Koliko smo dugo zarazni kada imamo prehladu? Evo što kažu liječnici

Prehlada je zapravo prilično uobičajena, a odrasli se u prosjeku prehlade dva do tri puta godišnje, donosi Women’s Health. Međutim, mnogi ljudi još uvijek ne znaju točan odgovor na pitanje koliko su zapravo dugo zarazni kada se prehlade.

“Obična prehlada je virusna infekcija gornjih dišnih putova koju može uzrokovati niz različitih virusa”, kaže liječnica obiteljske medicine Amy Zack. S obzirom na to da su prehlade virusne, jedini način za liječenje obične prehlade je da puno odmaramo, ostanemo hidrirani i jedemo hranu koja podržava zdravlje imunološkog sustava, prenosi Index.hr

Liječnica također naglašava kako antibiotici ne liječe običnu prehladu.

”U slučaju da se razbolite, mogli biste razviti sljedeće simptome – grlobolju, curenje iz nosa, blagi kašalj, kihanje, slabost, gubitak apetita i bolove u tijelu”, dodaje liječnica i specijalistica za zarazne bolesti Patricia Couto. Kada je riječ o trajanju zaraze, odgovor bi vas mogao iznenaditi.

”Svatko s prehladom može biti zarazan dok ima simptome, a to razdoblje u većini slučajeva iznosi jedan ili dva tjedna. Isto tako, istraživanja nam pokazuju kako je najbolje pričekati najmanje 72 sata od prestanka simptoma prije odlaska među ljude jer biste ih u protivnome vrlo lako mogli zaraziti”, dodaje Zack.

Međunarodni dan planete Zemlje – čuvajmo okoliš, zaštitimo prirodu

Širom svijeta danas se obilježava Dan planete Zemlje, čiji je cilj podići svijest ljudi prema okolišu. Različitim događanjima i akcijama nastoji se skrenuti pažnja na opasnost koja prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnog onečišćenja. Ovaj dan prvi put je obilježen prije 52 godine mirnim pozivom na reformu okoliša, nakon masovnog izlijevanja nafte uz obalu Kalifornije. Na ovaj dan 1970. godine, 10 posto američke populacije izašlo je na ulice, fakultetske kampuse i druga mjesta u stotinama gradova kako bi protestovali zbog lošeg stanja okoliša i zahtijevali novi put naprijed za našu planetu. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 2009. godine 22. travanj proglasila međunarodnim Danom planete Zemlje.

Stručnjaci kažu da svijetu ponestaje vremena za rješavanje posljedica klimatske krize, ali da još ima vremena za promjenu. Evo nekoliko prijedloga promjena koje možete donijeti u svom svakodnevnom životu. Možda nećete moći napraviti sve, ali i jedna pomaže: Jedite “zelenije” Stručnjaci se slažu da bi zamjena jednog mesnog obroka svakog tjedna s vegetarijanskim “uštedjela” 3,6 kilograma ugljika po osobi. UN procjenjuje da se jedna trećina sve proizvedene hrane u svijetu nikada ne pojede, a 11% sadržaja frižidera prosječne obitelji se baca. Planiranjem obroka možemo smanjti to nepotrebno bacanje. A, ako imate priliku, ne zaboravite kompostirati ostatke voća i povrća. Otpad od hrane – poput voća i povrća bačenog u smeće –svake godine čini 8% emisija ugljika. Naučite kako najbolje zbrinuti otpad Osim otpada od hrane, onečišćenje plastikom u okolišu stvara veliki problem. Svake godine, svijet proizvede oko 400 miliona tona plastičnog otpada. Samo 10% se reciklira. Vrijeme je da svi počnemo reciklirati! Kupujte održivo Ponovno korištenje ili prenamjena starijih materijala smanjuje potrebu za novim. Potražite proizvode u staklenim ambalažama koji se lako recikliraju, a ne u plastičnim, i zamijenite plastične vrećice za jednokratnu upotrebu za platnene koje možete koristiti više puta. Razmislite o solarnoj ili vjetro-energiji Ako to nije opcija u vašoj zajednici, razmislite o zamjeni tradicionalnih sijalica sa LED kako biste uštedjeli na potrošnji električne energije. Pomaže i jednostavno gašenje svjetla i drugih električnih uređaja kada se ne koriste. Više hodajte ili vozite bicikl U zavisnosti od toga gdje živite, automobil vam može biti prijeko potreban. Ali ako živite tamo gdje je javni prijevoz ili zajedničko korištenje automobila opcija, uzmite u obzir da tipično putničko vozilo svake godine ispušta 4,6 milijuna metričkih tona ugljen dioksida. To je gotovo polovica svih emisija ugljika povezanih s prijevozom. Ako živite u blizini mjesta gdje radite, vožnja biciklom i hodanje su još bolji za okoliš, a i za vaše zdravlje! Volontirajte u svojoj zajednici Ima li vaš grad grupu koja vikendom sadi drveće ili organizira čišćenje u blizini? Ako vaša zajednica to ne radi, organizirajte ga sami! Podesite svoj termostat Postavljanje termostata na toplije (25 Celzijevih stupnjeva) ljeti i hladnije (20 stupnjeva Celzijevih) zimi možete uštedjeti na troškovima ali i energetskim resursima. To je dobro za planetu i dobro za vaš novčanik.

