Vijesti iz BiH

Uskrsna poruka kardinala Puljića

Kardinal Vinko Puljić uputio je uskrsnu poruku koju prenosimo u cijelosti.

 

“Hodili smo kroz korizmu, čineći svatko na svoj način pokoru, oplemenjivali svoju dušu duhom molitve, te nastojeći činiti dobra djela, išli smo slavlju Otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Svaka postaja križnog puta bila je prigoda susresti Gospodina na osobnom križnom putu, te hrabreći svoje krhke snage smjelo kročiti i nositi vlastiti križ. Svoju svagdašnjicu unosili smo u molitvu kako bismo u njoj imali više svjetla. Kroz pokoru, post i odricanje nastojali smo ojačati svoju vjerničku slobodu od svih zlih sklonosti i tako učvršćivati svoje vjerničke korake za Gospodinom. Sada slavimo otajstvo Kristova uskrsnuća, temelj svoje vjere i izvor nade. Čitamo u Lukinom evanđelju kako su žene “veoma rano, išle s miomirisima”, našle otkotrljan kamen i osvjedočile se da u grobu nema Isusovog tijela. Anđeo im javlja da ne traže Živoga među mrtvima! Sjetiše se Isusovih riječi da se sve to treba zbiti i da će On uskrsnuti. Zato se “vratiše s groba i javiše” tu Radosnu vijest.

Naša svagdanja žurba i životna trka

Ljudi u svojem životu trče kako bi se skućili i napravili kutak kojeg nazivaju svojim domom. Trče kako bi što više imali i tako što više trošili. Mnogi trče i za što «višim» mjestom u javnom životu. A onda, u trenucima bolesti, traže lijek ili “čarobni štapić” da bi se riješili vlastite muke. Tada su ljudi, u nedostatku postojane i čvrste vjere, skloni pribjeći raznim praznovjerjima i vračarima, koji su redovito i prevaranti. Lakovjerne privuku, svjesni da, čovjek u osobnoj muci, traži najlakše rješenje. Čovjek zaboravlja podići pogled iz ovozemaljskog groba i sve je manje svjestan da život ne treba tražiti u mrtvoj stvarnosti. Materija i mrtva stvarnost služe čovjeku da pronađe duhovnu i vječnu stvarnost. Zato nam je potrebna ona ista žurba koja je pokrenula žene da «veoma rano» idu tražiti Isusa. Potrebno je otkotrljati “kamen” koji pokriva Otajstvo Kristovo. Taj “kamen” je grijeh koji zatamnjuje čovjekovo srce. To je sumnja koja sprječava pogled vjere i pogled u vječnost. Taj isti “kamen”, često je mržnja, koja truje ljudsko srce, i sebičnost koja prazni čovjekovu nutrinu.

Naći Živoga koji život daje

Da bismo Krista doživjeli i s Njim živjeli, potrebno je prihvatiti ono što je na Posljednjoj večeri ostavio svojim učenicima kao baštinu: ovo činite meni na spomen! To poslanje Isus daje apostolima, koji polaganjem svojih ruku prenesoše na mnoge nastaviti Njegovo djelo otkupljenja uprisutnjeno u otajstvu Euharistije. U ovoj svećeničkoj godini, želimo se sjetiti svetog svećeničkog reda ustanovljenog na Posljednjoj večeri. Znamo da bez svećenika nema dva važna otajstva da bismo se susreli sa Živim koji život daje: to je otajstvo Euharistije i otajstvo Pomirenja ili svete Ispovijedi. Papa Benedikt XVI, u ovogodišnjoj poruci, citirajući sv. Ivana Arškog, naglašava:”Svećeništvo je ljubav Isusova srca! Taj dirljivi izraz omogućuje nam prije svega s nježnošću se i zahvalnošću spomenuti neprocjenjivog dara kojeg svećenici predstavljaju ne samo za Crkvu, već i za samo čovječanstvo.” Papa, nadalje, citira svetog Župnika: “Bez sakramenta sv. Reda, ne bismo imali Gospodina. Tko je stavio tamo u svetohranište? Svećenik. Tko je dočekao vašu dušu kada je prvi put ulazila u život? Svećenik. Tko je hrani i krijepi na njezinu zemaljskom putu? Svećenik. Tko će je pripraviti da se pojavi pred Božjim licem, perući je posljednji put u krvi Isusa Krista? Svećenik. Uvijek svećenik!… Bez svećenika, smrt i muka našega Gospodina bili bi beskorisni.” Shvaćamo i prihvaćamo da se Život, kojeg nam je Krist donio po svećeniku, uprisutnjuje u našim dušama i životu, ali i u životu zajednice. Poziv u ovoj svećeničkoj godini jest izmoliti sebi vjerne i vrijedne svećenike po Isusovom srcu, kako bi vjernik živio životom vjere. Isusova poruka: “Ovo činite meni na spomen”, jest poruka koja se ostvaruje po svećeniku u zajedništvu slavlja Euharistije. Svaka nedjelja je uprisutnjenje proslave Kristova Uskrsnuća. Da bi temelj vjere bio stabilan i čvrst, valja nam svake nedjelje (a i češće) zajedno slaviti otajstvo Euharistije, zahvaljujući Bogu na milosti da u svojoj sredini možemo imati one koji su posvećeni naviještati Božju Riječ, slaviti Otajstva, te nas voditi za Onim koji je “Put, Istina i Život”.

