Od 21 miliona maraka podijeljenog za poticaj poljoprivrednim gazdinstvima u Federaciji BiH, najmanje 2,7 miliona dodijeljeno je za stare objekte, nepostojeći posao ili stranačkim kolegama i rodbini resornog ministra Jerka Ivankovića Lijanovića.
Abdulah Tutmić, vlasnik peradarske firme iz Zenice, nije dobio poticaj na ime kapitalnih investicija koje je zatražio od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Kaže da mu se nakon podnošenja zahtjeva javio član Narodne stranke Radom za boljitak (NSRzB): „Tražio je pola Stranci, pola meni, a od moje polovice njemu 15 posto. Nisam pristao i treći dan sam dobio odbijenicu“. On je jedan od trojice sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) koji tvrde da su im poticaji za kapitalne investicije nuđeni pod uvjetom da jedan dio vrate Stranci. Ministarstvo na čijem je čelu Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik NSRZB-a, podijelilo je prošle godine oko 21 milion maraka na ime kapitalnih investicija. Prema istraživanju CIN-a najmanje 2,7 miliona maraka poticaja su podijeljeni za zastarjele objekte, nepostojeći biznis ili ministrovoj rodbini i stranačkim kolegama. Neki od njih su ranije bili angažovani na prikupljanju glasova za Stranku.
Neobrađeni zahtjevi
Javni poziv za dodjelu poticaja za kapitalna ulaganja u poljoprivrednim gazdinstvima Ministarstvo je raspisalo sredinom prošle godine. Poziv je upućen registrovanim poljoprivrednim proizvođačima koji su od sredine 2010. do kraja 2011. godine investirali u svoje gazdinstvo. Ponuđeno im je sufinansiranje u visini od 25% novca koji su sami uložili u objekte. Kao dokaz da su investirali u gazdinstva zatraženi su računi koji su glasili na ime klijenata ili procjena sudskog vještaka o vrijednosti investicije. Poziv je bio otvoren osam dana. Od pristiglih 1.135 zahtjeva, poticaje je dobilo 220 pojedinaca i firmi, dok 677 zahtjeva nije ni otvoreno. Pristigle zahtjeve je preuzimala Komisija za ruralni razvoj koju je ministar Jerko Ivanković Lijanović sastavio od svojih savjetnika i stranačkih kolega angažovanih u Ministarstvu. Među njima je bio i Stipe Šakić koji je u dva navrata bio kandidat Stranke na izborima; jednom za načelnika Širokog Brijega, a drugi put za zastupnika u Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona (ZHK). Kada je Lijanović ušao u Vladu FBiH, Šakića je imenovao svojim savjetnikom, a potom i članom Komisije za ruralni razvoj. Uloga Komisije u ovom procesu je bila da donosi prijedloge o isplati i šalje ih ministru na potpis. U razgovoru za CIN Šakić priznaje da Komisija nije obradila veliki broj pristiglih prijava. Kaže da su zahtjeve obrađivali sve dok nisu došli do novčanog iznosa koji je predviđen programom, a onda su stali sa radom. „Mi se dalje nismo smjeli zaduživati.“ Komisija je, kaže Šakić, prijedloge za poticaje donosila bez izlaska na teren, samo na osnovu pristigle dokumentacije i prema procjeni sudskog vještaka. Federalni revizori su u Reviziji Finansijskog izvještaja Ministarstva izrazili sumnju u vrijednost procijenjenjih investicija.