Slavna tekućina u spreju izumljena je davne 1953. godine, no znate li što znači WD-40?

Mnogi kod kuće, u podrumu ili u garaži imaju limenku popularnog WD-40, a proizvod za podmazivanje ima nekoliko namjena u kućanstvu i šire.

Koristi se naime za podmazivanje i odmašćivanje, ali i niz drugih stvari pa s njime možete, na primjer, skinuti hrđu sa škara da opet budu kao nove. sa staklenih površina ukloniti ljepljive ostatke etiketa ili s vrata ukloniti dječje ‘umjetničke radove’ nacrtane pastelnim bojicama; pa čak i učiniti cipele vodootpornima.

Osim toga, sprej će vratiti sjaj površinama od nehrđajućeg čelika, kao što su vrata hladnjaka ili perilice za posuđe, a može se koristiti i za površine na koje dolaze kukci; nakon što se sprej nanese, neće ih više biti. Inače, WD-40 je naziv američke kompanije koja proizvodi kućne kemikalije, a najpoznatiji im je proizvod upravo ova slavna tekućina u spreju izumljena davne 1953. godine za koju tvrde da ima čak 2000 različitih primjena, a prodaje se u 187 zemalja, prenosi Večernji list. 

A usprkos popularnosti, mnogi su o značenju imena WD-40 počeli razmišljati tek nedavno, kad je američki novinar David Muir svojih 800.000 pratitelja pitao: “Što znači WD-40?”

Mnogi su mu pokušali pomoći,no mnogi su i priznali da su morali ‘surfati’ značenje; WD-40 tako stoji za Water Displacement (istiskivanje vode), 40. formula; što pokazuje da je za usavršavanje proizvoda bilo potrebno čak 40 pokušaja.

“To je kratica za ‘Water Displacement’, što je izumitelju konačno uspjelo u 40. pokušaju”, dao je netko točan odgovor, no bilo je i onih koji su ‘tapkali u mraku’ i na engleskom davali razne nelogične odgovore poput npr. Whistling Degreaser ili ‘zviždeći odmašćivač’.

Travnički ćevapi među 50 najboljih mesnih jela iz svijeta

I dok se u Bosni i Hercegovini svakoga dana vode polemike da li su bolji sarajevski, tuzlanski, banjalučki … u svijetu nemaju taj problem. Po njima su najbolji travnički ćevapi.

Naime, prema odabiru svjetski poznatog gastronomskog magazina Taste Atlas, ćevapi koji se prave u Travniku su se našli na listi najboljih 50 mesnih jela svijeta i to na 45. mjestu.

“Ova sorta ćevapa proizvodi se u gradu Travniku u Bosni i Hercegovini. Ćevapi se prave od kombinacije junetine, teletine, ovčetine i janjetine, uz dodatak soli, papra i malo sode bikarbone. Kada se peče na roštilju, meso se često premaže bistrom supom, koja se pripremala od goveđih kostiju i ovčetine”, opisali su u ovom magazinu.

Hljeb (lepina), lokalno nazvan pitica, umače se u čorbu, a zatim se kratko peče na roštilju. Kada se peku na roštilju, ćevapi se stavljaju u piticu, a zatim se prelivaju seckanim lukom. Preporučljivo je ovaj ćevapi poslužiti uz jogurt -završavaju opis travničkih ćevapa u Taste Atlasu uz preporuku par ugostiteljskih objekata u Travniku i okolini koje oni preporučuju kao dobar odabir za da iskušate ove ćevape.

