Sjećanje na poginule pripadnike HVO Zenica

Kao i svakoga 15. travnja u godini Hrvati Zenice se prisjećaju najtežih dana u bližoj povijest svoga grada. Na taj dan 1993. godine, u zeničkom naselju Podbriježje, pripadnici odreda El mudžahid iz sastava 3. korpusa Armije izvršili su teroristički čin tako što su zaustavili vozilo tadašnjeg zapovjednika HVO brigade ”Jure Francetić” Zenice, pratnju na svirep način ubili, a zapovjednika kindapirali i odveli u nepoznatom pravcu.

 

 

Ubijeni su pripadnici HVO Zenica, Anto Zrnić, Ivica Vidović, Tihomir i Marko Ljubić, sinovi svoga grada i dragovoljci Domovinskog rata, koji su nosili odoru HVO i branili svoj grad i državu BiH. Tom prigodom je ubijen i slučajni prolaznik, po nacionalnosti Musliman, svjedok događaja.

U organizaciji Udruga HVO iz Domovinskog rata grada Zenice, služena je sveta misa za poginule branitelje HVO u župnoj crkvi sv. Ilija, koju je predvodio fra Marko Kepić, a na mjestu ubojstva pripadnika HVO položeni su vijenci, upaljene svijeće i služeno opijelo od strane župnika fra Zdravka Anđića. Vijence su položili obitelji ubijenih pripadnika HVO, Udruge HVO grada Zenice, ratni zapovjednici HVO Zenice brigadir Živko Totić, pukovnik Željko Ljubanić i Duško Grubešić, ratni zapovjednik brigade Nikola Šubić Zrinski iz Busovače, te politički predstavnici stranaka s hrvatskim predznakom – HDZ BiH i HDZ 1990 Zenica.
Sjećajući se tih teških dana ratne 1993. danas sa sigurnošću možemo reći da je ubojstvo pripadnika HVO u Podbrežju bio dio jednoga šireg plana muslimanskog rukovodstva. Uništenje HVO Zenice, progon Hrvata Zenice i nastavak napada i ofenzive na Lašvansku dolinu i dalje niz Neretvu do Ploča, kao je što je tada govorio i obećavao Sefer Halilović, osumnjičenik za mnoge zločine nad Hrvatima BiH svome predsjedniku Aliji Izetbegoviću.
Rezultat agresije Armije u Zenici koja je počela od 15.04., a kulminirala sveopćim napadom 18. 04. 1993. godine je progon oko 15 000 Hrvata, ubojstva zarobljenika, vojnika i civila, paljenje i uništavanje kuća i naselja, zarobljavanje, zatočenja, mučenja i silovanja. Za neke zarobljene koji su poslije likvidirani i danas ne znamo gdje su skončali, iako se znaju svi nalogodavci, politički i vojni gospodari rata grada Zenice. Izgovor za agresiju na HVO Zenice za obične Zeničane je u Gebelsovskom maniru izmišljena priča kako je bojna HVO Zenice u Stranjanima napala postrojbu Armije koja se vraćala s Vlašićkog ratišta.
Tijekom rata, a poslije progona iz svoga grada, pripadnici HVO Zenice su nastavili borbu u obrani Lašvanske doline, te oslobađanju BiH u okviru hrvatskih snaga koje su sačinjavali HV i HVO i na kraju rata su imali 134 poginula i preko 200 ranjenih, a dvoje se vode kao nestali.
Obitelji i pravedni građani države BiH i danas čekaju da se odgovorni za agresiju i zločine u Zenici dovedu pred lice pravde. Imena odgovornih su poznata i sve je proslijeđeno nadležnim  institucijama na daljnje postupanje.
U danima mjeseca travnja kada se obilježavaju tužne obljetnice u Središnjoj Bosni, ali i obljetnica utemeljenja pobjedničke vojske HVO moramo ponovno istaći našu obvezu govorenja prave i jedine istine sudjelovanju Hrvata i HVO u Domovinskom ratu.
(Ured za informiranje)