Zbog velikog zanimanja za dobivanje radnih dozvola za rad u Njemačkoj, Veleposlanstvo te države u BiH odlučilo je da će se ubuduće moći koristiti samo online zahtjev za vizu, kako bi se ubrzao proces podnošenja zahtjeva, priopćeno je iz ovog veleposlanstva.
“Zbog velike zainteresiranosti, termini se dodjeljuju uz pomoć popisa za termine. Molimo da se registrirate na tom popisu za termin u svrhu podnošenja zahtjeva za vizu prema članu 26 stav 2 Pravilnika o zapošljavanju. Termini se dodjeljuju po kronološkom redoslijedu popisa za registraciju”, priopćili su, pišu Nezavisne novione.
Kako su naglasili, vrijeme čekanja na termin trenutno traje duže od godinu dana, a termini za podnošenje zahtjeva će se dodjeljivati sve dok važi član 26 stav 2 Pravilnika o zapošljavanju, odnosno do 31. prosinca 2020. godine. Prema ovom članu, državljani BiH, Albanije, Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore i Kosova mogu do kraja 2020. godine dobiti dozvolu za rad u svakoj branši bez ograničenja. Inače, Veleposlanstvo Njemačke prošle godine izdalo je 7.800 radnih viza.
Od ožujka 2021. na snazi će biti novi zakon koji će znatno olakšati procedure i ukinuti ove restrikcije u vezi sa zapošljavanjem radnika sa zapadnog Balkana za ostale radnike. Po novim pravilima, izdavanje viza u konzularnim predstavništvima će, pod uvjetom da podnositelj priloži potpunu dokumentaciju, trajati maksimalno četiri tjedna, a termini za čekanje će se znatno skratiti.
Jedna od novina će biti lakša nostrifikacija diploma i svjedodžbia, s obzirom na to da većina zemalja nema kompatibilan sustzav dualnog obrazovanja kakav važi u Njemačkoj, po kojem studenti u zanatskim usmjerenjima dio nastave obavljaju u učionicama, a dio u radionicama na praksi, a i sam proces nostrifikacije diploma bit će znatno ubrzan.
U Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače u Mostaru danas je održan Framafest pod geslom „Moje će te usne slaviti“.Sudjelovalo je više od 20 frama skupina iz čitave Bosne i Hercegovine, te Frama Varaždin i Frame Grada Zagreba iz Hrvatske, odnosno sve skupa oko 1 100 framaša.
Svi sudionici su dobili zahvalnice,a uz tri najbolje izvedbe nagrađivani su i scenski nastup te najbolji tekst.
Ove godine je Frama Vitez osvojila prvo, Frama Posušje drugo, a domaćini, Frama Mostar treće mjesto. Za najbolji scenski nastup nagrađena je Frama Sarajevo, a Frama Široki Brijeg za najbolji tekst pjesme.
Dvadeset skladbi koji su danas izvedene, ranije su odobrene od strane tročlanog stručnog ocjnjivačkog povjerenstva.
Članove žirija činili su: profesorica violine Irena Vučić, fra Nikola Matošević, bogoslov franjevačke provincije Bosne Srebrne i Ivana Šaravanja, profesorica flaute.
Frama Kiseljak se nije natjecala, a susjedna Frama Fojnica se predstavila pjesmom „Veličina ljubavi tvoje“.
Vatikanski tajni arhiv, u kojem su pohranjeni milijuni dokumenata nastalih tijekom 12. stoljeća, više nema u svome naziv pridjev “tajni”, odlučio je u ponedjeljak papa Franjo. Vatikanski apostolski arhiv novi je naziv te institucije, objavio je Vatikan u ponedjeljak.
Papa je preimenovao neprocjenjive arhive, u kojima su pohranjena pisma kralja Henrika VIII. sa zahtjevom za razvod od Katarine Aragonske, na koji je papa odgovorio negativno zbog čega je nastala anglikanska crkva 1534. Originalni zapisi sa suđenja Galileu iz 1633., također su tamo pohranjeni.
