Stephen Hawking planetarna je ikona znanosti, slavan po bestseleru Kratka povijest vremena iz 1988., prevedenom na 44 jezika i prodanom u 25 milijuna primjeraka. Već gotovo pola stoljeća boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), koja mu je oduzela sve organe, osim mozga. Prije nekoliko mjeseci umirovljen je na Lucasovoj katedri matematike u Cambridgeu, pa ima više vremena za popularizaciju znanosti u medijima.
Thorneova hipoteza
“Sve što trebate za vremenski stroj je crvotočina, veliki hadronski sudarač (LHC) ili uistinu vrlo brza raketa”, poručuje Hawking, kojem je putovanje kroz vrijeme jedna od omiljenih tema.
U Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti, u kojoj se gravitacija opisuje kao zakrivljenje prostora i vremena, nađena su rješenja u kojima postoje petlje vremenskog tipa – vrijeme je tako zakrivljeno da omogućuje odlazak u prošlost ili budućnost. To dovodi do niza paradoksa, kao u SF komediji Povratak u budućnost, kada se tinejdžer Marty McFly uz pomoć vremenskog stroja vratio u godinu kad su se upoznali njegovi roditelji i zamalo ugrozio vlastito rođenje. Kozmolog Kip Thorne je 1988. iznio teoriju da svemirske crvotočine, ili tuneli kroz prostor-vrijeme, mogu biti vremenski stroj.
Mnogi fizičari – skeptični
Prije dvije godine ruski fizičari Irina Arefeva i Igor Volovič iznijeli su tezu da bi se u divovskom sudaraču LHC-u, “stroju za Veliki prasak”, mogle stvoriti crvotočine koje bi subatomskim česticama dopustile neki oblik putovanja kroz vrijeme. Mnogi fizičari ipak smatraju da put kroz vrijeme nije moguć i da u prirodi postoji nešto što to onemogućava, ali da naše poznavanje fizike još nije na toj razini da to shvatimo. Danas.hr