Bosna i Hercegovina je prva u Europi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika, pokazuju nova istraživanja.
Procjenjuje se kako u BiH ima oko 500.000 ljudi koji redovno igraju igre na sreću i posjećuju kladionice. Kladionice i kasina otvaraju se i u blizini škola, pa učenici, kada dolaze na nastavu ili se vraćaju kući, sve češće svraćaju da okušaju sreću, što ih uvlači u kockarske krugove. “Jedinica za Real Madrid, Lacio čista dvojka. Tko bi mogao pobijediti u košarkaškoj utakmici NBA lige? Tko su favoriti za najbolju pjesmu “Eurovizije” na koje bih se mogao kladiti? Tko će odnijeti titulu hokejaškog prvaka?” – sve su ovo misli koje svakodnevno zaokupljaju mladog Mostarca M.I. (puno ime i prezime poznati autoru). Iako još nije punoljetan, svakodnevno je u kladionicama i salonima igara na sreću, kojih je u Mostaru, kao i ostalim gradovima u Bosni i Hercegovini, sve više. ” Počeo sam s 14 godina ići u kladionice sa svojim starijim drugovima. Također, redovno kupujem listiće za razne igre na sreću”, kaže ovaj mladić. “Ako prođe i dan da ne okušam sreću, loše se osjećam” kaže on. U mostarskim salonima igara na sreću navode da igraju ljudi svih generacija, te da svaki salon ima svoje stalne mušterije. Uslijed svjetske ekonomske krize, koja je dovela u pitanje poslovanje mnogih poduzeća, te prouzročila nagli pad životnog standarda i povećan broj nezaposlenih, posao u kladionicama je procvjetao. San onih koji se klade, prije nekoliko godina ostvario je 53-godišnji Ševko Fejzić. “2001. godine uplatio sam listić od 2 KM, a osvojio 10.000 konvertibilnih maraka”, kaže Fejzić. No, to je bilo kratkog vijeka, kaže on i dodaje da je sav taj novac ponovo završio u kladionicama.
Nema pravih vrijednosti
Husein Oručević, politolog i bivši voditelj Omladinskog kulturnog centra Abrašević u Mostaru naglašava da je pitanje kockanja vrlo ozbiljan problem u BiH. “Novac je postao nešto u što svi vjeruju. Ostali smo bez istinskih, karizmatskih, snažnih političkih ličnosti koji bi ljude doveli u stanje političke sigurnosti. Ostali smo bez religijskih autoriteta. Čovjek je izgubio vjeru i jedino što mu je preostalo je vjera i nada u novac”, kaže Oručević. “Što je veća kriza i ljudi imaju manje para, sve više ih troše u kladionicama i na lutriji. Ima ljudi koji ovdje dolaze redovno već deset godina, a uglavnom su to oni sa manjim primanjima, dok su bogatiji ljudi rjeđi posjetioci. Nekad se pitam otkud im novac da stalno dolaze”, govori radnica jedne mostarske kladionice. “Dolaze nam ljudi od 20 do 70 godina. 
Najčešće se klade na nogomet, tako da je kladionica najposjećenija u vrijeme Lige šampiona, ili nekih drugih nogometnih prvenstava, mada ima i onih koji se klade na druge sportove”, ističu u kladionici. Naglašavaju da se dešava da najčešće srednjoškolci na aparatima potroše džeparac ili novac koji su im roditelji dali da plate račune. “Dešava se da mladići izgube novac koji nije njihov, pa onda nude ostalim gostima mobilni telefon, nakit ili tako nešto za sitne pare, samo da bi izmirili dug”, kaže uposlenica salona igara na sreću.
Kockanje – bolest ovisnosti
Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, kockanje spada u bolesti ovisnosti, ali psiholozi upozoravaju da kockara nije lako prepoznati za razliku od, recimo, alkoholičara. Patološko kockanje je bolest. Liječenje je dugotrajan i mukotrpan proces koji zna trajati i do nekoliko godina. Ljudi koji imaju ovaj problem nisu problem samo sebi već prave problem i svojim porodicama i okruženju”, ističe Alihodžić, koja je u svojoj privatnoj praksi imala nekoliko pacijenata koji su bili patološki ovisnici o raznim oblicima igara na sreću piše Deutsche welle. “Liječenje ovih ovisnika se donekle može usporediti s liječenjem ovisnika o drogama. To je bolest i ovisnost. Kockari ne mogu kontrolirati svoju ovisnost. Fokus života s porodice, posla, prijatelja prebacuju na kocku koja ih u potpunosti zaokuplja”, objašnjava Emina Alihodžić.
Djecu na klađenje navode i roditelji
Iz Centra za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti potvrđuju kako je na području Mostara sve više djece kod kojih se stvara ovisnost o igrama na sreću. Kako upozorava dr. Marina Inić, za to su u velikom broju slučajeva krivi roditelji. “U anketi koju smo proveli, velik broj petnaestogodišnjaka izjavio je da posjećuje kladionice. Većina dječaka, koja se kladi, prvi je put u kladionicu otišla s ocem, te se kladila uz očev pristanak. To je ono što svi roditelji trebaju imati na umu prije nego počnu optuživati druge za djetetovu ovisnost”, naglašava dr. Inić. “Kladionice nemaju veze s istinskim vrijednostima sporta” – kategoričan je predsjednik Sportskog saveza Grada Mostara Hasan Šišić. “Svi sportski radnici ovog grada i ja apeliramo na mlade i zovemo ih da se uključe u sportske klubove, da izađu na igrališta, aktivno se bave sportom, a ne da svoje vrijeme provode u kladionicama. Prakticirajte sport na pravi način, a nemojte slobodno vrijeme provoditi kockajući se”, poručuje Šišić.
(Poslovni portal)