Njemačka očajnički traži radnike, pripremaju važne promjene na tržištu rada

Bilo da se radi o industriji, bolnicama ili zanatu – manjak radne snage je sve veći problem u Njemačkoj. Dolazak radnika iz inozemstva ne funkcionira kao što se zamišljalo. Sada bi trebalo reformirati Zakon o imigraciji.

U čitavoj Njemačkoj nema dovoljno kuhara, kuharskih pomoćnika i konobara. No radna snaga nije problem samo u ugostiteljstvu. Vlakovi se ukidaju jer nema dovoljno strojovođa. Na zračnim lukama se gomilaju koferi jer ih nema tko pretovarivati. Na sigurnosnim kontrolama ljudi gube živce jer zbog predugih redova ne stižu do svojih zrakoplova. Vrtići povlače svoje potvrde o prijemu djece jer nema dovoljno odgajateljica, piše Deutsche Welle.

Na nedostatak radnika se žali 56% tvrtki

U anketi njemačke industrijske i trgovinske komore koja zastupa interese više milijuna poduzeća iz industrije, trgovine i uslužnih djelatnosti, 56 posto tvrtki se žali na nedostatak radnika i smatra da je to jedna od najvećih opasnosti za njihovo poslovanje.

Njemačka agencija za rad bilježi nedostatak radne snage u 148 zanimanja, a još 122 zanimanja su ugrožena. U prosjeku prođe osam mjeseci dok neki starački dom ne nađe njegovatelja. Građevinske tvrtke prosječno čekaju pola godine dok ne nađu radnike. Širom zemlje su raspisani natječaji za više od 1.7 milijuna slobodnih radnih mjesta.

„Prije pet do deset godina smo se oglašavali samo u reklamama, da bismo prodali naše usluge. Danas plaćamo oglase u medijima svih vrsta kako bismo našli radnike”, žali se Markus Winter, direktor tvrtke IDS u Baden-Württenbergu koja iznajmljuje radnike svih vrsta.

Tvrtka ima oko 750 zaposlenih i potrebno joj je osoblje u više od 20 zanimanja, od bravara do ličioca, od vozača viljuškara do vozača kombija za isporuku pića. Manjak radne snage se nije pojavio iznenada.

„Sada smo u relativno dramatičnoj situaciji koju smo već odavno predvidjeli”, kaže Herbert Brücker, profesor na Institutu za tržište rada i istraživanje zanimanja u Nürnbergu.

Prema njegovim zapažanjima, sada se jasno primjećuju demografske promjene. Njemačka godišnje izgubi oko 350.000 pripadnika radno sposobne generacije. Pri tome će demografski jake generacije tek za nekoliko godina otići u mirovinu. Stručnjaci poput Brückera računaju da će do 2035. godine na tržištu rada vladati manjak od sedam milijuna radnika.

Jedni dolaze, drugi odlaze

To je ogromna rupa. Da bi se ona popunila, potrebno je da u Njemačku dolazi – i tu ostane – oko 400.000 doseljenika godišnje. Pri tome se misli na doseljenike iz zemalja izvan Europske unije. Od 2012. stručnjaci s akademskim obrazovanjem mogu dolaziti u Njemačku zahvaljujući takozvanoj „plavoj karti EU”.

Godine 2020. je na snagu stupio i Zakon o doseljavanju stručne radne snage (FEG) kojim nisu obuhvaćeni samo akademski obrazovani imigranti. Ali, on ne djeluje kao što se očekivalo.

Herbert Brücker govori o „razočarenju“ i podsjeća da je 2020. u Njemačku došlo 30.000 radnika iz inozemstva, ali da je tada zemlju i napustilo 20.000 radnika. Njemačka vlada sada planira reformu zakona tako da se tržište rada otvori i za radnike koji nemaju potrebnu diplomu ili svjedodžbu – njima bi trebalo pružiti mogućnost da to dobiju u tvrtkama koje ih prihvate.

Njemačka je ranije inzistirala na „jednakoj vrijednosti” diploma – no to je sada prošlost: ubuduće bi prilikom zapošljavanja tvrtke trebale moći slobodno procjenjivati je li im netko potreban ili nije, a diploma će biti u drugom planu.

Poslodavci pod sumnjom

No, stvari će se u praksi i dalje odvijati uz velike poteškoće. To dobro zna odvjetnica Bettina Offer koja savjetuje tvrtke koje žele zapošljavati radnike iz inozemstva. Čak i s radnim ugovorom u džepu, i dalje je teško dobiti termin za dobivanje vize u njemačkim veleposlanstvima, kaže Offer, i dodaje da provjera zahtjeva traje mjesecima.

„Vlasti stalno izražavaju sumnje da moji poslodavci pokušavaju nekako prokrijumčariti strane radnike u Njemačku, i ne žele shvatiti da poslodavci samo traže radnu snagu.”

Ona govori o „duboko ukorijenjenom obrambenom stavu“ među nadležnim organima vlasti. „Još uvijek je potrebno boriti se protiv takvog stava i potrebna nam je promjena paradigme. Svaki radnik koji nam dođe je dobitak za našu zemlju.”, kaže Offer.

(www.vecernji.ba)

Što se mijenja za radnike u Njemačkoj od Nove godine?

Neke promjene koje se tiču zaposlenika u Njemačkoj će stupiti na snagu već 1. siječnja 2022. godine. Što će se promijeniti u pogledu plaće ili bolovanja u 2022. godini?

