Vitez opet pokazao svoju humanu stranu

Veliko bravo za Vitez i predstavu „Čistačice“ čija je izvedba humanitarnog karaktera.

Akciju prikupljanja financijskih sredstava je pokrenuo Općinski odbor Zajednice žena HDZ BiH Vitez Kraljica Katarina Kosača zajedno s Gradskim kazalištem mladih Vitez, a najveću podršku pružili su im građani Viteza.

Glumci Gradskog kazališta mladih Viteza su u četvrtak u večernjim satima u kazališnoj dvorani u Vitezu izveli predstavu “Čistačice” koja je bila humanitarnog karaktera.

Cijeli prihod od ulaznica, koje su se prodavale po cijeni od 3 KM, doniran je za dvije obitelji iz Viteza. Vitežani su u kratkom roku skupili financijska sredstva u iznosu od 1.400,00 KM i ovoga puta pokazali da im je stalo, te kako zajedno i od srca pomažu potrebitima.

Hor BZK”Preporod” Vitez nastupio u Banjoj Luci

Omladinski hor ilahija i kasida BZK”Preporod” Vitez sudjelovao je u vjerskom programu, koji je održan u Ferhadija džamiji u Banjoj Luci.

Program je izveden poslije podne – namaza, a povodom 12. Rebiu – l – evvela, datuma rođenja poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Inače, omladinski hor ilahija i kasida BZK”Preporod” Vitez djeluje punih 6 godina i iza sebe imaju veliki broj nastupa kako u matičnoj općini tako i širom Bosne i Hercegovine, ali i izvan njenih granica.

Sudjelovali su na velikom broju kulturnih i vjerskih manifestacija i festivala, gdje su uz zapažene nastupe osvojili i nekoliko nagrada.

Iz BZK”Preporod” Vitez zahvaljuju organizatorima na pozivu i na divnom gostoprimstvu.

Odlazak velikana: Umro Branko Lustig, dvostruki oskarovac…

Čuveni hrvatski filmaš, koji je radio na brojnim domaćim i holivudskim filmovima, osvojio je dva Oscara – za ‘Schindlerovu listu’ Stevena Spielberga i ‘Gladijatora’ Ridleya Scotta…

Filmski producent Branko Lustig preminuo je sinoć u 88. godini u Zagrebu.

Čuveni hrvatski filmaš, koji je radio na brojnim domaćim i holivudskim filmovima, osvojio je dva Oscara – za ‘Schindlerovu listu’ Stevena Spielberga i ‘Gladijatora’ Ridleya Scotta… Kao dijete preživio je strahote koncentracijskog logora Auschwitz.

Osakrovac Branko Lustig proglašen počasnim građaninom Zagreba | Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Osakrovac Branko Lustig proglašen počasnim građaninom Zagreba | Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

– Bili smo jako dobri i mnogo sam ga cijenio. On je bez obzira na veličinu ili nagrade bio brilijantan. Mlad sam počeo raditi s njim na raznim serijama. Bio je vrhunski komentator i nema toga što nije znao kada je riječ o filmu. Kada bi se skupila ekipa on je bio taj koji je raspolagao s najviše podataka. Pamtit ću ga kao velikog čovjeka i vrhunskog filmskog radnika – rekao nam je kazališni glumac Miljenko Brlečić (69). 

U svojoj karijeri dobio je niz značajnih međunarodnih priznanja, primjerice 2014. predsjednik Francuske dodijelio mu je Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, a iste je godine uvršten među 50 najboljih svjetskih filmskih producenata svih vremena, kao 29. na listi uglednog časopisa The Daily Beast.

(24sata.hr)

Roditi se, teško je. Ali umrijeti… Preminula je Mani Gotovac

Nakon teške bolesti, na svoj 80. rođendan preminula je hrvatska spisateljica, kritičarka i dramaturginja Mani Gotovac.

Kolege i prijatelji oprostili su se od naše omiljene spisateljice, kritičarke i dramaturginje Mani Gotovac. Gotovac je, nakon teške bolesti, preminula u bolnici na svoj 80. rođendan. 

