Odlazak Malcolma McLarena, izumitelja punka

Malcolm McLaren, koji je umro u 64. godini nakon što mu je prošlog listopada dijagnosticiran mezoteliom, uvelike je promijenio pop rock glazbu, ali i britansko društvo uopće.
Zbog kao nekoga prešutnog pravila da se u nekrolozima obvezno mora pretjerivati o značaju i veličini pokojnika, kada umre netko poput Malcolma McLarena kao da ponestane pravih riječi da se istaknu njihove zasluge moru drugih “zaslužnih” i “jednih od…”. A Malcolm McLaren, koji je umro prekjučer u 64. godini nakon što mu je prošlog listopada dijagnosticiran mezoteliom, uvelike je promijenio izgled pop rock glazbe, ali i britanskog društva uopće (posredno cijeloga zapadnog svijeta).
S razlogom je najspominjaniji kao menadžer Sex Pistolsa, kao izrazito promućurna i kreativna pokretačka snaga koja je uvela punk na britansku scenu; punk dakle nije bio nekakva spontana reakcija, kako mnogi prikazuju, na drvenost glazbene scene do 1977. i na društvo u cjelini. Poput pauka koji plete mrežu, McLaren je spretno i obuhvatno pripremao odnose i klimu koja će izbaciti najrazvikaniji punk sastav svih vremena, a s njima cijeli svjetonazor i modu.

 

Vješt marketingaš

Uveo je u rock scenu dotad neviđene marketinške poteze zasnovane na provokaciji, šokiranju vlasti i javnosti kao što je bilo pjevanje benda na plovećem brodu na Temzi, ispred zgrade Parlamenta, da kraljica provodi fašistički režim. Neki će zbog njegove menadžerske proračunatosti nazivati Pistolse prvim boy-bendom, umanjujući im ikakvu glazbenu vrijednost, no bilo kakav pokušaj osporavanja debi albuma “Never Mind The Bollocks” (1977.) tom vrstom argumenata naprosto su besmislice. Najveći utjecaj na McLarena pripisuje se njegovoj baki koja ga je odgajala nakon što ga je kao dvogodišnjaka napustio njegov otac. Baka koja je bila kći nekada vrlo uspješnog prodavača dragulja, od najranije mu je mladosti govorila: “Biti dobar naprosto je dosadno. Želiš li preživjeti, naprosto moraš biti zločest.”

Šezdesetih godina prošloga stoljeća McLaren je završio umjetničku školu, a potom je s djevojkom Vivienne Westwood otvorio butik “Let It Rock” u Kings Roadu. Istodobno su radili i dizajnirali odjeću za kazališne produkcije, a uskoro su počeli odijevati i rock zvijezde poput New York Dollsa što ga je uvelo i u menadžerske vode. Njihov butik koji je od 1975. nosio naziv “Sex” postajao je sjecište buduće modne i rock inteligencije, a oko prodavača iz svoga dućana, talentiranog Glena Matlocka stvorio je jezgru Pistolsa. Igrom ironije Matlock će nakon prvog albuma biti izbačen (jer nije izgledao dovoljno “punkerski”) i njega će zamijeniti kontroverzni Sid Vicious, ali nakon njegova dolaska bend više postaje poznat po svojoj scenskoj opskurnosti nego po glazbenim dometima.

Pojam do kraja

Početkom osamdesetih pokušao je napraviti novi proboj tinejdžerskom atrakcijom “Bow Woow Wow”, pokušavajući iskoristiti stare marketinške štoseve (ovaj put na temelju razgolićavanja maloljetne pjevačice), ali to nije bilo dugoga vijeka. Otada je i sam pjevao, nikada s prevelikim uspjehom, ali do smrti s dosljednom i kontinuiranom aurom čovjeka kreacije, kontroverze i biznisa.