Zašto mrzimo zvuk vlastitog glasa?

Zašto nam vlastiti glas na snimci zvuči čudno i nepoznato? Postoji vrlo jednostavno znanstveno objašnjenje.

Koliko ste puta čuli svoj glas na nekoj snimci i pomislili da zvučite, u najmanju ruku – čudno?

Kada govorimo, zvuk glasa putuje dvama kanalima do našeg uha – zrakom i tijelom.

Vanjski kanal jest zrak provodi zvuk iz usta do bubnjića. Tu se stvaraju vibracije koje naš mozak registrira kao zvuk.

Osim tih vibracija, drugi izvor vibracija jesu pokreti izazvani u proizvodnji zvuka. To su vibracije naših glasnica koje unutarnjim kanalom – našim tijelom (točnije, kostima lubanje) – putuju do unutrašnjeg uha.

Kada na snimci slušamo svoj glas, dolazi do našeg uha samo zrakom. Nedostaju vibracije naših glasnica koje putuju tijelom.

Naše tijelo prenosi duboke zvukove bolje od zraka, zbog čega nam vlastiti glas, kada govorimo, zvuči dublje i bogatije nego što zaista jest.

Zvuk koji se prenosi samo zrakom postaje tanak i više nam ne zvuči poznato.

(studentski.hr)