Zlatko Vitez, kazališni, televizijski i filmski glumac:

“Bio sam gotovo dio obitelji Mani Gotovac, još od mladosti često su nam se kazališni putevi susretali, a pogotovo kad je ona pratila rad dramskog kazališta Gavella. Polemizirali smo često, ali smo se cijeli život voljeli. Upravo sam se danas spremao posjetiti je…

Izrazila je želju da dođem, da se oprostimo. Čuli smo se prošli tjedan, bila je u teškom stanju, bilo mi je žao što je patila, ali završila je hrabro kako je i kročila kroz život bez obzira na nesreće koje je imala u životu. A u kazalištu je ostavila neizbrisiv trag. Bila je intendantica splitskog kazališta, pa riječkog, gdje god je ona bila – bilo je živo, bilo je burno. Živjela je dobro, ljudi su voljeli Mani Gotovac, a ona je voljela kazalište.

Nadasve je voljela glumce i glumice i s njom zapravo odlazi jedna dobra epoha kazališta. Napisala mi je i tekst za monografiju koja bi trebala izaći u povodu moje 50. obljetnice rada. Tekst je stvarno jedna briljantna analiza – ne samo mene nego i mog kazališnog djelovanja i kazališta tog vremena…”

Aleksandar Stanković, urednik i voditelj “Nedjeljom u dva”:

“Bila je plaha i imala je tremu. Prije emisije, naravno. U emisiji je trema nestala. I kao pisac i kao živ čovjek koji govori, Mani je znala s riječima. U svijetu u kojem je infantilnost dominantan mentalitet i u kojem se čini da je sve rečeno, u kojem se čini da kamo god zakoračimo, dospijevamo na područje koje je već okupirano propagandom, reklamom ili nekom drugom bukom. E, pa upravo u takvom svijetu zgodno je bilo divaniti s Mani Gotovac. Ako ništa drugo, zgodno je bilo čuti da je za ovo društvo, sa svojih sedamdeset i nešto godina, ona već odavno zrela za groblje, ali da se ona ne da na groblje, upravo takvom društvu usprkos.

Osim toga, zgodan je i njezin odgovor na pitanje što kao žena od teatra misli o kazalištu u Hrvatskoj. – Dragi moj, u Hrvatskoj pravog kazališta nema! A pravog kazališta nema zato što se u Hrvatskoj nitko ne jebe.“ Borna Armanini, filmski redatelj: “Noćas je preminula Many Gotovac, poštovana, čitana, mudra žena. U ovoj provincijalnoj kulturi njena je prisutnost bila na neki način oslobađajuća. Jučer sam joj bio u bolnici, bila je sasvim prisebna, bio joj je rođendan.

Rekla je: – Roditi se, teško je… Ali umrijeti… Doživjela je osamdeseti rođendan, živjela je nevjerojatno punokrvan i sretan život koji je u većem svom dijelu bio pun ljubavi i kreacije. Što više čovjek može poželjeti od života? Laku noć, draga prijateljice, teto, učiteljice – laku noć!”

Velimir Visković, književni kritičar:

S Mani sam bezbroj puta bio na književnim tribinama na kojima se govorilo o njezinim knjigama. Govorio sam na stotinama, možda i tisućama drugih tribina i promocija, ali nikad nisam vidio toliko emotivno potresenih ljudi u publici; da, Mani je znala govoriti o emocijama, prenijeti ih svojoj publici. A publika ju je obožavala. Odlazak Mani golem je gubitak za naše kazalište i književnost, ali jednako će nedostajati njezina karizma našem javnom kulturnom životu, magnetičnost njezine pojave i njezinih riječi, a meni osobno nedostajat će osoba kojoj mogu sve povjeriti, koja će sve razumjeti. I kad treba primiti me za ruku i šutjeti sa mnom.” 

vecernji.hr / Radio Vitez

Vitez: U četvrtak predstava humanitarnog karaktera „Čistačice“

Općinski odbor Zajednice žena HDZ BiH Vitez Kraljica Katarina Kosača zajedno s Gradskim kazalištem mladih Vitez organizira dobrotvornu aktivnost, u sklopu koje će biti odigrana predstava „Čistačice“ GKM-a Vitez.
Predstava je na rasporedu u četvrtak, 14.studenoga s početkom od 19,00 sati u Kazališnoj dvorani Vitez.

Cijena ulaznice je 3 KM, a novac koji će biti prikupljen usmjerit će se za pomoć dvije obitelji iz Viteza.


