Samostan u Gučoj Gori građen je od 1857. do 1859. kada je i službeno proglašen i od tada postoji u pravnom smislu. Na njegovu podizanju osobito je radio biskup fra Marijan Šunjić koji je dao osnovnu arhitektonsku ideju. Samostan je građen po uzoru na tradicionalne talijanske samostane. Nakon izgradnje, bila je to najveća zgrada u Bosni, a isticala se svojom ljepotom. Doista, tako je i danas, ljepota ovog samostana ostavlja bez riječi. I samostan i crkva doživjeli su tragičnu sudbinu, za vrijeme zadnjih borbi u Drugom svjetskom ratu, partizani su 1945. godine zapalili obje zgrade. Požar je progutao sve što je u samostanu bilo vrijedno, osobito arhiv i knjižnicu kao i mnoga umjetnička djela. Samostan i crkva preživjeli su još jedan rat, onaj 90 – ih godina prošlog stoljeća. Muslimanska vojska je (preciznije pokret El-Mudžahid), dvije godine držala samostan pod okupacijom, a nakon sebe ostavila je pustoš. Potpuno su opljačkali crkvu i samostan, odnijeli su sve što se moglo odnijeti. Crkva je vandalski poharana, oštećene su i uništene sve umjetnine i sav crkveni inventar. Danas se crkva i samostan iznova rađaju, obnova još traje. U samostanu trenutno žive četvorica franjevaca koji neumorno rade na tome da ponovno ožive crkvu i samostan. Mržnja je uništila, a ljubav i dobrota će popravljati…
Anja Stipinović i Senada Vurm su novinarke Radio Viteza, a znajući koliko su crkva i samostan u Gučoj Gori važni za katolike Lašvanske doline, odlučile su se za posjetu koja je potpuno okupirala misli u pozitivnom smislu. Posjet Gučoj Gori bio je inspirativan i nadasve emotivan, jer otkrio je toliko toga što nismo znale, a otkrit ćemo vam našu perspektivu pogleda na viđeno.
U samostanu nas je dočekao fra Zdenko Frljić samostanski i župni vikar u Gučoj Gori s kojim smo prije obilaska razgovarali o važnim temama. Razgovor o važnosti i značaju crkve i samostana možete poslušati u prilogu.
Vrijeme boravka brzo je prolazilo, posjetile smo sve prostorije samostana i crkvu, a kroz obilazak imale smo priliku slušati o povijesnom aspektu ili o zanimljivostima koje se vežu za određene dijelove. Ulaskom u crkvu osjetile smo slom čovječanstva, osjetile smo tugu i sram zbog svega učinjenoga nad ovim sakralnim objektom. U crkvi su svi tragovi prošlog rata. Vidljiva su sva oštećenja, oštećenja od gelera, uništenje krovišta, ali i ono najtužnije… uništenje freske, ručno oslikane iznad oltara koju su prelili bojom koja je zauvijek uništila tragove oslikanog Isusa i svih biblijskih, životnih motiva. Do kud seže ljudska zloba prolamalo se našim mislima.
Nevjerojatan je mir koji se osjeća u crkvi, ali i kroz cijeli samostan, kao da se duša liječi i zaboravlja na svakodnevicu, brige i probleme ”običnog” čovjeka. Otvorili smo vrata crkve i izašli u dvorište s neprocjenjivim pogledom na ljepote Guče Gore. U Gučoj Gori nekada je živjelo preko četiri tisuće vjernika, katolika, danas nešto više od četiri stotine. U sumornim danima ratnog sukoba činilo se kako gučogorska župa nepovratno nestaje, nije bilo izgleda da će se ova zajednica vitalno obnoviti, ali je i dalje živa.
Kulturno – umjetničko blago crkve i samostana
Kroz samostan može se uočiti veliki broj likovnih djela koji oslikavaju i prikazuju različite motive, brojnih autora. Vrijedna likovna djela nalaze se u samostanskoj blagovaonici i u sobama. Portreti umrlih fratara gučogorskog Samostana postavljeni su na zidovima u hodniku obnovljenog dijela amostana. Trenutno se radi na renoviranju muzejskog dijela samostana, a muzejski postav sastoji se od tri tematske cjeline: sakralne, arheološko – povijesne i etnografske. Knjižnica ovog samostana ima nekoliko tisuća naslova i fascinantno je kakvi sve naslovi tvore ovu knjižničnu građu.
Kroz prilog, iz razgovora s fra Zdenkom Frljićem možete doznati više o muzejskom prostoru, o duhovnom zvanju, ali i ulozi franjevaca u Bosni i Hercegovini i Lašvanskoj dolini. Naš domaćin posebno se dotaknuo teme adolescencije te izazova koji su svakodnevno pred mladim ljudima.
Vitežanin Davor Petrović je gvardijan Samostana u Gučoj Gori i izuzetno se trudi obnoviti dijelove koji do sada nisu obnovljeni i nastoji naznačiti kako su vrata samostana uvijek svima otvorena, svi mogu posjetiti samostan i upoznati se s kulturom, vjerom, mirom. Ovo mjesto duhovno ispunjava dušu, a mir pročišćava vaš um.
U sklopu religijskog programa Radio Viteza s ciljem jačanja međureligijskog dijaloga posjet Franjevačkom samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori predstavlja svjetlost i nadu za bolji suživot.
