Dvije godine od odlaska Trogirskog slavuja

Dvije su godine prošle od kada se Trogirski slavuj oprostio od svoje obitelji, prijatelja i obožavatelja. Vinko Coce nije uspio pobijediti bolest, ali je svojom dobrotom, nježnošću i predivnim glasom uspio pobijediti zaborav.

Mnogi ga se sjećaju po hitovima ‘More li’, ‘Sićaš li se, Lungomare’, ‘Vilo moja’, ‘Mirno spavaj, ružo moja’… uz riječi ‘bio je dobričina, bio je čovjek’.  

U njegovom bogatom glazbenom opusu ističu se još i ‘Zlato moje’, ‘Vilo moja’, ‘Kora kruha u vinu’, ‘Mama, adio’ te ‘Ne pitaj malog s bilin šalon di će’, pjesma koju je s Mladenom Grdovićem i Tomislavom Bralićem snimio pred sam odlazak u bolnicu, a koja je posvećena Hajduku kojeg je istinski volio.

Na pjesmi je svirao i aranžirao ju Ante Gašpardi koji se prisjetio zadnjeg Vinkova dolaska u studio.

– Bio je to početak svibnja i Vinko je već tada bio u prilično lošem stanju. Htjeli smo da pjesma bude dinamičnija, ali smo vidjeli da on to ne može podnijeti. Morao je sjediti dok je snimao i jednostavno se osjećalo da se gasi. Ali kako je bio jako vezan za Hajduk, sreća je bila da je posljednja pjesma koju je snimio bila posvećena baš Hajduku. Dao je zadnji atom snage koji je imao u tom trenu da ju snimi. Inače je s lakoćom i guštom pjevao navijačke pjesme te se jasno vidjelo da mu je to ovaj put značilo puno više nego inače, kazao je Gašpardi.

Denis Batinović Pekma napisao je stihove i glazbu pjesme ‘Ne pitaj malog s bilin šalon di će’, a s Vinkom je surađivao godinama. Ljubav prema Hajduku i glazbi vezala ih je u lijepo prijateljstvo, a Pekma će ga, kaže, uvijek pamtiti po dobroti i pozitivnosti kojom je zračio.

– Vinko i ja imamo snimljenih 15 zajedničkih pjesama od kojih su tri za našega Hajduka. Počašćen sam i izuzetno mi je drago što mi je dao povjerenje i zajedno s klapom Trogir otpivao pjesmu ‘Kada umren umotan u bilo’ za koju sam napisao tekst i glazbu. Suradnja se nastavlja na pjesmi ‘Za te uvik mora biti’ i kao posljednja ‘Ne pitaj malog s bilin šalon di će’ koju zajedno s njim izvode Mladen Grdović i Tomislav Bralić. S Vinkom sam se i privatno družio te sam na najbolji mogući način mogao vidjeti koliko je to bio dobar i velik čovjek. Njegova pozitivna energija je isijavala iz njega, kako u svakodnevnom druženju, tako i na nastupima. Zna naš Vinko da je Hajduk prvi na tablici i kao da iz vječnosti govori ‘Ne pitaj malog s bilin šalom di će’, kazao je Batinović.

Vinko Coce rodio se 22. prosinca 1954. godine te je odrastao na čiovskoj strani Trogira, grada koji je zauvijek imao posebno značenje za njega. Još dok je bio dječak njegovi su glazbeni učitelji znali da je poseban. Ozbiljniju pjevačku karijeru započeo je u klapi Trogir, a 1991. je krenuo u solističke vode. S pjesmom ‘Sićaš li se, Lungomare’ osvojio je Grand Prix na Splitskom festivalu 1993., pet godina kasnije za album koji je snimio s klapom Trogir osvaja Porin za najbolji album folklorne glazbe, a 2014. godine Porin za najbolji album zabavne glazbeMorska svitanja“ te posthumno i Porin za životno djelo.

Veličanstvenim koncertom na njegovom prepunom i raspjevanom Poljudu 31. kolovoza 2008. pokazao nam je koliko su njegove  pjesme ušle u tkivo Dalmacije  i ostavio nam nezaboravan koncert o kojem se i danas priča.

Njemu u čast grad Trogir nastavio je održavati festival koji je Vinko tamo pokrenuo – ‘Slavuji Kamerlenga – Vinko Coce’.