„Kako nam se bliži blagdansko vrijeme otvorimo svoja srca i pomozimo potrebitima“, poručili su organizatori.

Kolege se opraštaju od Dudeka

Legendarni glumac Martin Sagner preminuo je u 88. godini, potvrdila nam je njegova supruga Zorica Bajgot-Sagner. Od velikog glumca opraštaju se Smiljka Bencet, Goran Grgić, Tarik Filipović, Žarko Potočnjak i brojni drugi.

Glumac Martin Sagner preminuo je u 88. godini života.

– Preminuo je doma nakon što je tri do četiri tjedna bolovao. Svi smo neutješni – rekla nam je njegova supruga Zorica Bajgot-Sagner.

Od legendarnog glumca opraštaju se brojne kolege i prijatelji:

– Nekidan sam puno razmišljala o njemu, baš na Martinje, jer sam se sjetila da mu je imendan. Ne mogu vjerovati, svi moji dragi i mili umiru, kaj se to događa. Pamtit ću ga samo po najljepšem, pokoj mu duši – rekla nam kroz suze je Smiljka Bencet, Dudekova Regica.

Foto: Pixsell/preslika/HRT

– Martin Sagner je naša velika glumačka legenda, ne samo zbog uloge Dudeka. On je bio jako ozbiljan glumac Kazališta ‘Komedija’ gdje je imao jako ozbiljne uloge. Družili smo se puno na Fesitvalu glumca gdje je bio domaćin. Bio je jako obrazovan i smiren, zabavan, ali nikad nije od sebe radio cirkusanta zbog toga.Gruntovčani su jedna od naših najboljih serija, a lik Dudeka koji je glumio Martin obilježio je naše živote. Okarakterizirao je lik koji će biti zauvijek simbol našeg agrara i jednog velikog dobrice – rekao nam je Goran Grgić.

– Užasna vijest, zatekli ste me na sprovodu u Hercegovini i sad još čujem ovo. Glumio sam s njime, a bio sam mu i šef kao ravnatelj ‘Komedije’. Poznavali smo se valjda više od 40 godina. Bio je sjajan čovjek, a i brijantan glumac i to onaj istinski, elemntarni i temeljni. Takvi su mogli glumiti i bez škole. Imao je niz sjajnih i nezaboravnih kazališnih uloga, a ove televizijske, pogotovo Dudek, svrstavaju ga među najveće legende – rekao nam je Niko Pavlović, glumac i dugogodišnji ravnatelj kazališta ‘Komedija’.

– On je obilježio moju generaciju, ali ne samo moju. Njegove uloge pamtit ćemo zauvijek. To su antologijske uloge. Dudek ga je obilježio, iako je Martin imao još sjajnih uloga – rekao nam je glumac Tarik Filipović. 

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

– Pamtit ću ga po humoru, po tome što je svaku situaciju okrenuo na veliko veselje. Zahvaljujući njegovim provalama imali smo dojam kao da se nikad nismo uhvatili ozbiljnog posla, a zapravo smo jako puno radili. Družili smo se i privatno, posjećivali se. Bila sam jako zabrinuta za njega kad je obolio. Ovo su teški trenuci za sve nas – rekla nam je Nada Klašterka, koja je sa Sagnerom glumila u kultnim ‘Gruntovčanima’.

– Kad sam došao u angažman u ‘Komediju’, tamo su me beskrajno lijepo primili, a najtopliji je bio baš Martin. Družili smo se cijeli život. Jako mi je žao da ga nisam posjetio zadnjih mjeseci. Spremao sam se, dogovarali smo se, ali nisam otišao. Zbog toga sam sad jako tužan i peče me savjest. Kad osjetiš, moraš otići, ne možeš takve stvari odgađati. Jer druge prilike možda i ne bude. Pamtim ga iznimno karakternog čovjeka, koji je išao u rat s puškom boriti se. Voljeli smo raspravljati o politici – rekao nam je Žarko Potočnjak.

Sagner je uz ‘Gruntovčane’ imao uloge u serijama ‘Kuda idu divlje svinje’, ‘Inspektor Vinko’, a glumio je i u filmovima ‘Duga mračna noć’, ‘Breza’, ‘Protest’, ‘Tamburaši’, ‘Priča iz Hrvatske’ i drugima.

