Lokalne vijesti, Zanimljivosti

Božićna trpeza u središnjoj Bosni nezamisliva je bez kešketa

Gotovo da nema katoličke obitelji u središnjoj Bosni koja za božićne blagdane ne priprema keške, jednostavno, ukusno, ali i iznimno zdravo jelo koje se pripremalo od davnina, pa i u vrijeme kada nije bilo hladnjaka.

Moglo je stajati danima, a prije konzumiranja trebalo ga je samo ugrijati, piše Večernji list BiH.

Podizanje žita

Iako je keške po sastavu jednostavno i pravi se od samo triju sastojaka, pšenice, domaće piletine i soli, za skuhati keške potrebno je nekoliko sati, pšenica se priprema tijekom godine, odmah po vršidbi ove žitarice, a za puninu okusa nužno je iz domaćeg kokošinjca žrtvovati najdeblju kokoš. Nekoliko Kiseljačanki, Mirjana Barbić, Zorka Slišković, Slavka Drmač i Nada Oroz, s nama je podijelilo recept i objasnilo kako se priprema keške.

– Odmah nakon vršidbe pšenice prokuha se pšenica od koje planirate praviti keške. Pšenicu prokuham u velikoj posudi jer se u mojoj obitelji ovo jelo rado konzumira cijelu godinu, a za Božić ipak najviše.

Nema Božića bez kešketa – počinje priču o pripremama namirnica za pripravu kešketa koje počinju od podizanja žita iz polja Slavka Drmača. Nakon što se pšenica za keške prokuha, objasnila nam je, nekoliko se dana suši na suncu, a sljedeće odredište je vodenica.

– Sva sreća, mi u ovom kraju još imamo vodenice, mlinove na vodu u kojima se pšenica za keške ne melje, već samo se malo lomi zrno, odvaja onaj njezin omot – objasnila nam je daljnji proces pripreme pšenice za keške Mirjana Barbić, inače vlasnica mlina u fojničkom naselju Šćitovo.

Nakon što pšenica prođe kroz vodenicu poput njezine, čuva se na suhom i hladnom do trenutka kada počinje kuhanje kešketa. Drugi sastojak o kojem ovisi punina okusa je domaća kokoš.

– Poželjno je da koka bude što starija i deblja jer masnoća kokoške daje puninu okusa jelu – objasnila nam je Nada Oroz dok njezin suprug Miro Oroz u šali dobacuje kako pijetao ili oroz nije pogodan za keške jer nije masan poput kokoške.

Dakle, za ukusno keške treba “žrtvovati” najdeblju i najstariju kokoš iz kokošinjca.

Izreci “Stara koka, dobra juha” naše kuharice dodaju i “Stara i masna koka, ukusno keške”.

Kada su pšenica i kokoš spremne, nekoliko sati kuhanja dijeli nas od ukusnog jela koje je neizostavno na božićnoj trpezi.

– Pšenica se prije kuhanja potapa na nekoliko sati u hladnoj vodi. Kokoš se kuha par sati kako bi se meso s lakoćom odvojilo od kostiju. Dok se u pilećem temeljcu kuha pšenica, meso se odvaja od kosti, usitnjava i tek desetak minuta prije završetka kuhanja jela pomiješaju se pšenica i meso. Sol se dodaje prije same konzumacije – ispričala nam je Zorka Slišković posljednju i najzahtjevniju fazu pripreme kešketa.

Može stajati danima

– Ovo je jelo iznimno zdravo jer se priprema od domaćih namirnica, pšenice i piletine, a njegova konzumacija pomaže organizmu oporaviti se od teške hrane koja se jede za Božić – objašnjavaju nam Mirjana, Slavka, Nada i Zorka zašto je keške i danas popularno među obiljem božićne hrane.

– Dok nije bilo hladnjaka, keške je također bilo popularno, ali zbog svoga roka trajanja. Ne bi se pokvarilo danima, a prije konzumacije trebalo ga je samo ugrijati – objasnila nam je razlog zbog kojeg je keške u davna vremena bilo najdugovječnije božićno jelo.

Prema pričanju naših sugovornica, momci su u vremena dok su i same bile djevojke od Božića do Nove godine obilazili kuće i zagledali djevojke. Tom bi ih se prilikom najčešće častilo upravo kešketom te su po ovom jelu dobili naziv “kešketari”.

(www.vecernji.ba)

Previous ArticleNext Article

Send this to a friend