Interesantan podatak je da se nijedno drugo tradicionalno mesno jelo iz cijele regije nije našlo na ovoj listi.

Znanstvenici zaključili da je posao konobara najstresniji

Gotovo da nema posla koji s vremena na vrijeme nije stresan, a u dugotrajnom istraživanju znanstvenici su otkrili koji je posao najstresniji.

Burzovni mešetar, vozač autobusa, odgajatelj u vrtiću, pilot, liječnik, sve su to poslovi za koje smo mogli zamisliti da zauzimaju prvo mjesto na listi najstresnijih poslova na svijetu. No najstresniji na svijetu je konobarski posao, tako barem tvrdi studija Južnog medicinskog sveučilišta u Kini.

Na prvu bi to moglo biti pomalo začuđujuće, jer je to posao s manje odgovornosti od, primjerice, pilota. Ali ako bolje razmislite, rezultat studije čini se uvjerljivim. Konobari su tijekom radnog vremena stalno pod psihičkim i fizičkim pritiskom, a faktor stresa je iznimno visok.

Zauzvrat doživljavaju malo uvažavanja i, kao da to nije dovoljno, posao je vrlo nefleksibilan. Konačno, za razliku od primjerice liječnika, konobari nisu nagrađeni dobrom plaćom i priznanjem. Znanstvenici su također otkrili da stres uzrokuje mnogo češće posezanje za cigaretama i alkoholom među konobarima. Dugoročna studija provodila se 17 godina s ukupno 136.000 sudionika.

Šah na markama Hrvatske pošte Mostar

Hrvatska pošta (HP) Mostar tiskala je dvije prigodne poštanske marke s motivima šaha u povodu Međunarodnog dana sporta za razvoj i mir.

Šah je jedna od najstarijih i najraširenijih igara na ploči.
    Šahovska ploča kvadratnog je oblika i podijeljena u 64 polja koja su naizmjenično obojena svijetlom i tamnom bojom. U početnoj poziciji je 16 bijelih i 16 crnih figura (po jedan kralj i dama, po 2 topa, lovca i skakača te 8 pješaka). Iako igra s ovakvom pločom i figurama postoji još od VI. st., konačna pravila su utvrđena tek u XIX. stoljeću. Jedan igrač igra s figurama bijele boje i on vuče prvi potez, a drugi s figurama crne boje. Kralj se može kretati po jedno polje na sve strane. I dok se top ili kula može kretati ravno, linijski po jedno ili više polja, lovac se može kretati samo dijagonalno.

Najjača figura je kraljica ili dama koja objedinjuje hod topa i lovca. Jedina figura koja može preskakati druge figure je skakač ili konj koji se kreće u obliku slova L. Pješak se s polaznog polja može povući naprijed za jedno ili dva polja.

Ako stigne na posljednje polje svoga reda, pretvara se, po želji igrača, u neku od jačih figura (osim kralja). Partija završava pobjedom jednoga od šahista ili remijem (neodlučeno).
Autorica likovnog rješenja je Božana Bošnjak. Izdanje se, kao i starija izdanja poštanskih maraka HP Mostar, može kupiti jednostavno i online preko web shopa www.epostshop.ba.

Zašto bojimo jaja za Uskrs?

Nezaobilazna tradicija za proslavu Uskrsa je bojenje jaja različitim, šarenim bojama. No odakle je ta tradicija zapravo potekla? Ne postoji jedan odgovor na to pitanje stoga vam u članku donosimo čak pet mogućih teorija.

1. Proljetno slavlje

Jaja su često bila povezana s poganskim festivalima i proslavom proljeća. Jaja simbolično predstavljaju ponovno rođenje i novi život te su tako prikladno postala dio proljetnog slavlja i novog života koji dolazi nakon zime.

Bilo je uobičajeno da jaja budu ukrašena tijekom takvih proslava te da se daruju prijateljima i članovima obitelji. Simbolizam ponovnog rođenja ide u skladu s proljetnom proslavom Uskrsa jer je to slavlje Isusovog uskrsnuća. Tako su praksu ukrašavanja jaja i njihovo poklanjanje prisvojili kršćani te uključili u proslavu Uskrsa.

