Hrvatska ukida kvote, stranim radnicima širom otvorena vrata

Godišnje kvote u Hrvatskoj za uvoz stranih radnika koje je do sada određivala Vlada RH odlaze u povijest.

Poslodavci će ubuduće strane radnike zapošljavati na temelju testa tržišta rada koji će provoditi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a u nekim zanimanjima uvoz stranih radnika će se u potpunosti liberalizirati, opet po procjeni Upravnog vijeća HZZ-a.

Proizlazi to iz nacrta novog Zakona o strancima, koji je u javnom savjetovanju od prošlog tjedna.

Uz posredovanje HZZ-a

Prema novom zakonu, poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika obratit će se područnoj službi HZZ-a koja će provjeriti ima li u svojim evidencijama nezaposlenih osoba koje udovoljavaju zahtjevima poslodavca. Ako ih ima, HZZ će posredovati u zapošljavanju, a u suprotnom će izdati mišljenje na temelju kojega će MUP izdati radne dozvole za strance. Test tržišta se, međutim, neće provoditi za sezonske radnike u poljoprivredi, ali ni za ona zanimanja za koja Upravno vijeće “na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti” zaključi da on nije nužan.

U nacrtu se precizira i da se to odnosi na zanimanja koja nedostaju na lokalnom i regionalnom tržištu rada, a ne mogu se nadomjestiti migracijama u zemlji, te provedbu strateških i investicijskih projekata i “druge okolnosti važne za gospodarski rast i održivi razvoj”.

Zakon je predvidio i iznimke, odnosno poslodavce kojima se neće odobriti zapošljavanje stranaca. Radnu snagu tako neće moći uvoziti poslodavci protiv kojih se vodi postupak zbog neisplate plaća, oni koji su u likvidaciji ili im je račun blokiran dulje od 30 dana, koji ne plaćaju poreze ili nemaju zaposlenih. Izričito se propisuje i da udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih kod jednog poslodavca ne smije biti veći od jedne trećine.

Vrijeme prilagodbe

Budući da je za primjenu novog modela potrebna prilagodba, prije svega u HZZ-u, neslužbeno se može čuti kako će se za prve mjesece iduće godine odobriti privremena kvota za zapošljavanje stranih radnika.

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca doznajemo da se za 2020. godinu predlaže privremena kvota od 81.600 radnika. U HUP-u upozoravaju na to da će uz potpuno otvaranje austrijskog tržišta poslodavcima od iduće godine biti još teže zadržati domaće radnike, ali i strane sezonce, zbog čega ukidanje kvota smatraju razumnom mjerom.

Šef HUP-a Davor Majetić pritom ističe da je nužno pripremiti model zapošljavanja koji će biti konkurentniji od zemalja u okruženju, ali i naglašava da takav model mora biti funkcionalan, što traži kvalitetnu pripremu sustava.

– Stoga podržavamo što je Vlada prihvatila našu inicijativu da se zakon o strancima predstavi kroz redovnu proceduru kako bi se pravodobno proveo proces prilagodbe sustava i dionika – poručuje Majetić.

Upozorava, međutim, da bi provjera poslodavaca kako bi im se odobrio uvoz stranih radnika mogla donijeti nova administrativna opterećenja, budući da se od poslodavca do sada tražio isključivo dokaz o registraciji trgovačkog društva.

Protiv liberalizacije uvoza strane radne snage su, očekivano, sindikati, koji se boje da bi novi zakon mogao zaustaviti rast plaća.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tumači da su i dosadašnje kvote za strance poslodavcima omogućavale da grade konkurentnost na obespravljenim i potplaćenim radnicima, umjesto na ulaganju u nove tehnologije i proizvodne procese.

– Takvu politiku odobravale su sve vlade, jer se dugoročno računalo na radnike iz susjednih zemalja. No, taj je bazen sada presušio pa nove radnike koji će raditi za nisku plaću tražimo u Ukrajini i Bangladešu dok se nitko više ne pita zbog čega u tim zanimanjima nema dovoljno radnika – kaže Sever.