Time se uklanjaju “negativni prizvuci” koji proizlaze iz latinske riječi “secretum”, čiji je prijevod kada su arhivi dobili ime 1610., bio bliži riječima “osobni” ili “zatvoreni”, nego “tajni”, pojasnio je Papa. Vatikanski tajni arhivi bili su tajni samo po nazivu te je građa bila dostupna nakon određenog perioda, kao i u većini državnih arhiva.
Zbog ogromne i vrijedne građe, vatikanski su arhivi danas jedan od najvažnijih istraživačkih centara na svijetu, a najstariji spisi potječu iz 8. stoljeća. Osamdeset pet kilometara polica i podzemni svod poznat kao “bunker”, čija je verzija rekonstruirana u filmskoj adaptaciji romana Dana Browna “Anđeli i demoni”, nalaze se u arhivima.
Istraživačima je dostupna građa do 1939., zaključno s pontifikatom pape Pija XI. Građa iz vremena pontifikata Pija XII. (1939.-1958.) bit će dostupna od ožujka 2020., što iščekuje židovska zajednica. Naime, mnogi Židovi smatraju da Pio XII. nije dovoljno učinio da zaštiti Židove u Drugom svjetskom ratu.
Vatikan tvrdi kako je Pio odlučio potajno pomagati Židovima, smatrajući kako bi u suprotnom slučaju mogao izazvati oštru reakciju Trećeg Reicha i time pogoršati položaj Židova, ali i katolika u ratnoj Europi. Kada je papa Franjo objavio deklasificiranje građe iz pontifikata Pija XII. u ožujku ove godine, kazao je kako je baština pape Pija XII. promatrana uz “neke predrasude i pretjerivanja”.
Radi se o posebnoj varijaciji gena kojeg neki ljudi imaju, dok drugi nemaju, a to potom utječe i na zadržavaju kofeina u tijelu
Škotski stručnjaci otkrili su razlog zašto kava na neke ljude djeluje i drži ih budnima, dok kod drugih nema nikakvog utjecaja. Razlog je gen koji utječe na način na koje tijelo razgrađuje kofein, a njegovo ime je PDSS2.
Istraživanje je provedeno u sjevernoj i južnoj Italiji gdje je ispitano više od 1 000 ljudi i u Nizozemskoj gdje je sudjelovalo više od 1 700 ljudi. Svi su sudionici ispunili upitnik gdje su morali napisati koliko kava dnevno piju.
Zaključeno je kako oni koji su pili manje kava su imali i određenu varijaciju u genu. Kod njih se kofein i sporije razgrađuje, a samim time i duže ostaje u tijelu te ga i drži dulje razbuđenim.
S druge strane, oni koji nemaju ovaj gen imaju potrebu piti kavu više puta dnevno. Osim ovoga gena, na zadržavanje kofeina u tijelu utječu i još neke stvari. Na primjer, kakav metabolizam imate i pušite li.
Ukoliko pušite onda ćete imati potrebu i više piti kavu. Važno je paziti na količinu popijene kave dnevno, ali i na posljedice koja može imati na organizam.
Ako se od kave tresete ili vam preskače srce, vrijeme je da smanjite njezinu količinu.
Uz vječno pitanje čiji je Travničanin Ivo Andrić, hrvatski ili srpski, posljednjih godina u Mostaru tinja unutarsrpski spor i oko toga tko ima pravo baštiniti tradiciju Alekse Šantića. Umjesto da im se promoviraju i slave književna djela, dvojica pisaca rođena u Bosni i Hercegovini postala su predmet međunacionalnih i unutarnacionalnih obračuna.