2. Mezopotamska tradicija

Časopis Donahoe bio je katolički mjesečnik s općim temama koji se objavljivao od 1878. do 1908. godine. U jednom od njegovih izdanja tako piše da su rani kršćani u Mezopotamiji bojili jaja u crveno kako bi imitirali krv koju je Krist prolio tijekom raspeća. Crkva je navodno preuzela tu tradiciju i od tada nastavila s njome.

3. Kraljevska tradicija

Postoji mogućnost da je i engleski kralj Edward I. doprinio tradiciji ukrašavanja jaja radi proslave Uskrsa. Tako je u 13. stoljeću Edward I. naredio da se 450 jaja oboji i ukrasi zlatnim listovima. Ta jaja su onda bila predstavljena kao uskršnji pokloni ostatku kraljevskog domaćinstva.

4. Marija Magdalena i crveno jaje

U nekoliko legendi Marija Magdalena je ključna u stvaranju tradicije bojenja jaja. Tako jedna verzija uključuje odlazak Marije Magdalene do groba Isusa Krista tri dana nakon njegovog razapinjanja.

Sa sobom je nosila košaru u kojoj su bila kuhana jaja koja je kanila podijeliti s ostalim ženama koje su tamo već oplakivale smrt Isusa. Kada je došla i vidjela da je grob prazan, jaja u njezinoj košari postala su sjajno crvene boje.

Prema drugoj legendi, Marija Magdalena odlazi popričati s rimskim carem Tiberijem nakon Isusovog uskrsnuća. Pozdravila je cara rekavši: “Isus je uskrsnuo”, na što je Tiberije uzvratio: Nije Krist ništa više uskrsnuo nego što je ovo jaje crveno, pokazujući na jaje koje je prema različitim verzijama bilo na njegovu stolu ili ga je Marija sama držala. Čim je car to izgovorio jaje je pocrvenilo.

5. Sveta Marija i crveno jaje

Neke istočnoeuropske legende pripisuju začetak tradicije bojenja jaja ne Mariji Magdaleni nego Mariji, Isusovoj majki. Marija je bila prisutna tijekom Isusova razapinjanja na Veliki petak te je, prema legendi, sa sobom ponijela jaja.

Prema jednoj verziji legende, krv iz Isusovih rana kapnula je na jaja te ih obojila u crveno. Prema drugoj verziji, Marija je plakala i preklinjala vojnike da budu manje okrutni prema njezinom sinu. Kako Marija jaja daje tim vojnicima tako njene suze padaju na jaja te ona postanu sjajno crvena.

Danas se obilježava Međunarodni dan Roma

Danas se obilježava Međunarodni dan Roma. Prema procjenama domaćih i međunarodnih institucija u Bosni i Hercegovini živi između 50.000 i 60.000 Roma, od kojih je svega 12.500 obuhvaćeno posljednjim popisom iz 2013. godine.

Međunarodni dan Roma obilježava se 8. travnja od 1971. godine kada je održan prvi Svjetski kongres Roma u Londonu, a predstavnici Roma iz 25 zemalja osnovali su Romsku uniju.

Tada su izabrani romska zastava i službena himna i odlučeno je da se izmijene svi uvredljivi nazivi njihovog naroda sa riječju Rom što u prijevodu sa romskog jezika znači čovjek.

Romska zastava je u donjem dijelu zelene boje koja simbolizira zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizira nebo. Crveni kotač, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja i migracije Roma.

Iako su ostvareni brojni pomaci, s ciljem punog uključivanja Roma u sve društvene tokove, prvenstveno u kontekstu uspostavljanja zakonodavnog i institucionalnog okvira, Romi u BiH se i danas suočavaju s kršenjem njihovih osnovnih prava, te je potrebno nastaviti aktivno djelovanje u tom pravcu, na svim razinama vlasti u BiH i osigurati bolji pristup u ostvarivanju njihovih socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava.