Novi zakon o strancima ovaj sindikalist doživljava kao “krajnju liberalizaciju tržišta rada, koja će pospješiti odlazak domaćih, a kasnije i uvezenih radnika”.

(www.vecernji.ba)

Malverzacije poslodavaca u BiH: Rad praznicima, neplaćeno prekovremeno, uskraćivanje godišnjeg…

Kašnjenje plaća, prekovremeni rad, čekanje ugovora, neplaćeni rad praznicima i na slobodne dane, uskraćivanje prava na godišnji odmor ili porodiljsko odsustvo i dalje su gorući problemi radnika u našoj zemlji.

Sve to se dešava pored jasno određenog Zakona o radu, a sve zbog malverzacija poslodavaca koji uspješno zaobilaze zakonske odredbe.

U skladu s podacima sindikata radnika moglo bi se reći kako je prosječan radnik u BiH, uglavnom u realnom sektoru, onaj koji čeka stalni ugovor o radu i stalno obnavlja ugovor na određeno vrijeme, ima jedan dan slobodan u sedmici, radi prekovremeno zbog manjka radnika, nije plaćen za taj rad te u većini slučajeva ima nekoliko dana gosišnjeg odmora kad mu poslodavac to dozvoli. Svaka od ovih stavki u suprotnosti je s odredbama Zakona o radu FBiH i Zakona o radu RS-a.

Ove godine 256 radnika bez ugovora u KS

Inspektori rada Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (KUIP) Kantona Sarajevo u prethodnoj godini izvršili su ukupno 3.298 inspekcijskih nadzora, od čega 1.162 inspekcijska nadzora na osnovu dostavljenih prijava građana.

Tako je zbog kršenja propisa iz oblasti radnih odnosa izdato ukupno 1.040 prekršajnih naloga u iznosu od 636.768 KM, a pred nadležnim sudom pokrenuta su četiri prekršajna postupka. U istom periodu inspektori rada na području KS otkrili su 450 osoba bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje.
U prvih devet mjeseci ove godine sarajevski inspektori rada izvršili su 3.037 inspekcijskih nadzora od kojih je 1.171 nadzor izvršen prema zahtjevima građana, odnosno radnika. S tim u vezi, izdato je ukupno 789 prekršajnih naloga u iznosu od 541.488 KM i podnesena su dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Od januara do septembra ove godine inspektori u KS zatekli su 256 osoba bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje.

Analizirajući prijave koje stižu do inspekcije, govori nam glasnogovornica KUIP KS Vildana Brdarić, najveći broj prijava podnose nepoznate osobe ukazujući na okolnosti rada bez ugovora, neisplaćivanje naknade za prekovremeni rad, neisplaćivanje plaće, uskraćivanje prava na korištenje godišnjeg odmora…

“Evidentno je da radnici tek nakon prestanka rada prijavljuju kršenje prava iz radnog odnosa koja su se dešavala za vrijeme trajanja radnog odnosa. Nije rijedak slučaj da radnici prijave kako su nezakonito dobili otkaz, a onda se tokom kontrole utvrdi da nije riječ o otkazu ugovora o radu, već o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka na koji je zaključen”, kazala nam je Brdarić.

Ništa bolja situacija nije ni u Tuzlanskom kantonu gdje su inspektori rada prošle godine prilikom 3.429 nadzora zatekli 1.075 radnika bez regulisanog radnopravog statusa u skladu sa zakonom. Stoga su u 2018. na području TK izdata 433 prekršajna naloga u iznosu od 568.112 KM.

Od januara do kraja septembra ove godine tuzlanski inspektori otkrili su 709 radnika bez zaključenih ugovora o radu.

“Naši inspektori kontinuirano vrše nadzore u svim oblastima rada pri čemu je prioritet posvećen kontroli radnog angažovanja zatečenih osoba te kontroli zakonskih odredbi koje se odnose na prekovremeni rad i isplatu plaće u zakonski propisanom roku”, kazali su nam iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona.

