Revolucionarni lijek iz Hrvatske: pronašli spas za oštećenu kralježnicu

U Laboratoriju za mineralizaciju tkiva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu odvijaju se zadnje pripreme za kliničko testiranje novog revolucionarnog lijeka.

 

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na zagrebačkoj Šalati, vrhunska svjetska medicina se studira, ali i stvara. U Laboratoriju za mineralizirana tkiva pod vodstvom akademika Slobodana Vukičevića odvijaju se zadnje pripreme za početak kliničkog testiranja novoga revolucionarnog lijeka koji Hrvatsku stavlja u elitnu skupinu samo desetak zemalja u svijetu koje su u stanju izumiti i razviti novi lijek.
Taj novi lijek oslobodit će milijune ljudi u svijetu neizdrživih bolova u leđima, slabosti pa čak i oduzetosti nogu, i vratiti im normalan život dostojan čovjeka. Kad kažemo milijune, to nije metafora: samo u Europi i Sjedinjenim Državama oko dva i pol milijuna ljudi svake godine mora na operaciju kralježnice zbog ozljede na radu, propadanja hrskavice između kralježaka ili tumora koji utječu na kvalitetu njihova života.
– Kronična bol u stražnjem dijelu slabinske kralježnice drugo je najčešće bolesno stanje u ljudi, odmah iza obične prehlade – kaže akademik Vukičević te dodaje: – Fondovi zdravstvene zaštite na te bolesnike troše golem novac, što je i zdravstveni i ekonomski problem. To je dobro poznato i Europskoj komisiji za znanost pa je ona za revolucionarno rješenje tog problema zagrebačkom Medicinskom fakultetu, na natječaju Regenerativna medicina u sklopu programa Horizon 2020, dodijelila bespovratnih šest milijuna eura ili 45 milijuna kuna, da bude koordinator velikog znanstvenog inovativnog projekta pod nazivom OSTEOproSPINE u kojem sudjeluje 12 partnerskih institucija iz čak šest europskih država. To je već drugi takav projekt dodijeljen zagrebačkom Medicinskom fakultetu!
 | Autor :
Trajna fiksacija
A kakvo su rješenje za bolove u slabinskoj kralježnici pronašli hrvatski medicinski stručnjaci, laiku nije jednostavno shvatiti, ali nije ni prekomplicirano, i u tome je njegova genijalnost. Naime, kada hrskavica između dva kralješka toliko propadne da oni bespovratno počnu pritiskati živce koji izlaze iz kralježnice, a jačanje mišića i tetiva vježbama te lijekovi za bol više nisu dovoljni, potrebno je dva ili više kralježaka kirurški ponovno razmaknuti i učvrstiti tako da postanu nepomični jedan prema drugome i oslobode živce pritiska. To kirurzi specijalisti za kralježnicu sada čine tako da dva kralješka povežu metalnim šipkama čije krajeve pričvrste za kralješke metalnim vijcima.
Nevolja je, međutim, što se vijci u kosti s vremenom rasklimaju, već za dvije-tri godine, osobito kod starijih ljudi, kod bolesnika s osteoporozom i teških pušača. Tada se bolovi, slabost i oduzetost nogu vrate, a ponovna operacija više nije moguća ili je prekomplicirana i s krajnje neizvjesnim ishodom. Da bi tome doskočili, kirurzi ortopedi dodatno fiksiraju kralješke s pomoću nove kosti koju “uzgoje“ između poprečnih nastavaka slabinskih kralježaka. To sada rade tako da iz zdjelice bolesnika izvade komadiće kosti pa ih “poslažu“ između kralježaka u “premosnice“ koje se nakon tri do četiri mjeseca pretvore u novu kost i tako dodatno, uz vijke i šipke, trajno učvrste dva kralješka jedan za drugi.
Pritom, međutim, pacijentima treba izvesti dodatne dvije operacije na zdjelici, s kojima se može dobiti materijal za samo dvije koštane “premosnice“ na kralježnici, za koje je prilično neizvjesno hoće li se okoštati i pravilno, homogeno i čvrsto formirati. A već za svaku drugu operaciju potrebno je fiksirati po tri ili više kralješka, posebno kod skolioze, kada treba “izravnati“ cijele segmente kralježnice. I upravo za tu nevolju stručnjaci Laboratorija za mineralizirana tkiva Centra za translacijska i klinička istraživanja Sveučilišta u Zagrebu razvili su briljantno rješenje: otkrili su i dokazali da se nova kost koja trajno fiksira dva kralješka može dobiti i od običnog krvnog ugruška samog bolesnika kojeg se operira! Dovoljno je bolesniku izvaditi epruvetu njegove vlastite krvi, i od nje formirati kompaktni ugrušak u obliku štapića, u koji se umiješa ljudski protein koji potiče okoštavanje te komadići kosti iz komercijalne “banke“ kostiju. Nije više potrebno trgati komadiće kostiju iz bolesnikove zdjelice i, što je najvažnije, takvih ugrušaka može se za operaciju kralježnice prirediti koliko god treba. Ugrušci se u operaciji polože preko poprečnih nastavaka kralježaka i oni će se za oko 20 tjedana pretvoriti u “izvanskeletne“ kosti, gušće i čvršće od prirodnih i postojećih, koje mogu trajno, na više desetljeća, posve preuzeti težinu tijela i rasteretiti hrskavice i živce. Sve je to do sada pokazano i dokazano na kralježnici ovce.
