Tako potičemo mozak da počne tragati za pozitivnim iskustvima što dovodi do lučenja hormona sreće, a taj hormon je zaslužan za to da se osjećamo dobro.

Zahvalnost možemo opisati kao pozitivan osjećaj koji spontano doživimo prema drugim ljudima koji nam pomognu doći do rješenja problema, kaže prof. psihologije Iva Maksimović iz tvrtke Ramiro. Dodaje da zahvalnost osjećamo i prema životnim okolnostima, odnosno ovisno o svjetonazoru, prema Bogu, svemiru ili slučajnosti što su se događanja odvila na našu dobrobit. Zahvalnost je mješavina dvije ili više osnovnih emocija (npr. sreće i olakšanja).

Zahvalnost je značajno pod utjecajem našeg razmišljanja, čemu možemo posvjedočiti u razdoblju božićnih i novogodišnjih blagdana kad je namjerno izazovemo razmišljajući o svim divnim ljudima koji su dio naših života i prisjećajući se svih lijepih stvari koje smo doživjeli tijekom godine, objašnjava psihologinja.

– Da antički ljudi nisu bili u krivu kad su zahvalnost proglasili važnom vrlinom, potvrđuju i rezultati neuroznanstvenih istraživanja koji pokazuju da kad se želimo osjećati dobro, najvažnije pitanje koje si trebamo postaviti je: ‘Na čemu danas mogu biti zahvalan/zahvalna?” – kaže psihologinja Maksimović i objašnjava da tako potičemo mozak da počne tragati za pozitivnim iskustvima. Već pokretanje te pozitivne potrage dovodi do lučenja hormona sreće, zbog čega ćete se osjećati dobro bez obzira na rezultat pretrage. – Ako pretraga završi osjećajem zahvalnosti, u mozgu se luči još jedan hormon koji vam podiže raspoloženje i nivo energije. Lučenje ta dva hormona donosi niz dobrobiti na psihu, a tako i na zdravlje. Kad ste sretni, u dobrom raspoloženju i s dovoljno energije, javit će se i osjećaj samopouzdanja te ćete se lakše nositi sa životnim izazovima – kaže te dodaje da ćete tako i manji broj situacija doživljavati stresnima.

– Ako si ovo čarobno pitanje postavite prije spavanja, dozu briga zamijenit ćete dozom hormona sreće koji će vam olakšati zaspati. Danas pažnju često usmjeravamo na ono što nam nedostaje i tako ostajemo zarobljeni na području ‘nemam i ne mogu’. Stoga je važno više puta dnevno udahnuti i na trenutak se prisjetiti svega što imamo te prijeći u područje ‘imam i mogu’ – objašnjava psihologinja Maksimović.