Inače, kako piše u Zakonu o radu FBiH, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Inspekcija rada RS-a je za devet mjeseci ove godine izvršila 3.937 kontrola, od čega je 1.314 bilo s utvrđenim nepravilnostima zbog čega je izrečeno 1.007 upravnih mjera, izdato 377 prekršajnih naloga u vrijednosti od 732.150 KM, a nadležnim sudovima podneseno je 79 prekršajnih prijava.

“Najčešće utvrđene nepravilnosti odnosile su se na obračun i rokove isplate plaća i naknada, zaključivanje i primjenu ugovora o radu, raspored radnog vremena i vođenje evidencije o dnevnoj prisutnosti radnika na radu te provođenje mjera zaštite na radu. Posebna pažnja svih nadležnih inspektora Inspektorata RS-a usmjerena je na suzbijanje neprijavljenog rada, odnosno ‘rada na crno’. Ove godine 287 radnika u RS-u nije imalo zaključen ugovor o radu i nisu bili prijavljeni na obavezne vidove osiguranja”, kazali u nam iz Inspektorata RS-a.

Angažovanje radnika na crno, dodaju iz Inspektorata RS-a, najčešće se konstatuje u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, građevinarstva, te uslužnim djelatnostima.

Pored redovnih kontrola, inspektori rade i u popodnevnim smjenama, vikendom, kao i u saradnji s drugim nadležnim organima.

“Za radnike je veoma važno da se informišu o rokovima u kojima se mogu obratiti inspekciji rada jer je Zakonom o radu propisano da se radnik može obratiti inspektoru rada radi zaštite prava u roku od mjesec od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Nakon isteka tih rokova, radnik zaštitu svog prava može tražiti samo sudskim putem”, ističu iz Inspektorata RS-a.

Zloupotreba ugovora na određeno vrijeme

Pored prijavljivanja slučajeva inspekciji, brojni radnici koji se nađu na meti zloupotrebe poslodavaca traže pomoć od Saveza samostalnih sinidkata BiH. Najviše se žale, saznajemo iz saveza, na zloupotrebe zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

“Veliki broj poslodavaca zloupotrebljava odredbe Zakona o radu te radni odnos na neoodređeno i određeno vrijeme stavlja u ravnopravnu poziciju, odnosno ne utvrđuje bilo kakve izuzetke, odnosno opravdane razloge za zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, osim u slučaju stručnog osposobljavanja pripravnika kada se zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme. U okviru mjera za sprečavanje zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme, zakonom je utvrđeno pod kojim uslovima će se ugovori o radu smatrati ‘uzastopnim’ te kada će se smatrati ugovorima na neodređeno vrijeme. Iako zakon nije utvrdio da radni odnos na određeno vrijeme nije izuzetak u odnosu na radni odnos na neodređeno vrijeme, kao mjera sprečavanja zloupotrebe utvrđeno je samo vremensko ograničenje u pogledu najdužeg perioda, to jeste period od tri godine. Uslov da se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme vezan je za nepostojanje prekida rada, odnosno prekidi kraći od 60 dana ne smatraju se prekidom razdoblja od tri godine kod obnovljenog, odnosno uzastopnih ugovora o radu. Iako pojedini poslodavci prave prekide rada duže od 60 dana, postoji i veliki broj poslodavaca koji ispunjenjem ovih uslova ne ponude radniku zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a što su obavezni”, pojašnjavaju nam iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Posljednjih godina zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme postalo je pravilo u BiH, dodaju iz Saveza te stoga veliki broj radnika nikad ne uspije zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme ili dobiti stalni ugovor.

Neplaćeni prekovremeni rad je još jedna zloupotreba poslodavaca kojoj su izložene hiljade radnika u BiH, a o čemu se vrlo malo govori.

Zakonom o radu propisano je da je prekovremeni rad izuzetak od punog radnog vremena koje traje 40 sati sedmično, a kojem radnik na zahtjev poslodavca može biti izložen samo u slučajevima više sile (požar, potres, poplava), iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim slučajevima neophodne potrebe. Međutim, iako bi poslodavac samo u nepredviđenim situacijama koje nije mogao izbjeći mogao ostavljati radnika duže na poslu, prekovremeni rad postao je redovna pojava koju poslodavac najčešće koristi kako bi nadoknadio nedostatak radne snage, ističu iz saveza.

