Ćelavost ide u zaborav

Znanstvenicima iz Berlina pošlo je za rukom da prvi u svijetu iz matičnih ćelija “proizvedu” folikul dlake, što daje vrlo realnu novu nadu svima koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da su izgubili ili gube kosu. Opadanje kose je problem kojim je u čitavom svijetu pogođeno više stotina milijuna ljudi. Oko 95 odsto ćelavosti otpada na androgenu alopeciju, odnosno muški obrazac ćelavosti koji počinje već u ranoj adolescenciji, a zahvata vrlo velik postotak muškaraca, a ponekad i žena. Stoga ne čude neprestani pokušaji pronalaska lijeka, odnosno adekvatne terapije. Zbog nižih cijena intervencije, klinike u istočnoj Europi i Turskoj pune su muškaraca iz zapadne Europe koji se podvrgavaju intervenciji presađivanja kose, prije svega vlastite, koja se radi tako što se kosa s onih dijelova glave gdje je još ima ravnomjerno raspoređuje po ćelavim mjestima. Ova intervencija, međutim, problem ne rješava trajno, jer je gubljenje kose genetski uvjetovano i nakon izvjesnog vremena počinje da pogađa i presađene segmente. Biotehnolozi Tehničkog univerziteta u Berlinu (TU) sada su, međutim, prvi u svijetu uspjeli da iz matičnih ćelija odgoje folikule dlake, odnosno organe u koži u čijem dnu se dlaka formira, a iz kojih raste vlas kose. Tako bi se nakon kliničkih eksperimenta problemu presađivanja kose moglo pristupiti na nov način. Pored nade za ćelave, ovaj znanstveni proboj će donijeti i manju potrebu za eksperimentima na životinjama kada je riječ o ispitivanju sve raznovrsnijih preparata za njegu i farbanje kose. Znanstvenici su ranije otkrili gen koji se dovodi u vezu s gubitkom kose, a koji im može pomoći u otkrivanju novog lijeka za liječenje ćelavosti.

Ovaj gen odgovoran je za rijedak nasljedni oblik gubitka kose, u medicini poznat kao hipotrihoza simpleks, koja pogađa jednu na 200.000 osoba, a manifestira se gubitkom dlaka na glavi još u djetinjstvu. “Veliki su izgledi za razvoj terapije koja bi mogla utjecati na sprječavanje gubitka kose, utemeljenog upravo na ovom otkriću”, objasnila je znanstvenica Regina Bec iz američkog Instituta za humanu genetiku. Korištenjem uzoraka DNK jedanaest članova jedne obitelji iz Saudijske Arabije, u kojoj se genski nasljeđuje rijetka bolest hipotrihoza simpleks, znanstvenici su došli do zaključka da mutacija na genu P2Y5 sprječava proteine, poznate kao receptori rasta na ćelijama folikula dlake, da se formiraju na uobičajen način. To znači da se tvar potrebna za stimulaciju rasta dlake ne može “primiti” za oštećene receptore, što može objasniti proces pojačanog gubitka kose. To bi otkriće znanstvenici mogli dovesti do proizvodnje lijekova koji bi potaknuli rast kose djelovanjem spomenutih proteina. Ćelavost muči ili je mučila većinu muške populacije. Ta raširena pojava posljedica je djelovanja hormona i zahvaća od 50 do 80 % bijelaca. Statistike su pokazale da će skoro svaki muškarac koji doživi osamdesetak godina ima problem s ćelavošću. Kinezi, crnci i američki Indijanci mnogo rjeđe imaju probleme s gubitkom kose, što ide u prilog činjenici da je među rasama različita sklonost ka ćelavosti. Ako je ovo imalo utješna informacija za mušku populaciju, recimo da ćelave i žene: smatra se da od 20 do 40 % žena pati od istog poremećaja. Iako ćelavost ne izaziva nikakve zdravstvene probleme, ima jak psihološki učinak. Ono što vjerojatno brine muškarce jest činjenica da se gubljenje kose smatralo znakom starenja i gubitka spolne moći. Kod Kineza je rašireno vjerovanje da je ćelavost đavolja kazna.