Novi vrijedni poklon Osnovnoj školi ‘Bila’ od obitelji Đotlo

Kao i sve druge škole u Srednjobosanskoj županiji i OŠ „Bila“ u istoimenom viteškom naselju, radi i djeluje u veoma oskudnim financijskim sredstvima.  Najviše „trpi“ nabavka učila i druge školske opreme, posebno informatička oprema, a osnovno informatičko znanje je, ustvari, elementarna pismenost svakog učenika.

 

A da to znaju i učenici i njihovi roditelji, dobar je primjer i OŠ Bila sa ukupno 460 učenika. Jer, večina učenika od 5 do 8 razreda, za jedan od izbornih predmeta bira informatiku. Škola ima opremljen informatički kabinet i stručno obrazovanog nastavnika (matematika i informatika), Margaretu Palavra. Međutim, problem je zastarjela i dotrajala informatička oprema koja je, svakako, i limitirajući faktor uspješnosti nastave i stečenog učeničkog informatičkog znanja. No, na sreću, sada je, bar za određeno vrijeme, riješen i taj problem jer je ovih dana za ovu školu iz Švicarske stigla donacija od 8 laptopa i 10 suvremenih monitora za računbala. To treba zahvaliti obitelji Vlade i Ane Đotlo koja već dugi niz godina živi i radi u Švicarskoj, a ponajviše sinu im Zoranu, koji je rođen u Švicarskoj. Naime, otac Vlado je završio osnovno obrazovanje u školi Bila, rođen je u obližnjem selu Zabilje, pa otud i ljubav prema viteškom kraju i ovoj školi, a što je sve prenio i na svoju djecu, što potvrđuje i gesta sina Zorana. Zoran je, naime, isposlovao ovu vrijednu donaciju u tvrtci  u kojoj radi, a skupa sa svojom obitelji organizirao je prijevoz opreme i platili su putne, carinske i sve druge administrativne troškove. Kako kaže ravnatelj OŠ Bila, Vinko Bošnjak, ovo je za školu, u ovim teškim vremenima, vrlo vrijedna donacija, ali i poučan primjer kako svoj rodni kraj, u ovom slučaju rodni kraj svojih roditelja, ne treba zaboraviti. A kada su u pitanju Đotle, tri brata, Vinko, Marko (pokojni) i Vlado, oni to nikada nisu zaboravljali a to su potvrđivali s pomoći svake vrste žiteljima svoga užeg zavičaja u teška predratna, ratna i poratna vremena. Uz to, ljubav prema njihovom rodnom kraju, ljubav i moralnu obvezu, prenijeli su i na svoju djecu, što je vrijedno svake pohvale, a ujedno je dobar i poučan primjer.

(VL)