Za zaposlenike će opet biti nekih promjena, bez obzira na to jesu li već zaposleni ili pripravnici, piše Fenix-magazin. Ovaj pregled prikazuje najvažnije promjene:

1. Povećanja minimalne plaće 01.01.2022

Zaposlenici koji su plaćeni prema minimalnoj plaći mogu se veseliti jer će primiti više novca u 2022. godini. Prema podacima Saveznog ministarstva rada (BAMS), minimalna plaća će 1. siječnja porasti na 9,82 eura po satu. Prije je bila 9,60 eura. Od 1. srpnja, planirano je daljnje s povećanje na 10,45 eura po sat.

2. Veća naknada za školovanje

Mnogi pripravnici koji započnu školovanje 2022. također očekuje veća plaća. Zakonski propisana minimalna naknada za obuku povećava se s 550 eura na 585 eura bruto mjesečno. Zatim se povećava na sljedeći način: u 2. godini školovanja: plus 18 posto u 3. godini školovanja: plus 35 posto u 4. godini školovanja: plus 40 posto

3. Korona bonus

Zaposlenici mogu dobiti korona bonus od svog poslodavca do 31. ožujka 2022. To uključuje isplatu do 1.500 eura – i to bez poreza. Novac se mora isplatiti uz plaću i namijenjen je, između ostalog, ublažavanju dodatnog opterećenja uzrokovanog korona krizom, javlja Njemačka tiskovna agencija (dpa)

4. Elektronska obavijest o bolovanju poslodavcima od srpnja 2022.

Potvrdu o nesposobnosti za rad zaposlenika, liječničke ordinacije digitalno šalju zdravstvenim osigurateljima od 1. listopada 2021. (prijelazno razdoblje je do 31. prosinca). Od 1. srpnja 2022. godine bolovanje će se elektroničkim putem slati poslodavcu – od strane zdravstvenih osiguravajućih društava. Zaposlenici više ne moraju sami predavati “žutu kartu” tvrtki. Pacijenti dobivaju samo tiskani primjerak za vlastitu dokumentaciju.

5. Promjena za mini posao

Novo za mini-poslove: Od 1. siječnja 2022. pri prijavi kratkotrajnih mini poslova potrebno je navesti zdravstveno osiguranje kod kojeg je osoba osigurana. To je priopćio mini-centar za zapošljavanje. Od 2022. poslodavci bi također trebali dobivati povratnu informaciju prilikom prijave ima li zaposlenik drugih kratkoročnih poslova ili ih je već imao u istoj kalendarskoj godini.

6. Snižavanje dobi za glasanje za izbore za radnička vijeća U tvrtkama s radničkim vijećem bit će smanjena i dob za glasanje za izbore za radnička vijeća. Od 2022. godine svoje će glasove moći dati i 16-godišnjaci. Ranije je minimalna dob bila 18 godina. No, svatko tko želi biti izabran u radničko vijeće mora i dalje imati najmanje 18 godina.

(www.vecernji.ba)

Poslodavci koji su, ne čekajući Vladu FBiH, radnicima uplatili doprinose neće biti oštećeni

Federalno ministarstvo financija izvršilo je svoju obvezu kad je riječ o Zakonu o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica prouzročenih koronavirusom i uputilo naloge prema bankama za isplatu doprinosa za svibanj, lipanj i razliku za travanj.

Subvencija doprinosa po radniku iznosi 244,85 KM. Od toga za mirovinsko i invalidsko osiguranje 135,70 KM, za zdravstveno 97,35 KM i za nezaposlenost 11,80 KM.

Različita iskustva

Porezna uprava FBiH dostavila je Federalnom ministarstvu financija informaciju o poslovnim subjektima koji su stekli pravo na subvencioniranje doprinosa za obvezna osiguranja, kao i o iznosima ovih subvencija.

Prema informaciji Porezne uprave FBiH, za lipanj je, na osnovi 14.324 zahtjeva poslovnih subjekata, za 86.040 zaposlenika odobreno 19,499.057,55 KM. Za svibanj su po 19.945 zahtjeva, za 141.593 zaposlenika, odobrene 32,230.050,34 KM. Na ime razlike za travanj je, po 3076 zahtjeva, za 22.911 zaposlenika odobreno 5,257.560,94 KM.

Gospodarstvenici i radnici ogorčeni su višemjesečnim čekanjem uplate doprinosa, posebno onih za zdravstveno osiguranje. Dok jedni tvrde da su ostali bez zdravstvenog osiguranja, drugi kažu da su imali određenih komplikacija.

“Imali smo određenih komplikacija oko zdravstvenog osiguranja. No, kad smo im rekli da smo predali zahtjev za subvencije, tražili su nam da im to dostavimo i nije bilo problema glede dobivanja zdravstvenih usluga. S prvim slučajem bilo je najkompliciranije, a poslije smo već znali što raditi”, kazala nam je radnica u računovodstvu jedne hercegovačke tvrtke.

“Imamo obrt i dio članova obitelji tu radi dok dio, djeca koja se školuju, također su zdravstveno osigurana preko njega. Kad su me upozorili da nitko od nas u obitelji nema zdravstveno osiguranje, bila sam primorana uplatiti doprinose za zdravstveno kako bismo bar to imali”, kazala nam je vlasnica obrtničke radnje.

Ne čekajući da Vlada FBiH uplati doprinose radnicima za travanj, svibanj i lipanj, jedan broj poslodavaca, kojima su odobreni zahtjevi za ostvarivanje prava na subvencioniranje doprinosa, uplatili su doprinose da bi se ljudi mogli liječiti, a pojedini otići u mirovinu.

