I bolesti imaju svoje mirise

Pored svih osjetila koje imamo, njuh ima vrlo važnu ulogu. Svima nama je od iznimne važnosti da možemo očima vidjeti i percipirati svijet oko sebe, da osjetimo svijet dodirom, da čujemo zvukove i da okusimo hranu koju jedemo. 

 

Međutim kod mnogih životinjskih vrsta, pogotovo pasa, osjetilo njuha ima prevladavajuću ulogu u preživljavanju i ponekad baš ono čini onu značajnu razliku između života i smrti.

Prema znanstvenicima, i ljudi su se davno oslanjali na mirise kako bi “nanjušili” prijetnju ili otkrili hranu.

Njuh je bio jednako bitan kao vid, sluh ili opip.

Danas se osjetilo mirisa iscrpno istražuje kako bi se omogućila što bolja dijagnostika mnogih opasnih i često, neopaženih bolesti.

Jer bolesti, uza sve svoje karakteristike i razvojne procese, imaju i svoj – miris.

Svaka bolest ima vlastiti miris

Još u 17. stoljeću, redovita praksa nekih liječnika bila je mirisom ustanoviti određeno stanje pacijenta.

Tako se već tada mogla ustanoviti veza između mirisa određenih tjelesnih sekreta (kao što su urin i zadah) te raznih bolesti, kao što je dijabetes.

Neke bolesti imaju svoj poseban, karakterističan miris, baš kao što i svaka osoba ima svoj vlastiti miris tijela.

Znanstvenici danas pokušavaju dekodirati i sortirati kemijske sastave tih mirisa kako bi dobili kompletnu mapu točno određenih bolesti i njihovih pripadajućih mirisa.

Današnja istraživanja mogu identificirati samo nekoliko mirisa koji se direktno odnose na neke bolesti.

Tu spada miris pečenog kruha koji se povezuje s tifusnom groznicom, miris sirove ribe s bolestima jetre, miris mesnice sa žutom groznicom, miris ustajalog piva s infekcijom limfnih čvorova.

Jaki mirisi imaju posebnu boju vezanu za razna tjelesna stanja, čime izazivaju reakciju (osjećaj odbojnosti) koja, poput alarma, upozorava na unutarnje promjene u tijelu.

Imunološki sustav, kada je posebno aktiviran u stanjima obrane, također proizvodi određene mirise. To je vezano s povećanom ili izmijenjenom sekrecijom metaboličkih produkata koji nastaju u stanju kada se imunitet bori s uljezom unutar tijela.

I povećana razina hormona u krvi može izazvati poseban miris tijela. Ovo se posebno odnosi na stanja stresa kada dolazi po povećanja razine kortizola i adrenalina u krvi.

U tom slučaju se pojačava znojenje iz specifičnih apokrinih žlijezda, što privlači bakterije.

Zato je miris „stresnog“ znoja jači i specifičniji nego miris klasičnog znoja. Takav intenzivan miris može se lako osjetiti jer izaziva tjelesnu reakciju kod ljudi.

Na istom principu djeluju i specifični mirisi određenih bolesti.

Razbijanje mirisnih kodova

Već neko vrijeme psi pomažu ljudima da identificiraju i pronađu određene bolesti u tijelu.

Ponekad je njihov njuh odlučujući u otkrivanju i prevenciji iznenadnih napadaja, čak i puno prije nego što osoba osjeti nadolazeće simptome. Ovo se posebno odnosi na razne dijabetičke napadaje gdje su se psi dokazali kao izvanredni dijagnostičari i čuvari svojih vlasnika.

Štoviše, određena istraživanja su pokazala kako pseći supernjuh ima iznimno veliku šansu za otkrivanjem karcinoma mjehura, prostate, dojke i pluća. Neke brojke govore čak i o 90%-tnoj točnosti otkrivanja takvih stanja.

Pseći njuh, koji ima 50 puta više mirisnih receptora nego ljudski, pokazuje se odličnim medicinskim i dijagnostičkim pomagačem, čak i bez posebne obuke.

Posebnost pasa ogleda se i u upozoravanju na razne tjelesne bolesti kod male djece ili starijih koji nisu u stanju sami identificirati simptome, i time potražiti pomoć. Psi tako, njušeći „miris bolesti“ lajanjem skreću pažnju na potrebitu osobu.

Danas, veliki se napori ulažu u istraživanja i trening pasa kako bi se što lakše i bolje mogle otkriti ostale maligne bolesti.

Kancerogene stanice u svom razvoju ispuštaju specifične kemijske spojeve (benzenske i alkanske derivate) koji kolaju tijelom, a nisu sastavni dio zdravog tkiva.

Ti spojevi imaju svoj određen miris i moguće ga je detektirati.

Upravo identificiranjem i dekodiranjem tih mirisa mogao bi se odrediti tip i stadij bolesti prije nego se rasplamsa u tijelu.

Budućnost liječničkih pregleda

Kako istraživanja sa psima ne daju uvijek stopostotne i pouzdane rezultate, moderna se medicina okreće prema tehničkim alatima koji bi, pomoću principa psećeg njuha, mogli točno i precizno odrediti tip bolesti samo na temelju „njušenja“ pacijenta.

Riječ je o električnom nosu, izumu koji se već koristi u oblasti specijalne policije za otkrivanje eksplozivnih naprava, a sada bi se taj alat dodatno unaprijedio za otkrivanje specifičnih kemijskih spojeva iz tijela.

Za funkcioniranje elektroničkih uređaja na ovom principu, istraživači moraju prvo identificirati razne kemijske spojeve bolesti koji uzrokuju mirise.

Poboljšavanjem ove tehnologije, postepeno bi se dobio uređaj koji bi potpuno bezbolno i brzo postavio točnu dijagnozu temeljenu samo na „njušenju“.

Dovoljno bi bilo samo ispitati miris iz daha, stolice ili urina da bi se dobila kompletna slika i tip bolesti.

Za zdravo tijelo – zdrav nos

Bez obzira koliko smatrali vlastiti njuh ne toliko bitnim u usporedbi s ostalim osjetilima – mogućnost osjeta mirisa, kako kod sebe ili drugih, velika je prednost.

Napredak tehnologije upućuje da će se u budućnosti razne bolesti, među kojima i tumori, otkrivati u hodu, za par minuta, i to na temelju običnog zadaha.

Do onda, ostaje nam samo naš vlastiti nos i naših 5 milijuna mirisnih receptora koje moramo njegovati i štedjeti od raznih otrova i intenzivnih preparata. Tjelesna reakcija na jaki miris ili smrad nije tu bez razloga, jer nam nos ponekad govori više od očiju.

Zdrav i funkcionalan osjet mirisa može značiti prevagu u održavanju zdravog i dugovječnog života, baš kao što je značio nekada, kada su se naši preci morali oslanjati jedino na ono što su imali – svoja vlastita osjetila.

(www.alternativa-za-vas.com)