“O povećanju plaće temeljem prekovremenog rada suvišno je govoriti s obzirom na to da veliki broj poslodavaca ne samo da ne vodi evidenciju o radnom vremenu, već ne uručuje ni obračun plaća na kojim je evidentiran prekovremeni rad. Gotovo ista situacija je i u slučajevima isplate za noćni rad i rad tokom praznika”, dodaju iz saveza.

Nema kolektivnih ugovora

Prekovremeni rad slijede kašnjenje isplate plaća i doprinosa te isplate otpremnina u slučajevima otkaza ugovora o radu zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao i nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora i porodiljskog odsustva te nezakonitog otkaza ugovora o radu.

“Posebno zabrinjavajući problem predstavlja nepokrivenost kolektivnim ugovorima kojim bi se trebala urediti materijalna prava radnika, tako da su radnicima uskraćena određena prava koja bi imala uticaj na njihov ekonomsko-socijalni položaj. Zbog nepostojanja kolektivnih ugovora, poslodavci sami općim aktima utvrđuju prava radnika, što im omogućava propisivanje zakonskog minimuma. Tako veliki broj poslodavaca isplaćuje minimalnu plaću, a razliku daju ‘na ruke’, čime su radnici znatno oštećeni”, ističu iz saveza.

Zbog svih zloupotreba poslodavaca pojedini radnici traže reakcije nadležnih, dok je veliki broj onih koji šute u strahu da će izgubiti posao, zbog čega se vjeruje da je broj poslodavaca koji krše Zakon o radu dosta veći od onog koji je prikazan u inspekcijskim nalazima. Iz Saveza nam govore kako je to posebno naglašeno u manjim kantonima gdje postoje primjeri očiglednih kršenja prava radnika, ali koja tokom inspekcijskog nazdora ne budu utvrđena.

“Takva praksa pogoduje poslodavcima koji smišljeno zloupotrebljavaju zakonske propise znajući unaprijed da takva njihova aktivnost neće podlijegati bilo kakvim sankcijama. Radnici na taj način gube povjerenje u institucije sistema i rješavanje nastalog spora traže putem pravosudnih institucija. Iako sudska praksa pokazuje da su u najvećem broju slučajeva radnici bili u pravu, naplata štete po presudama postaje daleko složenija”, kazali su nam na kraju iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Ovakav položaj radne snage te odnos poslodavaca prema radnom zakonodavstvu u BiH, kako smo ranije pisali, dovodi do sve češćeg sagorijevanja na radnom mjestu, stresa, depresije, anksizonosti i uništavanja mentalnog zdravlja radne snage u BiH. Ali, pored brige o egzistencijalnim problemima, psihofizičko zdravlje daleko je od prioriteta građana Bosne i Hercegovine.

Ipak, koliko je Bosancima i Hercegovcima dogorjelo i koliko su sagorjeli od teških uslova rada, dovoljno govori činjenica da je samo u prvoj polovini 2019. godine našu zemlju napustilo 30.000 ljudi.

(klix.ba)

Što je potrebno za posao u Njemačkoj: Što donosi novi zakon o useljavanju?

Stephan Mayer, državni tajnik njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, za Deutsche Welle je otkrio detalje novog zakona o useljavanju stranih radnika.

“Ovim zakonom se po prvi put uvodi jedan jedinstveni pojam stručnjaka. A ubuduće se više neće primjenjivati pravilo po kojem prednost pri zapošljavanju ima državljanin Njemačke ili neke druge zemlje Europske unije.

Također se ukida i lista tzv. deficitarnih zanimanja tako da će se sve grupe zaposlenih tretirati na isti način. Na prvom mjestu nam je važno da stručnu kvalifikaciju izjednačimo s akademskom naobrazbom.

Dakle svatko tko u svojoj domovini stekao kvalifikaciju koja je ravnopravna standardima koji vrijede u Njemačkoj za tu vrstu kvalifikacije, može se prema novom zakonu pod olakšanim okolnostima useliti u Njemačku sa svrhom zaposlenja ili kako bi tražio prikladan posao”, objasnio je Meyer.