Zastarjele investicije
Venco Anđelić iz Kiseljaka je dobio blizu 650.000 KM poticaja za klaonicu koja nikada nije počela sa radom, a danas služi za smještaj tri bika koje vlasnik vodi na koride. Iako je u pozivu bilo navedeno da se prijaviti mogu oni koji su ulagali u zgrade i opremu u posljednje dvije godine, CIN je doznao da je Anđelić izgradnju klaonice počeo prije sedam godina, a da je u Registar poljoprivrednih gazdinstava upisan dva dana nakon raspisivanja javnog poziva. U Registru je prijavio stočni fond od sedam bikova, a prilikom posjete njegovoj klaonici novinari CIN-a zatekli su tri. „Ja nemam stoke, imam samo bikove koje držim iz ljubavi“, kaže Anđelić. On je novac dobio na osnovu procjene sudskog vještaka, prema kojoj objekat vrijedi 3,6 miliona maraka. Ipak, klaonica ne radi, a Anđelić kaže da nema novca da je pokrene – nedostaje mu još milion KM. Na pitanje šta je uradio sa novcem, Anđelić kaže: „Isplatili ljudima što smo bili dužni i to je to“. Zajedno sa braćom i sinom, Anđelić je suvlasnik firme Mali Raj iz Kiseljaka koja se bavi preradom mesa. Firma je do 2012. godine nosila ime Šparmerc i Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO BiH) je tereti za utaju poreza. Uprava je državnom tužilaštvu podnijela nekoliko izvještaja zbog sumnje da je Šparmerc oštetio državni budžet za preko 3,6 miliona maraka. Firma je, prema navodima Uprave, uvozila goveđe meso koje je prilikom carinjenja lažnom dokumentacijom prikazivala kao smrznuti goveđi loj i na taj način izbjegavala plaćanje uvoznih dažbina. Šakić kaže da za utvrđivanje poreza nije nadležno ministarstvo u kojem on radi. „Mislim da se za to trebaju pobrinuti institucije koje rade taj dio posla, i za njihove sankcije i ostalo. Mi ne bismo trebali ulaziti u njihov posao“, kaže Šakić. Enver Mehmedović, član Vladine Radne grupe za kontrolu dodijeljenih poticaja, kaže da je Anđelić dobio novac za klaonicu koja je izgrađena daleko prije perioda navedenog u pozivu. Grupa je formirana u augustu 2012. godine, nakon anonimne prijave o neregularnostima pri dodjeli poticaja. Radnu grupu čine po jedan član iz Odbora za poljoprivredu Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine FBiH, te predstavnici Ministarstva finansija i Ministarstva poljoprivrede. Za razliku od članova Komisije, članovi Radne grupe su odlazili na teren i o tome sačinili Informaciju. Na neregularnosti su upozorili i federalni revizori, zatraživši od Ministarstva da ubuduće traži vjerodostojnu dokumentaciju koja bi potvrdila da se objekat koristi za namjene za koje mu se odobrava poticaj. Revizori su Ministarstvo posavjetovali i da treba naknadno provjeriti izvršene procjene sudskih vještaka, naročito ako postoji sumnja da objekat nije izgrađen u periodu za koji je odobren poticaj te kada se traže veliki iznosi. Sudski vještak Zijad Sirćo, koji je radio procjene za nekoliko poljoprivrednika, na pitanje novinara mogu li se desiti razlike između stvarnog stanja i procjene, odgovorio je da Komisija niti jednu nije uradila kako treba. „Nije izvršen uvid i adekvatno pogledano kad i kako“, kaže Sirćo.
Moja baba i ministrov otac
I firma Gajevine Dušići iz Kupresa dobila je više od milion maraka poticaja na osnovu ranije izgrađenih objekata. Njenom vlasniku Petru Buntiću je kao investicija priznat ugovor o lizingu vrijedan oko 4,3 miliona KM koji je 2011. godine zaključen sa NLB bankom. Dio poslovnih zgrada ove firme je još 2007. godine bio predmet lizinga za kredite od tri miliona maraka koji su podignuti kod Investicijske banke FBiH. Ipak, prošlogodišnji poticaj nije pomogao kupreškoj firmi da isplati svoje obaveze, a bankovni računi firme su blokirani. Prema Informaciji Radne grupe, Buntić je vlasnik i firme Buntić-Eco koja je, također, dobila poticaj vrijedan skoro 590.000 KM. Federalni revizori su utvrdili da se parcele ovih dviju firmi nalaze jedna pored druge. Buntić je 2007. godine pred Sudom BiH proglašen krivim za pranje novca i poresku utaju, te osuđen na uvjetnu kaznu od dvije godine i novčanu kaznu od 60.000 KM. Odbio je govoriti za CIN o načinu na koji je dobio poticaje. „Ja nisam kriminalac. Ja sam radnik koji se muči i jedva preživljava“, kaže Buntić, dodajući da je novac koji je dobio „javno i potrošen“…