Običaji na Veliku subotu: Palio se oganj, a goreće drvo se ne bi smjelo ugasiti na putu do kuće

Velika subota je dan Kristova počinka u grobu i treći dan vazmenog trodnevlja. Vjernici se prisjećaju Kristove muke i žrtve, mole u tišini, obilaze ‘Kristov grob’ i čekaju Vazmeno bdjenje. Toga dana nema liturgije.Prije se postilo i na Veliku subotu. Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca koja su se potom kao simbol uskrsnuća i novog života nosila u crkvu na blagoslov na sam Uskrs. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari, crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom. Te tradicije mnogi se vjernici drže i danas, a u košarici se ne nose samo kuhana jaja, već i šunka, hren, mladi luk, kruh… Do prije Drugog svjetskog rata u crkvu su se na blagoslov nosila klasična kuhana jaja, a danas se nosi i pisanice

Upečatljiv običaj je na Veliku subotu je blagoslov uskrsne svijeće ili vatre koja se naloži kraj crkve. Žene bi uzimale komade tinjajućih zbica ili cipanica sa vatre koju bi svećenik blagoslovio i nosile ih kući kako bi zapalile vatru na kućnom kominu. Goreće drvo se do kuće ne bi smjelo ugasiti, jer se vjerovalo kako je to ‘velika nesrića za cilu godinu’.U današnje vrijeme češće se odlazi kući s blagoslovljenom svijećom iako u nekim krajevima vjerojatno poštuju običaje svojih predaka pa iz blagoslovljenog plamena uzmu malo žara i brižno ga unose u domove.

Na sredinu crkve postavljala se velika posuda (kršćenica), a narod bi u blagoslovljenoj vodi prao lice i ruke, jer se i danas vjeruje kako voda štiti od zla i uroka, te obnavlja duhovno i tjelesno zdravlje. Svi prisutni nosili su blagoslovljenu vodu kući kako bi ih tijekom godine štitila od bolesti i ostalih zala i nevolja.

U nekim krajevima običaj je bio na Veliku subotu djeci davati pecivo u čijoj sredini se nalazilo kuhano jaje. Djevojčice su dobivale pecivo u obliku pletenice kao poticaj da izrastu u dobre žene i majke. Dječacima su majke pripremale okrugla peciva s jajem u sredini na kojemu je bio mali križ od tijesta. Također, dobivali su i pecivo u obliku luka i strijele kako bi im to bio poticaj da jednog dana budu muževni i hrabri junaci.

Domaćice su, također, imale običaj ustajati tijekom noći s Velikog petka na Veliku subotu kako bi premijesile tijesto za uskršnje pecivo – sirnicu. Znale su ustajati i po nekoliko puta, a ujutro bi od tog tijesta oblikovale kuglu i zarezale je sa tri reza kao simbol Svetog trojstva. Povjesničari vjeruju da je sirnica simbol Kristove muke jer podsjeća na spužvu kojom su Kristu vlažili usne dok je umirao na križu.

Velika subota u crkvi u današnje vrijeme

– Vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti ‘Isusov grob’. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdjenje koje počinje u subotu navečer. Bdjenje počinje lucenarijem ili službom svjetla. Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdjenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje psalama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela – pojasnili su nam  u Župi sv. Leopolda Mandića iz Virovitice. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdjenje završava euharistijom – dodali su.

(Izvor:24 sata.hr)

Sokolov vid i brončana koža: Što možete (a što ne) postići konzumacijom mrkve

”Mrkva je dobra za oči.” Je li i vama majka to govorila u djetinjstvu kako bi vas natjerala da pojedete svu mrkvu s tanjura? Često možemo čuti da konzumacija veće količine korjenastog povrća osim dobrog vida daje i zdravu boju kože. Je li to istina?

Prvo treba razbiti mit po kojemu je mrkva neka vrsta superhrane.

”Nikada nije dobro fokusirati se na određeno povrće u prehrani. Mrkva je bez sumnje zdrava namirnica koja može biti dio prehrane kao i ostalo povrće”, kaže stručnjakinja za nutricionistiku, doktorica Winfried Keuthage.

Od “a” za artičoku do “z” za zelje, svako povrće ima svoje prednosti. Najvažnija je raznolikost, odnosno tanjur ispuniti višebojnom mješavinom. A mrkva, tipično narančasta, ali također žuta ili ljubičasta, tome može prirodno pridonijeti.

Koja je nutritivna vrijednost mrkve?

”Mrkva ima vrlo širok profil hranjivih tvari. Ona je bogata vitaminom C, sadrži nekoliko vitamina B i vitamine koji su topivi u mastima E, K i A”, pojašnjava Keuthage.