(24sata.hr)

Prošle su 64 godine od njegove smrti, u filmu će mu oživjeti lik

Više od šest desetljeća nakon svoje smrti, James Dean će se pojaviti na filmu uz pomoć specijalnih efekata koji će oživjeti lik tog američkog glumca, potvrdila je produkcijska kuća Magic City Films.

U dugometražnom filmu ‘Finding Jack’ čije snimanje uskoro počinje, ta nova verzija Jamesa Deana, poginulog 1955., imat će ulogu Rogana, precizira stranica The Hollywood Reporter.

24sata | Autor: screenshot/

Foto: screenshot/

Magic City Film surađuje na tom projektu s dvije tvrtke koje se bave specijalnim efektima, kanadskom Imagine Engine i južnoafričkom MOI World Wide.

Prema Hollywood Reporteru, film će koristiti tehnologiju ‘full body’ koja stvara sliku neke osobe na temelju arhivskih fotografija i video snimaka.

Magic City Films se upustila u taj projekt jer kontrolira sva prava korištenja lika Jamesa Deana koja je kupila od glumčeve obitelji.

– Obitelj to doživljava kao njegov četvrti film, koji nikada nije uspio snimiti – rekao je Anton Ernst, jedan od utemeljitelja Magic City Films i suredatelj filma uz Tati Golykh. Nećemo razočarati njegove fanove, obećao je.

Screenshot | Autor: Screenshot

Foto: Screenshot

James Dean je umro 30. rujna 1955. u prometnoj nesreći u dobi od 24 godine, kada je svojim Porscheom udario u drugi auto na kalifornijskoj cesti blizu mjesta Cholame.

Glumio je u tri filma: ‘Buntovnik bez razloga’, ‘Istočno od raja’ i ‘Div’ (1956.), a za dva potonja bio je nominiran za Oscara.

(24sata.hr)

JANKOVIĆI/TRAVNIK: Večeras predstava “Jacques ili pokornost” Kazališta slijepih i slabovidnih Novi Život iz Zagreba

Predstava “Jacques ili pokornost” Kazališta slijepih i slabovidnih Novi Život iz Zagreba bit će izvedena večeras (petak, 8.11.2019. godine) u 19:30 sati, u  zgradi Hrvatskog kazališta Travnik, u Jankovićima.



Karte, po cijeni od 5 KM su u prodaji, a rezervaciju možete izvršiti i putem telefona 063 758 063.

NOVI ŽIVOT, NAJSTARIJE KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH NA SVIJETU

O PREDSTAVI
Jacques, sin tate i mame Jacques, unuk djeda Jacquesa, ujedno i Jacquelinin brat, naslovni lik istoimenog komada Eugen Ionesca iz 1950. godine, ne pristaje…
Jacques, ne pristaje na ispraznost, apsurdnost, grotesknost i repetativnost malograđanskog života kojeg je autor komada pronalazio na svakom koraku.
Jacques ne pristaje na nekritičko ponavljanje obrazaca predaka, na nemogućnost izbora, na predodređenost, ni na grah s kobasicom. Ne pristaje na šešir koji će“zatvoriti dimnjak“ i ukinuti mogućnost da „krene na više“.
Jacques, pun prezira spram pukoj egzistenciji svedenoj na konzumaciju i reprodukciju, odlučno i sigurno odbija ono na što ga se navodi kao jedino ispravno i moguće. Nehomogena obitelj i isto takvo društvo, ujedinit će se u nakani da – svim sredstvima- postigne svoj cilj i pokori Jacquesa kako bi opravdalo vlastite pristanke. Siguran u svoje pravo da bude „takav kakav je“, odupirat će se emocionalnim ucjenama, neće popustiti pred bučnim i dramatičnim gestama, niti pokleknuti pred obećanjima u bolje sutra. No, neće se uspjeti oduprijeti otvorenom nasilju smisleno ispražnjenog svijeta koji će, korak po korak, zatvoriti sve izlaze i obezvrijediti ono istinski živo, autentično, pulsirajuće, sveto: ljubav, strast i poeziju.
Jacques će, poput Jacquesa prije sebe, poklenuti, kapitulirati i staviti šešir na glavu i prionuti na grah s kobasicom. Ostaje nam tek zraka nade da će, za razliku od svojih predaka, svojim potomcima ostaviti otvorena vrata, prozore i dimnjak.
(Ana Prolić)

