Odbor za obilježavanje značajnih datuma iz Domovinskog rata općine Travnik jučer je prigodno obilježio Dan stradanja Hrvata općine Travnik. Svete mise, kojima je prethodilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća, služene su kod spomen obilježja Bikoše, u selu Maljine, kod spomen obilježja „Ovnak“ u Brajkovićima, te kod središnjeg spomen obilježja na groblju Prahulje.
“Ovog 8. lipnja navršile su se 23 godina od napada Armije BiH na hrvatske prostore općine Travnik. Početkom lipnja 1993. godine izvršeni su napadi i počinjeni nezapamćeni zločini nag Hrvatima naše općine. Tih dana protjerano je 19 600 Hrvata sa svojih stoljetnih ognjišta, a njihova imovina je sustavno uništavana i pljačkana. Snage Armije BiH i mudžahedini na širem području općine Travnik su na zločinački i svirep način ubile 137 hrvatskih branitelja, zatočenika i civila.
8. lipnja 1993. godine zatočeno je i strijeljano 37 hrvatskih branitelja, ranjenika i civila u selu Maljine, na Bikošama, od kojih 19 još uvijek nisu pronađeni. Do kraja rata na području općine Travnik ubijeno je 427 hrvatskih branitelja i 124 civila. Za ove zločine još nitko nije procesuiran, niti je odgovarao”, priopćeno je iz Odbora za obilježavanje značajnih datuma iz Domovinskog rata općine Travnik.
„Put nade“
U okviru obilježavanja Dana stradavanja Hrvata općine Travnik, Udruga „Zora“ iz Brajkovića, organizirala je pješački pohod pod nazivom “Put nade”. U pohodu, koji je počeo blagoslovom sudionika ispred crkve Sv. Duha u Novoj Biloj, a nastavio se relacijom Ričice – Brankovac – Pješčara – Šarići – Čeke – Grahovčići – Spomen obilježje Ovnak, sudjelovalo je više od 80 osoba iz župa travničkog, viteškog i zeničkog kraja. Među njima je bila i skupina planinara, članova HPD „Vitez“ iz Viteza.
Ministrica Pendeš nazočila obilježavanju Dana stradanja Hrvata općine Travnik
Ministrica obrane BiH Marina Pendeš nazočila je obilježavanju Dana stradanja Hrvata općine Travnik. Osim ministrice Pendeš, godišnjici su nazočili i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, zapovjednik 4. pbr brigadni general Tomo Kolenda, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu OS BiH brigadir Ilija Petrović i zapovjednik 1. pješadijskog (gardijskog) puka OS BiH Slaven Galić, te brojni drugi dužnosnici županijske i općinske razine vlasti.
Obilježavanje, koje je organizirao Odbor za obilježavanje značajnih datuma iz Domovinskog rata općine Travnik, počelo je paljenjem svijeća i polaganjema vijenaca, a nakon toga služena je sveta misa kod spomen obilježja Bikoše, u selu Maljine. Svetu misu na Bikošima predvodio je gvardijan Franjevačkog samostana u Gučoj Gori fra Drago Pranješ. Također, uz paljenje svijeća, polaganje vijenaca i služenje svete mise odana je počast poginulima i kod spomen obilježja „Ovnak“ u Brajkovićima.
Dvadesettri godine nekažnjenog zločina
U povodu 23-će godišnjice stradanja travničkih Hrvata, priopćenjem se oglasio i OO HDZ 1990 Travnik. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Dana 08.06.2016. godine navršila se tužna, dvadesettreća obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine, u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati. Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori. Dakle napad je bio usmjeren na prostor dvije katoličke župe i to Brajkovića i Guče Gore na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu bili protjerani.
Do toga dana, Hrvati su počev od 4. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to s čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i s Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva.
Hrvati su još ranije, 24.4.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te Armije u tom selu kao i selu Podovi.
To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima.
Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila.
Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni.
Bio bi dugačak popis nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića, kojima su odsječene glave ili s kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama. Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti.
U ime koga ili u ime čega su činjeni?
Danas, dvadesettri godine poslije kada se analizira to vrijeme, događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti s prostora na kojima stoljećima žive.
Nakon dvadesettri godine vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa. Posljedice su itekako vidlijve. Ljudska stradanja kao i uništavanje cjelokupne imovine Hrvata imalo je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.
Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala sela nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva.
Navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već deslili nad travničkim Hrvatima. Oni su samo bili nagovještaj onoga što se desilo 8.lipnja 1993. godine.
Samo od 4. do 8. lipnja 1993. godine sa svojih ognjišta u Travniku je pred napadima Armije R BiH protjerano blizu 18.000 Hrvata.
Lipanj 1993. godine je definitivno najteži mjesec u povijesti travničkih Hrvata.
Dvadesettri godine poslije, jedni i dalje uporno prešućuju ove zločine, a drugi pomalo zaboravljaju.
Žalosno je da ni naše pravosuđe već više od dvadeset godina uopće ne reagira na ova događanja.
Od događaja koji su prethodili 8. lipnja 1993.g. i nakon toga ubijene su stotine ljudi-Hrvata, tisuće protjeranih, desetine spaljenih hrvatskih sela, a tolika nezaniteresiranost pravosuđa?! Što je najgore mnogi u pravosuđu su i sami svedoci tih zbivanja i sve im je dobro poznato.
Nevjerojatno je da ih ne zanima šta se to tada desilo, kako su ljudi pobijeni, sela spaljena, ima li elemenata kaznenih djela? Postoje li indicije da je počinjen ratni zločin? Kako to shvatiti?
Ne bi trebalo praviti se kao da ovoga nije bilo. Pa valjda se to može bar istražiti?!“, zaključuje se u priopćenju OO HDZ 1990 Travnik.
(Radio Vitez)