Važno je, kaže on, da osobe raspolažu dobrim poznavanjem njemačkog jezika, u nekim područjima je dovoljno temeljito poznavanje jezika.

Za zapošljavanje je dovoljna razina njemačkog B1, za mjesto u izobrazbi B2.

“Nama je važno da se uvjeti za dolazak u Njemačku provjere prije planiranog dolaska. To će se obavljati preko diplomatskih predstavništava. Tu treba napomenuti da postoji i mogućnost dokvalifikacije u Njemačkoj. Znači ako neki stupanj kvalifikacije nije dovoljan za izdavanje dozvole za useljavanje u svrhu rada onda se tom kandidatu može omogućiti da potrebnu dodatnu kvalifikaciju stekne i u Njemačkoj. Moram naglasiti da pravilo o zapošljavanju građana zapadnog Balkana nema veze s novim zakonom o useljavanju stručne radne snage.

Pravilo o zapošljavanju građana zapadnog Balkana sadrži i mogućnost zapošljavanja i polukvalificiranih i nekvalificiranih radnika. I to je dovelo do toga da za nekvalificirane radnike obrada podataka u diplomatskim predstavništvima traje vrlo dugo. Zbog toga sada ne bi izvlačio zaključak da će sada u svim predstavništvima dolaziti do gužvi i zastoja jer se novi zakon ciljano obraća samo kvalificiranim radnicima.

Ali, pojačane navale na diplomatska predstavništva naravno nisu isključena. Tu će sigurno doći do pojačanja osoblja ali to je zadaća ministarstva vanjskih poslova”, rekao je on.

Dodao je i da je kroz mjeru o zapošljavanju građana zapadnog Balkana u Njemačku došao velik broj polukvalificiranih i nekvalificiranih i najvećim dijelom i starijih radnika. To budi strah, kaže, da bi za Njemačku mogla doći dodatna socijalna opterećenja povezana s mirovinom.

(vecernji.ba)

Hrvatska traži radnike iz BiH koji imaju državljanstvo RH

Većina hrvatskih poslodavaca koja kontaktira Agenciju za rad i zapošljavanje BiH (ARZ) traži radnike iz BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo kako bi ih tamo mogli registrovati kao domaću radnu snagu, čemu ARZ ne bi mogla udovoljiti jer bi se radilo o diskriminaciji, potvrđeno je Feni iz te institucije.

Portparol Agencije za rad i zapošljavanje Boris Pupić pojasnio je da Bosna i Hercegovina nema potpisan sporazum o zapošljavanju s Hrvatskom i da Agencija ne posreduje u zapošljavanju bh. radnika u toj zemlji.

– Redovno dobijamo zahtjeve od poslodavaca iz Hrvatske, ali bez sporazuma ne možemo raditi na posredovanju – rekao je Pupić.

Podsjetio je da su ARZ i Hrvatski zavod za zapošljavanje 2013. dogovorili sporazum o sezonskom zapošljavanju i Vijeće ministara BiH je iste godine Agenciji dalo saglasnost za potpisivanje tog sporazuma, ali je Vlada Hrvatske zaustavila daljnju realizaciju zbog otpora tamošnjih sindikata.

– Dok taj sporazum ne bude potpisan ARZ nema mogućnost da posreduje u zapošljavanju bh. radnika u Hrvatskoj – istakao je Pupić.

Naveo je da zvaničnih podataka o broju bh. radnika u Hrvatskoj nema, ali da u posljednjih desetak godina nezvanične procjene hrvatskih sindikata govore o nekih 30.000 bh. radnika koji u turističkoj sezoni rade ‘na crno’ u toj zemlji.

Pupić je podcrtao da je Hrvatska u posljednje tri godina značajno povećala broj kvota za radne dozvole za strance, ali da im očigledno i dalje fali radnika – posebno u turističkoj sezoni.

