OVIS ARIES – ovca. Domaća životinja koja je, čini se, nepravedno zauzela jedno od prvih mjesta na ljestvici gluposti, uz kokoši i konje. Čak se i glupost cijelog naroda izražava kroz usporedbu s ovcama. Pita li nas netko koje su to najinteligentnije životinje, spremno ćemo ispaliti kombinaciju čimpanze i dupina, pa možda dodati vrane i kitove, no tko bi pomislio da će ova vunena kraljica pašnjaka biti sposobna za išta osim blejanja. Ovce nisu glupe – godine istraživanja, kao i iznenađujući rezultati nedavnog testa, podupiru tu tvrdnju. Pokazalo se da su ovce sposobne rasturiti psihološke testove s kojima se muče i majmuni, i to ne bilo kakva amaterska ispitivanja, već testove dovoljno osjetljive i precizne da se koriste i na ljudima. Do otkrića ovčje pameti došlo je slučajno – Laura Avanzo i Jennifer Morton, sa Sveučilišta Cambridge, zainteresirale su se za novu vrstu genetski modificirane ovce, koja se od obične rođakinje razlikuje samo utoliko što nosi gen koji izaziva Huntingtonov sindrom, bolest koja izaziva oštećenje živčanog sustava i senilnost. Kako bi uspješno pratili napredak u liječenju ovog sindroma, Avanzo i Morton su morale sastaviti niz testova kojima će redovito provjeravati kognitivne sposobnosti ovih ovaca. Ako bi ovce bile u stanju proći testove kojima se provjerava napredak ljudi oboljelih od Huntingtonovog sindroma, to bi značilo da se mogu pratiti i pogoršanje i eventualno poboljšanje nakon liječenja. Testiranje je provedeno nad sedam ženki, a sastojalo se od niza prilično kompliciranih (za životinje) izazova. Jedan od testova sastojao se od tora i dvije kante različitih boja, od kojih je jedna bila puna hrane. Ovce su brzo shvatile da se hrana uvijek krije u plavoj kanti, pa su odmah po ulasku u tor pohrlile prema njoj. Kad je hrana premještena u žutu kantu, ovce su se prilagodile. Nisu se dale prevariti čak ni kad je kraj kante u kojoj je hrana postavljen drugi predmet, koji je služio kao znak “hrana ovdje”. Nakon ovih jednostavnijih testova, prešlo se na provjeravanje sposobnosti preusmjeravanja pažnje, što zahtijeva visok stupanj mentalne kontrole. Umjesto plave i žute kante, postavljene su ljubičasta i zelena. Ovce su povezale ono što su naučile oko biranja kante i primijenile to na nove boje. Prošle su čak i onaj teži dio, koji uključuje mijenjanje oblika kante, a ne samo boje. Ni to ih nije omelo. Spomenuti testovi mogu nam zvučati pomalo blesavo, no to možemo zahvaliti našem velikom prefrontalnom korteksu, koji je kod životinja znatno manji. Ostale nevjerojatne sposobnosti ovaca, za koje vjerojatno niste ni čuli, uključuju međusobno prepoznavanje lica, pamćenje partnera i do dvije godine i razlikovanje pasmina. Razlikuju i razne biljke, pamte put kroz labirinte, a ni društveni život im se ne svodi samo na žvakanje – ovnovi obično ostaju dugogodišnji “kompići”, pa čak i brane jedan drugog kad dođe do frke. Ovčice su, moramo priznati, zaslužile našu ispriku.