odluku o daljim aktivnostima u predmetu.

(Dnevnik.ba)

Potvrđena presuda: 27 godina zatvora za zlostavljanje Hrvata u Kruščici kod Viteza

Žalbeno vijeće Državnog suda potvrdilo je prvostupanjsku presudu kojom su Minet Akeljić, Šaban Haskić, Senad Bilal i Hazim Patković osuđeni na 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima zatočenim 1993. u Kruščici kod Viteza.

Iz Suda je navedeno kako su kao neosnovane odbijene žalbe Tužiteljstva BiH, obrane Akeljića i optuženog osobno, kao i žalbe obrana Haskića, Bilala i Patkovića. Također je navedeno da se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Prvostupanjskom presudom iz listopada 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici u razdoblju od srpnja do studenog 1993. godine, dok je Šemsudin Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim točkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika. Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.

Na ovu presudu ne postoji pravo žalbe, prenosi BIRN BiH.

NESLUŽBENO: Potvrđena optužnica protiv pripadnika Armije RBiH za zločin u Križančevom selu

Neslužbeno doznajemo kako je Sud BiH potvrdio optužnicu Tužiteljstva BiH protiv osmorice bivših pripadnika Armije RBiH za zločin na ratnim zarobljenicima i civilima hrvatske nacionalnosti u Križančevom selu, nadomak Viteza, počinjen 22. prosinca 1993. godine.

Sud BiH je, kako neslužbeno saznajemo, potvrdio optužnicu Tužiteljstva BiH protiv osmorice bivših pripadnika Armije RBiH za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva počinjen uojistvom najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se prethodno predali.

Optužnica Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH potvrđena na Sudu BiH tereti Ibrahima Purića, zv. ”Ibro”, rođenog 1953. godine u mjestu Dolac, Ibrahima Tarahije, rođenog 1959. godine u Vitezu, Nijaza Sivre, rođenog 1957. godine u Vitezu, Rušita Nurkovića, rođenog 1958. godine u Seošnici, Crna Gora, Almira Sarajlića zvanog “Roki”, rođenog 1968. godine u Travniku, Šaćira Omanovića, rođenog 1973. godine u Vitezu, Kasima Kavazovića, rođenog 1972. godine u Travniku i Sadika Omanovića, rođenog 1968. godine u Vitezu za kaznena djela ratnog zločina nad zarobljenicima i civilima.

Optuženi se terete da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, u svojstvu zapovjednika i pripadnika Armije RBiH s područja središnje Bosne i Viteza, optuženi Purić u svojstvu zapovjednika 325. brdske brigade A RBiH i zapovjednika Taktičke grupe (TG) Sjever 3. Korpusa Armije RBiH, optuženi Tarahija u svojstvu zapovjednika III bataljona 325. bbr. A RBiH, optuženi Sivro u svojstvu pomoćnika zapovjednika za sigurnost 325. bbr. A RBiH, optuženi Nurković u svojstvu pomoćnika zapovjednika za moral, informativno-propagandnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja (VP) 325. bbr. A RBiH, te preostala četvorica optuženih u svojstvu pripadnika 325. bbr. A RBiH, postupali suprotno odredbama ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba za vrijeme rata.

Oni su optuženi za ratni zločin počinjen nad žrtvama hrvatske nacionalnosti na području Križančevog Sela, Šafradina i Dubravice, gdje je 22. 12. 1993. godine ubijeno najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali, kao i dvije civilne osobe, žene hrvatske nacionalnosti, te vršeno pljačkanje i uništavanje imovine. Tijela ubijenih su razmijenjena 40 dana nakon zločina.

Također, pojedini osumnjičeni, u svojstvu zapovjednika jedinica A RBiH, terete se da su direktno sudjelovali u počinjenju zločina te da nisu poduzeli aktivnosti da spriječe zločine te procesuiraju i kazne počinitelje.

Navedeni ratni zločin predstavlja jedno od najvećih stradanja žrtava hrvatske nacionalnosti na području Središnje Bosne u proteklome ratu, gdje je u napadu ubijeno više desetaka žrtava, a imovina opljačkana i uništena.

Optuženi se terete za kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZ-a BiH.

(G. Lujanovic /Dnevnik.ba)