Ivan Šantić „Vitez svoga grada“

Zovem se Ivan Šantić i aktivno se bavim Parkour-om 5 godina od onoga trenutka kada sam to prvi put pogledao u filmu „Okrug B-13“ sa David Bellom koji je ujedno i osnivač Parkour-a. Dajem naglasak na aktivno, jer sam sa 19 godina počeo učiti, trenirati i koristiti izučene i razvijene metode pokreta, skokova i ostalih tehnika, dok sam se kao dijete koje je odraslo na selu nesvjesno bavio Parkour-om od malih nogu, posebno u prirodi.

Parkour je disciplina efikasnog prelaženja prepreka od točke A to točke B u što kraćem vremenskom roku. Time, svaki pojedinac ima svoju različitu stazu koju prelazi na svoj specifičan način, fizički ali i prvenstveno mentalno.

Jednostavnost i pristupačnost Parkour-a mi je veoma drag aspekt ove discipline jer ne zahtjeva nikakvu skupu opremu i slično da bi se započelo sa treniranjem. Svoj prvi Parkour kolut sam uradio odmah navečer nakon što je film završio u svojoj sobi na podu, od nestrpljenja da ga pokušam sutra u dvorištu. Tu je sve i počelo, unutar vlastitog dvorišta sa rekvizitima koji su mi bili dostupni tj. stolovi, stolice, betonski blokovi, i meni osobno najdraža kombinacija: ogromna plastična kaca postavljena ispred bunara na kojem stoji naopačke okrenuta stara sjedalica iz dnevnog boravka. Možda teško zamisliti, ali preskakajući uzduž toliko stvari, leteći prvo rukama, zahvalan sam na dobivenim „nevidljivim krilima“ koje i dan danas osjećam prilikom takvih pothvata, osobito prelaskom treniranja unutar našega grada.

Kontinuitet treniranja i ulaganja u svoje Parkour vještine je kroz ove godine nažalost doživljavao dosta prekida, zbog raznih obiteljskih, školskih i poslovnih obaveza. Naravno tu je i naš famuozni zimski period koji uvijek poprilično potraje, ali se na svu sreću i on dijelom uvijek iskoristio.

Osim samog fizičkog treniranja, Parkour mi je mnogo pomogao u životu oko prelaženja mentalnih prepreka, koje su po meni i najbitnije za riješiti. Otvorile su mi se oči da sve situacije ili probleme što efikasnije riješavam, bez odugovlačenja i da ja njih „napadnem“ umjesto one mene. Svaka mala pobjeda, iz dana u dan, je donjela novu dozu samopouzdanja i zadovoljnosti, te oblikovala pozitivni i motivirani karakter koji imam danas.
Veoma sam ponosan na ovaj snimljeni projekat pod nazivom „Vitez svoga grada“, i zahvalan na suradnji sa Borisom Matićem koji je veoma profesionalno izveo snimanje i montažu mnogobrojnog materijala koji smo napravili u zadnja dva mjeseca. Naš grad smatram početkom ovakvih ali i drugih projekata koji me čekaju kroz ovo putovanje.

Glavna pokretačka snaga koja mi je uopće omogućila da napravim napokon ovu čvrstu odluku i korak za snimanje (jer sam stalno samo pričao o tome bez djelovanja) jest moja vjera, kojoj sam i posvetio tematiku ovoga projekta kao znak zahvale. Smatram da svojim ljudskim sposobnostima možemo postići određene ciljeve u našim granicama mogućosti, ali sa čvrstom vjerom možemo pomjerati planine i dosegnuti vrhove koje nismo mogli ni zamisliti.