– Cijela naša ideja jest transformacija periferne krvi u kost, a to je ‘štos’ za koji nam nitko nije vjerovao da će uspjeti – kaže akademik Slobodan Vukičević. Zvuči jednostavno, no iza te jednostavne mehanike kriju se vrhunska znanost i tehnologija. Najfascinantnije je možda otkriće da krvni ugrušak, u kojem se nalaze komadići tuđe kosti iz banke kostiju, sprečava imunološku reakciju i odbacivanje tog tuđeg tkiva, pa je već i to predmet posebnog patenta. Potom, premosnice od krvnih ugrušaka, za razliku od onih načinjenih od komadića kosti iz zdjelice, savršeno su pravilne, ravnomjerne, simetrične i srastu s kralješcima cijelom širinom čvrsto i solidno. Barem je to tako na kralježnici ovce na kojoj su premosnice do sada uzgojene i ispitane preciznim mjerenjima, a nema razloga da u ljudi bude drukčije. No, da bi se bolesni i oštećeni kralješci mogli učvrstiti novim kostima proizvedenima u tijelu bolesnika, potrebno je prije toga proizvesti humani koštani morfogenetski protein 6, biološki lijek stručnoga naziva rhBMP6, a to je posebna priča. Taj protein u obliku finoga praha tim akademika Vukičevića proizvodi u Kalinovici, u prostoru bivše Genere, sada irske Dechre, s pomoću specijalnih CHO živih stanica u posebnoj tekućini ili juhi, koja ih hrani. A zahtjevi koji se postavljaju pred taj biološki lijek da bi on mogao biti unesen u ljudsko tijelo enormni su.
Već i sama proizvodnja mora biti apsolutno i savršeno sterilna, za što se moraju dobiti deseci certifikata. Potom ni u samom proteinu ne smije biti apsolutno ničega škodljivog za ljudski organizam, od bakterija i virusa, do bilo kakvih drugih nečistoća ili otrova. Čak trećina proizvedenog praha troši se na testiranje.
Dolazi u dvije kutijice
No, kad se sve to sagleda, što zapravo čini biološki lijek radnog naziva OSTEOproSPINE izumljen i razvijen na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Vukičevića, najcitiranijeg hrvatskog znanstvenika s više od 30 svjetskih patenata? Lijek će u operacijske dvorane doći u dvije kutijice. U prvoj će biti ampula s koštanim proteinom u obliku bijeloga praha, a u drugoj pribor za formiranje krvnog ugruška i njegovu ugradnju u kralježnicu bolesnika.
S tako pripremljenim lijekom može početi klinička studija “faze dva“, zapravo bolničko ispitivanje njegove učinkovitosti. Za tu studiju Europska komisija daje novac, a zagrebački Medicinski fakultet njezin je koordinator, što ga svrstava u sam vrh piramide svjetske znanosti.
U kliničkoj studiji sudjelovat će četiri bolnička centra u Hrvatskoj i Austriji i u nju će biti uključena 192 bolesnika. Dvije grupe, od kojih svaka ima 64 bolesnika, bit će operirane većom i manjom dozom koštanog proteina, a treća grupa od 64 bolesnika bit će operirana sada standardnim postupkom i služit će kao kontrolna skupina. Ni bolesnici ni kirurzi neće znati koriste li pri operacijama pravi lijek i u kojoj dozi, ili placebo. – Želimo pokazati da je naš postupak barem identičan s uzimanjem kosti iz zdjelice ili superiorniji. A ako to uspijemo, onda ćemo uzimanje kosti iz zdjelice posve eliminirali. I to posvuda u svijetu, kod nekoliko milijuna bolesnika godišnje – kaže Slobodan Vukičević. Naposljetku, pokažu li kliničke provjere dobar ishod, ispitivanje će se nastaviti u “fazi tri“ koja prethodi registraciji lijeka za globalnu primjenu. No, i masovna proizvodnja lijeka i osvajanje tržišta također su zahtjevne zadaće.
U svijetu je na stotine kompanija koje proizvode ortopedske instrumente i materijale, njihovo je tržište golemo, na desetke milijardi dolara na godinu. Sve bi one jako rado u svom portfoliju imale i biološki lijek poput OSTEOproSPINE-a. No, kada bi već u ranoj fazi hrvatski znanstvenici prihvatili takve kompanije za partnere i financijere, onda bi njima pripao i najveći dio poslovnog kolača. Upravo da se to ne bi dogodilo, i da razvoj i proizvodnja lijeka ostanu u Europi, Europska komisija dala je novac zagrebačkom Medicinskom fakultetu. – S nekoliko smo svjetskih kompanija već razgovarali, one su zainteresirane za sklapanje posla, ali mi još nismo. U ovoj ranoj fazi prijenos prava i zajednička proizvodnja bili bi za nas puno lošiji. Kad dobijemo dokaz djelovanja lijeka i odobrenje barem jedne agencije, vrijednost posla bit će sto puta veća – kaže akademik Slobodan Vukičević. A potencijal lijeka temeljenog na hrvatskom humanom koštanom proteinu zaista je golem.
U kombinaciji s umjetnim mineraliziranim materijalima on može služiti kao neutralni potporanj u kralježnici, kao i za sve operacije kod kojih se traži nadomjestak ili popunjavanje kostiju. Za takvo što, međutim, bit će potrebno u Zagrebu sagraditi i opremiti novi pogon za proizvodnju između dva i tri kilograma humanog koštanog proteina na godinu, a za to je potrebna investicija između 20 i 25 milijuna eura. Ali, isplatila bi se već za godinu dana.

(www.vecernji.ba)