Tko je onaj davni po kojemu jesam, po kojem me ulišćuju u granu, a granu u stablo, čiji korijeni sežu u utrobu zemlje i vremena, pa me karakteriziraju do svega što moram ili bi trebao. Tko je očeva oca otac što me stalno priziva u naslov naših života, što mi se mlado smije s mramora, pa mi i čašu i zdravicu, pa mi vino i sedam kora i blagdane, baš kako ih je on i mnogi on prije njega svetkovao.
A, ja ne priznajem i ne pristajem, jer sam konj plamena galopa i vatren led i oksimoron, kako god okreneš. Ja i kad ne gledam vidim nebo, i moga neba nebo, i sva neba do nebesa, ja njiha-njiha – sam bez njih, u sva lica što ih je vidio svijet, u sva pera što ispisaše riječ na riječ, naslijepo i nagluho se prevrćem po iluziji, kao po mjesečini djevojka gladna ljubavi, savijam se oko optičke varke kao sjena oko sunčeva zalaska i živim sve živote, jer sam lutka od glume, jer sam poslijednji suptilak prkosa što rađa Novi život, a ostaje tek ugarak na zgarištu vlastite kuće koju iz straha ili srama ne prozvaše kazalište.
(Vojin Perić)

AUTORI I GLUMCI
•        prijevod: Milovan Danojlić
•        adaptacija teksta i režija: Ana Prolić
•        asistent redateljice i scenski pokret: Damir Klemenić
•        scenografija i kostimografija: Petra Dančević
•        autor glazbe: Damir Šimunović
•        oblikovanje svjetla: Alen Marin
•        grafičko oblikovanje: kuna zlatica
•        autor fotografija: Jasenko Rasol


IGRAJU
•        Jacques – Igor Kučević
•        Jacqueline – Suzana Bliznac
•        Jacques mama – Anita Matković
•        Jacques tata – Vojin Perić
•        Jacques djed – Milenko Zeko
•        Roberte mama – Ružica Domić – Lalović
•        Roberte tata – Marijo Glibo
•        Roberte – Dajana Biondić
•        inspicijent – David Čavara
•        tehnička podrška – Nenad Lalović, Branko Ostojić, Tea Bešić

Najromantičniji film godine “Last Christmas” od večeras u kinima, a evo zbog čega je tako poseban!

U kina večeras stiže jedan od najočekivanijih romantičnih filmova – “Last Christmas”.

Štoviše, mnogi filmski obožavatelji su mu već nadjenuli i laskavu titulu najromantičnijeg filma godine. Radnja filma smještena je u London, a prati priču djevojke Kate, koja tumara ulicama dok njezine cipele zvone, kao iritantna posljedica spleta nesretnih okolnosti koje je dovode do posla vilenjaka u Božićnom dućanu koji je otvoren cijele godine.

Ondje susreće Toma koji ulazi u njezin život i polako ruši sve njene barijere te se ona polako zaljubljuje u njega. Dok se London polagano sprema za najljepše godišnje doba i Božić, za njih dvoje ništa ne izgleda lagano. No, ponekad se ljudi moraju prepustiti sudbini, poslušati svoje srce i vidjeti gdje će ih to dovesti.

U glavnoj ulozi se našla glumica Emila Clarke, velikom djelu javnosti poznata po ulozi Daenerys Targaryen koju je odigrala u mega uspješnici “Igra prijestolja”. Glavna muška rola udijeljena je Henryju Goldingu koji je zapaženu ulogu odigrao u kino hitu “Suludo bogati Azijci”. Uz njih tu je i dvostruka Oskarovka te jedna od najpoznatijih britanskih glumica – Emma Thompson.

Prava čar ove romantične komedije leži u podatku kako je inspirirana glazbom legendarnog pjevača Georgea Michaela. Upravo je prema njegovoj najpoznatijoj božićnoj pjesmi i nazvana, a sjajno zvuči i podatak da ćemo moći po prvu puta čuti i nikada objavljivane pjesme neprežaljenog pjevača.