(Business magazin)

Problem nije radno vrijeme, nego neplaćanje

Ukoliko pažljivije pogledate oglase koji se raspisuju, a u kojima firme traže radnike, skoro u svim ćete u dijelu koji se odnosi na to šta poslodavac nudi radnicima naći podatke poput ugovora koji radnicima nudi osmosatno radno vrijeme, uz plaćen prekovremeni rad, ali i slobodne dane u vrijeme praznika, nedjeljom…



Mada je riječ o uslovima koji su regulisani Zakonom o radu i koji ne bi trebali uopće da se navode, radnici u BiH imaju razna iskustva, pa se većina njih, posebno onih zaposlenih u trgovinama, uslužnim djelatnostima, ali i u zdravstvu, građevinarstvu, poljoprivredi dosad mogla uvjeriti da poslodavci zakon kroje onako kako njima odgovara te da su, nažalost, brojna kršenja prava radnika.

Tako je Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine ove godine aktivnije nego dosad krenuo sa kampanjama u kojima upozorava na kršenja prava radnika i radnica prije svega u trgovinama. Sindikat je ove godine za 1. maj organizovao virtuelni protest koji je za cilj imao ukazati na to da veliki broj radnika praznike umjesto kući provodi na radnom mjestu, te da je vrijeme da se toj praksi stane ukraj ili da radnici budu adekvatno plaćeni za to.

Mersiha Beširović, predsjednica STBiH, navela je kako se prema njihovim istraživanjima radnicima u BiH, uz rad u dane praznika, najčešće krše prava po pitanju neplaćanja prekovremenog rada, pravo na slobodan dan u sedmici, pravo na godišnji odmor…

Obaveze

– Neplaćeni prekovremeni sati su, prema našim saznanjima, kontinuirano u samom vrhu kršenja prava u ovom sektoru, a prema podacima koje ima naš sindikat u 2018, najveći broj slučajeva sa kojima smo se mi bavili jesu slučajevi prekovremenog rada, te su od 340 osoba koje su se nama obratile za pomoć, njih 264 imale problem vezan za radno vrijeme i to 105 slučajeva neplaćenog prekovremenog rada, istakla je Beširović.

Riječ je o samo 340 osoba koje su se obratile Sindikatu, a gdje su svi oni koji se nisu javili, koji iz straha od otkaza šute i rade koliko god poslodavac kaže i koji i ne pomišljaju da traže novac za svoj rad.

Da bi se stalo ukraj poslodavcima koji su evidentirali prekovremeni rad, a istovremeno nisu bilježili redovno radno vrijeme, te na taj način sati i sati prekovremenih nisu naplaćeni, reagovao je prošle sedmice i Evropski sud pravde u Luksemburgu.

Naime, poslodavci su, odlukom Evropskog suda pravde, obavezni da sistematski evidentiraju radno vrijeme svojih zaposlenih. Odluka se mora provesti u svim državama članicama EU, odlučio je Sud sa sjedištem u Luksemburgu. Samo na taj način, prema njima, može se garantovati poštivanje evropskog prava.

Presudi je prethodio pravni spor između Deutsche Bank i sindikata CCOO u Španiji. Naime, u Španiji su poslodavci morali da evidentiraju samo prekovremeni rad do sada. Sindikat je tvrdio da se prekovremeni rad može ispravno zabilježiti samo ako se redovno radno vrijeme pravilno evidentira.

Zbog činjenice da se to ne dešava, više od 50 posto prekovremenih sati nije zabilježeno u Španiji. Pravni spor je prvi put izveden pred Nacionalni sud u Španiji, koji je predmet proslijedio Evropskom sudu u Luksemburgu. On je sada odlučio u korist sindikata.

Smjernice

Kao objašnjenje, sudije su navele ne samo EU smjernice o radnom vremenu i smjernice za sigurnost i zdravlje radnika već i Povelju o temeljnim pravima EU.

S obzirom na to da se to ne može uraditi bez evidentiranja ukupnog radnog vremena, Sud je naložio državama članicama EU da donesu odgovarajuće propise o tome.

Kako je objavio Deutsche Welle, presuda može imati dubok uticaj i na radni dan u Njemačkoj, gdje su, kao u Španiji, morali biti evidentirani samo prekovremeni sati. Njemački sindikati već dugo kritiziraju korištenje radnika neformalnim produžavanjem radnog vremena kada im je potreban odmor ili kada su na odmoru.