Preplaćeni doprinosi

U Poreznoj upravi FBiH objasnili su kako će se tim poslodavcima refundirati novac za doprinose i kad se i kome poslodavci mogu obratiti.

– Ako su poslodavci, kojima je odobrena subvencija, uplatili doprinose za određene mjesece, uplaćene subvencionirane doprinose moći će koristiti kao pretplatu za iduće mjesece u iznosu preplaćenih doprinosa. Poslodavci koji su uplatili doprinose za radnike iz svojih sredstava, a koji će dobiti subvencionirane doprinose za taj mjesec, njihovim radnicima neće se udvostručiti doprinosi jer se uz obrazac ZSD kontrolirao i obrazac MIP 1023 za taj mjesec, bez obzira na to što su doprinosi uplaćeni iz vlastitih sredstava – kazali su za Faktor iz Porezne uprave FBiH.

(www.vecernji.ba)

Pomama za radnicima: U Hercegovini traže konobare, trgovce… Dnevnica i do 100 maraka

Društvene mreže posljednjih dana pune su oglasa u kojima poslodavci traže radnike.

Riječ je o radnim mjestima diljem Hercegovine (Ljubuški, Međugorje, Mostar, Čapljina…).

Brojni problemi

Kada je riječ o radnicima za kojima je trenutačno pomama, to su: konobari, šankeri, kuhari, trgovci, sobarice i spremačice, kao i radnici u građevini. Nedostatak radne snage prisilio je poslodavce i na davanje većih plaća te se tako u oglasima određenih tvrtki koje potražuju djelatnike, uz stabilno radno mjesto, nude dnevnice koje iznose i 100 konvertibilnih maraka.

Tako tvrtka Malijos iz Mostara traži dva radnika u proizvodnji PVC i ALU stolarije, i to po cijeni od 8 do 12 konvertibilnih maraka po satu. Za osmosatno radno vrijeme u ovoj tvrtki radnik može zaraditi od 60 do gotovo 100 konvertibilnih maraka.

Etno selo Herceg iz Međugorja traži pet radnika, od čega jednu domaćicu, tri sobarice te jednu čistačicu. I ova tvrtka nudi dobre uvjete rada te mogućnost profesionalnog napretka i unaprjeđenja.

Dom za stare i nemoćne “Grubišić” iz Ljubuškog u potrazi je za medicinskom sestrom ili tehničarom, a u oglasu je naglašeno kako su otvoreni i za prijave iz drugih županija.

Više butika i suvenirnica na području Međugorja traži prodavače. Jedini uvjet je poznavanje nekog od stranih jezika (toliko da se može sporazumjeti s kupcem). Međugorje vapi i za kuharima te pomoćnim radnicima u kuhinji, kao i sobaricama. Naime, sezona samo što nije počela, a radnike se sve teže pronalazi.

U problemima su i vlasnici ugostiteljskih objekata diljem Hercegovine. Konobari, kuhari, šankeri (koji se nisu odselili) polako se spremaju za sezonu izvan Bosne i Hercegovine, gdje im se nude znatno viša primanja i bolji uvjeti rada.

Susjedi

Naime, već godinama u siječnju i veljači u gradove diljem Bosne i Hercegovine dolaze predstavnici raznih hotela iz Hrvatske u potrazi za radnicima, nudeći im uvjete rada kojima je teško odoljeti. Prošle godine Republici Hrvatskoj nedostajalo je 20.000 radnika samo u turizmu, a ove godine očekuje se kako će taj broj biti i veći. Onima koji nemaju uvjete za rad u Hrvatskoj, otvorena su vrata tržišta Crne Gore, koja također u proljetnim i ljetnim mjesecima vapi za ovom vrstom radne snage.

Brojni stručnjaci već godinama upozoravaju kako će BiH doći do situacije kada će, koliko god to apsurdno zvučalo, morati uvoziti radnu snagu budući da se turizam i ugostiteljstvo u ovoj zemlji sve više razvijaju, a ne postoji dovoljan broj obrazovnih ustanova koje bi školovale kadrove kojih manjka na tržištu. Naime, otvaranjem većeg broja ugostiteljskih, ali i građevinskih škola, te usmjeravanjem mladih ljudi na ovu vrstu obrazovanja došlo bi do kolikog-tolikog balansa na tržištu rada.

S druge strane, smanjio bi se broj onih koji starost dočekuju na zavodu za zapošljavanje bez ijednog dana radnog staža, jer su se izabrali školovati za zanimanja kojima je tržište rada u Bosni i Hercegovini prezasićeno.

(www.vecernji.ba)

BiH za pet godina ostala bez 113.000 radnika

Za građane BiH, ali i cijelog zapadnog Balkana, Njemačka je obećana zemlja.

Interesiranje za rad i život u Njemačkoj ne opada desetljećima, ali se s vremena na vrijeme povećava, kao što je sada slučaj nakon što je Bundestag donio novi set zakona o useljenju.

Zakon bi trebao stupiti na snagu za tri i pol mjeseca (1. ožujka), a ima za cilj olakšati dolazak kvalificirane radne snage iz zemalja koje nisu u Europskoj uniji.

Njemačkoj, izjavila je to kancelarka Angela Merkel, nedostaje gotovo milijun kvalificiranih radnika, piše Dnevni avaz. Novi njemački zakon u BiH će potaknuti stare probleme s odlascima i iseljavanjem.

Svjetska banka nedavno je objavila zabrinjavajuće podatke kako je našu zemlju do sada napustila gotovo polovica od ukupne populacije.

