Zanimljivosti

Želite vrijeme samo za sebe? Strpite se 10 godina

Na terasi luksuznog dubrovačkog hotela Villa Dubrovnik obitelj je početkom kolovoza, tijekom odmora, ručala – Goran i Tanja Ivanišević sjedili su i jeli u miru za jednim stolom, a djecu je hranila i o njima se brinula dadilja za drugim, odvojenim stolom.

Takve su situacije neobične većini hrvatskih obitelji s djecom.

 

Vrijeme za opuštanje

Iako u bogatim, prije svega američkim obiteljima nije čudno imati dadilju ili više njih 24 sata na dan i gotovo u potpunosti im prepustiti brigu o djeci, dječja psihologinja Tatjana Radulović iz Centra Proventus upozorava da to za djecu nije dobro te roditeljima ne bi preporučila takav odnos u obitelji. – Obitelj treba biti zajedno što je više moguće. Djeca, osobito ranije predškolske dobi, evolucijski žele svaki trenutak provoditi s mamom i tatom i bolno im je svako odvajanje. No, postoje objektivne situacije u kojima se moraju razdvojiti, poput odlaska roditelja na posao, stoga ih ne treba odvajati i kad to nije nužno. To ne znači da roditelji ne trebaju vrijeme samo za sebe, upravo obratno, ali nikako ne bih preporučila da to bude u vrijeme kad su zapravo s djecom. Fizička odvojenost roditelja i djece u istom prostoru, u vrijeme opuštanja, zapravo je žalostan čin, tužan za djecu. Djeca se mogu na to priviknuti, ali bit će tužna – objašnjava psihologinja i ističe da govori načelno i da ne želi komentirati odgoj djece u obitelji Ivanišević. Tu obitelj, upozorava, uopće ne poznaje i ne može suditi na temelju nekoliko objavljenih fotografija. Djeca su od rođenja, objašnjava, evolucijski vezana uz roditelje. Bebe, naime, iskonski znaju da neće preživjeti ako se odvoje od roditelja. Zato jako teško podnose svako odvajanje, a većina dojenčadi, primjerice, histerično plače ako mama samo ode u drugu prostoriju. Oni, naime, ne mogu predvidjeti da će se mama i vratiti. – Ta separacijska anksioznost najjača je između djetetova šestog mjeseca života i dvije i pol godine. Tu stječu temeljnu sigurnost, koja je presudna za cijeli život, i zato je važno da se roditelji što manje u tom razdoblju odvajaju od djece – objašnjava psihologinja. Ističe da to ne znači da roditelj nema pravo na vrijeme za sebe ili vrijeme za sebe i partnera.

Dijete se prilagođava

– Roditelj mora dati djetetu do znanja da je ovdje uvijek kad mu treba, ali da nije ovdje samo zbog njega, da je i roditelj važan, da je osoba sa svojim potrebama koje treba zadovoljiti. U suprotnom, dijete će i od svih ostalih u životu očekivati da su mu uvijek na raspolaganju i da su tu samo za njega – kaže psihologinja. Međutim, to vrijeme treba organizirati u skladu s djetetovom dobi i djetetovim temperamentom. Ne postoji, kaže, jedinstveni recept koji se može primijeniti na svako dijete. Najvažnije vrijeme koje roditelji mogu posvetiti sebi je – kad djeca odu spavati. Mnogo je teže organizirati izlaske iz kuće – Ako roditelji imaju tu mogućnost, nema ništa loše u tome da ponekad dijete navečer ostave s osobom od povjerenja i izađu van. Kad je vrijeme za to, zavisi od djeteta do djeteta, a roditelji će znati kad to mogu učiniti. Nikako ne bih preporučila da zajedno navečer idu van prije djetetova prvog rođendana. Roditelji najbolje znaju koliko im je dijete privrženo i za što je spremno u kojem trenutku – kaže psihologinja. Odvojeni izlasci roditelja, kaže, za većinu djece mnogo su bezbolniji i mogu biti mnogo češći. Nakon neke dobi dovoljno im je u tom kraćem vremenu da je jedan roditelj uz njih. Prije treće godine stučnjaci ne bi savjetovali dulje razdvajanje roditelja i djece, poput slanja djece na dugi odmor kod djede i bake ili odlazak roditelja na odvojeni odmor. – Produženi vikendi, putovanja bez djece i slično većina djece do treće godine podnosi jako teško. Dijete se, naravno, može naviknuti na to, dijete će se u konačnici u svemu prilagoditi roditelju, ali iz straha, evolucijskog straha da ne bude ostavljeno ili voljeno. Dijete se tada neće osjećati sigurno, neće razvijati samopouzdanje, ukratko, neće biti sretno – kaže psihologinja.

