Zanimljivosti

SAČUVAJTE AROMU BILJAKA SUŠENJEM

Kraj ljeta idealno je vrijeme za skupljanje i sušenje mnogih aromatičnih i začinskih vrsta biljaka…

Sušenje biljaka vjerojatno je najstariji oblik konzerviranja, ali ne u onom lošem smislu na koji danas mislimo. Konzerviranje u biti znači čuvanje od propadanja i ne mora biti ništa loše. Dapače, kada biljke čuvamo u suhom obliku, zapravo smo samo iz njih izvadili vodu zbog koje bi se prije ili poslije pokvarile. Nekada davno bilo je dovoljno skupiti listove ili cvjetove u stručak i objesiti ih prema dolje.

Bio je to način da biljke koliko-toliko zadrže svoj prirodni oblik kako bi i u suhom stanju izgledale lijepo. Naravno, bili su to mali stručci, tako da je svaka biljka bila u doticaju sa zrakom. Osim toga, važno je bilo i mjesto sušenja, odnosno odabir sunčanog ili sjenovitog mjesta. U pravilu, sjemenke, kora ili plodovi suše se na suncu, dok se listovi i cvjetovi ostavljaju u sjeni kako ne bi izgubili boju. Tako je bilo nekad.

 

Mala pravila sušenja biljaka
Danas biljke obično sušimo u kuhinji, obješene uz zidove gdje je uvijek toplo i suho. U takvim uvjetima treba im oko tjedan dana (ponekad i manje) da postanu šuškave pod prstima, odnosno spremne za čuvanje. Naravno, prije sušenja treba ponešto znati i o skupljanju. Budući da se miris i aroma obično nalaze u biljnim uljima, koja nazivamo eteričnima, važno je da odmah nakon berbe započnemo s procesom sušenja.

Tako izbjegavamo nepotrebno hlapljenje eteričnih ulja, a time i gubitak arome. Zato se u berbi obavezno koristi pletena košarica, a nikako plastična u kojoj bi biljke mogle vrlo brzo početi trunuti. Važno je da se listovi odnosno cvjetovi što manje međusobno dotiču i da ih što prije odnesemo na sušenje.

 

Pećnica ili kućni dehidrator?
Sve dok nisam nabavila kućni dehidrator i ja sam svoje biljke sušila u pećnici. Jednostavno bih uzela neku posudu za pečenje, stavila na nju masni papir i posložila biljke. Ako su bile nježne poput ljupčaca, peršina ili bosiljka, tada je bilo dovoljno da ih sušim oko 10 sati na temperaturi od 50-60 stupnjeva. Ako su biljke bile tvrđe ili sam odlučila posušiti, primjerice, kockice mrkve, tada bih ostavila pećnicu cijelu noć i tek ujutro provjerila jesu li se dobro osušile.

Sušenje je stvar iskustva, ali i provjere. Provjerite nakon nekoliko sati kako izgledaju biljni dijelovi i probajte ih pod prstima. Ako su mekani i savitljivi, nastavite dalje, a ako su suhi, ugasite pećnicu i ostavite je zajedno s biljkama da se polako ohladi.

 

Čuvanje
U kućnim uvjetima biljke je nabolje čuvati ili u staklenkama ili u stručcima, obješene na razna mjesta u kuhinji. Čili papričice i feferoni ne čuvaju se u staklenkama, no listovi majčine dušice, kadulje ili metvice obavezno moraju biti zatvoreni. Tako se čuva miris osušenog bilja na najbolji mogući način. Naravno, bitno je da su biljke potpuno suhe jer, ako nisu, u staklenici bi moglo doći do kvarenja. No, ako baš želite biti potpuno sigurni, iskoristite vrećice za filtar-kavu i ubacite u njih 10-15 zrna riže.

Budući da riža na sebe privlači vlagu mnogo brže od drugih, povući će i najmanju kapljicu koja je eventualno zaostala u nekoj biljci. Vaše će dragocjeno začinsko i ljekovito bilje ostati besprijekorno i zadržati visoku kvalitetu sve do sljedeće berbe.

 

 

 

 

(Izvor: .tanjir.ba)

Previous ArticleNext Article

Send this to a friend