U BiH u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno je 160 puta više negazirane vode nego što je izvezeno.Uvoznu negaziranu flaširanu vodu platili smo oko 2,3 miliona KM,a domaće je izvezeno za samo 14.147 KM. Istovremeno,mineralna i gazirana voda iz uvoza koštala nas je oko 6,5 milijuna maraka. Stručnjaci upozoravaju da ne samo što nepotrebno uvozimo ono što i sami možemo da proizvedemo, nego smo vješto uhvaćeni u marketinšku zamku da voda iz slavine nije dovoljno dobra.
Projekt menadžer u Sektoru za makroekonomski sistem Spoljnotrgovinske komore BiH Igor Gavran kaže da je stanje sa uvozom vode „malo povoljnije nego ranije“, ali je deficit i dalje katastrofalan.
„Posebno je poražavajuća činjenica da u proizvodnji vode i sokova u BiH ili već imamo potpuno funkcionalne kapacitete za domaću proizvodnju dovoljnu za zadovoljenje svih potreba domaćeg tržišta ili imamo takve potencijale da bismo u vrlo kratkom roku mogli razviti potrebne kapacitete“, upozorava Gavran.
Pored objektivnih slabosti domaće privrede – teških uvjeta poslovanja, visokih troškova i odsustva podrške nadležnih vlasti, domaći proizvođači suočavaju se sa problemima koje nemaju njihovi strani konkurenti.
“Prekomjeran uvoz, često uz dampinške cijene, neispravne vrijednost na carinskoj deklaraciji, neispravne deklaracije, neodgovarajućeg sadržaja, dovođenja kupca u zabludu, kršenja domaćih propisa i međunarodnih standarda, na koji nadležne vlasti ne samo što ne reagiraju, već ignoriraju i argumentirane zahtjeve koji dokazuju neophodnost primjene mjera zaštite od prekomjernog uvoza“, tvrdi Gavran.
Osim toga, tu su netarifne barijere susjednih i drugih zemalja, gdje se otežava ili potpuno onemogućava izvoz naših proizvoda brojnim tehničkim i administrativnim mjerama, koje nemaju nikakvo drugo opravdanje osim svjesnog blokiranja plasmana naših proizvoda.
Istovremeno, milijuni litara uvozne vode nesmetano dolaze u BiH. Interesantno, ono malo negazirane flaširane vode koja uspije da pređe granicu, najviše izvozimo u Kuvajt.
Predsjednik Udruženja potrošača BiH Mesud Lakota kaže da se šleperi sa vodom šetaju po granicama, izvoze, pa uvoze, kako bi se ostvario povrat PDV-a.
„To je jedan od razloga zašto se pojavljuje toliki uvoz bezalkoholnih pića. S obzirom na to da na prodaji vode i sokova uzima ogroman profit – uvozni lobiji čine svoje“, objašnjava Lakota.
Po njegovim riječima, preko noći smo prihvatili naviku kupovine vode, iako je kvalitet vode iz vodovoda u BiH vrlo dobar. Doda li se tom trendu nedostatak potrošačkog patriotizma, dobijamo katastrofalan odnos uvoza i izvoza.
„Desio se i apsurd poskupljenja vode iz vodovoda i smanjenje cijena flaširane vode. Nastavi li se tako, biće isplatnije kupovati vodu u trgovinama“, smatra Lakota.
Upozorava da plastične boce plutaju našim rijekama i zagađuju izvorišta, pa je šteta od enormnog uvoza još veća. Da počnemo da recikliramo boce, na godinu bi zaradili 20 do 30 milijuna KM.
U BiH trenutno kruži preko 300 milijuna plastičnih flaša, a milijarde se nalaze na otpadima. Godišnje se u plastičnoj ambalaži uveze više od 300 miliona tona pića, a država od odbačenih boca ne uzme ni marku.
Sa svakom potrošenom markom na bocu vode ili soka bacimo i deset pfeniga, za koliko bi se ona mogla otkupiti za reciklažu.
Profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci Čedomir Crnogorac, koji decenijama proučava vode u BiH, upozorava da enormnom uvozu doprinose uvoznički lobiji, trgovci i razne eko-organizacije koje plasiraju priče o zagađenosti izvora u BiH.
„Kad se tako pripremi teren otvori se sumnja da ne valja voda iz slavine, a kao alternativa se nudi ‘kvalitetna izvorska voda punjena u nekom prirodnom raju’. To je ortodoksna glupost“, upozorava on. (bizon.ba)