(miss7.24sata.hr)

ZAGORKA: Bila je hrvatska junakinja, ali nisu je priznavali jer je žensko

Javnost je obožavala njezine romane, rijetki su je cijenili, a još manje njih ju je podupiralo.

Obitelj ju je odbacila, mnogima je smetala i prezirali su je najviše zbog onoga što nije bila – nije bila muško, nije bila aristokratskog podrijetla, nije bila poslušna, ni potkupljiva, nije bila privlačna – a ipak se usudila biti ono što jest, i to u ženskom obličju.  

Marija Jurić, mnogima poznatija po jednom od svojih pseudonima – Zagorka, bila je prva novinarka na našim prostorima, politička izvjestiteljica, komentatorica, satiričarka, dramatičarka, romanopisac, urednica prvog ženskog lista na našim prostorima, borac za emancipaciju žena i općenito za socijalnu pravdu…, previše toga da ne bi zasmetalo duhu većine, onda kao i danas nenaviklom na iznadprosječne koji se još k tome pojave “niotkuda”.

– Pero moje tvrđava je mom životu – odgovarala je suparnicima. Sve je navedeno bilo dovoljno da Zagorka postane stalnom metom uvreda i poruga, omalovažavanja pa i ucjenjivanja na koje ipak nikad nije pristala i doista je istraživanja vrijedno čudo kako je sve to izdržavala.

A nije posve jasno ni kada se rodila niti kao je odrastala. Navodno je rođena 1873., drugi izvori govore o 1876., a prvotni je datum, 1. siječnja, nakon uvida u matične knjige u Hrvatskom državnom arhivu ipak prepravljen u 2. ožujka. Krštena je dan poslije pod imenom Marianna.

zagorka | Autor: Privatni arhiv/PIXSELL

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

Iako se može misliti da joj je odrastanje uz dva brata i sestru u Negovecu na imanju relativno imućnih roditelja bilo lagodnije nego većini ondašnje djece, sama je samo govorila o “mračnoj slici jada”. Više se družila sa seoskom djecom nego s onima koji su dolazili na imanje Šanjugovo baruna Geze Raucha kojim je njezin otac upravljao. A među posjetiteljima je bio i zloglasni Khuen Hedervary, Rauchov kum, kojem je tada 12-godišnja Marija trebala predati cijeće i pritom malo izmijenila s Rauchom pripremljen govor tako što je dodala da spasi Hrvatsku od Mađara i nepravdi.      

– Željela sam biti poštarica – govorila je znancima.

– To je bilo  jedno od rijetkih zvanja kojem su se žene mogle posvetiti. Činilo se da će mi ono najbolje osigurati egzistenciju do koje se ovdje tako teško dolazilo. Prvi susret s novinama neslavno je završio: Dok ih je otac čitao, navirivala mu se preko ramena, a kad je otišao pokušala je sama čitati ali nije znala slova, stoga je mislila da će s očevim cvikerom to biti lakše. Ali nije, i cviker se razbio, a ona bila kažnjena.

8172565 | Autor: Zarko Basic/PIXSELL

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

“Pljuska je bila moj prvi dodir s novinama”, napisala je kasnije. Kad je u samostanu sestara milosrdnica sv.  Vinka Paulskog, gdje je provela šest godina, napravila novine koje je sama ispunila, opet je kažnjena pljuskom. Sljedeća ju je kazna stigla kao 17-godišnjakinju za uvodnik koji je napisala za list Zagorsko proljeće u kojem piše da duh Matije Gupca optužuje što ljudi još robuju. Ovaj je put kazna bila mnogo grublja – udaja.

Otac se nije slagao s izborom 17 godina starijeg  željezničkog službenika u Zaboku Andrije Matraja za njezina muža, ali majka je inzistirala. 

– Bio je Mađar, u 37. godini života, šovinist, škrtica, birokrat, gramzljivac – tako je Zagorka opisala nametnutog muža kojeg je za ženidbu motivirao obećani miraz. Jedini koji su je tješili bili su njezina dadilja Marta i služinčad. S mužem odlazi u Mađarsku, a koristoljublje ga ponuka da pita za mišljenje o Marijinim pričama dvojicu mađarskih pisaca.