Vjerojatno takvu ostavštinu nisu željeli. Tko ima pravo organizirati jubilarne “Šantićeve večeri poezije”, spore se tako u Mostaru dvije “Prosvjete” – jedna vezana uz Srpsku pravoslavnu crkvu s jedne i druga “Prosvjeta” i Muzej Hercegovine s druge strane. Apsurdno zvuči, ali ovaj sukob ima čak i svoje pozitivne učinke.
Natječući se za “vlasništvo” nad piscem, dvije strane oživljavaju njegova djela. Tako je protekloga vikenda mostarski paroh Radivoje Krulj predstavio bogatu monografiju “100 Šantićevih večeri poezije”. Za razliku od Šantića, o kojemu njegovi “posvađani” sunarodnjaci izdaju monografiju, Ivo Andrić predmet je etničkog prisvajanja i to se ponajviše naglasi svakog listopada kada mu je rođendan (9. 10. 1892.) i obljetnica Nobelove nagrade (26. 10. 1961.). Rodio se u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, sudskoga podvornika, i Katarine Pejić.
Dakle, kao etnički Hrvat školovao se i prve tekstove objavljivao u Hrvatskoj. Na sveučilištima u Zagrebu i Krakovu, gdje je studirao, upisao se kao Hrvat. Bio je zadivljen bosanskim franjevcima, ali je uistinu već nakon svoje dvadesete godine počeo pisati ekavicom i izjašnjavati se kao Jugoslaven. Život mu je, blago rečeno, kontroverzan. Kroz diplomaciju služio je raznim vladama – i Hitleru, i Staljinu, i Titu.
Unatoč tomu, komunističke vlasti prigrlile su ga kao svoga. Svi su ga svojatali osim onih od kojih je potekao. Hrvati su ga se uglavnom odricali. U želji da ga otrgne od “tuđeg zagrljaja” i nacionalnog zaborava Matica hrvatska podignula mu je spomenik u Mostaru. No, Hrvati još ne znaju žele li Andrića.
Zato se Srbi bez ikakvih ograda ponose “svojim Andrićem”. Do koje je mjere išla nacionalna zloporaba toga pisca, govori činjenica da je njegovu kratku i izrazito dojmljivu pripovijetku “Pismo iz 1920.” Radovan Karadžić dijelio kao letak u svrhu potvrde stoljetne mržnje među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. No, prema nekim tvrdnjama, osvetio im se Clinton koji je, navodno, čitajući isto to “Pismo”, NATO-u naredio bombardiranje Srbije.
U svakom slučaju, pjesnik je u toj pripovijetci na upečatljiv način opisao Bosnu kao “zemlju mržnje i straha”. Zbog tih tvrdnji, a i brojnih drugih knjiga, “zamjerio” se i dijelu Bošnjaka koji u njegovim tekstovima, pak, prepoznaju mržnju prema islamu i muslimanima. U projektu posrbljavanja Andrić nije jedini hrvatski književnik.
Srpska akademska zajednica uložila je mnogo energije “dokazujući” da je sva srednjovjekovna dubrovačka književnost, zapravo, srpska. U “Deset vekova srpske književnosti” uvršteni su čak i Ivan Gundulić i Marin Držić. Argument kojim srpski povjesničari književnosti brane prisvajanje starih dubrovačkih pisaca srpskim književnicima jest štokavski jezik kojim je ta književnost pisana.
Oni smatraju da je to isključivo srpski jezik. Kulturna javnost odbacila je taj falsifikat kao grub pokušaj grabeži hrvatske kulturne baštine. Zanimljivo je da u tu istu ediciju od dvjestotinjak knjiga srpske književnosti nije uvršten Aleksa Šantić, iako je njegova etnička srpska pripadnost neupitna. Ne ulazeći u druge motive, to što se međusobno bore za Šantića i prisvajaju Andrića, Srbi pokazuju koliko im je stalo do velikana.
