Lokalne vijesti, Regionalne vijesti

Kako je Marko Lujić Markeša iz Viteza pomogao proizvesti prvu hrvatsku raketu 128 mm

Hrvatska ratna mornarica grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske koja je ustrojena radi zaštite integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, a 18. rujan obilježava se kao Dan Hrvatske ratne mornarice, piše Večernji list BiH.

Na pitanje što povezuje HRM i središnju Bosnu, kilometrima udaljenu od mora, odgovor je – Marko Lujić Markeša. Ovaj Vitežanin iz Jardola u ratu je bio član Zapovjedništva HRM-a te je blisko surađivao, među ostalima, i s admiralom Svetom Leticom, koji je odlukom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. imenovan zapovjednikom HRM-a, a na čelu ove postrojbe ostao je do kraja Domovinskog rata.

Ratni put i znanje Kojim je putovima Markeša iz Jardola doplovio do Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice, pitali smo Vitežanina koji danas umirovljeničke dane krati pisanjem pjesama o Vitezu, ali i Vitezitu u kojem je proveo najveći dio svojeg radnog vijeka. – Zbog specifičnosti posla kojim sam se bavio, dugogodišnjeg rada u tvornici Vitezit, naučio sam puno toga što je itekako bilo korisno u Domovinskom ratu. Kako bih pomogao u obrani Hrvatske od srpske agresije početkom 1991., kao dragovoljac javio sam se sad već pokojnom generalu Ivi Jeliću, u to vrijeme zapovjedniku Zbora narodne garde. Moj ratni put tako počinje u 4. brigadi ZNG-a – započinje priču o sudjelovanju u obrani Hrvatske Marko Lujić Markeša. Svoj ratni put ovaj Vitežanin nastavlja radeći na izradi metalnih dijelova za raketu 128 mm u splitskom škveru te na remontu pirotehničkoga lanca velikog broja mina koje je bivša JNA potopila u more u Pločama.

I tako je Markeša iz Viteza “doplovio” do Hrvatske ratne mornarice. – Po osnivanju Hrvatske ratne mornarice u prvom Zapovjedništvu obnašao sam dužnost logističara i instruktora u početnim dijelovima. Kada su se uvjerili da mogu biti bolje iskorišten na drugom mjestu, admiral Sveto Letica poslao me je u ratnu luku Pula u Zapovjedništvo Hrvatske ratne mornarice za sjeverni Jadran kod zapovjednika kontraadmirala Ante Budimira. Ondje sam radio na nabavi, remontu, upotrebi i proizvodnji starih i novih minsko-eksplozivnih sredstava – kazuje nam Markeša. Ovaj je Vitežanin svoje znanje i iskustvo dugogodišnjeg pirotehničara u Vitezitu iskoristio za proizvodnju prve hrvatske rakete 128 mm koja se masovno koristila u oslobađajućim akcijama Hrvatske vojske, na čemu su mu priznanje odali i kolege iz hrvatskog Končara. Na osobni zahtjev, sredinom ožujka 1992. godine Markeša se vraća u Vitez, gdje najprije aktivno radi na osiguranju transporta oružja i minsko-eksplozivnih sredstava uglavnom iz središnje Bosne, Viteza i Novog Travnika, ali i Goražda za potrebe MORH-a i Hrvatske vojske.

Borio se i za rodni Vitez Po povratku u Vitez pridružuje se Viteškoj brigadi HVO-a koja svoj dan slavi istog dana kao i Hrvatska ratna mornarica, stavljajući svoje znanje i vještine na raspolaganje u obrani još jedne svoje domovine – BiH. Marko Lujić Markeša hrvatski je dragovoljac koji je dao nemjerljiv doprinos obrani dviju domovina, najprije Hrvatske, a potom i BiH.

Obje je branio srcem i bez ikakve naknade, stavljajući svoje znanje i iskustvo u službu obrane od agresije i neprijatelja. Jedini ratni staž koji mu je priznat je 41 dan proveden u Hrvatskoj ratnoj mornarici, zbog čega je pomalo ogorčen, ali ni danas, unatoč takvom iskustvu, kaže kako ne bi imao dvojbe, srcem bi i znanjem ponovno branio i BiH i Hrvatsku i hrvatski narod.

Previous ArticleNext Article

Send this to a friend