Roditi se, teško je. Ali umrijeti… Preminula je Mani Gotovac

Nakon teške bolesti, na svoj 80. rođendan preminula je hrvatska spisateljica, kritičarka i dramaturginja Mani Gotovac.

Kolege i prijatelji oprostili su se od naše omiljene spisateljice, kritičarke i dramaturginje Mani Gotovac. Gotovac je, nakon teške bolesti, preminula u bolnici na svoj 80. rođendan. 

Zlatko Vitez, kazališni, televizijski i filmski glumac:

“Bio sam gotovo dio obitelji Mani Gotovac, još od mladosti često su nam se kazališni putevi susretali, a pogotovo kad je ona pratila rad dramskog kazališta Gavella. Polemizirali smo često, ali smo se cijeli život voljeli. Upravo sam se danas spremao posjetiti je…

Izrazila je želju da dođem, da se oprostimo. Čuli smo se prošli tjedan, bila je u teškom stanju, bilo mi je žao što je patila, ali završila je hrabro kako je i kročila kroz život bez obzira na nesreće koje je imala u životu. A u kazalištu je ostavila neizbrisiv trag. Bila je intendantica splitskog kazališta, pa riječkog, gdje god je ona bila – bilo je živo, bilo je burno. Živjela je dobro, ljudi su voljeli Mani Gotovac, a ona je voljela kazalište.

Nadasve je voljela glumce i glumice i s njom zapravo odlazi jedna dobra epoha kazališta. Napisala mi je i tekst za monografiju koja bi trebala izaći u povodu moje 50. obljetnice rada. Tekst je stvarno jedna briljantna analiza – ne samo mene nego i mog kazališnog djelovanja i kazališta tog vremena…”

Aleksandar Stanković, urednik i voditelj “Nedjeljom u dva”:

“Bila je plaha i imala je tremu. Prije emisije, naravno. U emisiji je trema nestala. I kao pisac i kao živ čovjek koji govori, Mani je znala s riječima. U svijetu u kojem je infantilnost dominantan mentalitet i u kojem se čini da je sve rečeno, u kojem se čini da kamo god zakoračimo, dospijevamo na područje koje je već okupirano propagandom, reklamom ili nekom drugom bukom. E, pa upravo u takvom svijetu zgodno je bilo divaniti s Mani Gotovac. Ako ništa drugo, zgodno je bilo čuti da je za ovo društvo, sa svojih sedamdeset i nešto godina, ona već odavno zrela za groblje, ali da se ona ne da na groblje, upravo takvom društvu usprkos.

Osim toga, zgodan je i njezin odgovor na pitanje što kao žena od teatra misli o kazalištu u Hrvatskoj. – Dragi moj, u Hrvatskoj pravog kazališta nema! A pravog kazališta nema zato što se u Hrvatskoj nitko ne jebe.“ Borna Armanini, filmski redatelj: “Noćas je preminula Many Gotovac, poštovana, čitana, mudra žena. U ovoj provincijalnoj kulturi njena je prisutnost bila na neki način oslobađajuća. Jučer sam joj bio u bolnici, bila je sasvim prisebna, bio joj je rođendan.

Rekla je: – Roditi se, teško je… Ali umrijeti… Doživjela je osamdeseti rođendan, živjela je nevjerojatno punokrvan i sretan život koji je u većem svom dijelu bio pun ljubavi i kreacije. Što više čovjek može poželjeti od života? Laku noć, draga prijateljice, teto, učiteljice – laku noć!”

Velimir Visković, književni kritičar:

S Mani sam bezbroj puta bio na književnim tribinama na kojima se govorilo o njezinim knjigama. Govorio sam na stotinama, možda i tisućama drugih tribina i promocija, ali nikad nisam vidio toliko emotivno potresenih ljudi u publici; da, Mani je znala govoriti o emocijama, prenijeti ih svojoj publici. A publika ju je obožavala. Odlazak Mani golem je gubitak za naše kazalište i književnost, ali jednako će nedostajati njezina karizma našem javnom kulturnom životu, magnetičnost njezine pojave i njezinih riječi, a meni osobno nedostajat će osoba kojoj mogu sve povjeriti, koja će sve razumjeti. I kad treba primiti me za ruku i šutjeti sa mnom.” 

vecernji.hr / Radio Vitez