Dostojanstveno, s dužnim pijetetom i tužnim sjećanjima, u Vitezu je obilježena 22. godišnjica tragedije i počinjenog zločina u Križančevu Selu kod Viteza. Tim povodom u crkvi Svetog Leopolda Mandića u viteškom naselju Dubravica, služena je sveta misa zadušnica, koju je, uz koncelebraciju gučogorskog gvardijana, fra Drage Pranješe i još pet svećenika, predvodio viteški župnik fra Marko Kepić.
Uz rodbinu, prijatelje, suborce poginulih i ubijenih, te predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, svetoj misi zadušnici prisutni su bili i visoki dužnosnici struktura vlasti BiH, Federacije BiH, Kantona Središnja Bosna i srednjobosanskih općina, a predvodili su ih hrvatski član Predsjedništva BiH, dr. Dragan Čović, ministrica obrane BiH, Marina Pendeš, zapovjednik Oružanih snaga BiH, Anto Jeleč, predsjednik Federacije BiH, Marinko Čavara i predsjednik ŽO HDZ-a BiH, Nikola Grubešić. Nakon svete mise, nazočili su komemoraciji, održanoj u amfiteatru Osnovne škole „Dubravica“, gdje održan i prigodni program, a okupljenima se obratio ratni zapovjednik „Viteške“ brigade HVO, pukovnik Mario Čerkez.
Nakon komemorativne sjednice, svi su se u mimohodu, s hrvatskim znamenjem, sa stijegovima postrojbi koje su branile srednju Bosnu, od mjesta komemoracije uputili ka kilometar udaljenom spomen-obilježju u Križančevu selu, gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće. Uz spomen-obilježje za duše poginulih i ubijenih molilo se opijelo, a molitvu je predvodio viteški župnik, fra Marko Kepić.
Kada će, i hoće li uopće, krivci odgovarati za zločine počinjene nad Hrvatima Lašvanske doline 1993. i u prva dva mjeseca 1994. godine? Ovo pitanje postavlja se već godinama, a posebno se naglašava u vrijeme tužnih godišnjica brojnih zločina koja su, na tom području i u navedenom vremenu, počinili pripadnici Armije BiH, u čijim su se redovima borili i brojni mudžahedini, uglavnom iz sastava 7. muslimanske brigade 3. korpusa Armije BiH.
Naime, tog 22. prosinca 1993. godine, elitne postrojbe Armije BiH , u maglovito praskozorje probile su liniju obrane 1. bojne „Viteške“ brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako vrlo ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline. Jer, postrojbe Armije BiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i komunikacija s Lašvanskom dolinom, a središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno tek oko tisuću metara.
Bošnjačka strana uporno ističe i ponavlja kako je to bila čista vojnička pobjeda, što je, svojevremeno, potvrdio specijalni izaslanik UN-a, Tadeusz Mazowietzky. Međutim, to jednostavno nije tako i mora se reći da se nakon te „vojničke pobjede“, nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. To baca sasvim drugačiju sliku od one koju želi prikazati bošnjačka strana, a čemu je nasjeo i visoki dužnosnik UN-a, prije nekoliko godina preminuli Mazowietzky.
Naime, nakon proboja linije obrane „Viteške“ brigade HVO-a, pripadnici Armije BiH 22. prosinca, u ranim jutarnjim satima, upali su u selo, opljačkali ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili. U borbama proboja linije obrane koju su branili domobrani, uglavnom mještani Križančeva Sela i okolnih naselja, pripadnici 1. bojne „Viteške“ brigade, u selu ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu u sjevernom dijelu općine Vitez, a kasnije u Zenicu, gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. Trideset i devet dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih 22. prosinca u Križančevu Selu. Sva tijela su bila izmasakrirana, vidjele su se posljedice mučenja, sve je to zabilježeno i video zapisima i zapisnikom liječničke Komisije, koja je vršila identifikaciju, no još uvijek nema ni najava pokretanja istraga ili podizanja optužnica za ove zločine, za ovo najveće hrvatsko stratište u bošnjačko-hrvatskom ratu.
Uz spomen-obilježje u Križančevu Selu hrvatski član Predsjedništva BiH, dr. Dragan Čović, novinarima je kazao: „I u ovakvim situacijama, punim bola i pijeteta, prije svih obitelji poginulih i ubijenih, moramo slati poruke mira i ohrabrenja, iako su od zločina prošle 22 godine. U tom vremenu čekanja pravde za sve žrtve i kazne za počinitelje i nalogodavce, a zna se tko su oni bili, mi smo u Federaciji i na razini Države jačali u svim segmentima života i rada, pa i u onom kada je riječ o našoj ravnopravnosti s ostala dva konstitutivna naroda. Istina, do te ravnopravnosti još nismo stigli, ali smo, rekao bih, na dobrom putu. Idemo u tom smjeru, ali i u smjeru da se više nikada, i nikomu u BiH ne dogodi „Križančevo Selo“, „Buhine Kuće…“. Uz to, vjerujem da sazrijeva vrijeme i da će nadležne institucije u BiH procesuirati sve one koji su na bilo kojem dijelu BiH, u ime vjere, nacije ili nekih drugih interesa, zločine počinili. Naravno, to očekujem i za počinjene zločine, ovdje, na ovom mjestu, ali i na drugim stratištima u Lašvanskoj dolini i diljem Bosne i Hercegovine.”
(vitez.info)