Hrvati, nažalost, vrlo često ne cijene svoje. Dapače, mnoge uglednike guraju u blato tražeći im bilo kakvu mrlju. I zbog toga zemlja sve je pustija. Hrvati su malobrojan narod da bi se tako lako odricali i jednog čovjeka. I onih koji su zbog svoje ostavštine postali besmrtni, ali i onih živih koji danas u potrazi za boljim životom lako dobivaju radne i boravišne dozvole, pa i državljanstva Njemačke, Irske, Australije…
Onda nije ni čudno da narod koji je uspio izgubiti nobelovca ne može sačuvati svoje “obične” smrtnike od iseljavanja?! Bude li se Hrvate u dijaspori zaboravljalo, asimilirat će se u Nijemce, Irce, Australce…, kao što je Hrvat katolik Ivo postao Srbin.
Tunel Ivan dio je autoceste na dionici Tarčin – Konjic, poddionica Tarčin – Ivan, LOT 2. Ovaj tunel je dvocijevni s po dvije trake i proći će kroz planinski prijelaz Ivan Sedlo.
Potpisivanje Ugovora o izgradnji dionice Tarčin – Konjic, poddionica Tarčin – Ivan, LOT 2, Tunel Ivan bit će upriličeno danas u sjedištu JP Autoceste FBiH u Mostaru. Ugovor će potpisati direktor JP Autoceste FBiH Adnan Terzić i u ime izvođača radova direktor Euro-Asfalt d.o.o. Sarajevo (BiH) Hamed Ramić te ministar prometa i veza FBiH Denis Lasić u svojstvu svjedoka JP Autoceste FBiH, a u svojstvu svjedoka Euro-Asfalt d.o.o. Sarajevo Munir Ramić.
Vrijednost Ugovora za izgradnju poddionice Tunel Ivan je 57.628.570 eura bez PDV-a, a bit će financiran sredstvima osiguranima kod Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i bespovratnim grant sredstvima odobrenim od strane WBIF (sredstva EU) u visini od 11,4 milijuna eura.
Tunel Ivan dio je autoceste na dionici Tarčin – Konjic, poddionica Tarčin – Ivan, LOT 2. Ovaj tunel je dvocijevni s po dvije trake i proći će kroz planinski prijelaz Ivan Sedlo. Ukupna dužina desne tunelske cijevi je 1721 m, dok je lijeva tunelska cijev duga 1761 m, a bit će smještena ispod postojećeg tunela Ivan na magistralnoj cesti M-17, priopćeno je iz JP Autoceste FBiH.
Tunel je projektiran da se izvodi po Novoj Austrijskoj Tunelskoj Metodi (NATM). Po izlasku iz tunela trasa autoceste se privremenom prometnicom spaja s magistralnom cestom M-17, koja označava kraj ove dionice. Predviđeni rok izgradnje je 30 mjeseci.
Iako postoje tek godinu dana, teško da netko nije čuo za Hrvatsku udrugu mladih u Srednjišnjoj Bosni. Udruga nastala u Vitezu proteklu je godinu dana aktivno radila na raznim kulturnim, sportskim, ekološkim ali prije svih humanitarnim projektima na puno širem području od ove općine.
Članovi Udruge danas su proslavili godišnjicu postojanja ali i uspješno završen projekt uređenja šetnice na “Ribarskom reviru”. Riječ je o 300-njak metara dugoj šetnici u samom središtu grada odnosno uz obalu Lašve. Članovi udruge su danas slavili sa Udrugom sportskih ribolovaca Vitez koja je također dala svoj doprinos uređenju šetnice, te na ovaj način zahvalili svim, kako kažu, dobročiniteljima koji su njihov rad prepoznali.
A radi se o zaista impozantnom broju brojnih gospodarstvenika, političkih djelatnika ali i pojedinaca koje se rad ovih mladih ljudi dojmio.
Oni su u proteklom razdoblju zasadili preko 150 raznih biljnih vrsta uz šetnicu, postavili klupe, očistili i jednu i drugu stranu obale te zaokružili ovu za sve Vitežane, korisnu priču.