Ubrzo joj ponude da za odličnu plaću piše promađarski što s gnušanjem odbija i bježi preko krova iz muževa doma. Iako je prekinula odnose s roditeljima otac joj pomaže urediti rastavu, ali zbog majčina svjedočenja protiv nje ostaje bez alimentacije i sve osobne imovine. Otac joj da spasi obraz nudi mjesečnu rentu samo da prestane pisati što ona odbija jer se želi izdržavati sama.

zagorka | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL Stan Marije Jurić Zagorke

No pomoć dolazi iz neočekivana smjera – biskup Josip Juraj Strossmayer čita njezine članke i traži da je zaposle za praćenje mađarske politike jer “ako joj je Bog dao nesumnjiv dar za novinara… onda se mi smrtni griješnici moramo njegovoj volji pokoriti“. Izaziva to provalu bijesa uredništva Obzora, ali je uzimaju da za plaću upola manju od prosječnih muških radi i kao novinarka i kao redaktorica, i to iza zatvorenih vrata, da je nitko ne vidi.

 “U redakciji su mi davali sve više i više posla: mađarsku politiku, domaće vijesti, različite feljtone, ozbiljne i šaljive, kroniku, referate… posao se toliko nagomilao da je trebalo radnom vremenu od 7 do 8 sati navečer pridodati i dio noći… Množina posla bila mi je jedini znak da me ravnateljstvo neće otpustiti…“, zapisala je Zagorka u svojem autobiografskom spisu “Što je moja krivnja“.

Nisu je mimoišle ni nemoralne ponude. Jednom joj je mađarski ministar ponudio trokatnicu i rentu koja bi je trajno zbrinula “samo da piše u mađarskom duhu“. S gnušanjem je odbila iako su joj kolege ne jednom rekle da je pogriješila, a šef joj kaže: “Žena treba imati seksepil, a ne čovječansku čast…”.

8172565 | Autor: Zarko Basic/PIXSELL

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Preokret u radu donosi joj opet Strossmayer koji prepoznaje u njoj potencijal da romanima mijenja ljude, ponajprije žene. Zagorka je trebala “potaknuti osvještenje svih duhova“. Najvažnije je bilo pridobiti čitatelje koji tada mogli čitati samo njemačke trivijane romane. Prestravljena očekivanjima, Zagorka se bacila na posao i “sto puta proklela taj čas”.   

U vrijeme nemira i previranja malo je onih koji zadrže trezvenost toliko da ih ne obuzmu nemir i strah i da znaju što treba raditi. Marija Jurić Zagorka nije se dala zastrašiti kad je trebalo glasno viknuti za pravednu stvar. I nije se zadržala samo na pisanju, nego organizira i misu u Markovoj crkvi koju, otvaranjem vrata prema Banskim dvorima, pretvara u prosvjed protiv režima. Završava u zatvoru u Petrinjskoj.

zagorka | Autor: Marko Prpic/PIXSELL

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

I tada je sve počelo – iz nje je poput bujice tih desetak zatvorskih dana provalila drama “Evica Gupčeva“. U priču o kćeri Matije Gupca koja je skupa s majkom pomagala ocu u ustanku  unijela je cijelu sebe jer su se „babe prokleto dobro držale kad je trebalo zatrubiti gospodi pod nos“, samo su vladajući njih uvijek prešućivali.

Zagorka je zaključila da je prešućivanja previše i u nizu satiričnih jednočinki upozorava na nepravdu porobljenih. Čak i tvrdi zid tradiconalista nije izdržao toliku produkciju energične Zagorke i 1901. uspijeva se “dokopati“ i jedne od piscu, nekad i sad, najteže osvojivih kazališnih utvrda – scene zagrebačkog HNK.

Iako su jednočinke “Što žena umije” i “Novi roman” izvedene anonimno, prepoznaju socijalnu oštricu i opet izaziva žestok kritički otpor na koji odgovara novim jednočinkama. Istodobno pod pseudonimom Iglica piše feminističke tekstove, a kad čelnici Obzora, u kojem je provela 22 godine života, završe u zatvoru, pet mjeseci je sama uređivala list u kojem je 1899. objavila svoj prvi roman “Roblje” zahvaljujući najviše Josipu Jurju Strossmayeru koji ju je ustrajno nagovarao na pisanje povijesnih romana kojima bi se publika odvratila od njemačkih šund-romana.