Prije svega, opskrbljuju tijelo obiljem karotenoida, vrstom uglavnom žutih, narančastih ili crvenih pigmenata topivih u mastima ili sekundarnim biljnim metabolitima – spojevima koje proizvode biljke i koji ne pridonose njihovom rastu, ali ih čine konkurentnima u njihovoj okolini.

Karotenoidi su ono što mrkvi daje jarku narančastu boju. Najpoznatiji karotenoid je beta-karoten.

“Tijelo ga može pretvoriti u retinol, oblik vitamina A”, kaže Keuthage. Nešto beta-karotena pohranjuje se u jetri za kasniju pretvorbu u vitamin A u slučaju nedostatka.

Kako ističe Njemačko nutricionističko društvo (DGE), znatne količine beta-karotena mogu se naći i u bundevama, batatu, crvenoj paprici, kelju i marelicama.

Lako je zadovoljiti preporučenu dnevnu dozu beta-karotena: za odraslu osobu dovoljno je jednostavno pojesti mrkvu srednje veličine od 60 grama, kaže Keuthage.

Je li konzumiranje mrkve doista dobro za vid?

Da bi nam vid bio što kvalitetniji organizmu je potreban vitamin A, za koji Keuthage kaže da je “prekursor rodopsina, fotopigmenta u štapićima (vrsta fotoreceptorskih stanica) mrežnice oka. Adekvatna opskrba njime važna je za sposobnost dobrog razlikovanja svjetla i mraka.

Nedostatak vitamina A rezultira “noćnim sljepilom” – lošim vidom noću ili pri slabome svjetlu. Keuthage kaže da je nedostatak vitamina A rijedak u industrijaliziranim zemljama, gdje ljudi u uobičajenim okolnostima unose dovoljno beta-karotena i vitamina A uravnoteženom prehranom.

No nadate li se da ćete čestom konzumacijom mrkve poboljšati i izoštriti vid – razočarat ćete se, kaže Keuthage te dodaje da “povećan unos beta-karotena ne rezultira boljim vidom”.

Može li beta-karoten utjecati na promjenu boju kože?

Odgovor je – da. Dermatologinja, dr. Uta Schlossberger, pojašnjava da beta-karoten stvara neku vrstu zaštitnog sloja na koži, a on, barem u manjoj mjeri, uspijeva blokirati učinak ultraljubičastog zračenja sunca koje oštećuju stanice.

“Takav štit može utjecati na vanjski izgled kože. Jedete li dovoljno mrkve, koža će vam poprimiti žućkasto smeđu nijansu”, kaže Schlossberger. “Boja malo odudara od boje osunčane kože, a razliku može primijetiti samo stručnjak. Izgledat ćete nešto zdravije i odmornije.”

Ako navečer pojedete dvije zdjelice juhe od mrkve, sljedećeg se jutra nećete probuditi sa žućkasto smeđom kožom.

“Govorimo o četiri do šest mrkvi dnevno tijekom dva do tri mjeseca”, kaže Schlossberger – količini koju bi čak i ljubitelji mrkve teško podnijeli.

Ne biste se trebali oslanjati na zaštitu koju pruža beta-karoten kada svoju kožu kanite izložiti suncu. “Pruža zaštitni faktor samo od 2 do 3, a od toga nema nikakve koristi”, pojasnila je Schlossberger. Dakle, korištenje kreme za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom i dalje je obavezno.

Kako organizmu olakšati apsorpciju hranjivih tvari iz mrkve?

”Beta-karoten je spoj koji voli masti ili lipofile”, istaknula je Keuthage, no mrkva sama po sebi gotovo da i ne sadrži masnoću. U tom slučaju svojoj salati od mrkve možete dodati malo nasjeckanih orašastih plodova.

Ribanje mrkve za salatu itekako je vrijedan trud. To je zato što ribanje razgrađuje stanične stijenke, omogućujući bolju apsorpciju hranjivih tvari. Isto vrijedi i za pasiranje mrkve za umake ili juhe.

Također je dobro znati, kaže Keuthage, da su “važne hranjive tvari odmah ispod kore. Stoga je preporučljivo mrkvu dobro oprati, umjesto da je gulite.”

A želite li potpunu zdravstvenu dobrobit od ovoga korjenastog povrća, svako toliko pojedite koju sirovu mrkvu.