Indikativno je da je među onima koji su otišli 55 posto visokokvalificiranog kadra. Kada se uzmu i odlični uvjeti koje nude pojedine zemlje u EU, a posebno Njemačka, logično je da će se dramatični trend nastaviti.

Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić je za Avaz kazao kako našoj zemlji prijeti pravi egzodus stanovništva te kako to postaje nacionalni problem.

– Struka javno na to upozorava, ali država se oglušuje. BiH se odavno prazni, ostajemo bez stručne radne snage – kaže na Hadžić.

Ističe kako je pogoršan omjer radnika u odnosu na ukupni broj radne snage na nekih 82,5 posto. – To je rezultat iseljavanja. Za pet godina BiH je ostala bez 113 tisuća radnika.

Službeni podaci Eurostata pokazuju kako je u tih pet godina 155 tisuća građana BiH dobilo dozvole za boravak u zemljama EU, samo u prošloj godini oko 55 tisuća – naglašava Hadžić.

Ističe da je od 55 tisuća, 16 tisuća otišlo upravo u Njemačku.

– Njemačka je zemlja u koju najviše idu naši građani, a bojim se da će se to provedbom novog zakona o useljavanju još i povećati. Lakši ulazak u Njemačku, nestabilna politička situacija u BiH i eto odgovora. Ovdje nitko ne shvaća kakav nas problem čeka. Nije ni dovoljno što u nekim sektorima već nedostaje radne snage – dodaje Hadžić.

Situaciju na terenu zna predsjednica Unije za održivi povratak Mirhunisa Zukić.

– Sjeveroistočna Bosna, Posavina, Sanski Most, Bihać, Drvar i zapadna Hercegovina… prazne kuće, prazna sela. Lokalne vlasti su nemoćne, odlazi tko god može, snalazi se, mladi, stari, radno sposobni, cijele obitelji – kaže Zukić.

Najveća potražnja u Njemačkoj je u sektoru uslužnih djelatnosti, iza kojih slijede građevinarstvo i zdravstvo.

Najviše se traže radnici sa srednjom stručnom spremom, ali i dalje vlada velika potražnja za inženjerima u sektoru kemije, strojarstva i građevinarstva.

Istovremeno raste i potražnja za radnicima bez kvalifikacije.

(vecernji.ba)

Hrvatska ukida kvote, stranim radnicima širom otvorena vrata

Godišnje kvote u Hrvatskoj za uvoz stranih radnika koje je do sada određivala Vlada RH odlaze u povijest.

Poslodavci će ubuduće strane radnike zapošljavati na temelju testa tržišta rada koji će provoditi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a u nekim zanimanjima uvoz stranih radnika će se u potpunosti liberalizirati, opet po procjeni Upravnog vijeća HZZ-a.

Proizlazi to iz nacrta novog Zakona o strancima, koji je u javnom savjetovanju od prošlog tjedna.

Uz posredovanje HZZ-a

Prema novom zakonu, poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika obratit će se područnoj službi HZZ-a koja će provjeriti ima li u svojim evidencijama nezaposlenih osoba koje udovoljavaju zahtjevima poslodavca. Ako ih ima, HZZ će posredovati u zapošljavanju, a u suprotnom će izdati mišljenje na temelju kojega će MUP izdati radne dozvole za strance. Test tržišta se, međutim, neće provoditi za sezonske radnike u poljoprivredi, ali ni za ona zanimanja za koja Upravno vijeće “na temelju stanja na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba te potreba pojedinih gospodarskih djelatnosti” zaključi da on nije nužan.

U nacrtu se precizira i da se to odnosi na zanimanja koja nedostaju na lokalnom i regionalnom tržištu rada, a ne mogu se nadomjestiti migracijama u zemlji, te provedbu strateških i investicijskih projekata i “druge okolnosti važne za gospodarski rast i održivi razvoj”.

Zakon je predvidio i iznimke, odnosno poslodavce kojima se neće odobriti zapošljavanje stranaca. Radnu snagu tako neće moći uvoziti poslodavci protiv kojih se vodi postupak zbog neisplate plaća, oni koji su u likvidaciji ili im je račun blokiran dulje od 30 dana, koji ne plaćaju poreze ili nemaju zaposlenih. Izričito se propisuje i da udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih kod jednog poslodavca ne smije biti veći od jedne trećine.

Vrijeme prilagodbe

Budući da je za primjenu novog modela potrebna prilagodba, prije svega u HZZ-u, neslužbeno se može čuti kako će se za prve mjesece iduće godine odobriti privremena kvota za zapošljavanje stranih radnika.

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca doznajemo da se za 2020. godinu predlaže privremena kvota od 81.600 radnika. U HUP-u upozoravaju na to da će uz potpuno otvaranje austrijskog tržišta poslodavcima od iduće godine biti još teže zadržati domaće radnike, ali i strane sezonce, zbog čega ukidanje kvota smatraju razumnom mjerom.

Šef HUP-a Davor Majetić pritom ističe da je nužno pripremiti model zapošljavanja koji će biti konkurentniji od zemalja u okruženju, ali i naglašava da takav model mora biti funkcionalan, što traži kvalitetnu pripremu sustava.

– Stoga podržavamo što je Vlada prihvatila našu inicijativu da se zakon o strancima predstavi kroz redovnu proceduru kako bi se pravodobno proveo proces prilagodbe sustava i dionika – poručuje Majetić.

