Još jednu tužnu, 32. po redu, godišnjicu strašnog ratnog zločina tzv. Armije BiH, ubojstva osmero viteške djece Vitežani su obilježili dostojanstveno i s dužnim pijetetom – cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom.
Ovoga puta bio je značajan broj onih koji su došli iz čitave BiH, kao i susjedne Republike Hrvatske.
PRIJE DVADESET SEDAM GODINA, U PREDVEČERJE, 10. LIPNJA 1993. GODINE, MINOBACAČKA GRANATA ISPALJENA S POLOŽAJA ARMIJE BIH, ZAUVIJEK JE U IGRI PREKINULA: SANJU GARIĆ, MILANA GARIĆA, DRAGANA RAMLJAKA, DRAŽENA ĆEĆURU, BORISA ANTIČEVIĆA, SANJU KRIŽANOVIĆ, AUGUSTINU GREBENAR I VELIMIRA GREBENARA.
Ovaj strašan ratni zločin dogodio se u viteškom prigradskom naselju, gdje nikada nije bilo vojske ni vojnih objekata. Iako su to pripadnici Armije BiH znali, ipak su granatirali ovo mirno prigradsko naselje. Za taj zločin još nitko nije odgovarao, a da je profesionalnosti, pravde i pravice, pa i ljudskosti, do odgovornih ni sada, 32 godina kasnije, ne bi bilo teško doći. No, u Bosni i Hercegovini, na žalost, ni žrtve nemaju isti tretman.
U utorak predvečer, 10. lipnja 2025. godine, uz spomen-obilježje „Osmica“, podignuto u znak sjećanja na ubijene mališane služena je sveta misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju viteškog župnika fra Velimira Bavrka, predvodio provincijal hercegovački, fra Jozo Grbeš.
U vrlo nadahnutoj propovijedi fra Jozo Grbeš istaknuo je stradanje velikog broja djece u Domovinakom ratu, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj, kazavši, između ostalog, kako se svijet hvali velikim dostignućima i izumima, a da nije uspio učiniti najosnovniju stvar, zaštititi dijete.
“Svi svjetski dokumenti, odluke i takozvani međunarodni ugovori nisu zaustavili ubijanje djece, kako u Vitezu, tako u Gazi, kako u Vukovaru, tako na kraju svijeta. Svijet koji napušta božansko on postaje ubojica, jer bez božanske dimenzije čovjekov život je prazan i pun je jedino besmisla. Čovjek koji ubija u ime božanskoga, on božanskoga nikada nije spoznao, koristi ga samo za svoje interese zla. Ovdje je na žalost još uvijek tako”, kazao je između ostalog fra Jozo Grbeš.
U nastavku je ukazao na ljudsku oholost, istaknuvši kako je puno pameti uništilo svijet, jer nije bilo dovoljno ljubavi.
”Sve zna moderni čovjek, ali ne zna zaštititi dijete. Malo, nevino, krhko dijete koje ovisi o ljubavi odrasloga, a odrastao čovjek umjesto da ljubi on ubija, krade, otima, zlostavlja i kada to sve učini onda provede ostatak života lažući. Laž vam je uvijek simbol zla. Koliko zla u čovjeku mora biti da ubije dijete. Za 226 hrvatske djece ubijenih u Bosni i Hercegovini, većinom za njih nitko nije odgovarao, a sve se zna. Kako to? Koliko zla je trebalo biti u ljudima da ubiju ovo osmero nevine djece u Vitezu. I danas nakon 32 godine dijelim vaši bol, još uvijek se traže počinitelji. S vama dijelim tugu, ali i nadu da vaši anđeli u svojoj nevinosti štite sve nas. Dobro se zapitati, dragi prijatelji, kako dalje i kako podnijeti bol, kako se suočavati s istinom, nepravdom, tugom, lažima danas u 2025. godini i vjerojatno u godinama koje dolaze. Za nas kršćane biti s Gospodinom blizak je odgovor na puno toga. Božanska blizina čini sve ostale blizine mogućom. Vjerovati da ljubav na kraju svih patnji, razdvajanja pobjeđuje i spaja. Ili, kako to kaže veliki hrvatski pjevač Thompson, samo je ljubav tajna dvaju svjetova. I ovoga i onoga. Ona ujedinjuje, ona razumije, ona diže, ona liječi, ona otvara vrata neba. Ona jedina povezuje svjetove. Vjerovati da nevini imaju vječnost, za sve ostalo kao štonrekog postoji upitnik. Drage Vitežanke i Vitežani, dobri hrvatski puče, budite ponosni na ime koje nosite. I hrvatsko i kršćansko. Uspravno naprijed, s ponosom istinu tražiti. Živjeti ljubav i ne bojati se nikoga, nikakve moći, nikakve politike i nikakvih svjetskih moćnika, koji su na ovom prostorima napravili puno zločina. Ne bojte se onih koji su pored vas, jer vi uspravno hodite, ponosna imena, povijesti i dobro će nam biti. Zaista vas volim, Bog vas čuvao”, zakljucio je, između ostalog, u propovijedi fra Jozo Grbeš.
Svetoj misi na kojoj se okupio velik broj vjernika, prethodilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća. To su učinili prije svih obitelj, viteški srednjoškolci i predstavnici civilnih udruga, kao i udruga proisteklih iz Domovinskog rata te predstavnici raznih političkih opcija i struktura vlasti.