Marija Juric Zagorka | Autor: Sanjin Strukic/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Puna nesigurnosti počinje istraživati povijest jer sve je, i likovi i događaji, moralo imati uporište u stvarnosti jer ipak je ona novinarka. “Moj je otac bio nadglednik imanja Geze Raucha i, kako je posjedovao ključeve svih odaja, doprla sam do korespondencije te obitelji. Korespondencija je bila tako velika da su je držali u mnogo sanduka. Tu je bilo dokumenata  ne za jedan nego za pedeset različitih romana”, pojasnila je Zagorka jedan od izvora nadahnuća za svoje zaplete.

U mnogočemu joj je prijelomna godina 1910.  Bila je među osnivačima Hrvatskog novinarskog društva i te se godine događa velika promjena u njezinu privatnom životu: više nije sama protiv svijeta jer se udaje drugi put u životu, ovaj put svojevoljno. Odabranik je srodna duša “po peru“, 11 godina mlađi novinar i pisac Slavko Amadej Vodvařka.

Marija Juric Zagorka | Autor: Sanjin Strukic/PIXSELL

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Točan datum vjenčanja se ne zna, ali je to vjerojatno bilo negdje potkraj te godine jer već početkom iduće Zagorka svojem prezimenu pridodaje muževo. O njihovoj vezi i braku nema mnogo podataka. Iako su dugo zajedno radili i pisali (Vodvařka je pisao humoreske i komedije), nisu se zajedno pojavljivali u javnosti. Čini se da je njegova obitelj bila protiv tog braka i da je zapravo nikad nisu prihvatili. Razveli su se već 1914., a ona u svojim autobiografskim spisima nije ništa rekla o njemu.

Uskoro postiže uspjeh povijesnim romanima. Mračna je strana njezina uspjeha da je cijeli bio za tuđi račun. Pisala je pod golemim pritiskom uredništva Obzora, da bi opstala u tom listu i njima podigla naklade, a ona je sama dobivala samo uobičajenu plaću, a kad bi se požalila na to, dobivala je odgovor da joj je i to previše te da bude sretna što može raditi. 

Kritika ih je nazivala “šund-literaturom za kravarice“, iako su romani imali milijunske naklade. Tiskani su u ponovljenim izdanjima, ali ona nije ništa dobivala. Jedina joj je zadovoljština bila masa pred redakcijom na dan izlaska novog nastavka, i to da su Leonore, Gertrude i slične dame ustuknule pred Gordanama, Jadrankama, Nerama, Zagorkama… jer je sve više ljudi davalo djeci hrvatska imena.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kako u malom stanu kod kuće nije imala dovoljno mira za pisanje, neko je vrijeme između dva rata živjela i radila u Esplanadi, u apartmanu 325. Tridesetih je uspjela načeti još jedno od prvih poglavlja u povijesti naših krajeva, pokretanjem ženskog, odnosno “domaćinskog” lista. I tu je uspjela istjerati svoje.

Kad joj je predstavnik njemačke izdavačke kuće Ullstein ponudio joj da bude urednica ženskog časopisa za koji će se tekstovi prevoditi iz njemačkih novina, odgovorila mu je: “Uvijek ću se boriti protiv takvih i sličnih namjera”.

Predstavnik je otišao, ali nisu tražili drugu osobu – godinu dana poslije uređivala je “Ženski list” i sama pisala većinu tekstova. Nakon neslaganja s upravom svojom ušteđevinom osniva – Hrvaticu. Kad su ustaše ugasile taj list, pokušava se ubiti. Ali preživljava, i do kraja joj rata pomažu vjerni čitatelji.

Umrla je 29. studenoga 1957.  i dugo se potom nitko nije usudio ozbiljnije baviti njezinim djelom, bojeći se da ne ispadne smiješan.

Možda je najveća njezina krivnja, da parafraziramo naslov njezine autobiografije, što je slijedila put svojeg srca, a za to se i tada, baš kao i danas, plaća visoka cijena: pokušali su je ubiti uvredama i ignoriranjem, uskraćivanjem novca za život i omalovažavanjem, ali sve je to samo jačalo njezin prkos. Vjerojatno ju je do kraja držala misao o tome da se, ovako ili onako, mora živjeti, pa zašto onda oponentima olakšati posao? 

(24sata.hr)