Naše pamćenje i solidarnost

Ovu smo pastoralnu godinu u našoj Nadbiskupiji proglasili godinom “Memorija za solidarnost”, želeći se oteti navali novih učenja, koja nam brišu pamćenje. Svima nam je potrebno prepoznati korijenje na kojem smo nikli, kao i vjeru u Uskrslog koju su nam namrli naši pretci. Stoga je hvalevrijedno, u svakoj župi čuvati spomen na pokojne svećenike i sve svijetle likove koji su svoje živote utkali u našu povijesnu, kulturnu i vjerničku baštinu. Budimo zahvalni svima koji su nam Isusa Uskrsloga navijestili i usmjerili nas na Njegov put; kroz pouku, dijeljenje sakramenata ili svjedočanstvom života. Primivši vjeru u Uskrslog Krista od svojih predaka, otkrivajmo potrebnu obvezu i solidarnost s njima, živeći i svjedočeći Krista u našem vremenu i na našim prostorima. Kao što su žene žurno pohitale javiti Radosnu vijest uskrsnuća, neka to i nas potakne na radosno življenje i svjedočenje uskrsne vjere. Solidarnost ćemo najbolje živjeti doživljavajući našu zauzetost u odanosti svojoj vjeri, te gradeći međusobno povjerenje i suradnju.

Uskrsli Krist okuplja zajednicu

Krist se nakon uskrsnuća ukazao svojim učenicima, koji su bili uplašeni i darovao im Mir. To je mir kojeg ne daje svijet nego uskrsli Krist. Njegova prisutnost okuplja i izgrađuje zajednicu. Nakon svih ratnih i poratnih zbivanja, slaveći Kristovo uskrsnuće, neka mir Uskrsa bude izvor i naše sigurnosti i nade na kojima ćemo graditi zajedništvo svake obitelji i župske zajednice. Slavljenje Euharistije izvor je izgradnje zajedništva. Crkva slavi Euharistiju a Euharistija izgrađuje Crkvu. Krist, prije nego će poći u smrt, u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi, upravo moli za to jedinstvo koje je utemeljeno u Presvetom Trojstvu. “Da svi budu jedno.” (Iv 17, 22). Ovdje nalazimo poruku o unutarnjem zajedništvu i jedinstvu, iz čega će zračiti svjedočanstvo za Krista živoga u nama i među nama.

Sretan Uskrs

Otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća doživljavamo utemeljeni u svojoj vjeri. To je Otajstvo i izvor našeg zajedništva i utočište naše sigurnosti i utjehe. Čestitam proslavu Uskrsne pobjede uz poruku da budemo dionici radosti vjere, te da je, živeći i svjedočeći, prenosimo jedni na druge. U tom duhu, želim da ovo slavlje Uskrsa, ohrabri i ojača sve naše svećenike, posebno u ovoj svećeničkoj godini. Zato braćo misnici, neka vam je Sretan Uskrs! Kao što su apostoli prebrodili svoj životni strah, doživjevši Krista živoga u svojoj sredini nakon Uskrsnuća, neka i sve nas Kristova prisutnost ohrabri i unese radost vjere u naša srca i naše obitelji. Želim Sretan Uskrs svim našim obiteljima. One bi trebale biti gnijezdo vjere i kršćanske ljubavi. Sretan Uskrs svima koji su ranjeni u duši i na tijelu, te ih rane Uskrslog Krista krijepe u trpljenju i nošenju svog svagdanjeg križa. Sretan Uskrs svima koji su umorni i klonuli duhom, neka ih ojača vjera u Uskrslog Krista. Sretan Uskrs svima vama kao i onima koji su razasuti diljem svijeta. Kao što Isus šalje svoje učenike u njihov kraj jamčeći im da će Ga tamo vidjeti, neka i sve nas okupi na našim ognjištima, kako bismo Ga prepoznali i obnovili korijene svoje vjere, te s nadom živjeli i gradili svoju budućnost. .

Svima želim Sretan Uskrs i zazivam obilje Božjeg blagoslova!”

(KTA)

Previous ArticleNext Article

Send this to a friend