Upozorava, međutim, da bi provjera poslodavaca kako bi im se odobrio uvoz stranih radnika mogla donijeti nova administrativna opterećenja, budući da se od poslodavca do sada tražio isključivo dokaz o registraciji trgovačkog društva.

Protiv liberalizacije uvoza strane radne snage su, očekivano, sindikati, koji se boje da bi novi zakon mogao zaustaviti rast plaća.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tumači da su i dosadašnje kvote za strance poslodavcima omogućavale da grade konkurentnost na obespravljenim i potplaćenim radnicima, umjesto na ulaganju u nove tehnologije i proizvodne procese.

– Takvu politiku odobravale su sve vlade, jer se dugoročno računalo na radnike iz susjednih zemalja. No, taj je bazen sada presušio pa nove radnike koji će raditi za nisku plaću tražimo u Ukrajini i Bangladešu dok se nitko više ne pita zbog čega u tim zanimanjima nema dovoljno radnika – kaže Sever.

Novi zakon o strancima ovaj sindikalist doživljava kao “krajnju liberalizaciju tržišta rada, koja će pospješiti odlazak domaćih, a kasnije i uvezenih radnika”.

(www.vecernji.ba)

Malverzacije poslodavaca u BiH: Rad praznicima, neplaćeno prekovremeno, uskraćivanje godišnjeg…

Kašnjenje plaća, prekovremeni rad, čekanje ugovora, neplaćeni rad praznicima i na slobodne dane, uskraćivanje prava na godišnji odmor ili porodiljsko odsustvo i dalje su gorući problemi radnika u našoj zemlji.

Sve to se dešava pored jasno određenog Zakona o radu, a sve zbog malverzacija poslodavaca koji uspješno zaobilaze zakonske odredbe.

U skladu s podacima sindikata radnika moglo bi se reći kako je prosječan radnik u BiH, uglavnom u realnom sektoru, onaj koji čeka stalni ugovor o radu i stalno obnavlja ugovor na određeno vrijeme, ima jedan dan slobodan u sedmici, radi prekovremeno zbog manjka radnika, nije plaćen za taj rad te u većini slučajeva ima nekoliko dana gosišnjeg odmora kad mu poslodavac to dozvoli. Svaka od ovih stavki u suprotnosti je s odredbama Zakona o radu FBiH i Zakona o radu RS-a.

Ove godine 256 radnika bez ugovora u KS

Inspektori rada Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (KUIP) Kantona Sarajevo u prethodnoj godini izvršili su ukupno 3.298 inspekcijskih nadzora, od čega 1.162 inspekcijska nadzora na osnovu dostavljenih prijava građana.

Tako je zbog kršenja propisa iz oblasti radnih odnosa izdato ukupno 1.040 prekršajnih naloga u iznosu od 636.768 KM, a pred nadležnim sudom pokrenuta su četiri prekršajna postupka. U istom periodu inspektori rada na području KS otkrili su 450 osoba bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje.
U prvih devet mjeseci ove godine sarajevski inspektori rada izvršili su 3.037 inspekcijskih nadzora od kojih je 1.171 nadzor izvršen prema zahtjevima građana, odnosno radnika. S tim u vezi, izdato je ukupno 789 prekršajnih naloga u iznosu od 541.488 KM i podnesena su dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Od januara do septembra ove godine inspektori u KS zatekli su 256 osoba bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje.

Analizirajući prijave koje stižu do inspekcije, govori nam glasnogovornica KUIP KS Vildana Brdarić, najveći broj prijava podnose nepoznate osobe ukazujući na okolnosti rada bez ugovora, neisplaćivanje naknade za prekovremeni rad, neisplaćivanje plaće, uskraćivanje prava na korištenje godišnjeg odmora…

“Evidentno je da radnici tek nakon prestanka rada prijavljuju kršenje prava iz radnog odnosa koja su se dešavala za vrijeme trajanja radnog odnosa. Nije rijedak slučaj da radnici prijave kako su nezakonito dobili otkaz, a onda se tokom kontrole utvrdi da nije riječ o otkazu ugovora o radu, već o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka na koji je zaključen”, kazala nam je Brdarić.

Ništa bolja situacija nije ni u Tuzlanskom kantonu gdje su inspektori rada prošle godine prilikom 3.429 nadzora zatekli 1.075 radnika bez regulisanog radnopravog statusa u skladu sa zakonom. Stoga su u 2018. na području TK izdata 433 prekršajna naloga u iznosu od 568.112 KM.

Od januara do kraja septembra ove godine tuzlanski inspektori otkrili su 709 radnika bez zaključenih ugovora o radu.

“Naši inspektori kontinuirano vrše nadzore u svim oblastima rada pri čemu je prioritet posvećen kontroli radnog angažovanja zatečenih osoba te kontroli zakonskih odredbi koje se odnose na prekovremeni rad i isplatu plaće u zakonski propisanom roku”, kazali su nam iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona.

Inače, kako piše u Zakonu o radu FBiH, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Inspekcija rada RS-a je za devet mjeseci ove godine izvršila 3.937 kontrola, od čega je 1.314 bilo s utvrđenim nepravilnostima zbog čega je izrečeno 1.007 upravnih mjera, izdato 377 prekršajnih naloga u vrijednosti od 732.150 KM, a nadležnim sudovima podneseno je 79 prekršajnih prijava.