Poslodavci u BiH se mogu pravdati da nisu u EU te da se ovakve presude ne odnose na njih. Međutim, pitanje je do kada će se poslodavci u BiH moći na to izvlačiti jer BiH polako nestaje radne snage, pošto radnici u potrazi za svojim pravima, u potrazi za poslom na kojem će biti plaćeni koliko rade i koliko zaslužuju, sve češće napuštaju domovinu.

Nadamo se da će se poslodavci na vrijeme osvijestiti, da će shvatiti da radnici zaista jesu, kako svi vole reći, snaga njihove kompanije, te da je krajnje vrijeme da se ta snaga i plati kako treba i nagradi kada treba.

(Oslobođenje)

Novo upozorenje radnicima: Oprez prilikom zapošljavanja u Slovačkoj

Agencija za rad i zapošljavanje BiH je informisana od strane bh. radnika u Slovačkoj Republici da su se u ovoj državi ponovo pojavili slučajevi prevara prilikom zapošljavanja radnika iz BiH.

– Budući da Bosna i Hercegovina nema zaključen sporazum o zapošljavanju sa Slovačkom Republikom, upozoravam radnike iz BiH da budu posebno oprezni prilikom zapošljavanja u ovoj državi, posebno imajući u vidu da su se i prošle godine radnici iz BiH žalili na prevare u zapošljavanju u ovoj državi, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Kako je on naglasio najvažnije prilikom odlaska na rad u inostranstvo, bez obzira da li postoji sporazum o zapošljavanju ili ne, jeste kontaktirati Agenciju za rad i zapošljavanje BiH, te kod nje provjeriti uslove zapošljavanja u određenoj državi.

– Podsjećam da smo mi članica Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (WAPES) te da imamo mehanizme da provjerimo uslove rada u većini država svijeta. Zbog toga je bitno da se građani prvo obrate nama prilikom zapošljavanja u inostranstvu, a ne kada se problem dogodi, rekao je Bandić.

Dodao je da su procedure zapošljavanja u inostranstvu jednake za sve države svijeta.

– Prvo je potrebno da radnik dobije ugovor o radu, zatim da mu poslodavac o svom trošku izvadi radnu dozvole, te na kraju da radnik sa radnom dozvolom i ugovorom o radu ode u ambasadu države u kojoj se zapošljava kako bi dobio radnu vizu. Tek sa radnom vizom radnik može da legalno ode na rad u inostranstvo. Sve usluge posredovanja u zapošljavanju moraju biti besplatne za radnika i mogu se naplatiti jedino od poslodavca. Ukoliko nešto od navedenog nije ispoštovano ne radi se o legalnom zapošljavanju već o prevari, pojasnio je Bandić.

Direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH je podsjetio da je početkom prošle godine bilo desetak pritužbi na prevare prilikom zapošljavanja u Slovačkoj Republici, te da su održani sastanci sa predstavnicima Ministarstva rada, socijalnih pitanja i porodice Slovačke Republike, te Nacionalne inspekcije rada Slovačke Republike i Centralnog ureda za rad, socijalna pitanja i porodicu Slovačke.

Rezultat sastanaka je bio da je pojedinim privatnim agencijama za posredovanje u zapošljavanju onemogućeno posredovanje, te su pojačane kontrole poslodavaca.

– Mjere koje smo preduzeli prošle godine u saradnji sa kolegama iz Slovačke Republike još uvijek daju rezultate jer smo obaviješteni da su u novim prijavljenim slučajevima već intervenirale nadležne slovačke institucije. Ono što je problem jeste šteta koju su pretrpili prevareni radnici, te zbog toga još jednom apeliram na sve bh. radnike koji žele da se zaposle u inostranstvu da prvo kontaktiraju nas kako bi im pružili potrebne informacije. Tako se recimo na našoj web stranici mogu pronaći korisne informacije u o zapošljavanju u Slovačkoj Republici koje smo dobili od njihovog ministarstva rada, te još potpunije informacije u okviru aplikacije Dunavski kompas, koja je također dostupna putem naše web stranice, kazao je Bandić.

(Oslobođenje)