Mateo Marić, predsjednik Udruge napominje kako je ovo tek jedan od brojnih projekata, a bilo bi ih i puno više međutim, kao i uvijek, sredstava uvijek nedostaje. Ipak, Udruga redovito brine o mladim porodiljama u potrebi, nabavlja drva starijim ljudima, obilazi bolesne i potrebite, organizira akcije čišćenja, angažira se na kulturnim projektima i još puno toga.
Njihov entuzijazam i pozitivna energija zasad se čine nepresušni i uz podršku lokalne zajednice, nadamo se da će takvima i ostati.
Izgradnju Pelješkog mosta, trenutno najvećeg i najznačajnijeg projekta u Hrvatskoj, odsad možete svakodnevno pratiti i putem prijenosa na internetskoj stranici Livecamcroatia.com. Kamera koja prati radove na mostu postavljena je u Komarni.
Najveća investicija u novijoj hrvatskoj povijesti, ‘teška’ 2,08 milijardi kuna, trebala bi biti realizirana u iduće dvije godine. Most će biti dug 2,4 kilometara, širok 21 metar, a bit će izgrađen na visini od 55 metara. Most premošćuje Malostonski zaljev između Komarne i Brijeste na Pelješcu u Dubrovačko – Neretvanskoj županiji.
Da, i tjestenina ima svoj dan! Osim što se dokazalo da su tjestenine zdrave, one omogućavaju održivu proizvodnju, ukusne su i cjenovno pristupačne, a pored svega, dokazano je da ne debljaju. Na Svjetski dan tjestenina stručnjaci za prehranu i nutricionisti podijelili su svoje znanje o visokoj hranjivoj vrijednosti tjestenine te njenoj prilagodljivosti različitim nacionalnim kuhinjama i kulturama diljem Svijeta, kao i o niskom utjecaju njene proizvodnje na okoliš.
Zahvaljujući tjestenini duže ostajemo siti.
Tjestenine, posebno ako ih jedemo al-dente, imaju nizak glikemijski indeks, koji dijeli namirnice u skladu s porastom šećera u krvi nakon njihove konzumacije. Hrana s niskim glikemijskim indeksom se u našem tijelu probavlja dulje vrijeme te pomaže regulirati razinu šećera u krvi, pri čemu se osigurava da se energija oslobađa postupno, a time sprečava fluktuacija razine šećera u krvi i čuva organizam od brojnih zdravstvenih problema i pretilosti. Tjestenine zbog niskog glikemijskog indeksa imaju blagi učinak na naš šećer u krvi. Osiguravaju dulji osjećaj sitosti, što je dobro za naše nepce, ali i za naš opseg struka.
Dugoročno uspješne dijete moraju biti izbalansirane, s naglaskom na potrebnom unosu zdravih ugljikohidrata, proteina i masti.
Mnoge kliničke studije potvrđuju da je pretilost uzrokovana viškom unosa kalorija u organizam, a koje možemo konzumirati i unositi i bez ugljikohidrata. Sva navedena tri makronutrijenta moraju bit u ravnoteži, jer su neophodni za stvaranje pretpostavki zdravog i uravnoteženog funkcioniranja organizma. Osim toga, dijeta siromašna ugljikohidratima ne može biti sigurna, pogotovo na duge staze.
S tjesteninom u borbu protiv šećerne bolesti
Zbog niskog glikemijskog indeksa, tjestenina se pokazala korisna kod oboljelih od dijabetes tipa 2. Nova istraživanje o prehrani, koja se temelje na namirnicama biljnog podrijetla bogatih ugljikohidratima, potvrdila su da mogu poboljšati zdravlje osoba s dijabetesom tipa 2.
Sudionici istraživanja jeli su puno neprocesiranih, ili minimalno procesiranih ugljikohidrata – primarno od voća, krumpira, graha i cjelovitih žitarica – a koji su takvim tipom prehrane poboljšali svoj nivo šećera u krvi.