“Najčešće utvrđene nepravilnosti odnosile su se na obračun i rokove isplate plaća i naknada, zaključivanje i primjenu ugovora o radu, raspored radnog vremena i vođenje evidencije o dnevnoj prisutnosti radnika na radu te provođenje mjera zaštite na radu. Posebna pažnja svih nadležnih inspektora Inspektorata RS-a usmjerena je na suzbijanje neprijavljenog rada, odnosno ‘rada na crno’. Ove godine 287 radnika u RS-u nije imalo zaključen ugovor o radu i nisu bili prijavljeni na obavezne vidove osiguranja”, kazali u nam iz Inspektorata RS-a.

Angažovanje radnika na crno, dodaju iz Inspektorata RS-a, najčešće se konstatuje u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, građevinarstva, te uslužnim djelatnostima.

Pored redovnih kontrola, inspektori rade i u popodnevnim smjenama, vikendom, kao i u saradnji s drugim nadležnim organima.

“Za radnike je veoma važno da se informišu o rokovima u kojima se mogu obratiti inspekciji rada jer je Zakonom o radu propisano da se radnik može obratiti inspektoru rada radi zaštite prava u roku od mjesec od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Nakon isteka tih rokova, radnik zaštitu svog prava može tražiti samo sudskim putem”, ističu iz Inspektorata RS-a.

Zloupotreba ugovora na određeno vrijeme

Pored prijavljivanja slučajeva inspekciji, brojni radnici koji se nađu na meti zloupotrebe poslodavaca traže pomoć od Saveza samostalnih sinidkata BiH. Najviše se žale, saznajemo iz saveza, na zloupotrebe zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

“Veliki broj poslodavaca zloupotrebljava odredbe Zakona o radu te radni odnos na neoodređeno i određeno vrijeme stavlja u ravnopravnu poziciju, odnosno ne utvrđuje bilo kakve izuzetke, odnosno opravdane razloge za zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, osim u slučaju stručnog osposobljavanja pripravnika kada se zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme. U okviru mjera za sprečavanje zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme, zakonom je utvrđeno pod kojim uslovima će se ugovori o radu smatrati ‘uzastopnim’ te kada će se smatrati ugovorima na neodređeno vrijeme. Iako zakon nije utvrdio da radni odnos na određeno vrijeme nije izuzetak u odnosu na radni odnos na neodređeno vrijeme, kao mjera sprečavanja zloupotrebe utvrđeno je samo vremensko ograničenje u pogledu najdužeg perioda, to jeste period od tri godine. Uslov da se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme vezan je za nepostojanje prekida rada, odnosno prekidi kraći od 60 dana ne smatraju se prekidom razdoblja od tri godine kod obnovljenog, odnosno uzastopnih ugovora o radu. Iako pojedini poslodavci prave prekide rada duže od 60 dana, postoji i veliki broj poslodavaca koji ispunjenjem ovih uslova ne ponude radniku zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a što su obavezni”, pojašnjavaju nam iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Posljednjih godina zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme postalo je pravilo u BiH, dodaju iz Saveza te stoga veliki broj radnika nikad ne uspije zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme ili dobiti stalni ugovor.

Neplaćeni prekovremeni rad je još jedna zloupotreba poslodavaca kojoj su izložene hiljade radnika u BiH, a o čemu se vrlo malo govori.

Zakonom o radu propisano je da je prekovremeni rad izuzetak od punog radnog vremena koje traje 40 sati sedmično, a kojem radnik na zahtjev poslodavca može biti izložen samo u slučajevima više sile (požar, potres, poplava), iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim slučajevima neophodne potrebe. Međutim, iako bi poslodavac samo u nepredviđenim situacijama koje nije mogao izbjeći mogao ostavljati radnika duže na poslu, prekovremeni rad postao je redovna pojava koju poslodavac najčešće koristi kako bi nadoknadio nedostatak radne snage, ističu iz saveza.

“O povećanju plaće temeljem prekovremenog rada suvišno je govoriti s obzirom na to da veliki broj poslodavaca ne samo da ne vodi evidenciju o radnom vremenu, već ne uručuje ni obračun plaća na kojim je evidentiran prekovremeni rad. Gotovo ista situacija je i u slučajevima isplate za noćni rad i rad tokom praznika”, dodaju iz saveza.

Nema kolektivnih ugovora

Prekovremeni rad slijede kašnjenje isplate plaća i doprinosa te isplate otpremnina u slučajevima otkaza ugovora o radu zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao i nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora i porodiljskog odsustva te nezakonitog otkaza ugovora o radu.

“Posebno zabrinjavajući problem predstavlja nepokrivenost kolektivnim ugovorima kojim bi se trebala urediti materijalna prava radnika, tako da su radnicima uskraćena određena prava koja bi imala uticaj na njihov ekonomsko-socijalni položaj. Zbog nepostojanja kolektivnih ugovora, poslodavci sami općim aktima utvrđuju prava radnika, što im omogućava propisivanje zakonskog minimuma. Tako veliki broj poslodavaca isplaćuje minimalnu plaću, a razliku daju ‘na ruke’, čime su radnici znatno oštećeni”, ističu iz saveza.

Zbog svih zloupotreba poslodavaca pojedini radnici traže reakcije nadležnih, dok je veliki broj onih koji šute u strahu da će izgubiti posao, zbog čega se vjeruje da je broj poslodavaca koji krše Zakon o radu dosta veći od onog koji je prikazan u inspekcijskim nalazima. Iz Saveza nam govore kako je to posebno naglašeno u manjim kantonima gdje postoje primjeri očiglednih kršenja prava radnika, ali koja tokom inspekcijskog nazdora ne budu utvrđena.

