Arhiva #Daytonski sporazum

Prije 29 godina u Daytonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, nakon maratonskih pregovora bošnjačkog, hrvatskog i srpskog izaslanstva na čelu s predsjednicima Alijom Izetbegovićem, Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem, a pod nadzorom SAD-a i međunarodne kontaktne skupine, dogovoren je mirovni sporazum, dokument koji će okončati krvavi rat, nasilje, uništavanja i progone, ali i udariti temelje Bosni i Hercegovini kao državi triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana, definirati teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH te omogućiti osnovna načela funkcioniranja zemlje koja u svojoj biti ima izrazit multietnički karakter, piše Večernji list BiH.

Ustavno uređenje

Dio Daytonskog mirovnog sporazuma je i Aneks IV., odnosno Ustav zemlje, koji je na jasan način progovorio o posebnostima BiH, priznao trima narodima njihov konstitutivni karakter te stvorio sve pretpostavke za međusobno uvažavanje, dijalog i kompromis oko najznačajnijih pitanja važnih za funkcioniranje zemlje. U samoj alineji preambule Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je “podvukao” poseban, ravnopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. Danas, 29 godina poslije, na Daytonski sporazum, a osobito njegovu mogućnost za izgradnju funkcionalne države koja može ispuniti sve svoje unutarnje i vanjskopolitičke ciljeve, gleda se različito, no jedno je jasno: riječ je o dokumentu koji ima izrazito važno povijesno značenje jer je, osim što je okončao rat, precizirao sve odlike BiH kao države s kojima živimo tri desetljeća, a s kojima ćemo postati i punopravna članica Europske unije. Jasno je, naime, da nema ništa od neke radikalne promjene daytonskih temelja BiH, a pogotovo kada govorimo o konstitutivnosti naroda kao natkrovljujućem načelu Ustava. Uostalom, i Europska unija je u svojem ključnom, vanjskopolitičkom dokumentu Strateškom kompasu ukazala upravo na konstitutivnost, jasno poručivši kako je važno podržavati suverenitet, jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost BiH na temelju načela jednakosti i nediskriminacije svih građana i konstitutivnih naroda sadržanih u Ustavu BiH, kao i proces reformi na njezinu putu prema Europi. U prijevodu, BiH zahvaljujući ovakvom rješenju može postati punopravna članica Europske unije sa svim svojim posebnostima koje izviru iz njezina multietničkog karaktera. Međutim, iako je Daytonski sporazum, kao svojevrsni bolni kompromis za sve tri strane, u početku uspostavio okvir funkcioniranja BiH, njegova su se načela u godinama koje će uslijediti kršila u brojnim primjerima, pa čak i kada govorimo o predstavnicima dijela međunarodne zajednice, a osobito su na udaru bili Hrvati u Federaciji BiH koji su nešto ranije kroz Washingtonski sporazum dobili niz mehanizama očuvanja svoje konstitutivnosti, no oni su brojnim amandmanima pretrpjeli neviđenu eroziju, čime je taj konstitutivni narod doveden u poziciju stalne političke ugroze u tom entitetu. U RS-u su pak tijekom rata u najvećem broju prognani, tako da su u startu spriječene mogućnosti jačeg političkog utjecaja u tom entitetu.

Dijalog

Istodobno, političkim sredstvima nastavljena je borba za ostvarivanje ciljeva zacrtanih prije potpisivanja Daytonskog sporazuma, a u cijeloj su priči, prema svemu sudeći, jedini koji inzistiraju na temeljima sporazuma, uz konstantan fokus na potrebi dijaloga i kompromisa, upravo predstavnici Hrvata. Uvažavanje prava triju nosećih stupova zajedničkog nam doma, promišljanja o BiH kao državi koja uvelike svojim multinacionalnim karakterom može obogatiti Europu te pokazati kako model višenacionalnih država treba funkcionirati u praksi, pravo na izbor legitimnih političkih predstavnika u institucije koje je Ustav odredio za predstavljanje naroda, fokus na ekonomskim reformama i projektima od kojih će interes imati svi građani zemlje, neovisno o tome u kojem dijelu žive – sve su to odrednice čijim poštivanjem BiH, sa svojim daytonskim Ustavom, može biti uspješna članica velike europske obitelji suvremenih demokratskih društava. Potrebna je samo politička volja.

izvor: vecernji.ba

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH. Daytonski mirovni sporazum potpisali su predstavnici tri strane u BiH i predsjednici Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman uz prisustvo svjetskih sila, prije točno 28 godina, 14. prosinca u pariškoj palači Elysee.

Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut, kazao je Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio. Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona. Daytonskim sporazumom, koji je značio kraj rata u BiH koji je počeo 1992. godine, zemlja je formirana na način da je čine dva konstitutivna entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH. Prema Daytonu, Federaciji BiH pripalo je 51, a Republici Srpskoj 49 posto. Formiran je i Brčko distrikt kao posebna teritorijalna jedinica.

Daytonski mirovni sporazum još je poznat i kao Pariško-daytonski, a sastoji se od 11 aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte mirovnog dogovora, kao i regionalnu stabilizaciju. Sporazum je najveća ovlaštenja dao entitetima i naznačio osnovna ovlaštenja za nivo državnih institucija. Daytonski mirovni sporazum obavezao je zemlje potpisnice da međusobne odnose reguliraju prema Povelji Ujedinjenih naroda (UN), Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OEBS), kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv i demokratski način. Mirovnim sporazumom je precizirano ustavno i pravno uređenje BiH kao složene države, sastavljene od Federacije BiH i Republike Srpske, te tri konstitutivna naroda. Prema ovom sporazumu, glavni autoritet u tumačenju sporazuma je Ured visokog predstavnika u BiH (OHR).

Početkom 2008. godine otkriveno je da je originalni primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma izgubljen, a nakon što je Parlamentarna skupština BiH zatražila novi primjerak, nakon čega je Francuska poslala ovjerenu kopiju tog dokumenta. Tijekom proteklih 28 godina bilo je nekoliko bezuspješnih pokušaja ustavne reforme Daytonskog sporazuma, a prema mišljenjima mnogih međunarodnih dužnosnika – ovaj sporazum je već davno prevaziđen, dok u RS-u još uvijek smatraju da se izvorni elementi Daytonskog sporazuma moraju i dalje primjenjivati. Osim što je zaustavio rat u BiH, Dayton je donio novo uređenje zemlje i odredbe koje se 28 godina tumače različito i koriste kao ultimativna politička sredstva.

Izvor: Anadolija/Bljesak.info/radiovitez.ba