Vitez već odavno slovi rasadnikom dobrih, čak vrhunskih nogometaša. Potvrda toga su i reprezentativci svih selekcija bivše države, a to se potvrđuje i poslije rata kada u raznim reprezentativnim selekcijama (Vidić, Kupreškić, Jurčević, Pranjković, Rajković … ) BiH nastupa nekolicina mladića ovoga kluba.
Međutim, već desetak godina ovaj klub nema reprezentativaca što pak ne znači da i dalje iz viteškog nogometnog inkubatora ne izlaze novi talentirani i dobro obučeni nogometni tići. A to, uz i druge primjere, potvrđuje aktualni prvotimac premijerligaša Viteza, devetnaestogodišnji (11.12. 1994.) Tony Livančić. Riječ je o jednom od najboljih igrača, krilnom napadaču, ili drugoj špici. Krasi ga izuzetna brzina, igra s obje noge, izvrsna tehnika, imaginacija u igri, sportska drskost u onom najpozitivnijem smislu riječi, upornost u radu koja čak i trenere fascinira. Počeo je s pet godina u NK Vitezu, a sa 16 godina tadašnji trener Valentin Plavčić dao mu je priliku u seniorskoj momčadi. Mnogi tada nisu vjerovali u ispravnost Plavčićeve odluke, tvrdeći da je Tony krhke građe, nedovoljne fizičke snage, upitnih mogućnosti…? „Nisu oni znali, a nisu ni mogli znati, kakve se mogućnosti kriju u tom tada krhkom, ali nad sve vrijedno, upornom i „bogom danom” talentu. Znao sam da sam u pravu a to se, evo, potvrđuje i kod iskusnog Ante Miše, što me i dodatno raduje”, kaže za Tonija Livančića, Valentin Plavčić koji ga je vodio u juniorskoj i uveo u seniorsku konkurenciju. „Nisam pristalica govoriti i hvaliti nogometaša preko medija, posebno ne mlade i još neafirmirane, jer to često zna biti i kontraproduktivno. Ja sam, istina, već nakon nekoliko treninga uočio nedvojbeni potencijal koji u sebi nosi ova mladić, a što dodatno oplemenjuje iznimnim trudom, maksimalnim angažmanom, upornim i profesionalnim radom na svakom treningu, utakmici…! Vrlo brzo sam i shvatio da njemu pohvale, pa čak i kritike, daju novu snagu, energiju, želju da, recimo, pohvale svaki put iznova potvrđuje, opravdava, a razloge za kritiku eliminira. Stoga mogu i otvoreno reći da je Tony nogometni potencijal visokog kalibra, rekao bih, a te paralele mogu praviti, ravan svojim vršnjacima iz daleko poznate Hajdukove omladinske škole. Uvjeren sam da je pred ovim vrijednim, upornim i dobro odgojenim mladićem lijepa nogometna budućnost”, kaže uvijek umjereni i odmjereni Ante Miše. Tony je završio srednju ekonomsku, jesenas upisao pravo, a studij će, kaže, bar za sada, malo pričekati. „Zaljubljen sam u nogomet, hoću godinu-dvije sve maksimalno posvetiti nogometu, iskoristiti vrhunski rad s novim trenerom, legendom splitskoga Hajduka, od koga zaista imam što naučiti i vidjeti gdje sam i što mogu u nogometu”, kaže ova mladić primjerenog ponašanja u svakoj prigodi i moli da, ako je moguće, i ovim putom zahvali svojim trenerima koji su ga vodili od njegovih prvih nogometnih koraka, a to su: Goran Babić, Zlatko Botić, Franjo Skopljak Lazo, Franjo Gudelj, Veseljko Petrović, Ivica Bonić i Valentin Plavčić.
(Z. Čilić)