“Takva praksa pogoduje poslodavcima koji smišljeno zloupotrebljavaju zakonske propise znajući unaprijed da takva njihova aktivnost neće podlijegati bilo kakvim sankcijama. Radnici na taj način gube povjerenje u institucije sistema i rješavanje nastalog spora traže putem pravosudnih institucija. Iako sudska praksa pokazuje da su u najvećem broju slučajeva radnici bili u pravu, naplata štete po presudama postaje daleko složenija”, kazali su nam na kraju iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Ovakav položaj radne snage te odnos poslodavaca prema radnom zakonodavstvu u BiH, kako smo ranije pisali, dovodi do sve češćeg sagorijevanja na radnom mjestu, stresa, depresije, anksizonosti i uništavanja mentalnog zdravlja radne snage u BiH. Ali, pored brige o egzistencijalnim problemima, psihofizičko zdravlje daleko je od prioriteta građana Bosne i Hercegovine.

Ipak, koliko je Bosancima i Hercegovcima dogorjelo i koliko su sagorjeli od teških uslova rada, dovoljno govori činjenica da je samo u prvoj polovini 2019. godine našu zemlju napustilo 30.000 ljudi.

(klix.ba)

Što je potrebno za posao u Njemačkoj: Što donosi novi zakon o useljavanju?

Stephan Mayer, državni tajnik njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, za Deutsche Welle je otkrio detalje novog zakona o useljavanju stranih radnika.

“Ovim zakonom se po prvi put uvodi jedan jedinstveni pojam stručnjaka. A ubuduće se više neće primjenjivati pravilo po kojem prednost pri zapošljavanju ima državljanin Njemačke ili neke druge zemlje Europske unije.

Također se ukida i lista tzv. deficitarnih zanimanja tako da će se sve grupe zaposlenih tretirati na isti način. Na prvom mjestu nam je važno da stručnu kvalifikaciju izjednačimo s akademskom naobrazbom.

Dakle svatko tko u svojoj domovini stekao kvalifikaciju koja je ravnopravna standardima koji vrijede u Njemačkoj za tu vrstu kvalifikacije, može se prema novom zakonu pod olakšanim okolnostima useliti u Njemačku sa svrhom zaposlenja ili kako bi tražio prikladan posao”, objasnio je Meyer.

Važno je, kaže on, da osobe raspolažu dobrim poznavanjem njemačkog jezika, u nekim područjima je dovoljno temeljito poznavanje jezika.

Za zapošljavanje je dovoljna razina njemačkog B1, za mjesto u izobrazbi B2.

“Nama je važno da se uvjeti za dolazak u Njemačku provjere prije planiranog dolaska. To će se obavljati preko diplomatskih predstavništava. Tu treba napomenuti da postoji i mogućnost dokvalifikacije u Njemačkoj. Znači ako neki stupanj kvalifikacije nije dovoljan za izdavanje dozvole za useljavanje u svrhu rada onda se tom kandidatu može omogućiti da potrebnu dodatnu kvalifikaciju stekne i u Njemačkoj. Moram naglasiti da pravilo o zapošljavanju građana zapadnog Balkana nema veze s novim zakonom o useljavanju stručne radne snage.

Pravilo o zapošljavanju građana zapadnog Balkana sadrži i mogućnost zapošljavanja i polukvalificiranih i nekvalificiranih radnika. I to je dovelo do toga da za nekvalificirane radnike obrada podataka u diplomatskim predstavništvima traje vrlo dugo. Zbog toga sada ne bi izvlačio zaključak da će sada u svim predstavništvima dolaziti do gužvi i zastoja jer se novi zakon ciljano obraća samo kvalificiranim radnicima.

Ali, pojačane navale na diplomatska predstavništva naravno nisu isključena. Tu će sigurno doći do pojačanja osoblja ali to je zadaća ministarstva vanjskih poslova”, rekao je on.

Dodao je i da je kroz mjeru o zapošljavanju građana zapadnog Balkana u Njemačku došao velik broj polukvalificiranih i nekvalificiranih i najvećim dijelom i starijih radnika. To budi strah, kaže, da bi za Njemačku mogla doći dodatna socijalna opterećenja povezana s mirovinom.

(vecernji.ba)

Hrvatska traži radnike iz BiH koji imaju državljanstvo RH

Većina hrvatskih poslodavaca koja kontaktira Agenciju za rad i zapošljavanje BiH (ARZ) traži radnike iz BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo kako bi ih tamo mogli registrovati kao domaću radnu snagu, čemu ARZ ne bi mogla udovoljiti jer bi se radilo o diskriminaciji, potvrđeno je Feni iz te institucije.

Portparol Agencije za rad i zapošljavanje Boris Pupić pojasnio je da Bosna i Hercegovina nema potpisan sporazum o zapošljavanju s Hrvatskom i da Agencija ne posreduje u zapošljavanju bh. radnika u toj zemlji.

– Redovno dobijamo zahtjeve od poslodavaca iz Hrvatske, ali bez sporazuma ne možemo raditi na posredovanju – rekao je Pupić.

Podsjetio je da su ARZ i Hrvatski zavod za zapošljavanje 2013. dogovorili sporazum o sezonskom zapošljavanju i Vijeće ministara BiH je iste godine Agenciji dalo saglasnost za potpisivanje tog sporazuma, ali je Vlada Hrvatske zaustavila daljnju realizaciju zbog otpora tamošnjih sindikata.

– Dok taj sporazum ne bude potpisan ARZ nema mogućnost da posreduje u zapošljavanju bh. radnika u Hrvatskoj – istakao je Pupić.

