U trenutku kada poželite ‘puknuti’ svojim prstima, kompletna struktura, kosti i ligamenti šire kapsulu. Povećavajući pritisak unutar kapsule, plinovi unutar sinovijalne tekućine traže prostor za ispuštanje kako bi se ujednačio tlak. Taj nalet plina čini onaj zvuk ‘pop’, tako ugodan vašem uhu, a antipatičan svima ostalima u sobi, istražio je John Indalecio, terapeut iz Bolnice za specijalnu kirurgiju u New Yorku.
Iako ne postoje neoborivi znanstveni dokazi da pucanje zglobovima prstiju uzrokuje artritis, ova dugogodišnja navika ipak može negativno utjecati na zajedničke funkcije zgloba prstiju. Evo što se naime u trenutku ‘puckanja’ događa. Pojednostavljeno, zglob je točka u kojoj se spajaju kosti. Ligamenti su ti koji povezuju kosti jednu za drugu, stabiliziraju ga i ograničavaju amplitudu pokreta, a zajednička kapsula okružuje cijelu strukturu. Ona je ispunjena svojevrsnim lubrikantom, sinovijalnom tekućinom koja pomaže prstima da se kreću glatko, podmazujući i hraneći zglobnu hrskavicu. U trenutku kada poželite ‘puknuti’ svojim prstima, kompletna struktura, kosti i ligamenti šire kapsulu. Povećavajući pritisak unutar kapsule, plinovi unutar sinovijalne tekućine traže prostor za ispuštanje kako bi se ujednačio tlak. Taj nalet plina čini onaj zvuk ‘pop’, tako ugodan vašem uhu, a antipatičan svima ostalima u sobi, istražio je John Indalecio, terapeut iz Bolnice za specijalnu kirurgiju u New Yorku. Obzirom da je ugljičnom dioksidu, dušiku i kisiku potrebno 30 minuta da se ponovno otope u sinovijalnoj tekućini, idući ‘pop’ možemo napraviti tek nakon pola sata. Pucanje zglobovima radi vrlo ugodan osjećaj jer isteže i stimulira združene završetke živaca koji se tamo nalaze, ali na kraju, može li pucketanje biti opasno? Iako je vrlo malo vjerojatno da pucanje može napraviti štetu hrskavici koja vodi prema artritisu, učestala navika pucketanja može dovesti do nestabilnosti u zglobu i čvrstoći stiska ruke te funkciji šake.
(dnevno.hr)