Poštovati djetetove osjećaje

Mogućnost slanja djeteta ljeti kod, primjerice, bake ili djeda samo je naoko dobra solucija. Uobičajeno mišljenje “bolje mu je na moru nego u vrućem gradu i u vrtiću na dežurstvu” iz djetetove je perspektive pogrešno. – Tako malo dijete je najsretnije s mamom i tatom, bez obzira na to gdje se nalaze. Istraživanja pokazuju da je većina djece spremna na odvajanje od roditelja na tjedan dana s pet godina. Mnogi su spremniji i ranije, neki pak nisu ni s pet godina. U svakom slučaju, treba poštovati njihove osjećaje. Nakon desete godine većini je pak super ljetovati bez roditelja – kaže psihologinja. Dadilja, odnosno osoba koja čuva dijete, treba biti pomoć roditeljima u trenucima kad ne mogu boraviti s djecom. Njezin boravak u obitelji 24 sata na dan, kaže, najčešće je kontraproduktivan.

Zajednički objed je važan

– To za dijete nije dobro. Roditelji tada često padaju u zamku da većinu odgoja prepuštaju dadilji i vrlo se rijetko u potpunosti posvećuju djetetu- kaže psihologinja. Zajednički obroci, ističe, važno su zajedničko vrijeme koje se može provesti vrlo kvalitetno. – Objed je jedna od situacija u kojoj naprosto ne bih preporučila odvajanje djece od roditelja. To je vrijeme koje se provodi zajedno, tijekom kojeg se razgovara, komentira, planira. Obitelji bi trebale nastojati što češće zajedno jesti, od djetetove najranije dobi, i nastojati tu vezu održavati do kraja života – ističe psihologinja. – Mogu razumjeti da roditelji s vremena na vrijeme žele jesti na miru, sami, ali tada bi bilo mnogo bolje da djecu tih sat vremena ostave uz osobu od povjerenja i odu na ručak nego da idu svi zajedno, ali ručaju za odvojenim stolovima. Za to ne postoji legitiman roditeljski razlog – zaključuje. Svaki roditelj zna što je glad za vremenom koje bi posvetio samo sebi. Ali kako znati kada je i koliko odvajanja bezbolno za dijete? Smiju li roditelji ručati odvojeno od djece? Kada mogu otići sami na odmor? Je li non-stop dadilja u kući pravo rješenje? Pitanja je onoliko koliko i zamki, a neke odgovore nudi vam dječja psihologinja Tatjana Radulović. Iako u bogatim, prije svega američkim obiteljima nije čudno imati dadilju 24 sata na dan, stručnjaci upozoravaju da za djecu to nikako nije dobro.

Niste uvijek uz svoju djecu? Bolje! I za njih i za vas

U svijetu još uvijek vrlo rašireno vjerovanje da su djeca čije majke odluče s njima što dulje ostati doma, odričući se tako – barem nakratko – svoje karijere, sretnija i psihički zdravija, osporila je nedavno provedena studija na Institutu za naobrazbu u Londonu u kojem je sudjelovalo čak 17 tisuća britanskih roditelja. Istraživanje je dokazalo da majke koje se odluče nakon poroda vratiti na posao i ranije nego što im zakon to preporuča, ni na koji način ne štete svojoj djeci. Dapače. Tamošnji istraživači mišljenja su da vrijeme koje djeca ne provode sa svojim majkama na njih može jednako dobro utjecati kao i ono koje provode. Naravno, ako su pritom u dobrim rukama. Djeca tako, pokazuje istraživanje, razvijaju osjećaj za samostalnost, pa mogu čak i bolje napredovati u razvoju, dok njihove majke sretnije i ispunjenije dolaze natrag kući svojim miljenicima, zahvaljujući činjenici da nisu cijeli dan bile jedino u “ulozi” mame.

Previous ArticleNext Article

Send this to a friend