Naveo je da zvaničnih podataka o broju bh. radnika u Hrvatskoj nema, ali da u posljednjih desetak godina nezvanične procjene hrvatskih sindikata govore o nekih 30.000 bh. radnika koji u turističkoj sezoni rade ‘na crno’ u toj zemlji.

Pupić je podcrtao da je Hrvatska u posljednje tri godina značajno povećala broj kvota za radne dozvole za strance, ali da im očigledno i dalje fali radnika – posebno u turističkoj sezoni.

(Business magazin)

Problem nije radno vrijeme, nego neplaćanje

Ukoliko pažljivije pogledate oglase koji se raspisuju, a u kojima firme traže radnike, skoro u svim ćete u dijelu koji se odnosi na to šta poslodavac nudi radnicima naći podatke poput ugovora koji radnicima nudi osmosatno radno vrijeme, uz plaćen prekovremeni rad, ali i slobodne dane u vrijeme praznika, nedjeljom…



Mada je riječ o uslovima koji su regulisani Zakonom o radu i koji ne bi trebali uopće da se navode, radnici u BiH imaju razna iskustva, pa se većina njih, posebno onih zaposlenih u trgovinama, uslužnim djelatnostima, ali i u zdravstvu, građevinarstvu, poljoprivredi dosad mogla uvjeriti da poslodavci zakon kroje onako kako njima odgovara te da su, nažalost, brojna kršenja prava radnika.

Tako je Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine ove godine aktivnije nego dosad krenuo sa kampanjama u kojima upozorava na kršenja prava radnika i radnica prije svega u trgovinama. Sindikat je ove godine za 1. maj organizovao virtuelni protest koji je za cilj imao ukazati na to da veliki broj radnika praznike umjesto kući provodi na radnom mjestu, te da je vrijeme da se toj praksi stane ukraj ili da radnici budu adekvatno plaćeni za to.

Mersiha Beširović, predsjednica STBiH, navela je kako se prema njihovim istraživanjima radnicima u BiH, uz rad u dane praznika, najčešće krše prava po pitanju neplaćanja prekovremenog rada, pravo na slobodan dan u sedmici, pravo na godišnji odmor…

Obaveze

– Neplaćeni prekovremeni sati su, prema našim saznanjima, kontinuirano u samom vrhu kršenja prava u ovom sektoru, a prema podacima koje ima naš sindikat u 2018, najveći broj slučajeva sa kojima smo se mi bavili jesu slučajevi prekovremenog rada, te su od 340 osoba koje su se nama obratile za pomoć, njih 264 imale problem vezan za radno vrijeme i to 105 slučajeva neplaćenog prekovremenog rada, istakla je Beširović.

Riječ je o samo 340 osoba koje su se obratile Sindikatu, a gdje su svi oni koji se nisu javili, koji iz straha od otkaza šute i rade koliko god poslodavac kaže i koji i ne pomišljaju da traže novac za svoj rad.

Da bi se stalo ukraj poslodavcima koji su evidentirali prekovremeni rad, a istovremeno nisu bilježili redovno radno vrijeme, te na taj način sati i sati prekovremenih nisu naplaćeni, reagovao je prošle sedmice i Evropski sud pravde u Luksemburgu.

Naime, poslodavci su, odlukom Evropskog suda pravde, obavezni da sistematski evidentiraju radno vrijeme svojih zaposlenih. Odluka se mora provesti u svim državama članicama EU, odlučio je Sud sa sjedištem u Luksemburgu. Samo na taj način, prema njima, može se garantovati poštivanje evropskog prava.

Presudi je prethodio pravni spor između Deutsche Bank i sindikata CCOO u Španiji. Naime, u Španiji su poslodavci morali da evidentiraju samo prekovremeni rad do sada. Sindikat je tvrdio da se prekovremeni rad može ispravno zabilježiti samo ako se redovno radno vrijeme pravilno evidentira.

Zbog činjenice da se to ne dešava, više od 50 posto prekovremenih sati nije zabilježeno u Španiji. Pravni spor je prvi put izveden pred Nacionalni sud u Španiji, koji je predmet proslijedio Evropskom sudu u Luksemburgu. On je sada odlučio u korist sindikata.

Smjernice

Kao objašnjenje, sudije su navele ne samo EU smjernice o radnom vremenu i smjernice za sigurnost i zdravlje radnika već i Povelju o temeljnim pravima EU.

S obzirom na to da se to ne može uraditi bez evidentiranja ukupnog radnog vremena, Sud je naložio državama članicama EU da donesu odgovarajuće propise o tome.

Kako je objavio Deutsche Welle, presuda može imati dubok uticaj i na radni dan u Njemačkoj, gdje su, kao u Španiji, morali biti evidentirani samo prekovremeni sati. Njemački sindikati već dugo kritiziraju korištenje radnika neformalnim produžavanjem radnog vremena kada im je potreban odmor ili kada su na odmoru.

Poslodavci u BiH se mogu pravdati da nisu u EU te da se ovakve presude ne odnose na njih. Međutim, pitanje je do kada će se poslodavci u BiH moći na to izvlačiti jer BiH polako nestaje radne snage, pošto radnici u potrazi za svojim pravima, u potrazi za poslom na kojem će biti plaćeni koliko rade i koliko zaslužuju, sve češće napuštaju domovinu.

Nadamo se da će se poslodavci na vrijeme osvijestiti, da će shvatiti da radnici zaista jesu, kako svi vole reći, snaga njihove kompanije, te da je krajnje vrijeme da se ta snaga i plati kako treba i nagradi kada treba.

(Oslobođenje)