UNO zaplijenila 11 milijuna KM ‘lažnjaka’ poznatih brandova

Kopije Louis Vuitton torbica, Lancom krema, Gucci sunčanih naočala ili piratski CD-ovi samo su neki od proizvoda koji se na pijačnim štandovima i buticima u RS pred očima inspekcije, policije i carine slobodno prodaju. Mada nitko od nadležnih nema podatke koliko se “falš” robe, sa znakom poznatih svjetskih marki prodaju kao originali, podaci o zapljeni falsifikata su zabrinjavajući. U skladištima Uprave za neizravno oporezivanje BiH (UNO)  trenutačno se nalazi roba vrijednosti od oko 11 milijuna KM, mahom falsificirana kozmetika, odjeća, obuća, naočale i razna tehnika. Falsifikati koje carinici zaplijene najčešće su kineskog ili tajlandskog porijekla, a “lažnjake” lako otkriju po niskoj uvoznoj cijeni. Uprava je podnijela 513 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a vrijednost te privremeno oduzete robe je 2,5 milijuna KM. “U BiH se često pokušava uvesti roba koja predstavlja kopiju poznatih svjetskih brendova. Ukoliko otkriju pokušaj uvoza falsifikata, službenici UNO zaustavljaju pošiljku i pozivaju ovlaštenog zastupnika za uvoz te marke u BiH, koji potvrđuje da li je riječ o falsifikatu”, objašnjava glasnogovornik UNO BiH Ratko Kovačević. Jedan od većih prošlogodišnjih “ulova” carine bila je zapljena falsifikata vrijednih oko 250.000 KM u Banjoj Luci. Nađeni su proizvodi marki Nivea, Max Factor, Lancome, Ambi Pur, L’Oreal, Tomy Hilfiger, Dove, Gucci, Prada, Armani, Cartier, Boss… Međutim, iz udruženja za zaštitu potrošača kažu da je mnogo veći problem roba bez oznaka, koja se u BiH dovozi u kontejnerima, a na nju se naknadno lijepe etikete poznatih brendova. Upozoravaju da je riječ o klasičnoj prijevari, jer se takvi proizvodi često prodaju po cijeni originala. Glavni republički tržišni inspektor Borka Surtov kaže da se plagijati i falsifikati teško mogu prepoznati po ambalaži. Inspektori su lani oduzeli robu vrijednosti većoj od 67.000 KM, najviše odjeće, obuće, piratskih CD-ova, tehničke robe i hrane. Preporučaju potrošačima da “proizvode kupuju u registriranim objektima koji vrše legalne nabavke i izmiruju porezne obveze”. Srećko Markuljević, predsjednik Udruženja zakupaca na pijaci Banjaluka, kaže da većina prodavaca robu kupuje na brčanskoj pijaci “Arizona”, a da falsifikata više nema kao proteklih godina. ”Ako se falsificira novac, nije ništa čudno što se to radi s običnom robom. Međutim, nelogično je da, ako je roba već ušla u zemlju, netko naknadno odgovara zbog njene prodaje”, kaže Markuljević. Predsjednik Udruženja potrošača BiH Mensud Lakota kaže da je kupovna moć kod nas toliko pala da malo tko ima novca da plati originalni proizvod. ”Ne možemo uvoditi rigorozne mjere kada mnogi prodavci, naročito na pijacama od toga žive. Uvođenje reda za nas je vrlo bolan proces. Koliko god je falsificirana roba problem, jer govori o totalnom kaosu na tržištu, veći je problem siromaštvo”, smatra Lakota. On potvrđuje da su neke kopije toliko kvalitetno urađene da samo sudski vještaci mogu reći je li riječ o falsifikatu. To se naročito odnosi na parfeme, odjeću ili obuću. ”U tim slučajevima ne pomažu ni deklaracije jer, recimo, piše: proizvedeno u EU. Ne samo da ne znamo u kojoj zemlji EU, nego se često ispostavi da je roba kineskog porijekla”, upozorava on.  Dodaje da se “falš” roba otkrije tek kada stigne u ruke kupca, a tada je već kasno i nitko ne preuzima odgovornost, jer trgovac često ima “čiste papire”. Zamjenik direktora Instituta za zaštitu intelektualne svojine BiH Jovan Šarac kaže da su štete od prodaje falsifikata za kompanije i državni proračun ogromne, ali da točne cifre nitko od nadležnih ne zna. Napominje da je problem ulične prodaje tretiran kao socijalno pitanje, ali da se posljednjih godina kontrole pooštravaju. ”Neki od ovih proizvoda kao što su kozmetika ili lijekovi mogu da izazovu ozbiljne zdravstvene probleme. Donedavno smo imali problem lošeg i nepreciznog zakonskog okvira, što je sada promijenjeno. Sada je problem što u institucijama nema dovoljno obučenih službenika za akcije suzbijanja falsifikata”, naglašava Šarac.